Poslovice, izreke a i šire.. - Strana 2
Strana 2 od 11 PrvaPrva 1234 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 16 do 30 od ukupno 160
  1. #16

    01 Odgovor: Poslovice, izreke a i šire..

    Vodili su dva konja u povodu, za povratak. Svitalo je kad su izisli na prve visove iznad Sarajeba. Djevojcica, koja se dotle mnogo zalila, neckala i plakala, sad je pocivala u jednom narocito udesenom plitkom sepetu, koji su nosili momci na dvije sohe provucene sa strane. Zamorena i opijena svjezinom, spavala je, sa glavnom na desnom ramenu. Pokatkad bi, kod potresa, otvarala oci, ali videci nad sobom zeleno granje, nebo i rumen sjaj, ponovo bi ih zatvarala i, misleci da sanja, smijesila se finim smijeskom bolesna djeteta koje se oporavlja.

    U neko doba prestade uspon. Prolazili su gustim sumama, a put je bio siri i blazi. Tu vec pocese da susrecu, u skupovima, svijet iz ostalih mjesta. Bilo ih je tesko bolesnih, koji su, natovareni kao vrece na konje, muklo jecali i kolutali ocima. BIlo je ludih i bjesomucnih, koje su rodjaci pridrzavali i smirivali.

    Stara Bademlicka je isla ispred svojih, probijala se izmedju svijeta i, ne gledajuci ni u koga, molila sapatom krunicu. Nosaci su jedva stiazli. Dvaput su se odmarali u bukovoj sumi pored puta. Za vrijeme rucka prostrijese po travi zagasit iram i na njega polozise bolesnicu. Ona je protezala utrnule noge i zgrcen stas, koliko je mogla. Prepade se kad pored sebe vidje majcine noge, bose, pomodrile i sve krvave od nenavikla puta. Ali stara uvuce brzo noge pod dimije, a djevojcica, padosno zbunjena tolikim novim stvarima oko sebe, zaboravi odmah na to. Sve je bilo novo, neobicno i radosno: gusta i tamna sumska trava, teske bukve, sa pecurkama kao policama na srebrnastoj kori, price koje su padale konjima na zobnice, i sirok vidik sa svijetlim nebom i duguljastim oblacima koji sporo brode. I kad bi konj odmahnuo glavom i ptice poletile ustrasene oko njega, djevojcica je, iako umorna i sanjiva, morala da se smije, dugo i tiho. Gledala je kako momci jedu sporo i ozbiljno, i u tom je takodje bilo nesto smijesno i veselo. I sama je slatko jela. Pruzala se na svom cilimu koliko je vise mogla. Razgrnuvsi rukom hladnu travu, ugleda cvijet, zvan babino uho, sitan i jarko crven, pri crnoj zemlji, kao izgubljen. Viknu lako od uzbudnjenja. Stara, koja je bila od umora zadrijemala, prenu se i ubra joj ga. Mala ga je dugo gledala i mirisala, drzeci ga na dlanu, a onda ga je pritisnula na obraz, i kad osjeti kako je kadifast i hladan, zaklopi oci od slasti.

    Pred vece stigose u Olovo. Oko manastirskih rusevina i presvodjenog basena, iz kojeg se muklo culo kako pada topla voda Gospina vrela, bio je jedan vasar svijeta. Gorile su vatre, peklo se, kuvalo i jelo. Vecina je spavala na ravni. U jednoj dascari je bilo mjesto za imucnije i bolje. Tu se smjestise Bademlicevi. Obje zene su ubrzo crvsto zaspale. A djevojcica je cijelu noc provela kao u nekom polusnu, gledala kroz prozor zvijezde nad crnom sumom: toliko zvijezda koliko ih nikad nije vidjela. Osluskivala je glasove koji svu noc nisu prestajali da zamore oko vatara, i tako se zanosila u san; pa bi je onda konjsko rzanje ili nocna svjezina budili; slusajuci ponovo zagor i glasove, nije mogla nikako da razabere i da sazna: kada sana a kad je budna.

    Sutra u rano jutro odose vrelu.
    Prvo se ulazilo u jednu nisku i polumracnu sobu, u kojoj se svlacilo. Podnice su bile mokre i natrule. Pored zidova su stajale drvene klupe na kojima su ostavljane haljine. Otale se niz tri drvena basamaka silazilo u vecu i malo svijetliju prostoriju u kojoj je bio basen. Sve je bilo od kamena. Kroz je bio kamenit, sveden, a visoko pri vrhu bili su mali okrugli otvori, kroz koje je padala cudna svjetlost u mlazevima.
    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

  2. #17

    01 Odgovor: Poslovice, izreke a i šire..

    . Koraci su odjekivali i kameni svod je uvecavao i vracao svaki i najmanji zvuk. Sum vode odbijao se od svodova i umnogostrucen i uvecan ispunjavao cio prostor, tako da se moralo vikati pri govoru. A ta vika se opet lomila i udvajala pod svodovima. Isparavanje je otezavalo dah. Sa zidova i svodova se cedila voda, ispod koje se hvatala zelena siga, kao u pecinama.

    Voda je padala u debelom mlazu iz jednog kamenog oluka. Bila je topla, bistra, puna srebrnastih mjehurica; razlivala se po kamenom basenu, i tu je od sivih ploca dobivala zelenkastu boju.

    Naizmjence su se kupali, muskarci pa zene. Kad je dosao red na zene, nastade guranje, prepirka i dozivanje. Jedne su odjevene, samo se izule i gaze vodu koja im je do koljena, druge se skinule sve do kosulje. Nerotkinje cuce do vrata u vodi i sklopljenih ociju sapucu molitve. Neke hvataju vodu s mlaza u dlanove i ispiraju grlo, usi i nozdrve. I svaka je toliko zauzeta molitvom i mislju o ozdravljenju da niko ni od koga ne zazire, kao da jedna drugu i ne vide. Mlo se poguraju i porjeckaju radi mjesta, pa odmah opet zaborave i svoju prepirku i jedna drugu.

    Stara Bademlicka i zaova joj uvode djevojku u vodu. Iako su svi zaneseni i zabavljeni svak o sebi, opet njima svi prave mjesta, jer bogat i otmen svijet ne gubi nikad i nigdje svoje prvenstvo.

    Onako zgrcena, djevojka drhti i boji se vode i svijeta. Ali se pomalo sve dublje spusta u vodu, kao da zeli da se sakrije. I da je ne pridrzavaju izpod pazduha, ona bi sjela na dno. I ovako joj je voda dolazila do podbratka. Nikada u zivotu nije vidjela toliko vode ni cula toliko glasova i cudne jeke. Samo pokatkad, kad bi usnila da je zdrava, da moze da hoda i trci, sanjala je da se sa ostalom djecom kupa u nekoj vodi, i da joj po tijelu poigravaju, ovako kao sada, bezbrojni svijetli i sitni mjehurici. Zanosila se. Kao iz sve vece daljine cula je glasove zena oko sebe. Osjeti kako je nesto golica po ocima. Steze cvrsce vjedje, ali golicanje ne prestade. Konacno s mukom otvori oci. Kroz jednu od onih okruglih rupa na svodu prodirao je mlaz sunca i padao joj na lice. U svijetlu je titrala i dizala se vodena para, kao sitna prasina, zelena, modra i zlatna. Bolesnica je isla pogledom za njom. Odjednom zadrhta i trznu se nekoliko puta, pa poce s naporom da se dize iz vode. Iznenadjene, majka i tetka joj pocese da je pustaju, pridrzavaju je sve slabije. A zgrcena i uzeta djevojcica odjedno mse ispravi, kao nikad dotle, pusti ruke koje su je podrzavale sa strane i, jos uvijek malko pognuta, podje polgano i nesigurno kao malo dijete. Rasiri ruke. Na tankoj i mokroj kosulji ukazase se malene dojke tamnorumenih vrhova. Izmedju teskih trepavica bljesnu vlazan sjaj. Pune usne se razvukose u neocekivan, tup i culan osmijeh. Podize glavu i, zagledana gore, visoko , u onaj mlaz svjetla, viknu odjednom nekim neocekivano jasnim i prodirnim glasom:

    -- Eno ga, silazi na oblacima! Isuse! Isuse! Aaah . . .!

    Nesto stravicno i svecano bilo je u tom glasu. Sve se zene povise pod njim. Niko se nije usudjivao da podigne glavu i pogleda bolesnicu ili njeno prividjenje, ali sve su ga osjecale nad sobom. Neke pocese na sav glas da se mole, neke su se zagrcavale i molitva im se pretvarala u plac i glasno jecanje.
    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

  3. #18

    01 Odgovor: Poslovice, izreke a i šire..

    Culo se kako se biju rukama u mokre grudi. I svi su ti glasovi bili neobicni i cudni, kakve ljudi daju od sebe samo onda kad su u zanosu od bola ili radosti, i kad zaborave ljudski obzir i stid. A zvonka jeka je te glasove uvecavala i otezala, i sve se to mijesalo sa hukom vode koja je jednolicno i sumno padala sa visine.

    Jedina koja nije prignula glavu bila je stara Bademlicka. Ona se popela na drugi basamak, tako da je samo do clanaka jos bila u vodi, i otale napregnuto i strogo posmatrala kcer, i njene pokrete kao u snu, i nov smijesak na njenom licu. I onda odjednom, odgurnusi zaovu, pridje djevojci, obujmi je oko pasa, poduhvati drugom rukom ispod koljenja, i gnjevnim, krupnim koracima, kao da skriva neku sramotu, iznese je u sobu gdje su bile haljine.

    Tu je bilo polumracno i tiho. Spusti dijete. Ogleda se. Nema nikog. Mala je od nagle promjene drhtala i, ponovo zgrcena, lezala na goloj zemlji; ali joj je na licu jednako ostao onaj razliven i nezdrav osmijeh culnog blazenstva.

    Iz banje su dopirali glasovi molitve i povici o cudu i ozdravljenju. A stara je stajala nepomicna, porazena, jos stroza i teza nego obicno. Jer, jedino ona je znala da je to Bademlica smijesak, i da tu nema zdravlja i da je sve bilo uzalud. I kao da je jedva cekala da pobjegne od svijeta i da ostane nasamo sa Bogorodicom, s kojom ima jos nerijesen zavjet, ona se okrenu prema mracnom kutu i prosapta priguseno i ostro:

    -- Uzmi je sebi! Uzmi je sebi!

    Ponovila je nekoliko puta te rijeci, i nije se ni osvrtala na djevojcicu koja je drhtala pored njenih nogu.
    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

  4. #19

    Odgovor: Poslovice, izreke a i šire..

    Un sot trouve toujurs un plus sot que l'admire.
    Nicolas Boileau

    Si Dieu n'existait pas, il faudrait l'inventer.
    Voltaire
    Tajne su tu zato da ih neko nasluti...Postoji reč koja vredi tek kad se odćuti...

  5. #20

    Odgovor: Poslovice, izreke a i šire..

    Niko nije slucjno dobar,
    vrlinama se covek mora
    nauciti!

    Seneka
    nomen est omen

  6. #21

    01 Odgovor: Poslovice, izreke a i šire..

    Mostovi


    Od svega što čovek u životnom nagonu podiže i gradi, ništa nije u mojim očima bolje i vrednije od mostova. Oni su važniji od kuća, svetiji, jer opštiji, od hramova. Svačiji i prema svakom jednaki, korisni, podignuti uvek smisleno, na mestu na kom se ukrštava najveći broj ljudskih potreba, istrajniji su od drugih građevina i ne služe ničem što je tajno i zlo.
    Veliki kameni mostovi, svedoci iščezlih epoha kad se drugojačije živelo, mislilo i gradilo, sivi ili zarudeli od vetra i kiše, često okrzani na oštro rezanim ćoškovima, a u njihovim sastavcima i neprimetnim pukotinama raste tanka trava ili se gnezde ptice. Tanki železni mostovi, zategnuti od jedne obale do druge kao žice, što drhte i zvuče od svakog voza kad projuri; oni još kao da čekaju svoj poslednji oblik i svoje savršenstvo, a lepota njihovih linija otkriće se potpuno očima naših unuka. Drveni mostovi na ulasku u bosanske varošice čije izglodane grede poigravaju i zveče pod kopitama seoskih konja kao daščice ksilofona. I, najposle, oni sasvim mali mostići u planinama, u stvari jedno oveće drvo ili dva prikovana jedno uz drugo, prebačeni preko nekog gorskog potoka koji bi bez njih bio neprelazan. Po dva puta u godini gorska bujica odnosi, kad nadođe, ta brvna, a seljaci slepo uporni kao mravi, seku, tešu i postavljaju nova. Zato se uz te planinske potoke, u zatokama među stenama, vide često ti bivši mostovi; leže i trunu kao i ostalo drvo naplavljeno tu slučajem, ali ta zatesana brvna, osuđena na oganj ili truljenje, izdvajaju se od ostalog nanosa i podsećaju još sada na cilj kome su služila.
    Svi su oni u suštini jedno i podjednako vredni naše pažnje, jer pokazuju mesto na kome je čovek naišao na zapreku i nije zastao pred njom, nego je savladao i premostio kako je mogao, prema svom shvatanju, ukusu, i prilikama kojima je bio okružen.
    I kad mislim na mostove, u sećanju mi iskrsavaju ne oni preko kojih sam najviše prelazio, nego oni koji su najviše zadržali i zaneli moju pažnju i moj duh.
    Pre svega, sarajevski mostovi. Na Miljacki, čije je korito kičma Sarajeva, oni su kao kameni pršljenovi. Vidim ih jasno i brojim redom. Znam im lukove, pamtim ograde. Među njima i jedan koji nosi sudbinsko ime jednog mladića, malen ali stalan, uvučen u se kao dobra i ćutljiva tvrđava koja ne zna za predaju ili izdaju. Zatim, mostovi koje sam video na putovanjima, nošu iz voza, tanki i beli kao priviđenja. Kameni mostovi u Španiji, zarasli u bršljen i zamišljeni nad sopstveno slikom u tamnoj vodi . Drveni mostovi po Švajcarskoj, pokriveni krovom zbog velikih snegova, liče na dugačke ambare i iskićeni su iznutra slikama svetitelja ili čudesnih događaja, kao kapele. Fantastični mostovi u Turskoj, postavljeni otprilike, čuvani i održavani sudbinom. Rimski mostovi u južnoj Italiji, od bela kamena, sa kojih je vreme odbilo sve što se moglo odbiti, a pored kojih već stotinu godina vodi neki nov most, ali oni stoje još jednako, kao skeleti na straži.
    Tako, svuda na svetu, gde god se moja misao krene ili stane, nailazi na verne i ćutljive mostove kao na večitu i večno nezasićenu ljudsku želju da se poveže, izmiri i spoji sve što iskrsne pred našim duhom, očima i nogama, da ne bude deljnja, protivnosti ni rastanka.
    Tako isto u snovima i proizvoljnoj igri mašte. Slušajući najgorču i najlepšu muziku koju sam ikada čuo, odjednom mi se ukaza kameni most, presečen po polovini, a izlomljene strane prekinutog luka bolno teže jedna ka drugoj, i poslednjim naporom pokazuju jednu mogućnu liniju luka koji je nestao. To je vernost i uzvišena nepomirljivost lepote, koja pored sebe dopušta jednu jedinu mogućnost: nepostojanje.
    Naposletku, sve čim se ovaj naš život kazuje misli, napori, pogledi, osmesi, reči, uzdasi sve to teži ka drugoj obali, kojoj se upravlja kao cilju, i na kojoj tek dobiva svoj pravi smisao. Sve to ima nešto da savlada i premosti: nered, smrt ili nesmisao. Jer, sve je prelaz, most čiji se krajevi gube u beskonačnosti, a prema kom su svi zemni mostovi samo dečije igračke, bledi simboli. A sva je naša nada s one strane.

