Ozakonjen zločin
Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 22
  1. #1

    Ozakonjen zločin

    Nekada davno,ljudi su prema ubistvu imali drugačiji odnos i ono često nije bilo tretirano kao zločin.U sledećem koraku koji je naš svet napravio,ubistvo je dobilo odlike zločina-bilo je često prepoznato kao zločin.Onda se dogodio obrt-vrli,novi svet je zločin ozakonio kako ne bi postojale moralne dileme.Jer zločin je isplativ,postao je unosan.Duše su tek cifre u statistikama.Ponekad,potpuno nesvesno postajemo saučesnici u zločinu.Saučesnici jer ga svojom ravnodušnoću prema problemu zločina,priznajemo.Ili ga opravdavamo višim ciljevima.Svi zajedno,guramo duše nekih nama dalekih ljudi na društvene margine.Predhodno obidju svet putem CNN itd.Malo se zatim recikliraju putem reportaža,a onda konačno i zaborave.
    Meni lično je čudno da sam za kompom i pišem hladnokrvno o svemu ovome,a u jednom Tbilisiju je srušena jedna kuća.Kako to da sam ja ovde,a neki meni nepoznati ljudi su tamo?Kako i zašto?Pri tome ne mislim na stvarnu udaljenost,već na bezbednost i nesigurnost,trenutnu aktivnost za kompom i jednu mrtvu nepokretnost.I zašto ja ništa ne činim?Šta mi je vezalo ruke?I zašto mi je jezik u ''čvoru'' i ne svedočim o svemu onom što je ovde blizu mene?Trebala bih glsno da povičem svaki put kada vidim nešto što umanjuje,ponižava čoveka do mene,a samim tim povredjuje i moju ljudskost.Trebala bih,ali ne vičem,biram neposredan interes,bezbednost,pa kako onda mogu da ne pristanem da ''ozakonim'' i sve ostale manje,ili veće zločine...?Puno je posla za moju savest.A vašu?

  2. #2

    Odgovor: Ozakonjen zločin

    Moja savest je potpuno mirna.
    Po tim i takvim pitanjima.
    Drugim rechima zabole me moje pedu.
    I shire.

    Uostalom
    i dok su nas bombingovali svi ti neki drugi su se negde svugde drugde shetali cmokali jebavali i venchavali.
    Bolelo ih levo mudance za Srbiju i Srbijance.

    I shta bi ti sada?
    Ako te to toliko boli i peche - uleti im neku vulo na rachun.

    Nego i meni se neshto obrushava kucerak.
    Rastereti savest i uleti malo neko ciglo i kod chiche.
    Slobodno.
    Necu se naljutiti.
    Mislim to zbog smirenja tvoje savesti ko jebe i mene i moju jazbinu i moju tazbinu


    ili se meni vecheras neshto ne filozofira bash

    THE PAST IS HISTORY, THE FUTURE IS MISTERY,TODAY IS A GIFT... THATs WHY ITs CALLED " PRESENT "


  3. #3

    Odgovor: Ozakonjen zločin

    Citat kohili kaže: Pogledaj poruku
    Puno je posla za moju savest. A vašu?
    Моја је мирна.



  4. #4

    Odgovor: Ozakonjen zločin

    Citat kohili kaže: Pogledaj poruku
    A vašu?
    Za sada,živimo u miroljubivoj koegzistenciji
    Ćuti i prenesi dalje....

  5. #5

    Odgovor: Ozakonjen zločin

    Citat veverica kaže: Pogledaj poruku
    Моја је мирна.
    a moja nemirna
    Ko je za jednu voznjicu

  6. #6

    Odgovor: Ozakonjen zločin

    Još nije postojalo vreme, da neki zločini u njemu nisu bili ozakonjeni. Uveren sam u to. Čitava istorija nas tome uči. Mada nisam shvatio zašto bi baš Tbilisi bio polazna osnova za ovu interesatnu temu, pa ću se više za sebe podsetiti na nekoliko isto tako tragičnih događaja iz bliske ili bliže prošlosti...

    Još su mi sveže uspomene na zločinački i krajnje tendeciozno mešanje Zapada u raspad Jugoslavije, a posebno na zločine koje su te iste zemlje uradile na ovim prostorima. Pa, recimo, dugodišnje (ako ne i vekovno) istrebljivanje Kurda pod pokrivetiljskim nemešanjem tog istog visoko razvijenog Zapada, obrascom demokratije i jedinim dozvoljenim modelom budućeg života na planeti. Seća li ko još Iraka i zašto je u stvari napadnut. I dan danas se Iračani međusobno ubajaju pod patronatom zapadne demokratije, dok ona crpi njihovu naftu. I dan danas tamo umiru dijabetičari, bubrežni bolesnici, novorođenčad i ko zna ko sve jer nemaju adekvatnu medicinsku pomoć. Ne funkcionisanje škola, strahove, nerealizovane ljubavi, i stale brojne patnje običnih ljudi neću ni da pominjem...

    I tako je bilo oduvek. Setimo se samo Korduna u II svetskom ratu. Uđe u srpsko selo grupica polupijanih ustaša, a Srbi se ko ovce postroje i još paze da ne pokvare ravnanje, kako ne bi dodatno iznervirali krvnike koji ih kolju jednog po jednog. Ili događaji u Kragujevcu, ili u glinskoj crkvi itd, itd,...

    Naravno da me grize savest (pri ovome ne zameram nikom ako ga i ne grize, zaista) što je zločin ozakonjen, a još više osećam stid i bol zbog nemoći da utičem da se ta naša kolektivna svest promeni, jer već desetinama vekova funkcioniše upravo po obrascu viđenom u kordunskom selu i sličnim stratištima na ovim prostorima kao i širom sveta.

    Poput nojeva licemerno držimo glave u pesku iznalazeći brojna opravdanja za svoju sebičnost, nadajući se da se to ipak nama neće deseti. A hoće(opet i opet) i u to sam više nego siguran. Samo je pitanje vremena...

    Naravno, sve ovo što sam napisao i ne mora da bude baš tako...
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  7. #7

    Odgovor: Ozakonjen zločin

    sve ovo sto je napisao dragi gospodin memento, kao da je prepisao iz moje glave, posto sam krajnje slicnog misljenja kao on..
    dodala bih samo nesto po svojoj savesti..
    nije mirna, ali zbog nekih svojih licnih grehova i strahova..
    mene izjeda dusevni nemir i nemoc da se suprotstavim zlocinu..
    pa i sam primer jednoglasnog proglanjesa nezavisnog Kosova je zlocin a malo je ljudi (ne racunajuci nase drzavljane) koji su mirne savesti ustali i rekli da to ne moze tako..

    zao mi je sto sam ja nemocna da nesto popravim tu i zao mi je sto se osecam ovako svaki put kad se ta nemoc pominje..
    i kao sto je pominjao memento..
    a još više osećam stid i bol zbog nemoći da utičem da se ta naša kolektivna svest promeni, jer već desetinama vekova funkcioniše upravo po obrascu viđenom u kordunskom selu i sličnim stratištima na ovim prostorima kao i širom sveta
    .
    mislim da bi trebala neka zesca katastrofa da zadesi Zemlju da bi se kolektivna svest promenila.. znaci da se vise losih stvari desi odjednom na vise strana da bi ljudi bili ujedinjeni u misli da se protiv zlocina ustaje a ne okrece glava..
    Krek, krek.. Ne gudra

  8. #8

    Odgovor: Ozakonjen zločin

    Citat memento kaže: Pogledaj poruku
    Još nije postojalo vreme, da neki zločini u njemu nisu bili ozakonjeni. Uveren sam u to. Čitava istorija nas tome uči. Mada nisam shvatio zašto bi baš Tbilisi bio polazna osnova za ovu interesatnu temu, pa ću se više za sebe podsetiti na nekoliko isto tako tragičnih događaja iz bliske ili bliže prošlosti...
    Све што се Тбилисију дешава, а не дешава му се ништа страшно ако се не варам, започео је газда Тбилисија кад је сравнио са земљом један мали планински град који се зове Тцхинвали, главни град Јужне Осетије.

    Naravno da me grize savest (pri ovome ne zameram nikom ako ga i ne grize, zaista) što je zločin ozakonjen, a još više osećam stid i bol zbog nemoći da utičem da se ta naša kolektivna svest promeni, jer već desetinama vekova funkcioniše upravo po obrascu viđenom u kordunskom selu i sličnim stratištima na ovim prostorima kao i širom sveta.
    Наша колективна свест 91 није била као 41. Како би то поетски рекао Миломир Миљанић, народни гуслар:
    „Kad Ustaše uz pomoć Zapada i sa njima ratnici džihada,

    Naumiše da Srbe bestrve, kao što su četrdeset prve,

    Sjaj oružja srpskog da potamni, da nestanu Srbi pravoslavni

    Usta narod ko iz zemlje trava, da se bori i glave spašava.

    U te dane viteške i slavne Karadžić ih vodi Radovane.“

    Мада, као ни мементо, немам појма зашто Тбилиси кад имамо пуно ближе пуно више примера. Рецимо, село Сушица на Косову је већ 20 дана без воде.

    Ђенерал Младић је имао једну причу... 93, приликом дивљачке муслиманске офанзиве у источној Босни, кад су почињени најстрашнији злочини над цивилима, кад су убијене на стотине Срба... из хеликопетра је гледао како села горе, људи беже, како се пуца, гине, убија... а преко Дрине, у Бајиној Башти, играла се фудбалска утакмица... људи су гледали фудбал, шетали, момци и девојке се држали за руке...
    Иначе, Хашки суд је ослободио команданта муслиманске војске, Насера Орића сваке одговорности...
    Poruku je izmenio yossarian, 26.08.2008 u 17:16
    За землю родную не на жизнь а на смерть
    Воевал с врагами Володимир князь
    Многая лета
    Многая лета
    Многая лета
    Русской земле

  9. #9

    Odgovor: Ozakonjen zločin

    viteške i slavne .........
    ???????

    jel se zezash ti ?
    jel se zeza taj shto peva ?

    Il se zajebavate obojica ?
    Ko ih vodio?
    Gde ih vodio?
    I gde odveo?
    Prebroj mrtve i sakate. Znane i neznane. Nadjene i nestale.
    Slavne.

    Slava im.

    THE PAST IS HISTORY, THE FUTURE IS MISTERY,TODAY IS A GIFT... THATs WHY ITs CALLED " PRESENT "


  10. #10

    Odgovor: Ozakonjen zločin

    Citat CHichaGlisha kaže: Pogledaj poruku
    ???????

    jel se zezash ti ?
    jel se zeza taj shto peva ?

    Il se zajebavate obojica ?
    Ko ih vodio?
    Gde ih vodio?
    I gde odveo?
    Prebroj mrtve i sakate. Znane i neznane. Nadjene i nestale.
    Slavne.

    Slava im.
    Ти си нека стрина Глиша која ће сад да нам отвори очи како је рат лош, опасан и зао? Наравно да јесте сунчице, зато и јесте храброст не побећи већ устати против зла. И зато и јесу славни и витешки дани. Зато што се ради о људима који нису гледали зло и чекали, већ су реаговали. И није их водио да окрећу јањца већ су бранили своје домове и своје ближње. Ко си ти да неком кмезавом причом таквим људима одричеш храброст?
    Зло јако ретко заустављају кмезаве стрине. Углавнм људи који имају петљу да се супротставе. Тако је увек било кроз историју.
    За землю родную не на жизнь а на смерть
    Воевал с врагами Володимир князь
    Многая лета
    Многая лета
    Многая лета
    Русской земле

  11. #11

    Odgovor: Ozakonjen zločin

    Citat memento kaže: Pogledaj poruku
    Još nije postojalo vreme, da neki zločini u njemu nisu bili ozakonjeni. Uveren sam u to. Čitava istorija nas tome uči. Mada nisam shvatio zašto bi baš Tbilisi bio polazna osnova za ovu interesatnu temu, pa ću se više za sebe podsetiti na nekoliko isto tako tragičnih događaja iz bliske ili bliže prošlosti...

    Još su mi sveže uspomene na zločinački i krajnje tendeciozno mešanje Zapada u raspad Jugoslavije, a posebno na zločine koje su te iste zemlje uradile na ovim prostorima. Pa, recimo, dugodišnje (ako ne i vekovno) istrebljivanje Kurda pod pokrivetiljskim nemešanjem tog istog visoko razvijenog Zapada, obrascom demokratije i jedinim dozvoljenim modelom budućeg života na planeti. Seća li ko još Iraka i zašto je u stvari napadnut. I dan danas se Iračani međusobno ubajaju pod patronatom zapadne demokratije, dok ona crpi njihovu naftu. I dan danas tamo umiru dijabetičari, bubrežni bolesnici, novorođenčad i ko zna ko sve jer nemaju adekvatnu medicinsku pomoć. Ne funkcionisanje škola, strahove, nerealizovane ljubavi, i stale brojne patnje običnih ljudi neću ni da pominjem...

    I tako je bilo oduvek. Setimo se samo Korduna u II svetskom ratu. Uđe u srpsko selo grupica polupijanih ustaša, a Srbi se ko ovce postroje i još paze da ne pokvare ravnanje, kako ne bi dodatno iznervirali krvnike koji ih kolju jednog po jednog. Ili događaji u Kragujevcu, ili u glinskoj crkvi itd, itd,...

    Naravno da me grize savest (pri ovome ne zameram nikom ako ga i ne grize, zaista) što je zločin ozakonjen, a još više osećam stid i bol zbog nemoći da utičem da se ta naša kolektivna svest promeni, jer već desetinama vekova funkcioniše upravo po obrascu viđenom u kordunskom selu i sličnim stratištima na ovim prostorima kao i širom sveta.

    Poput nojeva licemerno držimo glave u pesku iznalazeći brojna opravdanja za svoju sebičnost, nadajući se da se to ipak nama neće deseti. A hoće(opet i opet) i u to sam više nego siguran. Samo je pitanje vremena...

    Naravno, sve ovo što sam napisao i ne mora da bude baš tako...
    ...od postanka sveta,pa do njegovog kraja...bilo je i bice uvek tako...novi ratovi,nove zrtve,novi zlocini i,naravno,novo cutanje....samo Kurdi su po nalogu Turaka istrebili Jermene 1915.godine,,sve se vraca, sve se placa...kako je rekao onaj katolicki biskup prilikom "krstaskog" rata protiv katara,kada su mu rekli da medju njima ima i katolika:"...pobijte ih sve,Bog ce prepoznati svoje..."....nema savesti u svetu,to samo mi pojedinci, donekle, posedujemo...

  12. #12

    Odgovor: Ozakonjen zločin

    Citat felix kaže: Pogledaj poruku
    ...od postanka sveta,pa do njegovog kraja...bilo je i bice uvek tako...novi ratovi,nove zrtve,novi zlocini i,naravno,novo cutanje....samo Kurdi su po nalogu Turaka istrebili Jermene 1915.godine,,sve se vraca, sve se placa...
    Курди су тад били и жртве колико и злочинци... или пар година пре или после... тако то иде, завади па владај. 1921. Турци су истребили Грке Мале Азије, ту је негде био и геноцид над Асирцима...
    Злочини и зло имају права имена, права места дешавања, праве кривце, и оне који су се супротставили. Зато је Мементо у праву кад спомиње конкретне ствари, а не некакав Тбилиси за који је ваљда сад модерно да причамо да је жртва. Било на СиЕнЕну...
    За землю родную не на жизнь а на смерть
    Воевал с врагами Володимир князь
    Многая лета
    Многая лета
    Многая лета
    Русской земле

  13. #13

    Odgovor: Ozakonjen zločin

    @CHichaGlisha

    ne moraš da vređaš. U čemu je svrha?
    U prvom postu na ovoj temi si se izjasnio prilično neozbiljno, ali to je naravno tvoj izbor.
    Nastavak prepucavanja biće izbrisan.
    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

  14. #14

    Odgovor: Ozakonjen zločin

    Tema je izuzesno slozena. A na temu se nadovezlo gomila postova koje je ovako tesko smestiti pod jednu kapu.


    Pod tom kapom sada postoje vise elemenata:

    1. Ratno dejstvo
    Sa gledista obe strane sve njihove akcije su legalne u cilju odrzanja dugorocne strategije. Pri tome u drugi plan se potiskuje medjunarodno i domace pravo, humanizam, a kada je strana na gubitku i zdrav razum.
    Tako se obe strane sluze placenicima, skoro celokupnim vojnim arsenalom i trude se napraviti prividnu ravnotezu da sukob ne bi eskalirao u totalni rat.

    2. Ubistvo iz daljine
    Coveka tri stvari odvracaju od ubijanja.
    a) moral
    b) humanizam (sazaljenje, saosecanje sa patnjom zrtve)
    c) moguca kazna (revans, osveta)

    Kao sto smo videli pod tackom 1. (prividna) moralna ispravnost moze pruziti dozvolu za ubijanje (pr. legalna ratna akcija).
    Saosecanje sa zrtvom je sve manja, sto smo od zrtve udaljeniji. Mnogo teze je ubiti coveka iz blizine, nego snajperom, artijerijom, bombardiranjem ili pritiskom na dugme. Pritiskom na dugme mnogi bi bili u stanju da pobiju i pola planete, samo da im se pruzi sansa.
    I ovde postoji jedna napomena, koju cu navesti na kraju (*).
    Kaznu za ratna deljstva je tesko ostvariti, te nema veliki znacaj pri odvracanju. Svi znamo da svaka strana stiti svoje ubice, smatrajuci da su postupile ispravno u datom momentu, i cesto dvolicno zatvarajuci oci pred prekoracenjem ovlascenja.

    3. Ratna psihoza
    Ona smanjuje uticaje a, b i c. Pod stresom, covek je spreman pociniti i zlocine, i to cak najkrvavije. Sto je najgore, zlocin je ponasanje koje se podsvesno uci i prosiruje, te ako jedinka pocini zlocin, njegov copor ce najverovatno da oponasa isto delo (pljacke, ubijanja, streljanja, silovanja, mucenja i sl.)

    U slucaju datom u uvodnom postu, vrsi se rat, te je zlocin svakako ``ozakonjen``. Mada se jezimo pomisli od stradanja nevinih, pola sveta navija u zelji da omirise krv, ili preko TV ekrana zarad takvog iskustva ili odobravajuci postupak jedne strane, hraneci svoju sujetu tudjim problemima.
    Kada oruzlje puca, ljudska savest se povlaci, mirni glasovi se ne cuju.
    Na kraju krajeva nesreca se uvek desava nekom drugom, u najgorem slucaju nasoj komsiji.



    *-Strana koja gubi, smatra prihvatljivim bilo kakvu metodu, da se spase, od najsurovijeg i najbrutalnijeg ubijanja konfrontirane jedinke, do izazivanja globalnog termonuklearnog rata.

    Iz gore navedenih proistice da je ubijanje i ratni zlocin u ljudskoj psihi i maltene je zakonitost. Slicne zakonitosti se predpostavljaju i za serijske ubice i kriminalna ubistva. Problem je u tome, sta ako se jednom sve to i dokaze?
    Iz pravnog sistema bi izbacili smrtnu presudu a zlocince bi zatvarali ili kaznjavali pausalnom kaznom?
    Tesko pitanje za utorak...
    Gospodine, vase dete se plazi na mene!

  15. #15

    Odgovor: Ozakonjen zločin

    Зато је Мементо у праву кад спомиње конкретне ствари, а не некакав Тбилиси за који је ваљда сад модерно да причамо да је жртва. Било на СиЕнЕну...
    Mislim da sam dužna da objasnim yossarian-u kako Tbilisi za mene nije ''tamo nekakav Tbilisi''.Nisam ga spomenula iz pomodarstva jer se istog jednostavno rečeno gadim.U Tbilisiju žive ljudi koje poznajem.Sa tim ljudima sam pila vino,jela grožđe,lotose i narove.Po čitavoj Gruziji postoje ljudi koje znam,a koji možda u ovom trenutku nemaju krov nad glavom.Započela sam ovu temu Tbilisijem jer je to najsvežiji primer,a mogla sam je započeti bilo kojim gradom
    Balkana,kavkaske oblasti,Rusije...jer u svim tim zemljama postoje ljudi koje poznajem.Poznajem te ljude lično,a ne sa CNN-a.yossarian je dao svoje viđenje ove teme i hvala mu,kao i svima ostalima,premda jedan tako definisan patriotizam kakav on pokazuje,ograničava i sužava poglede.Imam utisak da o Gruziji zna tek iz knjiga,kao i o Jermenima i Rusima,a ja sam tik do njih živela i jako ih dobro poznajem,kao što dobro poznajem i delove Hrvatske iz kojih su proterani Srbi,a naravno i same Srbe prognane odande.Lično,mislim da yossarian o mnogo toga piše kao jedan đak kome se zavrtelo u glavi od biflanja zadate lekcije.Ne želim nikoga da vređam,ali vidim da su pojedini ''digli gard'',a ja ih uopšte nisam napala.yossarian je digao gard u ime patriotizma,a ChichaGlisha sarkazmom zarad egzibicionizma,pa me pita ''šta hoću?'' i zajedljivo ''traži'' da mu,ako sam već toliko zabrinuta za svoju savest pomognem oko kućerka koji se malo urušio...već više godina živim '' u dve putne torbe''-sva moja imovina može stati u njih,plus imam i oko 50-tak knjiga,ali sam zato oplovila nekoliko mora i prešla na hiljade i hiljade kilometara i pišem o ljudima koje poznajem,o mestima koja sam videla i što je najvažnije onako kako mi moja savest nalaže.
    Poruku je izmenio Kalina, 30.08.2008 u 21:44 Razlog: ...citat

Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •