Gostinski lov
Prikaz rezultata 1 do 5 od ukupno 5
  1. #1

    Gostinski lov

    Gostinski lov, da ga i ja tako zovem, iako takav naziv za lov za goste, lov u gostima ili lov sa gostima baš ne obožavam, deo je lovačkog života.

    I ne znam za lovačko društvo koje takav običaj, već prerastao u tradiciju, ne neguje u ovom ili onom obliku, u ovom ili onom obimu. Iz lovačkih društava, sa kojima su na različite načine uspostavljeni kontakti koji često traju i desetine godina, u gostinski lova dolaze manje grupe, a tako i mi odlazimo u goste. Obično je lovnim kalendarom društva odredjen jedan lovni dan za gostinski lov. Za taj lov lovačko društvo upućuje poziv društvima s kojima ima uspostavljenu saradnju - iz susedsta ali i iz udaljenih mesta. To - poziv jednog društva drugom društvu da pošalje dogovoreni broj lovaca u lov - je razlika od individualnog dovodjenja gostiju u lov.

    Gostima iz udaljenijih mesta obezbedjuje se smeštaj kod kuća lovaca iz društva - domaćina, ili, ako društvo ima lovačku kuću ili dom sa sobama - u tom objektu.

    Poznanstva iz gostinski lovova neretko prerastaju u dugotrajnija prijeteljstva.

    Gostinski lovovi, bez obzira u kom lovačkom društvu, imaju neka zajednička obelezja, skoro rituale.

    Otvarajući ovu temu, koja mi pade na pamet u današnjem lovu sa gostima, želim da s tim delom našeg lovačkog života upoznamo one koji svrate na ovaj segment Foruma, a i da mi lovci pokažemo jedni drugima kakvi smo domaćini bili ili kako nam je u gostima bilo.

    Postaviću fotografije nekoliko lovova sa gostima i u gostima u posebnim postovima, očekujući da će i drugi, izgleda malobrojni lovci medju forumašima, postaviti i svoje.

    DOBAR POGLED!



    Gostinski lov 2005. LD 'FAZAN - KOVILJ'





    Bio je pravi lovni dan - sredina novembra, hladno ali suvo. Posle dočeka i okupljanja, pa upoznavanja uz kafu, čaj i ponešto 'toplije' u lovačkoj kafani pored Koviljskog manastira, potpaljene su vatre i doručkovalo se pre polaska u lov.

    U lovište su lovci preveženi na traktorskim prikolicama. Ja sam pušku dao na zajam gostu koji je pri dolasku prelazio granicu, da se ne komplikuje sa papirima i plaćanjem takse za prenos oružja, tako da sam taj lov odradio kao fotoreporter iz pozadine. To je bila prilika da pogledam kako se kuva lovački paprikaš.



    Sačekivao sam grupe koje su pristizale iz različitih delova lovišta i slikao kako iznose ulov na zajedničku gomilu.




    Zajednička slika sa ulovom, muzikom, kuvarem, dobrim raspoloženjem zbog uspešnog i lova bez nezgoda.

    Lov je bio uspešan. Odstreljeno je nekoliko zecova više no što je bilo pušaka u lovu, a i skoro svi gosti su bili sretne ruke. Posle slikanja usledila je raspodela ulova 'po spisku'; pa ručak, pozdravi i zdravice.


    I ispraćaj sa iskrenim 'do skorog vidjenja'!


  2. #2

    Odgovor: Gostinski lov

    U gostima u Petrovcu na Mlavi 2006.


    Već više godina lovačko duštvo u Petrovcu na Mlavi organizje lovački doživljaj pod nazivom LOV NA BAKARNU LISICU. U tom doživljaju učestvuju i lovci koji se individalno ili grupno prijavljuju, a uz naknadu troškova.

    Naše lovačko društvo već više godina održava prijateljske odnose sa društvom u Petrovcu na Mlavi - njihovi lovci dolaze u naše gostinske lovove, a naši odlaze tamo. Krajem januara 2006. desetak naših lovaca su bili u tom lovu na Bakarnu lisicu kao gosti lovačkog društva iz Petrovca.


    Zbor u Kamenovu, selu poznatom po pčelarstvu i sa, koliko je meni poznato jedinim spomenikom pčeli (nazire se bronzana skulptura pčele na belom kamenom postamentu u vrhu prostora). Učestvovalo je oko 450 lovaca.


    Posle dobrodošlice, slatkog i kafe u kući jednog od lovaca iz sekcije u selu Kamenovo uključili smo se medju ostale učesnike u prostranom Domu kulture na toplu gibanicu i vruć čaj. Kad su pristigli svi koji su očekivani okupili smo se na zboru gde su domaćini pozdravili učesnike i objasnili organizaciju lova i raspored terena po grupama.

    Nakon desetak minuta vožnje od zbornog mesta, stigli smo do polaznog mesta naše grupe za ulazak u lovište.


    'Iiscrpljućeni' zborovanjem i putovanjem posle gibanice i čaja, morali smo da se prvo malo založimo, a i grejemo uz vatre ili žar roštilja.



    Deo naše grupe po povratku iz lovišta. A bele fleke na slici - sneg koji počinje.

    Lov je bio stvarno rekreativan uz druženje - nismo daleko pešačili po brežuljkastim terenima; rasporedili smo se i iščekivali šta će isterati psi goniči.
    Naša grupa odstrelila je jednu lisicu, a ukupno je odstreljeno šest i jedan šakal. To nije mnogo u odnosu na broj lovaca, pa i to pokazuje da nije bilo primarno uloviti.


    Lovački ručak, muzika, tombola izmešani sa pozdravima i zdravicama domaćina i gostiju.




    Domaćinima smo uručli poklon - sliku Koviljskog manastira i potpisali povelju o bratimljenju naših lovačkih drušatava.
    Poruku je izmenio nenad.bds, 04.12.2008 u 14:58 Razlog: 'Izgubljena' slika

  3. #3

    Odgovor: Gostinski lov

    Gostinski lov 2007. LD 'FAZAN - KOVILJ'


    Kako je Globalno otopljavanje postalo stvarnost, sneg postaje sve izuzetnija pojava u ravničarskim krajevima. Iako je lov po snegu pravi lovački doživljaj, te, 2007. sredinom novembra baš i nije bio dobrodošao za gostinski lov. Mokar i težak, pado je cele noći, granje se lomilo od težine zalepljlenog snega, a putevi baš nisu bili najpogodniji za vožnju. To je uticalo i na goste koji su isplanirali da u Gostinski lov dodju tog jutra. Na sreću, svi su bezbedno stigli.


    Sa gostima koji su izdalje došli, veče uoči lova smo izmenili pozdrave, simbolične poklone, naravno uz večeru i dobro raspoloženje.


    S odlaskom u lov smo otezali iščekujući da se vejavica smiri.

    Lov po mokrom snegu do pola listova, koji je prekrio raskvašeno duboko oranje nije bio baš zgodan za hodanje i izgledan za lov gostima iz brdskih lovišta. Oni koji nisu lovili u našim ravnicama sumnjičavo su slušali od domaćina da za ulov ne treba strtepeti jer zeca ima dosta. Naravno, njive bez rastinja nadaleko, prekrivene snegom nisu delovale kao mesto gde će se nešto uloviti. A i za gostinski lov je odredjen teren Budisavska šuma, odmah do sela. Od šume nadaleko nema ni traga - drvo je korišteno u ciglani, a kad je šume ponestalo, ugasila se i cilana i ostali su samo nazivi delova atara koji za mladje nemaju smisla.


    Pošto sam pušku pozajmio 'inostranom' gostu (iz Republike Srpske) ostao sam u selu, a već posle dva sata su mi javili da je lov završen, pa sam izišao do kraja sela da ih slikam u povratku.


    Lov je bio potpuno uspešan, a grupe gostiju i domaćina se slikala pored ulova.


    Ulov je, na uobičajen način - po spisku razdeljen učesnicima.


    Oko kazana je stalno bilo posmatrača, a jedan od gostiju, ako sam dobro shvatio iz lokalne TV stanice mesta iz koje je jedna grupa lovaca došla, poslat je od onih koji su i pre bili kod nas u gostima i paprikaš jeli, da snimi kuvara i kuvanje.


    Utom je i paprikaš od divljači bio gotov, a to, poznajući dugogodišnje dokazano kuvarsko umeće našeg lovca - kuvara niko nije hteo da propusti.




    Bilo je tesno i bučno, pa je i zdravica držanih sa stollica bilo, ali je i raspoloženje bilo i do kraja dobro ostalo.

    Najvažnije - sve, uključujući i povratak kućama, prošlo je bez problema.

  4. #4

    Odgovor: Gostinski lov

    Gostinski lov 2007. u Prnjavoru


    Lovci iz Budisave imaju dugogodišnje prijateljske veze sa lovačkim udruženjem iz Prnjavora u Republici Srpskoj. Jedan broj stanovnika Budisave je poreklom iz tih krajeva i ovamo su došli u ekonomskm migracijama od 60-tih godina prošlog veka. Vezu sa starim krajem proširili su i učvrstili saradnjama lovaca i ribolovaca. U gostinskim lovima koje organizuje naše lovačko društvo su redovni gosti. Zapalo mi je u 'tal' da ja budem u grupi koja je u novembru 2007. bila u Prnjavoru jednog lovnog dana u gostima.


    Stigli smo predveče i uobičajeno, sa domaćinima proveli veče uz bogatu trpezu i zdravice. Zborno mesto i polazak u lov su bili 5-6 km. od Prnjavora.


    Lovio se zec i fazanski petao. Brežuljkasti tereni, proarani livada, šumarcima i njivama bili su idealni za šetnju. Od divljači nismo mnogo očekivali a i domaćini su se vajkali što u njihovom lovištu nema divljači kao u našem. Ta činjenica nije umanjila naše raspoloženje za lov.


    Iz iskustva znam da se lovci, pogotovu mladji, a na ovakvim terenima posebno, previše raštrkaju i time umanje sopstvene šanse za uspešan lov. Tako je i ovde bilo. Povremeno su se čuli iz različitih pravaca psi-goniči, dovikivanja i poneki pucanj.Znatno više divljači (one koja se tog dana lovila, a i srneće) smo sa daljine videli kako se bezbedno izvlači nego što je došlo na puškomet.


    Posle 2,5-3 sata lagodnog hodanja (bez savladavanja dubokog oranja) stigli smo do mesta za doručak. Manja grupa lovaca je tu donela klupe i stolove, hranu i piće, a kad je javljeno da se približavamo započeli su i pečenje kobasica i slanine.


    Za razliku od naše starinske tehnike - prut sa kobasicom u ruci, pa svako sebi neka peče - naši domaćini su bili opremljeni 'višecevnim ražnjevima'.

    Natenene, sa apetitom smo se doboro najeli uvažavajući onu lovačku 'neće divljač nigde otići'. Lovili smo još oko tri sata u lepim predlima, ali bez mnogo pucanja. Pokrenuta je lisica, pa sam i ja pucao u njenom pravcu da je skrenem sa puta u bezbednost šume. Taj potez je bio uspešan i posle dvadesetak sekundi postala je trofej sretnog lovca.


    Nekoliko vozila je dočekalo one koji su lovili da ne bi morali putem da se vraćaju do zbornog mesta.

    Ova grupa imala je ulovljenu lisicu i jednog fazna.

    Ja sam imao stotinak snimaka lepih predela i novembarkse prirode.


    Na zbornom mestu su nas dočekali sir, fazanska supa, paprikaš od divljači... Naravno i nazdravljanja (koja se tamo zovu 'poštenje').

    Sa nama je bio i tamošnji pesnik pa je on nazdravio čitajući svoju pesmu.

    Smrklo se kad je počelo razilaženje. Čekalo nas je još 5 - 6 sati vožnje sa punim stomacima i skoro celodnevnim hodanjem.

  5. #5

    Odgovor: Gostinski lov

    Gostinski lov 2008. LD 'FAZAN - KOVILJ'
    a u budisavskom ataru


    Kao što je i ustaljeno lovačko pravilo, gostinski lovovi se održavaju u doba koje se smatra najpogodnijim za poljski lov - sredinom novembra. U to vreme nema više intenzivnih poljskih radova pa su i bolji uslovi za bezbednost prilikom lova. Usevi su uglavnom skinuti, a kad još i prvi mrazevi 'ošure' zelene korove i travuljine pa oni polegnu i budu lakši za hodanje, uslovi za lep lov su tu.

    Naravno novembar nosi sa saobom i kiše, magle, ponekad i sneg, ali, sve su to lovačke prilike i neprilike.

    Teške jutarnje magle bilo je i prethodnog gostinskog lova novembra 2008.


    Ovog puta su gosti i lovci-domaćini bili izdeljeni u više grupa koje su lovile u raznim delovima lovišta.

    Budisavska grupa je lovila na terenu prema Šajkašu i Đurđevu. Lovio se zec (po lovnom kalendaru i fazanski petao, ali na tom terenu nema fazanske divljači jer nema stalnih voda da se fazani napajaju).


    Kao mesto ua doručak i početnu poziciju za lov odabran je napušteni, oronuli salaš.


    Niska magla se valjala po njivama sve do posle 10 sati. Rastezali smo sa doručkom, a toplota vatre je prijala.

    Gosti i domaćini su svali čas vadili fotoaparate i video-kamere da ovekoveče druženje.



    Kad se magla razišla i sinulo sunce, u jednom prolazu smo se 'namirili'. Zecova je bilo dosta pa smo već oko podne bili na zbornom mestu.

    Na žalost, ja sam imao obaveza, pa nisam učestvovao i slikao i završni deo, zajednički ručak i ono što uz njega ide.

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •