Moja poezija - Strana 35
Strana 35 od 39 PrvaPrva ... 253334353637 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 511 do 525 od ukupno 585

Tema: Moja poezija

  1. #511

    Odgovor: Moja poezija

    ŽELJA JE !!!


    Želja je imati vrlinu,
    želja je biti strast,
    želja je imati snagu ovog trenutka,
    želja je biti relativnost znanja,
    želja je imati trenutak pun žudnji,
    želja je biti tišina uzburkanog srca,
    želja je imati dubinu duše u zagrljaju večnosti,
    želja je biti melodija i snaga ljubavi,
    želja je imati dubina bića u osećajima,
    želja je biti umeće trajanja,
    želja je imati strast koju ljubav isijava,
    želja je biti mudar na izvora života,
    želja je imati mirise koji nas opijaju,
    želja je biti ples po tonovima ljubavi,
    želja je imati lepotu postojanja,
    želja je biti oko i znati gledati,
    želja je imati sluh i mirisati srcem,
    želja je biti srcem srcu poklanjena sloboda,
    želja je imati srce i do srcu biti sretno vođen,
    želja je biti uranjanjan u duhovnu dubina,
    želja je imati i voleti sve tvoje vrline,
    želja je biti ljubav tvoja
    želja je imati život i u njemu sebe.
    Poruku je izmenio Cecara, 03.11.2011 u 07:11 Razlog: bez videa i glitera na poeziji, molim

    Osmeh je jedna kriva linija koja može da ispravi mnoge stvari.

  2. #512

    Odgovor: Moja poezija

    RODILA SE ZVEZDA SJAJNA


    Jedne divne februarske noći rodila zvezda mala
    i lepoti zvezdanog neba svoj sjaj dala.
    Lepoti njenog osmeha je taj dan ulepšala
    u očima koje je od roditelja nasledila.

    Svaki tren njihov blistav sjaj prelazi u novi oblik
    vidljiv u pokretu njenih skladno nasleđenih gena.
    Gena koji su se Božijom voljom preneli kao cjelina
    u velikoj ljubavi s njenih roditelja na nju.

    Takvi geni postaju lepota njenog postojanja
    u kojem život lepotu, svojim titrajima odbrojava.
    Lepota životnih trenutaka u njoj su cilj večnosti
    u kojoj su svest i snovi ravnomerno izmešani.

    U sudbini večnog traženja istine o sebi
    Gospod daje njenom životu svakodnevo novo značenje.
    Ovde na vratima njenog vremena je sve osunčano i u javi
    iz kojeg svojim mislima uzima samo najbolje.

    Raduje se stvaranju lepote njenog života
    u kome su večnosit i beskonačnost motiv za ljubav.
    Zgusnuti motivi u trenutak nade za pravi odabir
    i vizija o duševnoj lepoti čoveka kojeg voli.

    Tako razdvojeni, osećajem ljubavi postajemo jedno
    i uranjeni u vreme budućnosti sanjamo san večnosti.
    Gledamo očima punim ljubavi u svet lepote sna i jave
    Na ulazu u život večnosi koji je još ne dotaknut.
    Poruku je izmenio Cecara, 03.11.2011 u 07:11

    Osmeh je jedna kriva linija koja može da ispravi mnoge stvari.

  3. #513

    Odgovor: Moja poezija

    HTELA BI PESMA !!!


    Tamburica i lepe pesme naše
    o Dunavu, Vojvodini, za salaše.
    Pesma nam ih u srca ko himnu piše
    s puno ljubavi koja za nas u njoj diše.

    Htela bi da nam ko košava misli uzburka.
    Htela bi da nam svest bude njena muzika .
    Htela bi da je tu kad uz nju mir poželimo
    Htela bi da svoje srce i dušu s njom napunimo .

    Htela bi da nam priča o životu boljem.
    Htela bi da o nekoj večnoj sreći sniva.
    Htela bi da radost od nas ne skriva.
    Htela bi da nam se život s njom pokriva.

    Pesma je tu da stvara teme
    koje nam dubine srca diraju.
    Da ludo treperi u njedrima
    i ne da mislima našim da miruju.

    Pesma i tambura su tu
    da nam uz Dunav pevaju.
    Da nam nadu i sreću daruju
    dok nas dobrotom u ljubavi diraju.

    Da našu Vojvodinu volimo
    i da u toj lepoti života uživamo
    Pesma nas poštuje u melodiji toj
    ona nas voli i uvek smo u njoj.

    Pesmom lečimo dušu da nikad ne boli.
    Njoj vence večno do večnosti svijamo.
    Našu joj ljubav s radošću poklanjamo.
    Pesmo tebe trebamo i tebi se veselimo !!!
    Poruku je izmenio Cecara, 03.11.2011 u 07:12 Razlog: uklonjen video i slika

    Osmeh je jedna kriva linija koja može da ispravi mnoge stvari.

  4. #514

    Odgovor: Moja poezija

    O NAJLEPŠOJ PESMI

    Bez olovke
    papira
    računara malim
    prstom srca kap
    krvi otisnuta
    u zvezdanoj prašini

    Zosim Popac
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  5. #515

    Odgovor: Moja poezija

    Citat okoloNSdođoš kaže: Pogledaj poruku
    PS: Zašto se briše boldirano?
    Možda se prate umišljena anglosaksonska pravila i fraze, kao: galama, povišen ton i sl.
    Ne, to je samo jednu niansu naglašeniji kontrast crno-bijelo i ništa više.
    Sigurna sam da ćes sve odgovore naći ovde Uputstvo za lakše korišćenje foruma
    Isn't it funny how day by day, nothing changes, but when you look back, everything is different?
    C. S. Lewis

  6. #516

    Odgovor: Moja poezija

    SVETILJKE GRADA

    U mesu noći gagrice-žiške
    uz skute straha trepere
    paževi žitelja grada
    Zabašuruje svetlost
    droba im drobnost gatku
    vrač-mraka i kad sasma
    utrnu svetiljke ubledi
    put pomrčine promočena
    u pohari razdanjenja
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  7. #517

    Odgovor: Moja poezija

    BOŽIĆ

    Radujem se
    i plačem
    Danas uz osmeh
    za nas umiru
    Ljudivina

    U žljebu života
    mokrina
    vedrinu ruši

    Oči su
    odbegle
    s lica opsene

    Nakon pričešća
    s dlana
    mrvice nafore
    stresoh u džep

    Zosim Popac
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  8. #518

    Odgovor: Moja poezija

    Samo još jedna pjesma

    Ako se kad ponovo sretnemo,
    u mom pogledu vidjećeš ljubav
    koju nikada do tada još vidjela nisi.
    Vidjećeš ljubav prepunu želje
    koju je tuga ogromna okovala.

    Saznaćeš tada, da još te volim,
    da prestati te voljeti neću nikada.
    Vidjećeš pogled moj izgubljeni,
    lik životom ispraznim slomljeni,
    i plamen što u dubini gori,
    duše koja te još voli.

    Ako se ikada ponovo budemo sreli,
    ne pitaj tada kako sam,
    da li mi je u životu lijepo.
    Odgovor dobiti nećeš,
    jer usne se micati neće,
    blijede i suhe, ostaće nijeme.

    Ako se ikada?
    Ali znam da ti to ne želiš,
    ti sada sreću sa drugim dijeliš,
    osmijeh ti na licu blista.
    Samnom je ostala tuga
    i ljubav moja iskrena, čista.
    Budan sanjam..
    ......ne budite me..
    ...............to su slatki sni.

  9. #519

    Odgovor: Moja poezija

    LAŽI LAŽOVA (2004.)


    Ostavite mi moje pesme,
    Nemojte ih čitati,
    Nemojte ih čitati,
    Jer one su iskrene, a ja sam lažov
    I tada
    Niti vi mene,
    Niti ja vas
    Mogu voleti.
    Pustite me da piljim u jednu tačku,
    I tada mi nemojte postavljati pitanja,
    Tada sam iskren i
    Tada sam ranjiv i
    Možda ću vam i odgovoriti.
    Ostavite mi moje istine
    I nastavite da živite...
    Moje laži.

    TAKO SAM HTEO (2005.)

    Stisnuo sam zube
    kada mi je sečivo sudbe
    probilo bok i pustilo krv.
    Zatvorio sam oči
    kada je vreme
    pokrenulo vatrenu stihiju.
    Sanjao sam ravnicu
    kada su se oko mene
    podigli bedemi.

    Sad sam sam u svojoj svesti.
    Hteo sam inje,
    a zatvorili su me ledeni glečeri.

    PEJZAŽ DRUGAČIJEG VIĐENJA STVARI (LETO) (2004.)

    Kraj hladnog kamena - rascvetala ruža.
    Neobuzdan bokor izrasto iz zemlje
    I nekada tako voljenog duha.
    Veseo vic, teški crnjak na kraju,
    Ili teška tragedija sa veselim krajem,
    Ili bljutava realnost
    bez začina značenja,
    bez logike i smisla starenja.
    Pustio sam suzu i
    nakon mnogo vremena
    nad procesom
    rađanja, hodanja, jela, varenja, spavanja i umiranja.
    Pustio sam suzu i posle mnogo vremena
    zbog vrlo, vrlo malo
    radosti i stvaranja.

    PEJZAŽ DRUGAČIJEG VIĐENJA STVARI (ZIMA) (2004.)

    I opet pada sneg,
    Preko humki, staza i malog zvonika.
    Čista belina, život što u stvari jeste:
    Monohromna slika.
    Čist sneg ispresecan tamnim tragovim ljudi,
    Staze isprljane životom,
    Ispisani tragovi i sijaset potraćenih suza.
    Sijaset ispisanih staza
    I samo jedna je čista, bela
    Ne razlikuje se od humki,
    Ograđena pločama memoara ,
    Sve do jednog malog krsta,
    Ne viši od struka i ne deblji od tri prsta,
    Na njemu izlizana slova,
    Prezime isto kao što ima biće
    Što ispred njega stoji,
    Statua u kojoj žive samo sećanja,
    Svest koju ne dotiču radost, tuga, ni kajanja,
    Svest koju nastanjuje apatija.
    Biće pusto kao što i groblje jeste,
    Kao da je i njemu prošlo
    Moralom ustaljeno vrema za posete.

    SPAVAJ (2004.)

    Spavaj, moja draga, moja mila,
    Kapcima pokrij tužne sene,
    Pokrij tvoje oči snene,
    Staklaste, zlatne, suzne, duboke.
    Tvoje lice lice bez osmeha pokrij,
    Ne daj mi da te gledam
    Više ni trena.
    Ne dozvoli da suza krene
    I pokrene
    Dva glečera ledena
    Što su mi srce stegli,
    Jer tada ću i ja pokraj tebe leći.


    REZIME NA HORIZONTU PEJZAŽA (kraj 2004.)

    Spokoj stavi ruku na moje grudi ,
    Ledeni mir već gmiže da smori,
    Tamna se senka na obzorju tvori,
    Dok meni sve više - svejedno je,
    A ipak boli.



    XXX (2005.)

    Strepim, treptim,
    Dok gledam tvoje oči.
    Taman tamne dovoljno.
    Ovalne,
    strepim,
    treptim,
    Prosipam gluposti.
    Ćutiš, trpiš, mislim - povoljno.
    Želim da ćutim
    Da možeš da odgovoriš,
    Bilo bi dovoljno.
    Ali
    Strepim,
    Treptim,
    Čak i drhtim i
    Reči teku,
    Peku laži ali nevoljne.
    Okrećeš se,
    Ideš,
    Staješ,
    Plačeš,
    Bojim se, drhtim, mislim,
    Vraćaš se,
    I mislim da se završilo povoljno.
    Dok te grlim mislim,
    Ne strepim ali treptim
    I ipak mislim da mi je
    Života,
    Laži,
    ... pa, ...
    dovoljno.

    LICEMERJE (2005.)

    Moja je priča samo moja,
    Tvoja priča se priča sama dok mojoj tržiš nedostatke.
    Ti ne vidiš dalje od svoje misli,
    Istražuješ strašno i neistraživo,
    Stvaraš iluzije dok hodiš mračnim hodnikom predrasuda,
    Da li si zastao kada si mi rekao istinu...
    Stvorio si sebe u svojoj iluziji,
    Sada TI prestaješ da živiš,
    Spusti se niže da bi me video,
    Podigni pogled da bi me spoznao,
    Udalji se da bi me shvatio.
    Tvoja veličina je smešna.
    Odustani da bi ponovo postao vredan poštovanja.

    PRIJATELJU (2005.)

    Strah tamo gde ognjišta treba da greju,
    Osvrni se – ljudi se smeju!
    Kome?
    Meni? Tebi?
    Zlobni, s’kraja usne, u mraku očnjaci svetlucaju,
    Prikriveni pogledi i račvasti jezici palacaju...
    I ti si jedan od njih,
    Tužno – i ja sam jedan od njih.
    Ne razlikujemo se ni po čemu,
    Slažemo se u svemu,
    I kad te lažem imam tremu,
    Pa, čak i lažni strah, lažnu dilemu,
    Lažnu krv i lažnu venu,
    I lažno srce što stane da bije – izdaje!
    Od stihijske misli mirna bara postaje.
    Od bunta do tihe predaje,
    Dok sve ne odumre i dok se ne ustaje.
    Kad misao iskopni kao sneg
    I tvoja blizina mi postane zbeg,
    Mesto gde ću da se sakrijem,
    Tvojim se pogledom pokrijem...
    Kad sebe ukrotim i posvetim
    Iskopniće boem
    I svetlost u oku postaće tupa,
    Da li je bilo lepših vremena?
    U sećanju je crna rupa...
    Progonjen sam samim sobom,
    Opčinjen sam ljudima i tobom,
    Opčinjen sam izlozima i robom
    Koja se nudi i koja košta!
    Strah mi smrzne srce dok izraz lica mi je voštan.
    Od moćne zveri samo odrana koža,
    Izvežban potez noža...
    I tu sam stao shvativši da sam polulud,
    Da nazad ne znam, a napred nemam kud.
    U zamci, stupici, tesnacu, bez izlaza i strah me je,
    Strah me je zato što mi je svejedno,
    Zato što zidovi što me zatvaraju stoje bedno,
    A ja nemam volje da ih rušim,
    Samo posmatram i u polumraku, u tišini,
    Cigaretu za cigaretom pušim,
    Strah me je, nema više ni besa,
    Panično dozivam bilo šta
    Sreću, bes, tugu!
    Led na srcu i voštan izraz na licu,
    I shvatam ovu sobu kao grobnicu... počinjenih zala,
    I za svet više nisam živ,
    Kao planina se krunim i rušim,
    I jedino do čega mi je stalo
    Je da sedim sasvim sam i cigaretu za cigaretom pušim,
    Nije mi stalo što je misao prestala,
    I što svaki dan se ponovo rodim
    Malo manje živ,
    Što je svaki dan još malo više siv...
    Istina je da je istina crna laž.
    Osvrni se ponovo – ljudi reže,
    Kao poslednje zveri te okružuju, ujedaju i beže.
    I ti si jedan od njih!
    Smešno – i ja sam jedan od njih.
    Da, ružna avet što nestaje u oblaku praha,
    Surogat bezrazložnog straha
    Koji kada počne sve više uzima maha
    Dok ne postane noć u kojoj jesi!
    Znam istinu, a ipak te tražim – gde si?

    Moderna (2006.)

    Stvorio sam reč
    što reč nije...
    To je groteska srca što bije,
    Bije put kroz glečer sumnje,
    Nepoverenja i tiho kuje
    Zavere protiv morala
    Sleđene sluge pakla i zala.
    Toleriše krivce,
    Opravdava mrtve,
    Gazi reči kao da su trava,
    Nosi otrov srca što staje
    I smeje se Bogu što spava!
    Božiji ljudi moja su usta!
    Idoli masa moja su ruka!
    Dokovi znanja mesta su pusta!
    Pakao je moja jedina luka.

