Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
Hej kafano, moja rano...Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
Bircuz koji radi 25 sati dnevno!
Upravo to je čini superiornijom u muško-ženskim odnosima.
Taj seksipil kojim zrači isijava iz svakog njenog pokreta,pogleda,govora..
ne nužno non-stop ali u određenim situacijama kada je to potrebno,da.
Takva žena i vrši odabir muškarca...baš kao i u životinjskom svetu,što to čini ženka u igri s' mužjacima.
Da me kojim slučajem nema,trebalo bi me izmisliti
Ako je jaka ličnost, ona prestavlja ono što upotpunjuje muškarce. U tom slucaju je ona kod žena vrednija od imetka.
t.j. moje je mišljenje da niko ne trebati na jaćinu i superiornost jednog prema drugom polu, svako je ima na svom polju.
Zajedno smo jači..
U braku muž i žena upotpunjuju jedno drugo. “Žene su odječa vaša i vi ste odječa njihova.” (2:187)
Odječa ima tri namjene: da pokrije, da žaštiti i da uljepša.
Poruku je izmenio Cecara, 12.02.2013 u 09:38 Razlog: uzastopni postovi
Jači? (naravno da znam da se ovde ne odnosi na fizičku snagu). Ponekad da, ponekad ne. Više su hrabije, manje kukavice. Spremnije su na istinu, kakve god probleme to donelo. Kad varaju, varaju ne iz hira (mada ima i takvih) već ih je nešto nagnalo na to. Kada lažu,pravilo je isto. Ređi su slučajevi da napuštaju svoje potomstvo, (retki su oni koji se hvataju u koštac). Muškarci su skloniji tiraniji i nekoj bezobzirnosti. I užasno me nervira odustajanje od dece, svoje dece, neplaćanje alimentacije, nebriga uopšte...Ali, ako uzmemo za činjenicu da su muškarci na ovim prostorima (i ovde ima izuzetaka) vaspitavani po Vajningerovom (Otto Weininger - Wikipedia, slobodna enciklopedija - Википедија, слободна енциклопедија) merilu "sve su žene iste kada im skineš ambalažu" ,svejedno je da li su žene jače ili ne i podbacuje se na planu poznavanja psihologije ličnosti, ženama tako nerazumljivog dijapazona muških manifestacija i promene ličnosti, od bleskasto sentimentalnih, do brutalno nasilnih.
Vremenom skoro sve žene ( ali ne ipak baš sve), dobrovoljno ili ne, manje ili više, gube svoju samostalnost u odlučivanju i povlače se muškarcu u senku. I to u običnim, trivijalnim stvarima. I još nešto,naročito mi je zanimljiv prelaz iz mirnog stanja u vezu...Žene se uglavnom druže do onog trenutka dok se u njihovim životima ne pojavi muškarac, a onda njihovo druženje gubi na učestalosti (sigurno imate takve prijateljice u okruženju, ja da), počinju da pronalaze sebe u njihovim interesovanjima, poništavajući se kao ličnosti koje su bile pre toga. Sa muškarcima je to dosta prostije i znatno ređi slučaj da pojava žene razdvoji prijateljstvo...U stvari, moglo bi se reći da muškarci nastavkom svog druženja nameću ženama sa njima međusobno druženje, koje one prihvataju kao sasvim normalan tok praćenja jedinke lidera.
Za ravnopravnost sam. Verujem da oba pola poseduju neku vrstu budnosti i mogućnosti odmeravanja "jačine". Život nije nadmetanje.
Ja ne želim da se predam. Ja sam vernik optimizma. Ja u bolje sutra gledam, tu sa ivice ludizma.