Mislim da ne moram da pominjem već neke pomenute naše "spisateljice i spisatelje" ( u principu jako slabo i čitam naše) kojima ne vredi pokloniti vreme.
Ipak bih se osvrnuo na par pomenutih. Tihi Don je knjiga koja govori mnogo onima koji mogu predstaviti sebi tu oblast, istoriju, vekovni mentalitet. Nipošto se ne bih složio da je loša...jer meni su uvek zanimljiva gledišta običnih ljudi u vihoru promena oko sebe. Kozaci su bili vekovima uzdanica monarhije, a knjiga govori o njihovim dilemama u vreme oktobarske revolucije. Slično kao kada bi čitali priču o samurajima u Japanu kada je on rešio da se modernizuje.
Koeljo...je pre novinar nego pisac. Nema dubinu, ali ume da "ubode" par bitnih stvari. Od njega jedino poštujem "Priručnik za ratnika svetlosti" jer je skup objavljivanih rečenica iz jednog lista.
E sad...što sam se smorio ko zver čitajući "Princip nade" od Ericha Bloha...to je za priču . Mislim...ne hvala. Prvi pit, zadnji put i nikad više .