    Ja sam reč što reč nije...
    Ja sam otrovna kiša što lije...

    Ja sam smrt pre sudnjega časa,
    Ja sam dete što nikad ne stasa.

  10. #520

    Odgovor: Moja poezija

    ISPOVED

    Dan se krišom
    iz sobe iskrada

    gde se rodila
    živela

    i umire moja Smrt
    Šnjuvam kožu kolena

    U tom mirisu je sve
    što znam o sebi.


    Zosim Popac
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  11. #521

    Odgovor: Moja poezija

    ZEBNJA

    Tvoj poljubac
    na sneg kad zamiriše
    seti me
    kao dete
    u plakar bih se često
    šćućurio
    Priznajem
    nedruželjubive otuda
    i pišem ove pesme

    Zosim Popac
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  12. #522

    Odgovor: Moja poezija

    ANAMNEZA

    Hladno je
    Ovog jutra
    bez tela se probudih
    Čekanje loma
    zar se završilo

    Za-MAJA-vanje

    U mokroj mrlji
    na njenoj bradi
    maslinovu grančicu
    golubica drži
    Hladno je

    Zaspaću


    Zosim Popac
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  13. #523

    Odgovor: Moja poezija

    IZAGNAJTE ME KRASOTICE

    Eonima uz balustrade
    maštarenja ljubim
    umiveni torzo sivomišjeg jutra
    ispošćene usne mastim
    sezamom neobuzdanosti

    Nerođen Rubikon pređem
    umigoljim se razodeven
    u paviljone devojačkih snova
    ne prepoznat kao stranac
    belim plažama ćelija
    ubica zaglavinjam krvlju
    mrtvozvuko metastaziram

    Izagnajte me krasotice gnojem
    vasprsnutih vrholjaka dozrelih
    čireva procedite smotreno
    kroz ljubotne bubrege proterajte
    ljuborevnjivim mlazevima toplog
    mokrila epilirajte me verolomno
    epifanisanog u gracilnim nausnicama
    menstruirajte
    nek ostanem lako ukloniv tek
    trag na čipkanom vešu

    iznojite nepoželjnog što svrabežno
    naselih pregibe i udoline
    erogenih zona u kapljama
    onaničkog znoja vlažnim jezikom
    tuša zanesvešćenog sperite
    u kosmati vrtlog slivnika
    i ne pozirajte

    pred objektivima pesama
    Ne smem vas naivne slikati
    stihovima jer zaživećete
    na ikonostasu
    u vavjekošnjem
    hramu poezije


    Zosim Popac
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  14. #524
    OD RODNOG BRODA DO BRANKOVOG GROBA

    Pođoh tako ja do Stražilova
    pješice od Sremskih Karlovaca
    pustom cestom dva tri kilometra
    i još toliko stazom Fruške Gore.

    Na stazi su srušeni bagremi
    izvaljeni i već dugo stoje
    malo tko još ovamo dolazi
    bila grupa đaka jedne škole.

    Nekad se tu išlo na izlete
    sindikalne besplatne pohode
    iz čitave Ex-Jugoslavije
    „u posjetu idemo ti rode“.

    Spomenik je na malom platou
    a posvete slova blijedo siva
    i imena na kamenju s planina
    na kojima spomenik počiva.

    Stoji na komadima granita
    s imenima balkanskih planina
    od Fruške Gore tu kraj Novog Sada
    do hrvatskog rodnog Velebita.

    Čitam ovih dana dobre vijesti
    da je sada ljepše Stražilovo
    uredio ga naš čovjek iz svijeta
    otići ću vidjeti ponovo.

    Piše da će sad i gradski oci
    kad uskoro reformišu vladu
    urediti taj nacionalni park
    možda će bar obrisat porugu

    „zabranjeno da se drva kradu“


    Luka Lune Jović - Juvenal 2010 AD

    JAGODA I MAGNOLIJA CRNA


    Pred gimnazijom u Slavonskom Brodu
    I sad stoji drvo magnolije
    Jučer sam ga video pod snijegom
    Al to zimi isto drvo nije

    Magnolija je crvenog cvijeta
    Ali nema ploda od tog zrna
    Najljepša je s proljeća i ljeta
    A sad joj je krošnja bijelo-crna

    Jutros sam se vratio u mladost
    Pa crna je bila i Mrkulja
    Šampionka Kočića Zmijanja
    Dugačkoga i oštroga roga

    Davala je i najviše mlijeka
    I bila je bogatoga ploda
    Sačuvali smo jedno crno-bijelo
    Nazvali ga imenom Jagoda

    Pričasmo baš sinoć žena i ja
    Da je ona ona magnolija crna
    Nek joj bude, dobroga je roda
    Ali ne znam što mi jutros rano
    Pade na pamet baš ime Jagoda

    Još ne vidjeh tako lijepo june
    A lukavo bilo „do zla boga”
    Prođe kradom kroz sve kukuruze
    I dođe baš kod tog pjesnika Lune

    Tog poeta s malinskog bureta
    To što više ne pije ne smeta
    I sada je u društvu pjesnika
    Na Stražilovu pokraj spomenika


    Luka Lune Jović – Juvenal 2011 AD

    NAJBOLJIMA NEMA TKO DA PIŠE

    Jutros u tri pojavila se likom i slikom
    čuvena gospođa slikarka Ivanjicki Olja
    od onih što samo ime mogu da joj kradu
    kratko rečeno kosmički dijametralno bolja.


    Prvo je napravila košmar u mojoj glavi
    Pa i sama kaže da joj je poslanje da to pravi
    I još veli da je i u pjesmama sve rekla
    I sad evo pišem ovu moju pjesmu ispočetka.


    Krležijanski nejunačkom vremenu usprkos
    ostao si čujem Mate junak i ovih vremena
    kad su tražili da se mrzimo za njihovo dobro
    a neke i natjerali za uzor zbog slavnog imena.


    Jučer sam se baš zapitao gdje si i šta bi s tobom
    u zlo doba kad nasta previše neljudi od ljudi
    kad su u grob a i u kalo pale mnoge velike glave
    plašili su se mnogi da ne ostanu bez stare slave.


    Ma kakav se tko rodi takav i umire
    Mate Parlov Imoćanin ne mora igrati Hrvata
    a ni u Malom mistu u Istri u kavani „Mate“
    nema politiku u moju butiku – to svi znate.

    (IN MEMORIAM MATE PARLOV 1948-2009)

    Luka Lune Jović – Juvenal 2011 AD
    Poruku je izmenio Cecara, 04.03.2012 u 11:30 Razlog: uzastopni postovi

  15. #525
    PRODAJEMO JEFTIN STAN



    Sakupismo nešto para
    I odlučili jedan dan
    Da prodamo stari veći
    I kupimo novi stan


    Baš u gradu Novom Sadu
    Sve ličilo na paradu
    Posreduju agencije
    Nude razne subvencije.


    Jedni rade na kaparu
    I zovu je depozit
    Sebi uzmu proviziju
    Kupcu papir za kredit.


    Useljenje malo morning
    Kod „Spirit“ i „(M)oder Living“
    I pedeve će da se vrati
    Ako se unaprijed plati





    „Prodajemo jeftin stan
    Ako nas Jefto ne uvati.“


    I na kraju blago meni
    Odoh do doo „Okreni“
    Stan je dobar što jes jes
    Al bih dodo još ko Zloba
    Da sam streljan znao ne bih
    Da je dinar svjetska roba.


    Piše bre u ugovoru
    Po bankarskom zdogovoru
    Prvo evre u dinare
    I lepo s njima na račun
    A odatle dižu evre
    Uz poseban obračun.


    Po najvišem plaćaš kursu
    Za Efektivni Strani Novac
    Posta konvertibilan dinar
    A ja ušljivi trgovac
    Isto ko moj đedo Luka
    Kupi šljivu pa prodaje rakiju
    I zaradi za prevoz do Papuka!


    Luka Lune Jović - Juvenal 2011 AD



    BALADA O LUKICI ČETVRTOM



    I moj djed je onomad bio izbjeglica
    U selu Ratari kod Obrenovca
    Kod istog onog deda Miloja
    Gdje sam devedesetih bio i ja

    Išli smo ja i sin moj u posjetu
    Kod njeg je tada bio moj uja
    I njegov sin unuk đedinog brata
    Sve četiri generacije iz moje familije
    Bili kod deda Miloja u dva zadnja rata.

    Pomriješe djedovi umrle i tetke
    Iz te generacije još živi ujak Luka
    Sinovac, dakle, moga đeda
    I bijah skoro s njim kod Papuka.

    Dao mi dvije stare slike familije
    Gdje, osim moje majke, nitko živ nije
    I ja mu ispričah o četvrtom Luki
    O kojem puno znao nije.

    Čuo sam još da ga zovu Lukičin
    Mještani koji znaju čiji je sin
    Svakako kanim na grob deda Miloja
    l želim Lukici četvrtom pokazati


    Ko je na slici Luka prvi
    A da sam ja eto Luka treći.

    Luka Lune Jović - Juvenal 2011 AD



    NEMAM VIŠE S KIM NI PROTIV KOGA



    Reci meni dramaturže Spale
    Proslavljeni viteže i druže
    Pod barjakom od na punđi ruže
    Za pjesnike što se zbirkom hvale
    Što nas nema ni na listi brale.

    Na komentare nema odgovora
    E nešta se poduzeti mora
    Odoh ja do foruma kod Ljube
    Da mi se još pjesme ne pogube.

    Stavit ću ih sve pod jedno slovo
    Virtuelne zbirke STRAŽILOVO
    Od rodnog Broda do Brankovog groba
    I sa ovim hrišćanskim pjesmama
    Bogu dušu Bog je jošte neće

    Al ni zbirke bez Božije volje

    Bez nevolje nema bogomolje.


    Luka Lune Jović - Juvenal 2010 AD

    DEGUSTATORI U FABRICI NAMJEŠTAJA



    Knjigu pišem ja Lukica treći
    Neki kažu od prvoga veći
    Svom rođenom podbratimu
    Tomi Aligatoru al vegetarijancu:
    “Izdržat ćeš i žeđ mili rode
    Pa nama je već i pun nos vode
    Cijeloga života smo je pili
    Što špricer a što za prilog rakiji
    I kakvi bi aligatori i bili
    Da krokodilske suze nismo lili”

    Grobari se sad naši raduju
    I po bratu Vučku nam već pljuju
    Da je govno na dlanu donio
    “Vidi sine čedo moje milo
    Zamalo sam ovo nagazio
    Da je bio kao ja oprezan
    Ni brat Tomica ne bi naletio.

    Uči sine povijest istorije
    Pouke i od Murata uzevši
    Niko carstva zacario nije
    Sve ležeći i ćibuk pušeći.
    Pamti i nauk mlađih naraštaja
    Na privremeno vječnom radu tamo
    Da Evropa nema radnog mjesta
    Degustator u fabrici namještaja”.


    Luka Lune Jović - Juvenal 2011 AD
    Poruku je izmenio Cecara, 04.03.2012 u 19:51

Strana 35 od 39 PrvaPrva ... 253334353637 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Moja pesma je...
    Autor memento u forumu Muška kafana
    Odgovora: 41
    Poslednja poruka: 11.07.2015, 23:00
  2. Moja poezija za decu
    Autor biljanaiguga u forumu Poezija
    Odgovora: 5
    Poslednja poruka: 07.02.2014, 21:15
  3. Moja Priča
    Autor gradandjela u forumu Književnost
    Odgovora: 69
    Poslednja poruka: 29.04.2011, 22:03
  4. Moja azbuka
    Autor DrinChe u forumu Druženje forumaša
    Odgovora: 24
    Poslednja poruka: 24.10.2009, 20:22
  5. Kćeri moja Aliji da l' da te dam?
    Autor SQUAW u forumu Društvo oko nas
    Odgovora: 59
    Poslednja poruka: 19.09.2009, 03:13

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •