Bolonjska deklaracija - Strana 2
Strana 2 od 3 PrvaPrva 123 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 16 do 30 od ukupno 33
  1. #16

    Odgovor: Bolonjska deklaracija

    Citat Sirena kaže: Pogledaj poruku
    Nego, mene zanima u Evropi i svetu, da li diplome nas koji studiramo po starom programu tretiraju drugacije nego Bolonju??
    Ne znam šta si tačno mislila? Zavisi od Univerziteta, države u koju bi da ideš i od toga šta ti studiraš. Naši diplomirani (stari zakon) su u većini evropskih zemalja prepoznati samo kao BSc (najniži nivo koji stičeš na njihovim fakultetima posle 3 god. studiranja). Ovo važi za sve evropske zemlje osim Nemačke i Britanije (gde uz malo sreće sa našom diplomom možeš da prođeš kao njiho MSc - master). Naši magistri su za evropu obični Masteri (razlika je u oko 4 godine studiranja...). U principiu je skroz individualno i trebalo bi da se obratiš baš fakultetu ili institutu koji te zanima i da to sa njima središ.

    Srećno
    "...There is a crack in everything. That's how the light gets in..."

  2. #17

    Odgovor: Bolonjska deklaracija

    Hvala, a diplomci (po Bolonji) kako ce oni biti prepoznati i vecini zemLJA eu?

  3. #18

    Odgovor: Bolonjska deklaracija

    Citat Sirena kaže: Pogledaj poruku
    Hvala, a diplomci (po Bolonji) kako ce oni biti prepoznati i vecini zemLJA eu?
    Dipolomci, ako su po Bolonji, EU ih prepoznaje kao Bolonju sa svim onim ECT-ovima koja nakupiš tokom studija, sabere se sve lepo i to je svugde isto.

    Ali ako si ti diplomac, koji studira po starom zakonu, i koji će završiti fakultet po starom zakonu (kako sam ja tebe razumela) onda je najbolje za tebe da kontaktiraš pojedniačne institucije, jer za tu kategoriju nema opšteg statusa, to zavisi od mnogo faktora.
    Zato se i uvodi Bolonja kako bi se prepoznavanje fakulteta unutar Evrope pojednsotavilo i kako bi se mladim ljudima omogućilo da se nesmetano kreću kroz obrazovne ustanove u celoj Evropi. Negde to radi malo brže, a neko će, na žalost, malo da sačeka
    "...There is a crack in everything. That's how the light gets in..."

  4. #19

    Odgovor: Bolonjska deklaracija

    Po onome sto sam cula od ljudi koji studiraju po ovom programu, zadata pravila se delimicno primenjuju i svi imaju utisak da je studentima sada teze nego sto je bilo, jer se od njih trazi da ispune sve uslove, dok se mnogi profesori jos uvek drze starog nacina rada. Ocigledno da je kod nas potrebno mnogo vise vremena za promene na bolje nego na gore.

    U svakom slucaju, evo jos malo podataka o ovoj temi o kojoj koliko god da se pise, uvek neka pitanja ostanu bez odgovora.



    Bolonjska deklaracija

    Je dokument koji ima dve (2) strane. Usvojen je na sastanku ministara za obrazovanje evropskih zemalja 1999. godine. U deklaraciji, ministri tj. države se obavezuju da će do 2010. godine formirati Evropsku zonu visokog obrazovanja i sprovesti neophodne reforme.

    Te reforme podrazumevaju uvođenje dvostepenog ciklusa studija, uvođenje jedinstvenog sistema bodova, obezbeđivanje kvaliteta kroz uvođenje sistema akreditacije kako nastavnih programa tako i samih institucija, evaluacije programa, profesora i institucija, modularizacije nastave i mnogih drugih stvari.
    Takođe je dogovoreno da se na svake dve godine održava sastanak ministara kako bi se utvrdio i evaluirao stepen urađenog. Naziv Bolonjska konvencija je pogrešan. Ova sintagma ne označava ništa.