    Ivo Andrić
    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

  7. #22

    02 Odgovor: Poslovice, izreke a i šire..

    Nostalgija za sadašnošću




    Tačno, u tom trenutku čovek pomisli:
    ''Šta ne bih dao za sreću
    Da budem pored tebe na Islandu
    U velikom nepomičnom danu
    I da delim sadašnjost
    Kao što se deli muzika
    Ili ukus ploda.''
    Tačno u tom trenutku
    Čovek je bio s' njom na Islandu...
    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

  8. #23

    Odgovor: Poslovice, izreke a i šire..

    "Ako si strpljiv u jednom momentu ljutnje, izbeći ćeš sto dana tuge."


    Kineska poslovica
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  9. #24

    Odgovor: Poslovice, izreke a i šire..

    "Hanibal je ispred vrata."

    "Quintili Vare, legiones redde!" (Vare, Vare, vrati mi moje legije...) - Augustus Gaius Caesar Oktavius (Avgust Gaj Cezar Oktavije)

    "Nadjoh Rim, drzavu gradjenu od cigala, a ostavljam Rim, drzavu sagradjenu od mermera..." - Augustus Gaius Caesar Oktavius (Avgust Gaj Cezar Oktavije) na samrti

    "Pirova pobeda." - pobeda uz ogromne gubitke

  10. #25

    Odgovor: Poslovice, izreke a i šire..

    • Covek se pozna u tri slucaja: u jelu, u bogatstvu i u pijanstvu.
    • Bolje je s mudrim plakati, nego sa budalom pevati.
    • Ko laze za tebe, lagace i protiv tebe.
    • Ko zeli da peva, uvek ce naci pesmu.
    • Ko lopovu gleda kroz prste i sam je lopov.
    • Onome, ko ume da ceka, vremenom sve dolazi.
    • Reci su kao pcele, one su istovremeno i med i zaoka.
    • Ko zavisi od drugog, treba i njegovom psu da se umiljava.
    • Ucenje je svetlost.
    • Ljudi se najvise muce zbog hleba i ljubavi.
    • Mnogi ljudi su kao satovi: pokazuju jedno vreme, a otkucavaju drugo.
    • Izreke su ukras govora.
    • Ako odgajas muza, odgajas samo njega, ako odgajas zenu, odgajas citavu porodicu.
    • Mnogo znati, znaci pre vremena ostariti.
    • Bivsi prijatelj je gori nego neprijatelj.
    • Pametni ljudi uce se na tudjim greskama, budale na vlastitim.
    • Ko se pred jednim klanja, pokazuje drugom ledja.
    • Ako dugo zive skupa, zivotinje se zavole, a ljudi se zamrze.
    • Strpljenja! Vremenom od trave postaje mleko.
    • U vinu je istina.
    • Brak bez dece je dan bez sunca.
    • Ljubav ne traje dugo ako uklonis svadje.
    • Lakse je skuvati zelezo nego savladati zeninu tvrdoglavost.
    • Nema nista nesnosnije od bogate zene.
    • Prijatelj je najbolja imovina u zivotu.
    • Srecan je onaj koji sedi u svojoj kuci.
    • Prva je vrlina biti bez mane.
    • Celo, oci i pogled vrlo cesto lazu, a govor najcesce.
    • O neprijatelju ne govori zlo, nego misli.
    • Zena koja donese miraz vlada muzem.
    • Ili ne pokusavaj, ili dovrsi.
    • Ozbiljno odgodimo za sutra. Za brige je tesko cuvati lepe devojke.
    • Svojstvo je ludosti tudje mane videti, a svoje zaboraviti.
    • Nije dopusteno sve znati.
    • Vremenu se valja pokoravati.
    • Takav je covek, samo onima najvise zavidi kojima najvise duguje.
    • Oboje je zlo: i svima verovati, i nikome.
    • Slogom rastu male stvari, neslogom se i najvece raspadaju.
    • Svako ima prava koliko ima moci.
    • Bogatstvo menja cud, retko nabolje.
    • Veliku srecu prati zavist.
    • Dobar covek uvek ostaje pocetnik.
    • Ravnodusnost je najbolji nacin u brigama.
    • Zelis li znati koja su tri najveca zla za coveka?
    • Evo ukratko: zena, pozar, poplava!
    • Svaka knjiga ima svoju sudbinu.
    • Sto ljudi imaju vise, to vise zele.
    • Prijatelju i neprijatelju daj uvek dobar savet, jer prijatelj ga prihvata,
      a neprijatelj otklanja.
    • Pocni! Zapoceto je pola dela.
    • Bol se svlada strpljivoscu.
    • Cisti racuni - dobri prijatelji.
    • Cuvaj se mnogih ako se ne bojis pojedinaca.
    • Cuvaj se tihe vode i psa koji cuti.
    • Dragom cesto oprastaj, sebi nikad.
    • Podnosi, a ne tuzi na ono cemu se ne moze izbeci.
    • Dok zivis, dolikuje ti da se nadas.
    • Ako nemas lekara, neka ti lekar bude ovo troje: vedra dusa, odmor i umeren nacin zivota.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  11. #26

    Odgovor: Poslovice, izreke a i šire..

    Opali zheni svaki dan po jedan shamar. Ako ti ne znas zashto si je oshamario znache ona
    Arapska poslovica (parafraziram, ne sjecham se bash tachno)
    Crvenu maramu nosiću ja i plavu kapicu, tralalala
    Crvena zvjezdica na kapi sja, o vratu marama, tralalala

  12. #27

    Odgovor: Narodne poslovice i izreke

    "Ko leže sa psima budi se sa buvama."


    "Pre nego što oceniš neku osobu, moraš tri meseca hodati u njenim mokasinama."


    Indijanske poslovice
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  13. #28

    Odgovor: Narodne poslovice i izreke

    'Budi dobar prema svemu što živi.' - poslovica Omaha


    'Sve biljke su naša braća i sestre. One pričaju s nama, i ako pažljivo slušamo možemo ih čuti.' - verovanje Arapaha


    'Kad pokazujemo poštovanje prema drugim živim bićima, ona nam odgovaraju istim poštovanjem.' - poslovica Arapaha
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  14. #29

    12 Odgovor: Poslovice, izreke a i šire..

    Neke stvari se ne mogu kupiti novcem, za sve ostalo tu je mastercard.

  15. #30

    Odgovor: Poslovice, izreke a i šire..

    Zlato proveravamo vatrom,
    zenu zlatom, a muskarca zenom.
    nomen est omen

Strana 2 od 11 PrvaPrva 1234 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Najlepše latinske izreke
    Autor SQUAW u forumu Književnost
    Odgovora: 75
    Poslednja poruka: 26.09.2018, 12:58
  2. Naše narodne poslovice i izreke
    Autor yige_gui u forumu Književnost
    Odgovora: 26
    Poslednja poruka: 29.01.2014, 15:49
  3. poslovice i filozofija
    Autor lalamala u forumu Filozofija
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 28.03.2011, 23:00

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •