Svaki izlaz iz necega predstavlja ulaz u nesto drugo.Kako da se najlakse oslobodimo onoga sto nam vise nista ne znaci i da budemo spremni za nesto jos bolje?
Svaki izlaz iz necega predstavlja ulaz u nesto drugo.Kako da se najlakse oslobodimo onoga sto nam vise nista ne znaci i da budemo spremni za nesto jos bolje?
Poruku je izmenio euridika, 05.11.2008 u 21:13 Razlog: greškica
Ako nam nešto više ništa ne znači, onda smo ga se već oslobodili... Zar ne?
Sve te promene lakše podnose osobe koje su ažurno pratile seriju Mućke. Ne jednom je Del Boj tamo rakao:
- Ko reskira, taj profitira!
Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
Hej kafano, moja rano...Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
Bircuz koji radi 25 sati dnevno!
I'm floating on air..
Mislim da je svaka promena,
kako god ona delovala u datom momentu,
ipak pozitivna.
Ne kažem da ne postoji strepnja,
možda čak i eventualni strah od nepoznatog,
ali su promene, barem u mom slučaju,
uvek uticale da se osećam bolje.
Kako ja, tako i moje okruženje.
Kako se osloboditi onoga,
što nam ništa ne znači?
Ne vidim tu nikakav problem.
Jasno, kao danveverica kaže:
Ako nam nešto više ništa ne znači, onda smo ga se već oslobodili... Zar ne?
Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.
cinjenica je da stare nawike tesko umiru,pa stoga i malo nategnuto se okrecemo u nowom smjeru,prawcu..jednostawno ,skockati misli,i widjeti da je to staro recimo wise iscezlo,da nema smisla i da je otrcano,i tako se okrenuti tim nekim nowim,sto znam,putem ...uwjek je nesto nowo izazow i intriga,pa samim tim glasam za NOWO..
Stare navike mogu da budu poput korena usadjene i nekih se teshko oslobadjamo,pa samim tim i teshko ide to privikavanje na novo.Kazu ljudi da ako je novo pozitivno chovek se brzo navikne..ali ja mislim da ipak treba vremena jer smo svi mi na neki nachin robovi starih navika,svesno ili ne.
No,vreme donosi i odnosi sve.
imam problem za svako reshenje
Ja ga vidim ...doduse ja ga napravim (u svojoj glavi) tamo i gde ga nema....
Meni jedino pomaze NOVO...koje se staro potiskuje iz glave...jer iako je nesto proslo, i sto mi ne znaci...ipak ostane mi zapis u nekom delicu mozga...pa razmisljam o tome....sta bi...kada bi...preispitujem se...od muve pravim slona....
...svaka je promena dobrodosla...a ako je na bolje...onda samo dupli dobitak...
Budi pametan i pravi se lud
Ja mislim da se tako naviknes na novo, ali ti ostane i staro...
i onda imas dve stvari za odvikavanje...
Shta da radim, chim sam vid'o da ovde shvrljas, odmah sam to pomislio...
Eto, sad ce dobiti kompleks...
Svaka novina sama po sebi je neizvesna.
Mozda sam taj strah od promena, jednostavno tera coveka da nastavi sa starim nacinom zivota, jer mu je u njemu sve vec poznato, bilo bolno ili ne.
Najteze je napraviti onaj prvi korak i priznati sebi, odreci se onog ustaljenog i dobro poznatog nacina zivota.
Svaka novina ne mora biti bolja, ali ako se vec opredeljujemo za nesto novo, znaci da je u tom starom mnogo skripalo, pa nikako ne moze biti gore.
Vec skoro 16 godina zivim u Kanadi. U dogledno vreme se vracam kuci. Zeljna sam svoje kuce, svog deteta, svega za cega sam dusom i srcem bila vezana sve ove godine. Ipak postoji u meni strah! Promenilo se mnogo cega i kod mene i kod svih onih koji su tamo ostali! Kako cemo se sresti u nekoj "sredini"! Da li ce mi biti tesko da se opet prilagodim svemu sto sam napustila, a svemu sto sada ima drugi oblik! Da, strah me je.... ali ja se vracam, pa kud puklo da puklo!
neunistiva zlojebaba!
Kao mladja, nisam volela promene. Nema šanse da bih nešto uradila drugačije, kupila nešto što do tad nisam imala ili nosila.
A onda sam jednog dana shvatila koliko je to glupo i koliko sam sama sebi takvim stavom uskratila.
Promene su dobre. Na staro se uvek možeš vratiti. I odbijanje promena je strah od nečeg novog, strah da se nećemo snaći, u starom se osećamo sigurno, i često mislimo da je ipak i ovako dovoljno dobro.
A suočaanje sa izazovima i činjenicom da se stvari vremenom menjaju, kao i spremnost na nešto nepoznato je je po meni znak zrelosti.
Isn't it funny how day by day, nothing changes, but when you look back, everything is different?
C. S. Lewis