Ežen Jonesko (Eugen Ionescu)
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 15

Hybrid View

Prethodna poruka Prethodna poruka   Sledeća poruka Sledeća poruka
  1. #1

    Ežen Jonesko (Eugen Ionescu)



    EŽEN JONESKO(fr. Eugne Ionesco, rumunski: Eugen Ionescu) rođen je novembra 1909. u Slatini (Rumunija), od oca Rumuna i majke Francuskinje. Detinjstvo je proveo u Parizu.
    Godine 1925. vraća se u Bukurešt gde pohađa gimnaziju Sv. Sava i upisuje se na studije francuske književnosti. U Francusku se vraća 1936. Jonesko piše poeziju i književnu kritiku sve do 1950. godine, a tek potom objavljuje i drame, koje su ga proslavile kao rodonačelnika teatra apsurda i kao jednu od najznačajnijih figura u istoriji avangardnog pozorišta uopšte. Čitavog života bio je protivnik političke tiranije i žestoki borac za ljudska prava. Militantni antikomunista, iz egzila u Parizu vodio je dugogodišnju kampanju protiv režima tadašnjeg rumunskog predsednika Nikolaja Čaušeskua, koji je zabranio veliki broj njegovih drama.
    Poezija pripada najranijem periodu Joneskovog stvaralaštva. Prve pesme objavljuje u književnom časopisu gimnazije Sv. Sava u rumunskoj prestonici. Ove pesme su objavljene u veoma malom tiražu u Rumuniji, a vremenom je na njih skoro potpuno zaboravljeno, te su ostale nepoznate široj čitalačkoj publici.
    Za ciklus njegovih pesama Elegije za mala bića rečeno je i to da predstavljaju tek minornu poeziju. Ovakvu opasku je rumunski književni kritičar Jon Vartik ocenio kao banalnost koja je posledica opuštenog čitanja nekog suvog i odraslog, suviše odraslog, čitaoca. Poetski svet stvaran za mala bića, ima upravo takav, pomalo infantilan ton, a slika, da je stvarana kičicom, bila bi nalik dečjem crtežu. Ono što obeležava celokupan ciklus Elegija jesu likovi i svet predmeta koji kao da su poispadali iz stare kutije sa dečijim igračkama, ili pak, iz arsenala marioneta u pozorištu lutaka. To su lutke-ljudi, obezbojeni arlekin, pop sa bradom od vate, limeni voz, drveni konjić, olovni vojnici, mala crkva od kartona, putnikliliputanac...
    Noseći sve vreme, negde u podsvesti, čuvenu frazu Martina Lutera, po kome čitav univerzum nije ništa drugo do veliki teatar Božijih lutaka, Jonesko je prihvatio upravo takvu ulogu Božijeg lakrdijaša, koja je vremenom prerasla u metafizičko lakrdijaštvo, jasno iskazano u njegovim kasnijim dramama. Ovakvo stanovište je posebno vidljivo i u njegovoj izjavi: Prihvatam da budem marioneta. Prihvatam komedijaštvo. Prihvatam metafizičko komedijaštvo kao suštinu svoga bića
    Među najpoznatijim dramskim ostvarenjima Ežena Joneska su Ćelava pevačica, Engleski bez profesora, Nosorog, koja su izvođena na mnogim svetskim jezicima, pa tako i na srpskom, dok je njegova poezija, po našim saznanjima, još nepoznata našoj čitalačkoj publici.
    Umro je marta 1994.


    Izvor:Polja
    Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.

  2. #2

    Odgovor: Ežen Jonesko

    MOLITVA

    Malo sunce, Bože,
    Za moju dušu.

    Gospode, ja sam list,
    Ja sam orah,

    Uplašena žaba,
    Ranjeni vrabac.

    Ukrali su mi sva gnezda.
    Sustigle su me sve praćke.

    Mali Bože, uzvisi me,

    I učini da budem srećan
    Poput volova sa rogovima nevinim,
    Poput pasa sa očima anđeoskim,
    Poput lokvanja,
    Poput kamena prijatelja.

    S rumunskog prevela Daniela Popov
    Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.

  3. #3

    Odgovor: Ežen Jonesko

    UMORNI ČOVEK

    Neko je otkidao od njega
    Pomalo.

    Ostavio ga obezbojenog
    I potresenog.

    U čudu se tražio
    Ali, nije se ponovo našao.

    Iz njega je narastalo zlo
    Sve dok ga nije obavilo.

    Umorni čovek
    Prepustio se sudbini.
    Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.

  4. #4

    Odgovor: Ežen Jonesko

    DEVOJKA JE VIDELA ANĐELE

    Dok je još bila kod nas, devojka je videla anđele.
    Ali to nisu bili anđeli!
    Ko još vidi anđele!
    O, voštana lutko!
    Pop klima glavom,
    Mali crni pas laje li laje,
    Žena u žalosti viče
    Dok jedan ozbiljan gospodin dlanom skriva lice
    Kad vide voštanu lutku,
    Zabi glavu u dlanove
    Kad vide voštanu lutku.
    Belo, belo, belo.
    Ne verujem u anđele
    Ni ti?
    Ni ti?
    Dok je još bila kod nas, devojka je govorila sa anđelima.
    Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.

  5. #5

    Odgovor: Ežen Jonesko

    ZEMLJA OD KARTONA I VATE

    U toj zemlji ne razlikuje se kamen
    Od ptice ili duše:
    Od vate su i od kartona.

    Ko želi nek izvadi dušu
    I stavi je sa strane
    I nek je posmatra kao strano biće:
    Video sam duhove drveća, ptica, ljudi.

    Ljudilutke pevaju nemu molitvu:
    Njihov Gospod Bog nosi belu bradu.
    Ljudilutke i duše od vate!
    Osmesi od testa!
    Drveće od gume!
    Oči nevine i oštre.

    Boje su blede, ne vrište.
    Prostor od dva kubna metra.
    Vatra je crvena marama, u ruku da je uzmeš.
    Ovu zemlju po kartonu našvrljalo je dete.
    Dete sanja: ne budi ga.
    Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.

  6. #6

    Odgovor: Ežen Jonesko

    ELEGIJA

    Zaplačimo, prijatelju:
    Jedna suza nek bude za list žuti,
    Jedna za precvalu ružu,
    Jedna za mrtvu devojku,
    Jedna za svakog čoveka bol.

    Jedna suza za svaki kamen,
    Za svako drvo,
    Za svaku zvezdu
    I za Ideal.

    Beskrajne su duše, kamenje.
    Strah me je da hodam: da ih ne zgazim.
    Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •