Nebrojeno mnogo puta sam čula bračne parove koji komentarišu da im je dete suviše malo, ali čim malo poraste - dobiće kućnog ljubimca. Kakav je vaš stav po pitanju dece i kućnih ljubimaca? Da li uopšte postoji neko "pravo vreme" da se detetu nabavi kućni ljubimac? Da li će deca razviti osećaj odgovornosti ka toj životinji, ili će je tretirati kao igračku? Da li pas pokazuje ljubomoru ka prinovi u kući ili je prihvata lako kao sastavni deo porodice? Uf, koliko pitanja...![]()


Citat

ali moj izbor bi uvek bio pas, jer kako jedna skandinavska legenda kaže "... čovek se, kada su se na Zemlji odvajali kontinenti, našao usamljen na jednom delu kopna. Sve životinje bile su s druge strane mora. Jedino je pas hrabro preplivao more i legao čoveku kod nogu. I čovek više nije bio sam."

Detetu nikako ne treba poveravati nekog kucnog ljubimca ukoliko dete muci tu zivotinju.
Videla sam puno puta da neko dete dodje kod mene i da gnjavi tu istu zivotinju i meni bude te zivotinje zao i ja je otmem detetu i ne dam da je dira. Onda objasnjavam tom istom detetu da zivotinja hoce da se voli i da oseca isto kao i bilo koji covek, i da se zivotinja ne vuce za usi, ne baca, ne hvata za stomak i tako dize u vazduh, ne vuce za rep i dize u vazduh, ne davi, ne shutira.....
Znaci deci koja planiraju da zivotinju tretiraju kao bilo koju igracku ne treba NIKADA poveriti kucnog ljubimca. Znaci da sve to zavisi od deteta.
, ali će ga imati moje "čedo"




svaka od njih ima svoje ime