    Bolonjski proces

    Proces reforme visokog obrazovanja u Evropi koji traje od sredine 90tih godina i značajan je zato što predviđa formiranje Evropske zone visokog obrazovanja u kojoj će sistemi visokog obrazovanja u različitim evropskim državama biti međusobno kompatibilni.

    To znači da će nastavni planovi i programi jedne države biti jednostavno čitljivi i prenosivi u druge države.
    To nikako ne znači da će nastavni planovi i programi kao ni sistemi visokog obrazovanja biti isti niti da će se svuda učiti isto.

    U praksi, ovo će vam omogućiti da u toku studija neki od semestara završite na nekom od univerziteta koji nije vaš, bez uobičajenih birokratskih procedura i zavrzlama. Isto tako, ukoliko želite da posle završenih osnovnih studija odete na poslediplomske studije negde u inostranstvo, nećete morati da prolazite kroz složene postupke nostrifikacija diploma.

    Do same ideje BP-a se došlo iz dva razloga, prvi je zbog trenda odliva mozgova iz zemalja zapadne Evrope u Sjedinjene države krajem 80t-ih i početkom 90t-ih; drugi razlog leži u tome što je privreda Evropske Unije koja je tada nastajala shvatila da gubi utakmicu sa Sjedinjenim državama oko visoko obrazovanih kadrova koji dolaze iz Azije, Afrike i Južne Amerike.

    Bolonjski proces je dobio ime po Bolonjskoj deklaraciji koja, iako nije prvi doneti dokument u celom procesu, predstavlja prekretnicu u čitavom procesu.

    Srbija je Bolonjskom procesu pristupila 2003. na ministarskom sastanku u Berlinu zajedno sa Crnom Gorom (naime, Srbija i Crna Gora imaju različite obrazovne sisteme i odvojena ministarstva pa su samim time i odvojeno pristupile), Hrvatskom, Albanijom, Makedonijom i BiH.


    Evropski sistem prenosa bodova (ESPB) /European Credit Transfer System (ECTS)

    Ukratko, ESPB bodovi označavaju vremensko opterećenje studenata tokom studija. To znači da svaki predmet nosi izvestan broj bodova u zavisnosti od toga koliko vam je vremena potrebno da ovaj predmet savladate.
    U bodove ulazi vreme koje se utroši na predavanja i vežbe, pisanje seminarskih i drugih praktičnih radova, vreme koje se utroši na savladavanje gradiva posle predavanja i sve drugo što ulazi u ovaj opseg.

    Dogovorom ministara, postavljen je standard da godina vredi 60 bodova. Po našem novom Zakonu o visokom obrazovanju (popularno ZoVO) koji je usvojen (konačno!) u septembru 2005. godine predviđa se da student može da pređe u narednu godinu i sa minimumom od 37 bodova ali sa statusom samofinansirajućeg studenta.

    Međutim, ako ste studije započeli tako što ste platili školarinu, možete da pređete na budžet ako sakupite 60 bodova, ali pod uslovom da se za vas uprazni mesto na budžetu. Ovo znači da pored vašeg predanog rada i truda neko u godini ispred vas mora da otpadne da biste vi došli na budžet. U skladu sa narodnom: Dok jednom ne smrkne, drugom ne svane.
    Ako želite da znate koliko jedan bod vredi možete da proračunate na sledeći način:

    Jedna akademska godina vredi 60 bodova. Takođe, jedna akademska godina ima 30 radnih nedelja. To znači da svaka vaša radna nedelja vredi 2 boda. Ako znate da radna nedelja ne može imati više od 40 radnih sati lako dobijate računicu da 1 bod vredi oko 20 časova. Naravno, sve ovo uzmite kao veoma okvirno. U praksi su ovakvi proračuni slabo primenljivi.

    Valja napomenuti da po našem novom zakonu (ali i uspostavljenim međunarodnim standardima) student može da, pohađajući nastavu određenog kursa i izvršavajući svoje obaveze redovno u toku semestra, otkači određeni deo tog kursa.
    Naš zakon predviđa da na ovaj način student može da položi od 30% do 70% samog kursa. U većini drugih zemalja gornja granica tj. maksimum nije određen zakonom već je dato samim profesorima da odluče (minimum, ipak, postoji).


    Ciklusi studija ili šta je to master i gde je magistar?
    Pošto ste se u tekstu već susreli sa terminom dvostepeni ciklus studija, red je da i njega objasnimo. Ciklus je dvostepen jer se sastoji iz dva stepena tj. dva dela:

    Osnovnih studija (koriste se i: diplomske studije, Bachelor - BA)

    Diplomskih akademskih studija - Master (koriste se i termini: poslediplomske studije, ili samo Master - MA)

    Po usvojenom principu, trajanje ova dva ciklusa ne prelazi vreme od 5 godina, osim u slučaju medicinskih nauka. Od fakulteta do fakulteta (odnosno od univerziteta do univerziteta) će se razlikovati trajanje samih ciklusa unutar ovih 5 godina.
    Na jednom fakultetu će biti sistem 3+2 (tri godine osnovnih i dve godine master studija) dok će na drugom fakultetu biti sistem 4+1 (četiri godine osnovnih i jedna godina master studija).

    Kod nas će, kako sada deluje, postojati i 5+0 sistem koji izvesni fakulteti planiraju da uvedu. Priča o dva ciklusa je tu poprilično nejasna što opet nije ništa novo za naše podneblje.

    Bitno je naglasiti da master studije ne zamenjuju u potpunosti magistarske studije.
    Nivo znanja i opterećenja je drugačiji, ali da bismo vam bar donekle objasnili složenu problematiku reći ćemo vam da se master studije po količini znanja i opterećenja nalaze negde između postojećih diplomskih i magistarskih studija.

    Zvanje magistra se ukida, a nova zvanja tek treba da budu ustanovljena. Za sama zvanja je zadužen Nacionalni savet za visoko obrazovanje.

    Zakon o visokom obrazovanju


    Novi zakon o visokom obrazovanju donet 2005. godine predviđa mnogo novotarija od kojih smo neke spomenuli. Trebalo bi spomenuti i to da je glavno telo u Srbiji Nacionalni savet za visoko obrazovanje koji bira Skupština i koji je baš pre otprilike dve nedelje izabran.

    Nacionalni savet je zadužen da uspostavi sistem zvanja u Srbiji za različite profesije (da li ćete biti inženjer organizacionih nauka, ili menadžer, ili nešto treće, zavisi upravo od njih, a ne od fakulteta), da oformi Komisiju za akreditaciju visokog obrazovanja koja treba da se bavi izdavanjem dozvola za nove i postojeće nastavne programe i institucije.

    Naime, svi postojeći univerziteti i fakulteti moraće da prođu kroz proces dobijanja dozvole za svoj rad upravo kod ove komisije. To znači da će svi, državni ili privatni, fakulteti morati da zadovoljavaju određene kriterijume.
    Jednom dobijena dozvola nije stalna već se na svakih pet godina ponovo prolazi kroz proces evaluacije nastavnih planova i programa, uslova studiranja i uopšte kvaliteta usluga i nanovo odlučuje o dozvoli. Teško da će ova komponenta zaživeti kod nas u skorije vreme.

    Važna novost koja se uvodi je i dodatak diplomi (diploma supplement).
    DD je dokument koji se izdaje uz diplomu besplatno iako na nekim fakultetima kod nas žele da ga naplate.
    Dodatak diplomi osim ličnih podataka studenta sadrži i tačan spisak kurseva koje je student prošao, imena profesora, spisak nastavnih oblasti koje su u okviru svakog kursa obrađene, kao i dodatne aktivnosti koje je student imao tokom godine, a koje ne moraju nužno da budu vezane za sam proces nastave.

    Još jedna od stvari koja je predviđena je i studentska evaluacija koja podrazumeva da studenti u određenom vremenskom periodu ocenjuju rad profesora, uslove studiranja, kvalitet nastave, sadržaj određenih kurseva itd.
    Studentska evaluacija, sučeljavanje teorije i prakse kod nas i u Evropi predstavljaju jako kompleksne teme i zahtevaju posebnu pažnju.

    izvor: studentskisvet
    Isn't it funny how day by day, nothing changes, but when you look back, everything is different?
    C. S. Lewis

  5. #20

    Odgovor: Bolonjska deklaracija

    Na žalost, teško će se profesori prilagoditi.
    Ja sam davno završila fakultet, ali moje ćerke studiraju. Nije na svakom fakultetu isto, negde se na aktivnosti tokom godine skupljaju bodovi, pa ako se sakupi dovoljno, ne mora ni da se izlazi na ispit, a negde je aktivnost samo uslov da se na ispit izadje, pa se uči gradivo iz cele godine, jer ispiti nisu svuda podeljeni. Ne mora da znači da je više manjih ispita lakše od manje većih po obimu, to zavisi kako kome odgovara.
    Ipak imam utisak da je današnjim studentima teže nego što je bilo nama, ili sam bolećiva majka.
    Prakse nije bilo ni onda, i bilo je teških ispita i teških profesora, ali sada tih teških profesora ima više, jer kao da je interes da više studenata padne, da se više zaradi.
    "Ljepota nije u licu; ljepota je svjetlost u srcu."

  6. #21

    Odgovor: Bolonjska deklaracija

    Studiram po Bolonjskoj i ne svidja mi se.

    Prvo sto su studenti obavezni da idu na sva predavanja i vezbe. Recimo ja imam svaki dan od 14 - 20 h predavanja ... Sto znaci da radnim danima gotovo i nemam vremena da ucim. Zatim gradivo bi trebalo da je podeljeno ali nije. Studiram matematiku i jedino sto su nam podelili je pismeni deo ispita tj zadatke. Imamo iz svakog ispita po par kolokvijuma koje moramo da polozimo jer su nam uslov da bi izasli na usmeni deo ispita. I tokom semestra samo imamo vremena za pripremanje tih zadataka a teoriju i ne gledamo. Na kraju kad nekako uspemo da polozimo te kolokvijume dodje ispitni rok na kom polazemo usmeni deo tj teoriju koju 99% studenata nije ni pogledao. Tako da je zaista bar po meni mnogo otezano. Jer se na kraju svodi na stari sistem samo sto si se plus tokom celog semestra mucio u konstantnom dolazenju na fax i strebanju za kolokvijume.

    To bi bilo ok da su podelili ceo ispit u parcijalne delove. I da ih polazem tokom godine i na kraju dobijem ocenu. Za sada sam imala jedan takav ispit.

    Sad jos planiraju zbog relativno velike prolaznosti da uvedu da nema popravnih kolokvijuma. Ako ne polozis prvi put druga sansa ti je tek sledece godine. Takodje sve vise povecavaju uslov tj br bodova potrebnih za budzet. Tako da mi se cini da je Bolonja uvedena kako bi se finansiranje iz budzeta ili potpuno ukinulo ili svelo na jako mali deo.
    Everybody Wants to be a Cat

  7. #22

    Odgovor: Bolonjska deklaracija

    Studiranje nikada nijebilo lako, ali bilo je uglavnom, poštenije, ma, kao i sve.
    Znaš, položiš, ne znaš, padneš.
    Ovo sada, možda je dobro zamišljeno, ali praksa je katastrofa, profesori, čast izuzecima, kao da žele da što više studenata padne, pa time se zaradjuje. Na žalost, sve se pretvorilo u materijalni interes.
    Ko zaista hoće sve da postigne, nema ni časa slobodnog vremena, a mladim ljudima je potrebna zabava i druženje,svima je potrebno.
    Na obaveznim predavanjima se gubi vreme, jer profesori čitaju iz knjige, više bi se kod kuće za to vreme naučilo.
    Studenti, ne dajte da vas to slomi, budite uporni i jaki, i to će proći.
    "Ljepota nije u licu; ljepota je svjetlost u srcu."

  8. #23

    Odgovor: Bolonjska deklaracija

    Citat Radio021 kaže:
    Studenti treće godine psihologije na Filozofskom fakultetu, koju su upisali po Bolonjskom programu 3+2 , nemaju dovljno mesta na master studijama, iako im je na početku studija to bilo obećano.
    studentiKako je za Radio 021 rekla studentkinja ovog odseka Slavica Ranisavljev, u celoj generaciji ih ima 84, na master studije primaju samo 60, a najveći problem je što nakon završetka treće godine oni nemaju definisano zvanje, kako bi mogli da se zaposle u struci. "Kad bi se pojavili na birou za zapošljavanje sa našom diplomom, za koju, iskreno, još uvek ne znam kako se zove, ne bi postojalo radno mesto koje opisuje tu diplomu. Nama su na fakultetu rekli da nam neće dozvoliti da radimo sa ljudima posle ove tri godine. Rekli su nam da jedino možemo da radimo kao sekretar psihologa", kaže ona.
    Prema njenim rečima, ovoj generaciji je na početku rečeno da nakon treće godine slede dve godine studiranja po modulima, kojih ima pet. "Rekli su nam da će na svakom modulu biti mesta za oko 30 studenata, i da će ti moduli biti dobro organizovani tako da te usmeravaju ka određenom pravcu, čime bi se kasnije bavio. To bi na neki način predstavljalo specijalizaciju za određenu struku. Budžet nam tada nisu pominjali, mada smo mi mislili da će biti mesta za četvoro ili petoro ljudi na budžetu, što ukupno broji oko 20 studenata".
    Šefica odseka za psihologiju, Snežana Smederevac izjavila je za Radio 021 da nakon završene treće godine studija na ovom odseku, generacija ima zvanje psihologa, ali ne i zvanje diplomiranog psihologa, što samim tim ograničava posao u njihovoj struci. Prema njenim rečima, komisija za akreditaciju propisala je da osnovne studije na ovom odseku može da upiše 80 studenata, master 60, a doktorske studije oko 10 studenata. "Broj studenata koji se upisuje na ovaj odsek je propisala komisija za akreditaciju. Mi smo tražili da se broj od 60 studenata poveća, ali nam to nisu odobrili. Ovo nije stvar koja se tiče samo našeg odseka, to je pitanje strategije obrazovanja u našoj zemlji", kaže Smederevac.
    Rektorka Novosadskog univerziteta Radmila Marinković-Nedučin kaže da je ovaj problem na nivou čitavog sistema obrazovanja, jer još uvek postoji sistem koji datira iz devedesetih i koji nije prilagođen promenama u sistemu. "Mi još uvek imamo stare nivoe obrazovanja, i nemamo nova zvanična dokumenta, ne samo u visokom obrazovanju, nego i na tržištu rada, te u ministarstvu za propise, koji treba sinhronizovano da naprave promene u svim ostalim dokumentima, da bi taj sistem, koji postoji od 2005. godine, bio pretočen u odgovarajuće zvanje", rekla je ona.
    Rešenje problema ove generacije ne postoji, pa čak ni privremeno.
    Dok sam još bila na faksu naveliko se pričalo u uvođenju bolonjske deklaracije kod nas. I tada, dok je ovo bilo u fazi ideje u početnim fazama realizacije, jedni su je hvalili, drugi kudili, ali svi su puno pričali i objašnjavali ovaj sistem. Tada mi je to delovalo baš, baš dobro.
    Sada uopšte nisam oduševljena onim što se naziva studiranjem po bolonji kod nas. Možda i sistem ima nedostataka, ali sigurne ne toliko koliko ima nedostataka obrazovanje po ovom sistemu u Srbiji.
    Da li ćemo menjajući sistem opet izgubiti koju generaciju u tim promenama?
    ... Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad....

  9. #24

    Odgovor: Bolonjska deklaracija

    Ma kakva strategija, radi se o tome da nas oderu do gole kože. zbog toga je moja ćerka napustila arhitekturu, posle date prve godine na budžetu, sa visokim prosekom, što mnogo traže, a malo daju, i što ni najboljima niko ne garantuje da će moći da se školuju ako nemaju velike pare da plate. Da ne pričam o toliko dobre dece koja ispunjavaju obaveze, daju ispite, iako imaju loša predavanja i vežbe, ali nemaju sve desetke.
    Na žalost svi bi pare bez truda, i ja bih, da ne radim ništa, a da primam dobru platu...
    "Ljepota nije u licu; ljepota je svjetlost u srcu."

  10. #25

    Odgovor: Bolonjska deklaracija

    Citat Politika kaže:
    Nesiguran status zvanja koje podrazumeva kraće studiranje i kasnije zapošljavanje razlog je što studenti biraju duži put do zvanja mastera.
    Iako se do sada najviše prašine u javnosti podiglo zbog uvođenje mastera kao potpuno novog zvanja u obrazovnom sistemu Srbije, sudeći po glasu koji stiže sa fakulteta, sud akademske javnosti nije prošlo ni ovako osmišljeno zvanje "bečelora". Prve generacije sa ovom diplomom uskoro će se suočiti sa mnogo nepoznanica, a najveća je gde će moći da se zaposle.
    Trenutno je na fakultetima situacija raznolika, negde se "bečelor" stiče posle tri, a negde posle četiri godine studiranja, a prema mini-anketi među studentima, niko i ne razmišlja da pokuša da pronađe posao posle diplomiranja, već se podrazumeva upis na master studije.
    Sve ovo su samo neki od razloga što je grupa profesora beogradskog Pravnog fakulteta predložila da se izmene i zvanja i ceo sistem studija, sa jakim argumentom da je pravo nedavno izuzeto iz Bolonjske reforme upravo u njenoj kolevci, Italiji.
    Slična je situacija i u Nemačkoj, gde su pravo i medicina u startu izuzeti iz ovog procesa, a odnedavno i tehničke nauke.
    "Mi se kao fakultet zalažemo da se hitno promeni Zakon o visokom obrazovanju. Stavljena je na papir radna verzija te moguće reforme, imali smo razgovore i sa ministrom prosvete i dobili smo uveravanja da će to ozbiljno biti uzeto u obzir. Dobro je što su i neki naši profesori članovi komisije koja treba da uradi nacrt novog zakona. Ono što je važno jeste to da nemamo mnogo vremena, jer sledeće godine moramo da se suočimo sa posledicama tih pomalo brzopletih reformi", objašnjava profesor dr Milan Škulić, novi prodekan za nauku Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu.
    Prve "bečelor" diplome bi na ovom fakultetu trebalo da budu podeljene iduće godine, dodaje prodekan i kaže da sa stanovišta fakulteta i univerziteta, ono što nije prošlo test mora hitno da se menja jer će opet jstvoritiedan glomazni sistem koji je neefikasan.
    "Situacija je vrlo konfuzna, niko ne zna kakav će zapravo biti njihov status i zaista nisam siguran kako će se to do kraja realizovati. Bečelori praktično neće moći da se bave nikakvim ozbiljnim pravničkim poslom dok ne završe tu petu godinu", kaže on.
    Škulić podseća da su na Pravnom fakultetu u Beogradu studije decenijama trajale četiri godine i da se na kraju sticalo zvanje diplomiranog pravnika.
    Potom je uveden sistem trogodišnjih studija za zvanje "običnog" pravnika, koji bi obavljao poslove administrativnog karaktera u nekim preduzećima, ali nikako ne u pravosuđu ili advokaturi.
    "To nije bio tipičan bečelor i postojao je na drugim pravnim fakultetima, ali ne i kod nas. Potom je došlo do čuvene bolonjske reforme koja je primenjena sa mnogo komplikacija, a da nije potpuno jasna ni onome ko ju je uveo, a ni onima koji je primenjuju. Zamišljeno je da studije traju četiri godine, nakon koje se dobija ta prva diplomu 'bečelor' (što je smešno, jer taj izraz na engleskom bukvalno znači neženja), a onda bi se nakon jedne godine dodatnog studiranja dobijalo zvanje mastera", smatra dr Škulić.
    Zato stručnjaci s ovog fakulteta predlažu da se ceo sistem vrati na nekadašnje četvorogodišnje studije, nakon kojih bi se dobijalo zvanje mastera (majstora) struke. A onda bi oni koji žele da se bave naukom mogli da nakon jedne godine studija steknu zvanje mastera nauke.
    Prodekan tvrdi da sličan sistem već postoji u Francuskoj, npr. na Sorboni, gde se studenti školuju za mastera jedan i mastera dva i da su i drugi fakulteti mahom nezadovoljni novim sistemom zvanja i studija i da malo ko to odobrava.
    Problem uvođenja bolonjskog sistema kod nas se svela na problem zvanja, a ne znanja.
    ... Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad....

  11. #26

    Odgovor: Bolonjska deklaracija

    Master studije su jako skupe, mislim da je 1500 evra jedna godina na ekonomskom fakultetu. I pored svega, mislim da je bolji bio prethodni sistem, jedino sto je kod ovog dobro su kolokvijumi, tj. smanjeno gradivo za ispite ako si na njima bio dobar. Sve ostalo.. mlacenje novca od ljudi koji isti nemaju.
    Krek, krek.. Ne gudra

  12. #27

    Odgovor: Bolonjska deklaracija

    Bolonja?

    To nije za nas,nista se ne postize.Opet ce taj koji prodje golgotu Bolonje,kada dodje na vrata poslodavca biti blago iznenadjen kada vidi da poslodavac procita samo onako na par sekundi da ne bi naravno omalovazavao doticnog diplomatu.
    I prvo putanje je uvek ali uvek da li vi znate nesto o ovome poslu?
    Da li su vas obucavali za to na fakultetu?
    I na kraju dodatno obrazlozenje poslodavca:
    E vidite,ovde nama ne trebaju ljudi koji imaju diplome,svaka cast vama,ali trebaju mi ljudi koji spremni da odrade posao kako se od njih nalaze ili da unesu novine u nacin poslovanja naravno pod prismotrom vlasnika.

    Tako da pitanje Bolonje nije sustinsko i nema veze sa nicim posebno kod nas u zemlji

  13. #28

    Odgovor: Bolonjska deklaracija

    Citajuci ovih nekoliko postova iznad moram da primetim sledece:
    Studirao sam za vreme socialisticko samoupravnog drustva.
    1. Pohadjale se predavanja i vezbe 10 do 14 casova dnevno, pa nismo imali mnogo vremena za ucenje u toku godine.
    2. Neki ispiti se polagali parcijalno, neki ne, nijedan predmet nije bio lako poloziti.
    3. Profesori kao da se urotili protiv nas, gledali su koga da obore (trazili su znanje!)



    Prema tome sta fali bolonji?
    To sto mojih 9 semestera prakticno tretira kao trogodisnje skolovanje, obzirom da mi za master fali kusur semestra? Srecom, dovoljno sam veliki faktor da vise ne zavisim od toga.


    Medjutim:
    1. Radeci na fakultetu, znam, koliko je danas ocajno malo znanje novoupisanih studenata, te se potpuno slazem da ih treba obarati ako ne znaju gradivo. (tu je profesor odredjen da odredi koji je potreban nivo znanja-autonomija univerziteta). Sokiran sam bio uvek kada mi student dosao na ispit nenaspavan posle sinocne zurke, pa kako se moze uciti ako neko redovito odlazi u provode?
    2. Drzava ograniceno finansira visokoskolske ustanove, te se skole moraju boriti za svaki dinar da bi opstale. Ko ne uci na ustrb budzeta, mora da placa, skole inace ne bi prezivele.
    3. Prakticno znanje koje je potrebno na poslu nije se ni onda ucilo, a ne uci se ni sada. No trik je u tome da ako vrhunski ovladate znanjem koje dobijate, praksu cete vrlo brzo steci na prvome radnome mestu. Zato ne ogovorite sebe od ucenja izgovorom da to znanje nicemu ne sluzi. U svojoj struci sam neretko briljirao upravo zato sto sam sa naslonio na znanje za koje sam mislio da mi u zivotu nece biti potreban.
    4. Ucenje je jedan od najtezih ``poslova`` i teza je i od fizickog rada. U ovoj drzavi se jos uvek ne ceni dovoljno, a znate li dotle? Dok se ne uskladimo sasvim sa Evropom i dok ne udjemo u EU. Tada ce papir postati prokleto vazan, i eliminatoran za svako radno mesto.
    Zato ucite!

    Uostalom licno mislim da je bolonjska deklaracija uprostila skolstvo, tezi da omasovi visokoskolstvo, te skolstvo pretvara u industriju znanja. Smatram da je sada jednostavnije studirati, ono se moze postici uz manje rada nedo ranije a mislim da to isto vazi i za master studije. Svako omasovljavanje vodi padu kvalitete, mada je taj pad, naravno relativan.
    Gospodine, vase dete se plazi na mene!

  14. #29

    Odgovor: Bolonjska deklaracija

    Citat biterlemon kaže: Pogledaj poruku
    Uostalom licno mislim da je bolonjska deklaracija uprostila skolstvo, tezi da omasovi visokoskolstvo, te skolstvo pretvara u industriju znanja.
    Ne bi bio problem da se pretvara u industriju znanja, mi po teoriji i ulazimo iz informatičkog društva u društvo znanja.
    Moj utisak je da školstvo pretvaramo u industriju zvanja, a ne znanja. Znanje i zvanje mogu, ali ne moraju da idu ruku uz ruku. Čini mi se da samo zavisi od karaktera pojedinca koji se školuje da li će se potruditi da uz zvanje dobije i znanje, a ne od onih koji kreiraju sistem obrazovanja.
    ... Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad....

  15. #30

    Odgovor: Bolonjska deklaracija

    Citat Mish kaže: Pogledaj poruku
    Ne bi bio problem da se pretvara u industriju znanja, mi po teoriji i ulazimo iz informatičkog društva u društvo znanja.
    Moj utisak je da školstvo pretvaramo u industriju zvanja, a ne znanja. Znanje i zvanje mogu, ali ne moraju da idu ruku uz ruku. Čini mi se da samo zavisi od karaktera pojedinca koji se školuje da li će se potruditi da uz zvanje dobije i znanje, a ne od onih koji kreiraju sistem obrazovanja.
    Mislim da drzava namerno usmerava djake da uce dalje. Naime posao im ne moze obezbesiti, pa dok uce, bar cute...
    Medjutim i same firme sve vise teze da radna mesta postave tako da se pojedinac sa visokom skolom bude lako zamenljiv, znaci traze se najamnici za izvrsavanje rutinskih poslova, mozda uz minimalnu obuku.
    Oni koji shvate da mogu dobiti i znanje pri skolovanju, naravno da ce pronaci, no iz iskustva bi rekao da je to ne nekim strukama svega 1%. Vecina i ne zna zasto studira, te je najvece njihovo naprezanje trazenje nacina kako da prepisu ispit.
    Gospodine, vase dete se plazi na mene!

Strana 2 od 3 PrvaPrva 123 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Prva bolonjska generacija bez šanse za zaposlenje
    Autor Cecara u forumu Obrazovanje
    Odgovora: 4
    Poslednja poruka: 01.04.2013, 09:55

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •