Naše srednjevekovne i starije crkve - Strana 3
Strana 3 od 3 PrvaPrva 123
Prikaz rezultata 31 do 45 od ukupno 45
  1. #31

    Odgovor: Naše srednjevekovne crkve

    ЦРКВА СВ. ЈОВАНА ГЛАВОСЕКА
    Забрега код Параћина






    ‘’Средњовековни манастирски комплекс са црквом која је посвећена Св. Јовану Главосеку налази се на левој обали реке Црнице, испод утврђења Петрус, код села Забреге. Историјски подаци скоро да не постоје. Црква је правоугаоне основе засведена полуобличастим сводом од тесане сиге. Зидана је од ломљеног камена и сиге у кречном малтеру. Дебљине зидова је до 1,10 m са великим бројем дубоко усечених ниша у северном зиду. Ниша у олтарском простору је у функцији проскомидије. Накнадно је призидана припрата готово квадратног облика. На западној фасади припрате видљиви су трагови који указују на постојање трема. Са западне и јужне стране цркве, у конфигурацији терена су видљива два објекта који затварају прилаз комплексу са тих страна. Судећи према натпису, нађеном на очуваном каменом блоку, црква је обновљена 1520. Као и све цркве ове области, и ова има обележје моравског стила. Са северне и источне стране налази се вертикална стена која је искоришћена у одбрамбене сврхе. ‘’(‘Споменичко наслеђе Србије’; Завод за заштиту споменика културе РС)

    Црква је споменик културе великог значаја.














    ''МАНАСТИР СВЕТОГ ЈОВАНА ГЛАВОСЕКА се налазио код села Забреге, десетак километара североисточно одПараћина. Подигнут је поред реке Црнице, испод саме тврђаве Петрус и има обележја Моравског стила. Сам манастирски комплекс је са две стране (северне и источне) био заштићен оштрим стенама.
    Остаци манастира Светог Јована Главосека се данас налазе под заштитом Републике Србије, као споменик културе од великог значаја, у склопу заштићене споменичке целине Петрушка област.
    Током лета 2010. године, обављени су конзерваторски радови на целом комплексу, као и његово сређивање и уређење, које треба да буде окончано за манастирску славу, 11.09.
    Историјски извори о манастиру су веома оскудни и готово да их нема, тако да се не зна са сигурношћу када је подигнут, али се, на основу пронађеног натписа на камену, зна да је доживео обнову 1520. године. Манастиру је било могуће прићи само са јужне и западне стране, тако да су две грађевине, чији се обриси назиру испод земље, на тим странама, највероватније биле куле или неки други вид фортификације, подигнут да би заштитио цео комплекс.
    Манастирска црква има основу једнобродне грађевине са обележјима моравског стила, направљена је од сиге и ломљеног камења, са зидовима који достижу дебљину и до 1.1m. Ово је омогућило да се у зидовима, нарочито северном, направи читав низ дубоких ниша, при чему је ниша у олтарској апсиди имала улогу проскомидије. На западној страни цркве је касније дозидан нартекс, готово квадратне основе, испред кога се, судећи по остацима на његовој западној фасади, највероватније налазио дрвени трем.'' (Vikipedija)











    ''ПЕТРУШКА ОБЛАСТ је споменичка целина која обухвата средњовековне споменике из друге половине XIV и прве половине XV века, настале у пределу западно од Параћина, око река Црнице и Грзе. На том простору се налазила погранична (крајишка) жупа средњовековне Србије, коју је средином XIV века цар Душан доделио на управу жупану Вукославу и његовим синовима Црепу и Држману. Од тог доба се за њу јавља име Пустош Петрус, према њеном средишту, тврђави Петрус, смештеној на узвишењу изнад Црнице, код данашњег села Забреге.

    Поред Петруса, током овог периода је, под утицајем исихастичког учења, подигнут велики број цркава и манастира у Моравском стилу. Ради се о једнобродним грађевинама са основом триконхоса и припратом, од којих су најпознатије око реке Црнице:
    Сисојевац (обновљена црква)
    Намасија (у рушевинама)
    Свети Јован Главосек (у рушевинама)
    Блага Марија Петрушка (у рушевинама)
    и у долини реке Грзе:
    Света Петка (обновљена црква)
    Пресвета Богородица (обновљена црква)
    Црква у Давидовцу

    Петрушка област се налази под заштитом Републике Србије, као споменик културе од великог значаја и обухвата укупно 21 верски објекат са данас видљивим остацима и још 23 која су забележена у народним предањима.'' (Sajt Paraćina)











    ‘’ПЕТРУС је тврђава у Србији, која се налази 11 километара североисточно од данашњег Параћина, код села Забрега. Смештена је на узвишењу које са три стране окружује река Црница, док је са четврте (западне) стране заштићена вештачким шанцем. Петрус је био средиште пограничне (крајишке) области српске државе у XIV веку и контролисао је везу Поморавља са долином Тимока. Његови господари су били, савременици цара Душана и кнеза Лазара, жупан Вукослав и његов син Цреп.

    Петрус је данас већим делом у рушевинама, а у његовој близини се налазе остаци два манастирска комплекса, посвећених светом Јовану Главосеку и светој Марији Благој. Међу рушевинама Петруса, налази се и велика стена (дугачка око 8 метара и висока око 6 метара), која је у народу позната као Крстата стена, а у близини тврђаве се налази и пећина, са великим улазним отвором.

    Рушевине тврђаве Петрус се налазе под заштитом Републике Србије, као споменик културе од великог значаја, у склопу заштићене споменичке целине Петрушка област.’’




    Centar sela Zabrega sa putokazima ka spomenicima kulture.

  2. #32

    Odgovor: Naše srednjevekovne crkve

    Crkva sv. Petra i Pavla u Jagnjilu



    ‘’Kako piše u Ilustrovanoj istoriji Srpske pravoslavne crkve, pravoslavni hram sv. Petra i Pavla u Jagnjilu sadašnja crkva osvećena je 1844. godine. Na ovom mestu, pre nje postojao je manastir, ne zna se muški ili ženski podignut za vreme kneza Lazara. Manastir je posvećen apostolima sv. Petru i Pavlu, a podigao ga je Vukosav, otac vojvode Crepa (u narodnim pesmama Orlović Pavle) u XIV veku. Manstir nije bio tako veliki a imao je oko 30 hektara imanja. Ljudi su za ovo mesto izabrali gde se završava Bukovik. Posle Kosovskog boja i pogibije kneza Lazara, na presto je došao despot Stefan Lazarević kao turski vazal Bajazita. Bajaziti je imao tri sina, Sulejmana, Muhameda i Musu, koji su se borili za vlast nad ovim prostorima. Despot Stefan Lazarević priklonio se Sulejmanu koga pobeđuje njegov brat Musa, koji posle pobede 1413. godine organizuje kaznenu ekspediciju i poruši Bovan, Soko, Stalać i Kruševac i ovaj manastir spali do temelja...''






    ''... Tri veka kasnije pošto je spaljen i porušen ovaj manastir do temelja, narod je dolazio na ovo mesto. Prenosilo se sa kolena na koleno da je na ovom mestu nekada postojao manastir, danas je to crkva. Tek 1780. počelo je da vaskrsava i da oživljava mesto. Prvo je 1756. obnovljen porušeni manastir sv. Roman, a posle 15-20 godina podignuta je mala crkva, a kasnije mali manastir sv. Petra i Pavla u kome je živelo 32 kaluđera. Tako je bilo do 1813. posle propasti Prvog srpskog ustanka, Turci su ponovo srušili i zapalili ovaj manastir, međutim Srbi su ipak duhovno i materijalno jačali i molili se bogu. Hteli su ponovo da obnove ovaj hram...''




    ''...Godine 1831. predstavnici okolnih sela odu u Leskovac kod Šašit paše za dozvolu. Paša znajući da je ovo mesto saborno, kulturni i istorijski centar, odbije da im izda dozvolu. Ljudi koji su došli kod njega pohapsi i zatraži otkup za njih, seljaci iz okolnih sela sakupe polovinu otkupa, a za drugu polovinu se zaduže kod manastira sv. Roman...''












    ''..Pod vladavinom Kneza Miloša, meštani iz okolnih sela podignu ovaj božji hram posle 1835. godine, jer tada više nije bilo Turaka u ovom kraju. U izgradnji nove crkve sv. Petra i Pavla učestvovao je narod iz okolnih sela. Ova crkva, veća i lepša, izgrađena je na starim temeljima od 1840. a osvećena 1844. pod vladavinom Aleksandra Karađorđevića. U julu svake godine se održava takozvani Petrovdanski sabor.
    Izvor: Ilustrovana istorija Srpske pravoslavne crkve, avgust 2010’’ (Na sajtu TO Mladenovac)

    Sadašnje izgled porta je dobila pre crkvene slave, tj. u prvoj polovini 2012. g. a radovi su još u toku. Kao što se vidi grade se i konaci za budući manastir.










    Tabla je u centru sela, a crkva je van sela na oko 3 km udaljenosti.

    Selo Jagnjlo je u Opštini Mladenovac, nedaleko od puta Mladenovac - Smederevska Palanka.




  3. #33

    Odgovor: Naše srednjevekovne crkve

    СТАРА ЦРКВА СВ. БОГОРОДИЦЕ - СМЕДЕРЕВО





    ''Налази се на смедеревском гробљу. О ктитору и времену изградње храма нема историјских података, па се датовање у прву половину XV века одређује на основу стилске анализе архитектуре. Црква припада споменицима моравске градитељске школе. У облику је триконхоса, сажете варијанте уписаног крста. Крстообразност основе не огледа се у систему кровова. На пресеку кракова крста издиже се купола осмостраног тамбура на чијим су угловима прислоњене колонете повезане луцима. Све три конхе споља су петостране, а на њиховим странама, као на тамбуру, прислоњене су слепе аркаде повезане колонетама. Фасаде су по хоризонтали украшене соклом и кордонским венцем, а на поткровном венцу низом зупчасто постављених опека. Изнад кордонског венца на бочним зидовима су слепе аркаде, а изнад сокла прозорски отвори у виду окулуса, монофора и бифора. На отворима је постављена пластична декорација у виду геометријског преплета и тордиране траке. Црква је зидана квадерима камена у алтернацији са три реда опеке. Храм је живописан знатно касније, према стилским одликама највероватније почетком XVII века. У иначе стандардном програму пажњу привлачи илустрација 149. псалма. Пре 1808. Никола Апостоловић насликао је иконе за иконостас. Архитектонско-конзерваторски радови завршени су шездесетих година, а конзервација зидног сликарства и икона као и археолошка истраживања завршени су 1982.'' ('Споменичко наслеђе Србије' – Завод за заштиту споменика културе РС)






    ''CRKVA USPENjA PRESVETE BOGORODICE nalazi se na Starom groblju na Karađorđevom brdu. Nastala je u prvoj polovini 15.veka. Veruje se da je bila grobna kapela smederevskog mitropolita Atanasija. Oslikana je oko 200 godina nakon izgradnje, od strane nekolicine zografskih radionica.
    Uz oltar crkve, na severnoj strani nalazi se grob Dimitrija Davidovića -„oca srpskog novinarstva“, a nedaleko je i grobna kapela smederevskog dobrotvora Dine Mančića koju je uradio Aleksandar Bugarski 1884.
    Ovde se takođe nalazi i spomen-kosturnica žrtvama petojunske eksplozije, po projektu Deroka.'' (Sajt TO Smederevo)










    Grob Dimitrija Davidovića oca srpskog novinarstva.






    Grobna kapela smederevskog dobrotvora Dine Mančića iz 1884.






    Spomen-kosturnica žrtvama eksplozije 5. juna 1941. je na desetak metara od crkve.

    ''Najteže razaranje tvrđavi je naneto za vreme Drugog svetskog rata. Samo dva meseca posle bombardovanja 6. aprila 1941. godine, grad je doživeo najveću katastrofu u svojoj dugoj i stradalnoj istoriji. Iz tvrđave gde su Nemci skladištili municiju 5. juna 1941. godine kao u apokaliptičkoj viziji smrti, odjeknula je snažna eksplozija, koja je brzinom orkana zahvatila ceo grad i sva naselja desetak kilometara u prečniku. Drevne zidine ovoga puta nisu mogle da zaštite grad. Železnička stanica prepuna ljudi i kompozicija voza u trenu su zbrisani a najveći deo građevina u širem području grada pretvoreno je u gomilu ruševina. U prostoru zahvaćenom eksplozijom poginulo je oko 2500 ljudi, a svaki drugi stanovnik je bio povređen ili ranjen.

    Ali kao da i to nije bilo dovoljno. Pred kraj rata 1944. godine, engleski bombarderi su u tri navrata dovršili njegovo rušenje.'' (Sajt opštine Smederevo)

  4. #34

    Odgovor: Naše srednjevekovne crkve

    PEĆINSKA CRKVA
    Svetog Petra i Pavla u Rsovcima





    U selu Rsovci

    ''Na dvadeset dva kilometara od Pirota je selo Rsovci, kraj njega na desnoj obali Visočice, na Staroj planini, u pećini brda Kalik je Crkva Svetog Petra i Pavla, poznatija kao Pećinska crkva. Reč je o atraktivnom srednjevekovnom spomeniku kulture sa ostatkom fresaka iz 13. veka.'' (TO Pirot)


    Iz sela Rsovci se prelazi preko Visočice.




    Rukavac Visočice u veme sušnog septembra 2012.


    Stepenice su napravljene pre godinu dana.






    Na polovini uspona stepenicama je neko uredio mesto za molitvu.




    ''Do crkve se stiže kamenitom stazom na lakat, preko seoskog mosta. Pećina je desetak metara iznad nivoa reke. Sama crkva je u steni. U kameni masiv su uklještena vrata i dva prozora i to je otvor pećine. Iznad ulaznih vrata, levo i desno, je po jedna kamena ploča, a izme|u njih plitka, lučno zasvedena niša. U istočnom delu pećine su još tri zasvedene niše: dve većih i jedna manjih dimenzija. To je oltarski prostor i svakako je novijeg datuma...'' (Sajt TO Pirot)


    ''...Dimenzije pećinske crkve su različite: južna strana je dugačka oko 7,70 m, severna oko 8,10m. Sa južne strane je prozor oblikovan pomoću sige. Na severnom zidu sačuvan je ostatak prvobitnog živopisa - figura Hrista Mladenca u osmougaonoj svetlosnoj mandorli. Prema rukopisu i bojama datuje se u sredinu ili drugu polovinu 13. veka...''(Sajt TO Pirot)


    ''...Freska Hristos Mladenac je gotovo jedinstvena u srpskom fresko slikarstvu. Isus je mlad i ćelav. Mišljenja o vrednosti ove freske su podeljena. Jedna grupa naučnika smatra da je reč o slikaru ili grupi majstora pod jakim uticajem hrišćanstva raznih vekova. Druga grupa smatra da je reč o pećinskoj isposnici (dakle ne o crkvi u klasičnom smislu reči), zbog toga samo što je u njoj mogao biti naslikan ćelavi Isus. Naime, freske u isposnici nisu bile podložne episkopskoj cenzuri. I otuda mišljenje da su Isusa u Rsovcima slikali sami isposnici. Odnosno, u vreme kada je crkva ili isposnica živopisana, u Lazarevu Srbiju je stigao veliki broj isposnika sa Sinaja pa se smatra da su upravo ove pridočlice donele ideju o ćelavom Isusu.'' (Sajt TO Pirot)


    ''...U crkvi Svetog Petra i Pavla nalazi se ikonostas od običnih drvenih greda, sa ikonama novijeg datuma.''


    ''Ispred ulaza na maloj zaravni je zvonik na drvenim stubovima, sa dva zvona. Na njima je natpis:
    Crkvi rsovačkoj hramu sv. Petra i Pavla
    priložnici žitelji sela Rsavca trudom
    g. Nastasa Radovića - sveštenika.
    Vojno tehnički zavod Kragujevac 1900.

    U steni pored zida je ložište i dim prolazi kroz stenu.'' (Sajt TO Pirot)




    Na seoskom groblju (po sredini slike) je bor star pola milenijuma.



    Poruku je izmenio nenad.bds, 29.12.2012 u 20:07

  5. #35

    Odgovor: Naše srednjevekovne crkve

    ЛАТИНСКА ЦРКВА
    НИШ - ГОРЊИ МАТЕЈЕВАЦ



    ''Посвећена светој Тројици, црква у Горњем Матејевцу код Ниша једна је од малобројних сачуваних грађевина преднемањићке епохе. Невеликих размера, једнобродна, са споља и изнутра полукружном олтарском апсидом, црква има облик сажете варијанте уписаног крста са куполом. Парови пиластара деле унутрашњост на три неједнака травеја. Бочни травеји су полуобличасто засведени, док се над средњим уздиже купола. У основи правоугаони облик овог травеја условио је споља шестострано постоље куполе и плитке пандантифе. Купола има осмострани тамбур, спојевима страница постављен у правцу исток–запад, са четири прозора. Нише у северном зиду преузимају функцију проскомидије. Декоративна обрада фасада огледа се како у оживљавању двостепеним слепим нишама тако и у начину коришћења градива (ћелијасто зидање, насатично и на зуб постављена опека). Трагова зидног сликарства нема. Како су у XVI веку Дубровчани користили цркву као своју богомољу, то би највероватније из тог времена потицали у темељима сачувани остаци припрате, као што и своје популарно име црква данас дугује њима. На основу остатака грађевине и резултата археолошких радова изведених 1969, конзерваторско-рестаураторским радовима у периоду 1968–1974. архитектури цркве враћен је првобитни облик.'' ('Споменичко наслеђе Србије' - Завод за заштиту споменика културе РС)

    Латинска црква је споменик културе од великог значајa.










    Латинска црква у Горњем Матејевцу
    Из Википедије, слободне енциклопедије

    Латинска црква или Русалија у Горњем Матејевцу, на брду Метох изнад Ниша, је посвећена светој Тројици и спада у групу ретких очуваних грађевина из преднемањићког доба, а подигнута је највероватније у првој половини XI века,у доба византијске владавине тим простором.

    Релативно је малих димензија, са основом уписаног крста сажетог типа. У њеној унутрашњости нису пронађени трагови фресака, а свој народни назив је добила по Дубровчанима (католицима тј. Латинима) који су је користили током XVI века. У периоду од 1968. до 1974. године, на цркви су обављени конзерваторски и рестаураторски радови, током којих јој је враћен њен изворни облик, који је реконструисан на основу њених остатака и археолошких истраживања. Данас се Латинска црква налази под заштитом Републике Србије, као споменик културе од великог значаја.

    Латинска црква је једнобродна грађевина и има основу уписаног крста сажетог типа са куполом и полукружном олтарском апсидом. Њена унутрашњост је паровима бочних пиластра, повезаних луковима, подељена на три травеја, неједнаких димензија, тако да су бочни (источни и западни) засведени полуобличасто, док се над централним формира основа куполе. Сама купола је осмострана са четири прозора. Црква је имала и нартекс (који је данас очуван само у нивоу темеља) за који се сматра да су га подигли Дубровчани, у доба када су користили цркву, у XVI веку.
    У њеној унутрашњости нису пронађени остаци живописа, док је њена спољашњост украшена употребом византијског начина градње (наизменичним постављањем редова белог камена и црвене опеке), слепим аркадама и пластичном декорацијом, а у њеној градњи је искоришћена и једна римска надгробна стела.

    Поред ових имена,за цркву се још користе и називи Голема црква, Света Тројица Русалијска и Света Богородица Русалијска.






    Sv. Trojica Rusalija - crkva stara hiljadu godina
    (Vukovblog.com)

    ''Na samo par kilometara od Nisa, na brdu iznad sela Gornji Matejevac, uzdiže se hram Sv. Trojice Rusalije, najstarija i najzagonetnija crkva jugoistčne Srbije. Meštani je zovu i Golema, Sveta Bogorodica Rusalijska, Trojica Rusalijska i Latinska crkva. Minulim putnicima na carigradskom drumu sluzila je kao orijentir da su blizu sigurnog konacista. Crkva samuje napustena na zelenilu pasnjaka, pritisnuta plavetnilom, izdignuta iznad prostrane doline, na prvi pogled deluje nadrealno. Nas prvi istrazitelj starina Muhailo Valtrovic, u XIX veku, izvestava Srpsko uceno drustvo o dragocenom spomeniku koji "predstavlja strogo izveden vizantijski stroj". Crkva je jednostavna jednobrodna gradjevina sa kupolom i polukruznom apsidom.
    Vesto postavljena na visu izgleda veca nego sto to u stvari jeste. Njena istorija je obavijena velom tame, hiljadugodišnjim ćutanjem hronicara i to je mozda razlog zasto se niko nije usudio da je ozbiljnije naucno istrazi.

    Podignuta je verovatno u prvoj polovini XI veka, u vreme povratka vizantijske vlasti u ove krajeve nakon propasti bugarskog carstva. Posle povlacenja Vizantije, izgleda da je crkva napustena, Srbi je ne prihvataju i tada prvi put biva prepustena zubu vremena.

    Arheoloska ispitivanja pokazuju da je obnovljena pocetkom XV veka, veruje se da je hram uredio i verovatno posvetio Bogorodici, despot Stefan Lazarevic koji je od vizantinskog cara dobio priznanje i vladarsku titulu. Ako je to tako, onda je njen drugi zivot trajao dvadesetak godina. Posle propasti despotovine, cItava dva veka nema je ni u jednom od, pedantno vodjenih, turskih popisa.

    Njen treci vaskrs nastaje sa osnivanjem dubrovacke kolonije u Nisu, sredinom XVI veka, kada je primorci obnavljaju za svoje obrede. Tada oko crkve nastaje i groblje, o cemu svedoce i neki zapisi putopisaca, izvestaji iz dubrovackog arhiva o nekim vidjenijim diplomatama i trgovcima kojima se dogodila nesreca ili su usput naprasno preminuli i tu sahranjeni. Crkva i groblje su korisceni nesto vise od jednog veka, potom je hram ponovo napusten. Kao secanje na Dubrovcane-katolike, ostao je narodski naziv Latinska crkva. Vek kasnije, u Nisu i okolini nije bilo nijedne hriscanske crkve, ili su bile spaljene i porusene ili pretvorene u dzamije, konjusnice i kasarne. Ipak, verski zivot nije prestao, sudeci po crkvenim hronikama, postojalo je nekoliko skrivenih i zakamufliranih crkvica. Pretpostavlja se da je crkva na Matejevackom brdu tada tajno obnovljena i posvecena Sv. trojici, kako je bila najveca prozvana je Golema. Ne zna se pouzdano koliko je dugo sluzila, ali kada je 1838. izgradjena nova crkva u centru Gornjeg Matejevca, Bogorodica Rusalijska, Latinska, Golema ili Trojicka crkva gubi definitvno na znacaju. Okolina hrama ozivi samo u junu, na Svete trojice. Do skora, na bocnom zidu crkve je bila spomen tabla sa obavestenjem da je "U ovoj kuci (?!) osnovan...partizanski odred". Ta tabla na Latinskoj crkvi, stajala je tri decenije i najzad je skinuta, postavljena je na posebno postolje odmah pored.

    Kada se ugleda iz daleka, hram gotovo da doziva, magnetski privlaci, zacarani gledate da ga ne izgubite iz vida, da vam tek tako ta magija ne nestane. Iz sela se do njega mora peske, ko ne izgubi dah od penjanja izgubice ga od velicanstvenog pogleda koji se pruza na sve strane.

    Šta je Rusalija?
    Atribut Rusalija koji hram Sv. Trojice nosi, upućuje na izuzetnu starost ove crkve.
    Ovoj reči se pripisuje strano, neslovensko poreklo. Dolazi od latinske reči rosaria, rosalia, pascarosata, pascha rosarum. Svetkovanje Rozalija, praznika ruža, iz antičkog Rima prenelo se na balkanske hrišćanske narode. Ovu pagansku svetkovinu hrišćani nastavljaju da praznuju, poistovećujući je sa hrišćanskim praznikom Duhova (Sv. Trojica), koji se slavi istih dana.
    Rusalija dakle nije paganski naziv već onačave Duhove, ili ružični Uskrs, hrišćanski praznik.

    Duhovi su hrišćanska proslava silaska Duha Svetoga na apostole u Jerusalimu, 50 dana nakon Hristovog Uskrsnuća. Odatle i izraz Proslava Pedesetnice, Pentekoste itd. Slavi se i kao dan "rođenja Crkve" budući da Dela Apostolska donose da su apostoli puni Duha Svetoga govorili tako da su ih mogli razumeti ljudi svih naroda i jezika, a mnoštvo se "dalo krstiti te su primili Duha Svetoga". Inače to je i jasno otvaranje spasonosnog poslanja Crkve prema svima a ne samo prema Jevrejima. Ovaj dan je i praznik sv. Trojice, Boga Oca, Boga Sina i Boga Duha Svetog . "Duhovi" je doslovce preuzeto iz staroslavenskog, gdje je to genitiv jednine, a zapravo se odnosi na Duha Svetog koji je jedan, a ne na više duhova kako se to odomaćilo u imenu koje ovaj praznik danas nosi.

    Ipak, ovaj praznik se, kao i mnogi drugi hrišćanski praznici pomešao sa neznabožačkim običajima i verovanjima u Rusalke.

    Ko su rusalke?
    Rusalke su postale personifikacija Rusalija. Narodna etimologija (ruslo, potok, tok vode) ih dovodi naročito u vezu sa vodama.
    Postoji narodno verovanje da su rusalke nastale od utopljenih djevojaka. Po predanju, večito su mlade i lepe, sa dugim raspletenim riđim kosama spuštenim niz leđa. Ako bi neko čuo pesmu rusalki, ili ako bi ih kako ugledao pri igri, namah bi onemeo. Rusalke takođe i primamljuju i dave ljude, kojima nisu baš naklonjene. Najjače sredstvo protiv rusalki je pelin, a koristan je i bijeli luk.

    Njihovo je ime očevidno zamenilo ime vila. Kao i vile one žive po vodi, poljima i šumama. Narod ih se boji, osobito nedelje posle Duhova. U nekim predelima njihov se kultus vezuje za kultus mrtvih. Veruje se, da su to duše devojaka umrlih pre venčanja.''



    ''Изнад села Горњи Матејевац, 7 километара од Ниша, на брду званом Метох, налази се најлепша сакрална грађевина на том подручју. Саграђена је у време владавине византијског цара Манојла I Комнина (1143-1180) који је често боравио у Нишу. Обновљена је за време владавине деспота Стевана Лазаревића, почетком XV века. Црква је посвећена светој Тројици, а због колоније дубровачких трговаца који су је користили у XVI веку, у народу је позната као Латинска.'' (Enciklopedija za radoznale)




    Pogled na Niš. Spomenik na Čegru je par stotina metara naniže na jugozapad od latinske crkve.




    Pogled na Latinsku crkvu (na ćuviku) iz porte seoske crkve u Gonjem Matejevcu.




    Impresivna stara kruška; za krupne, uzrele i popadale plodove smo se 'otimali' sa brojnim osama.
    Poruku je izmenio nenad.bds, 19.02.2013 u 11:20

  6. #36

    Odgovor: Naše srednjevekovne crkve

    БОГОРОДИЧИНА ЦРКВА У ДОЊОЈ КАМЕНИЦИ



    ''Непознати бугарски властелин је у првој четвртини XIV века изградио и осликао фрескама Богородичину цркву у Доњој Каменици код Књажевца. Храм је малих димензија, али веома занимљиве архитектуре чијим се складним пропорцијама ствара утисак монументалности. Основа је у облику неправилног крста. Црква има куполу и спратну припрату над којим су две мање куле-звоници. Испред припрате првобитно је био изграђен и дрвени спратни трем, који се види само на фрескама модела храма на ктиторским портретима у наосу и на спрату припрате. Зидно сликарство сложеног иконографског програма носи одлике палеолошког стила. У олтару су композиције Богородице с Христом и анђелима и Поклоњене архијереја. Фреско-иконе у првој зони наоса постављене су поред стојећих фигура светитеља и портрета ктитора, док су у вишим зонама сцене из циклуса Великих празника и Страдања Христовог. У приземљу припрате су слике светих ратника-коњаника који јашу загрљени, владарски портрети и Богородичин циклус. Циклуси св. Петке, св. Николе и портрет ктитора са породицом илустровани су на спрату и кулама припрате. Конзервација архитектуре и сликарства завршена је 1958.'' ('Споменичко наслеђе Србије'- Завод за заштиту споменика културе РС)

    Црква је културно добра од великог значаја.




    ''Богородичина црква налази се у селу Доњој Каменици код Књажевца, у Источној Србији, а подигнута је у првој половини XIV века, као задужбина непознатог бугарског властелина...

    Богородичина црква има основу крста неправилног облика, изнад кога се уздиже купола. На њеној западној страни се налази нартекс са спратом, над којим се уздижу две мале симетричне куле звонаре. Испред нартекса је некада постојао дрвени егзонартекс са спратом, од кога су данас видљиви само камени темељи, а његов приближан облик је приказан на моделима цркве, насликаним у ктиторским композицијама.

    Живопис Богородичине цркве је различите тематике и носи одлике Ренесансе Палеолога, карактеристичне за то доба. Ктиторске композиције су приказане у црквеном наосу и на спрату нартекса. Циклуси сцена из живота светог Николе и свете Петке су налсикани у кулама звонарама и на спрату нартекса, док је његово приземље украшено фрескама владара и светих ратника који напоредо загрљени јашу. Поред ктиторских протерета, у првој зони наоса су приказани свеци, док су изнадњих насликана Страдања Христова и Велики празници. У олтарксом делу је приказана Богородица са Христом и анђелима, као и Поклоњење архијереја.'' (Википедија)






    Доња Каменица
    је насеље у Србији у општини Књажевац у Зајечарском округу. Према попису из 2002. било је 360 становника.


  7. #37

    Odgovor: Naše srednjevekovne crkve

    CRKVINA
    hram u Rakincu





    ''У крају Селишту налазила се стара црквица, по којој се и брдо на коме је, зове Црквина. Раније су се ту познавали темељи, али их данас нема. Данас се ту налази само један камен, који је свакако служио као престо у олтару, и ту су, док село није добило цркву, долазили свештеници, прићешћивали су народ и служили службу. Мисли се да је ову цркву подигао кнез Лазар. Постоји предање да је на месту Вуковцу, западно од Ракинца, још пре Косовског боја постојало насеље Вукушић, у близини кога се налазе остаци неког старог гробља. Има још места на којима се налази трагови који указују на старо насеље. У месту Свиње постоји старо гробље, а у месту Купусини има трагова од гробља које зову „маџарским“.'' (Vikipedija - navodi se da je ovaj podatak iz 1921. godine.)


    Kamen o kome se govori u prethodnom delu teksta je pravougaonog oblika. Na slici (napravljenoj kroz manji prozor) vidi se kamen prekriven vezenim prekrivačem a na njega je položena ikona.

    Meštani pričaju da kamen ima čudotvorno, iscečljujuće dejstvo, pa bolni dolaze i ostaju neko vreme u dodiru sa kamenom.


    Inače, na jednom drugom mestu sam video žrtvenik sličnog oblika i veličine, iz rimskog doba, koji je služio kao časna trpeza. Iznet je iz crkve tek kada je došao obrazovaniji sveštenik i ustanovio da se radi o paganskom nasledju.


    Deo odrednica o selu Rakinac u kome se govori o Crkvini i da je tamo sada samo kamen, pisan je 1921.

    Koliko sam ja shvatio (ne znajući šta se u Vikipediji kaže, pa se nisam ni posebno podrobno raspitivao) hram koji se vidi na slikama postoji odranije - moguće da je podignut pre II svetskog rata.










    Crkvina se nalazi na oko 2,5 km jugozapadno od centra sela.

    ''Ракинац је насеље у Србији у општини Велика Плана у Подунавском округу. Према попису из 2002. било је 1100 становника.
    Село лежи јужно од Великог Орашја, Општина Велика Плана.
    Ракинац је основан у доба прве Сеобе, а основале су га четири породице: Мартиновићи, Теофиловићи, Радојковићи и Ђорковићи су дошли од Косова, а Радојковићи су дошли од Сјенице. Доцније, за време друге Сеобе, дошли су Павловићи Тимотијевићи од Сјенице, Бранковићи од Косова и Ракићи из околине Коршумлије. У доба Кочине Крајине доселили су се Лазовићи из Старог Влаха, Лугавци из Прељине. Најзад су у току првог и другог Устанка и доцније досељене остале породице, и то од Тимока, од Нове Вароши, од Зајечара, од Видина, од Пирота, затим из Груже, Јасенице и Лепенице.''
    Poruku je izmenio nenad.bds, 04.06.2013 u 14:17

  8. #38

    Odgovor: Naše srednjevekovne crkve

    PAZARSKA CRKVA
    PIROT



    ''Crkva Rođenje Hristovo ili Pazarska ili Stara crkva, kako se u narodu odomaćilo, građena je od 29. jula do 21. decembra 1834. godine, zahvaljujući dobrovoljnim prilozima bogatih meštana. Na kamenoj ploči, iznad ulaznih crkvenih vrata, uklesana su imena epitropa, među kojima je svakako najznačajnije ime Hadži Neše Filipovića...''


    ''...Stara crkva ima ferman, koji je izdao car Medžid; čuva se u crkvi i glasi ovako:
    "Sultan Abd. Medžid Muhmudov Mustafić u ime svemogućeg boga sazdatelje celoga sveta, a po milosti njegovoj i volji narodnoj, nosilac pravde, pokrovitelj i predstavnik narodnih prava, osiguranih i garantovanih otomanskim mojim milostima ukazane u sastavnim delovima pod skriptom moje veli;anstvene i uzvišene Otomanske carevine.
    Obznanajem verno podanima da oblasni niški guverner u rangu kraljeva rumelijski beg begova Vasif paša, u sporazumu sa pirotskim malenikom i odlično obrazovanim sudijom i protojerom, odborom narodnim dostavili su mome carskom Divanu izvešćeni aktom, a po molbama pirotskog građanstva i tražili odobrenje da mogu podignuti od nova jednu zgradu crkvu hram Roždenstvo Hristovo, na samom mestu stare crkve i zaostavštine u unutrašnjosti iste varoši, i nema da pričini štete okolini takođe i varoši a u mestu zvanom pri kraju reke Usare. Za verske svete obrede i bogosluženje pošto nemaju crkvu.
    Mere i graniči: školsko prazno mesto od svih strana. Ima devet, šest, dvadesetosam, četrnaest aršina zasebice prostora visine i dužine".
    I tako dalje, sultan se ovim fermanom obavezao da će gradnja crkve biti oslobođena takse...''


    ''...U vreme kada je gra|ena stara crkva u Pirotu, pored Srba najviše je bilo Turaka i nešto manje Jevreja i Cigana. U gradu je već bilo osam džamija. To je verovatno uslovilo odluku Porte o navedenim merama pravoslavne crkve. Ovo je, bez sumnje, redak hram u ovom delu Balkana, u koji se ulazi nakn silaženja niz nekoliko stepenika. Da bi se, naime, ispoštovala odluka da crkva ima dušinu od 22 m., širinu od 13m i visinu od 10m., bilo je neophodno temelje i samu crkvu ukopati u zemlju. Tako je hram dobio neophodnu visinu, a s druge strane, obližnjoj džamiji nije remetio dominaciju, što je očigledno i bila namera sultana Mustafića...''


    ''...Unutrašnjost crkve je izuzetno dekorativna. Ikonostas je izuzetno lep, sa likom Spasitelja i Bogomatere, apostolima i svetiteljima. U unutrašnjosti je 6 drvenih stubova, koji podupiru svod crkve. Crkva ima i dve pevnice, a oko njih su stolovi za stare i bolesne. Ima 3 kubeta-srednje veće i četvrtasto, južno i severno - manja i okrugla...''




    ''... Crkva je imala nekoliko vrednih i starih rukopisanih knjiga. Ovde su nađene i dve Srbulje - jedna pisana na pergamentu(zečija koža), a druga na hartiji.
    Crkva Rođenje Hristovo osvećena je 21. decembra 1834. godine, osvetio ju je vladika Jeronim. Prvi crkveni epitropi bili su: kir Viden Jovanović, Goga Cenović, Panajot Popović i Dimitrije Petrović. Dobili su na čuvanje sledeće crkvene stvari: 24 srebrna kandila, 5 para srebrnih pafti i 36 oka voska. U dvorištuje zvonara sa dva zvona...''


    ''...Inače, do Stare crkve bila je zgrada Mitropolije i o njoj se za sada malo zna, osim da je izgorela u požaru.
    Crkva Rođenje Hristovo kao slavu slavi Božić.
    Zbog svojih, pre svega, istorijskih i arhitektonskih vrednosti 1986. godine proglašena je kulturnim dobrom...''






  9. #39

    Odgovor: Naše srednjevekovne crkve

    Црква Светог Вазнесења Господњег у Крупњу
    (1842. година)



    ''Присједињењем Крупња и Рађевине Кнежевини Србији, и истеривањем Турака из Крупња 1834. године, Крупањ постаје слободно место. Поред малобројних житеља, њега насељавају све више трговци и занатлије тако да његовим убрзаним развојем ничу многе установе.
    Крупњани су прво 1837. године отворили школу, затим 1839. године основали Примиритељни суд, а онда су одлучили да подигну цркву у самој вароши. Разлог томе јесте што је Крупањ имао своју цркву и гробље у Добром Потоку, сад кад су Турци истерани, у вароши остаје њихова џамија, па је било важно тада подићи храм Божији као симбол православља и слободе.
    Место за цркву поклонио је председник Примиритељног суда Мића Јевтић, а црква је саграђена 1842. године. Ево шта нам говори први статистички преглед о Крупњу за 1844. годину: „Крупањ, варош са 67 кућа и 236 душа. Овде је примиритељни суд и саставља једну општину са Толисавцем, Бањевцем. Кржавом и Липеновићем. Има школу и цркву парохијалну.'' (Rastko.rs - Crkve Krupnja)


    ''Ова друга крупањска црква посвећена је Светом Вазнесењу Господњем. То је једнобродна грађевина, са полукружном олтарском апсидом и четвртастим плитким избоченим певничким просторима на јужном и северном зиду. Озидана је комбинацијом ломњеног камена и сиге и није засвођена. Омалтерисана је и окречена споља и изнутра. На фасади нема никаквих украса, сем што се изнад западних врата у полукружном удубљењу налазила храмовна икона. Црква има пет прозора на којима се налазе решетке од кованог гвожђа и двоја улазних врата - са запада и севера. Кров је некада био висок, покривен шиндром - у новије време покривена је земљаним црепом.'' (Као што се и на сликама види, после писања овог приказа који је објавио сајт 'Растко' са спољних зидова је уклоњен малтер, а кров је опет покривен шиндром – Ненад.бдс)


    ''У самом храму, часна трпеза је од тесаног камена, а иконостас дрвена преграда на којем је неколико парчади дуборезне чипке. Икона нема. Храм је поплочан циглом, а у кружној мермерној плочи - амвону, налази се уклесана шестокрака звезда и година обнове 1855. '' (а сада је ту и година 1965. – Ненад.бдс)










    ''Икона у цркви нема јер је 1953. године иконе преузео музеј у Шапцу. Од 25 икона преузетих из ове цркве данас се у Шапцу чувају само три, док о осталих двадесет и две нема трага.
    Сачуване су двери из 1826. године откупљене од Добропоточке цркве.
    Од црквених сасуда сачуван је путир из 1883. године. Путир је од сребра са ливеним рељефним украсима. На њему је запис:
    „За своје здравље и за душу поч. мог мужа Стевана Лазића бив. учитеља приложи цркви Крупањској Анка С. Лазић, удова из Шапца 1883. године". (Rastko.rs - Crkve Krupnja)




    ''Уз јужну страну цркве налазе се ктиторски и свештенички гробови а до ових мање гробље изгинулих 1914. године и 1941. године. На северној страни цркве налази се плоча на којој је забележено да је 1904. године ову цркву посетио Њ. В. Краљ Петар Карађорђевић. На истој страни је и друга плоча на којој су имена изгинулих ратника 1912-1918. године.'' (Rastko.rs - Crkve Krupnja)






    (Ova ploča se u opisu iz 'Rastka' ne pominje.)


    Pored stare crkve iz 1842. je i nova, Spomen crkva Svetog Vaznesenja Gospodnjeg
    sa kosturnicom izginulih ratnika na Mačkovom kamenu i okolini (1932. godina). Tu novu crkvu prikazaću u okviru prikaza spomenika na Mačkovom kamenu u temi ' Naša spomen obeležja'.

  10. #40

    Odgovor: Naše srednjevekovne crkve

    CRKVA USPENJA SVETE BOGORODICE
    Banja Jošanica - Sokobanja









    Crkva Uspenja Svete Bogorodice je najstarija crkva u Opštini Sokobanja. Izgrađena je u XIV veku, mada prema nekim izvorima datira još iz XI veka, jer ima slična arhitektonska obeležja kao Petrova crkva iz Novog Pazara. Zidana je od kamena, bez kupole, sa prozorima u vidu puškarnica, raspoređenim na različitim visinama. Iako je više puta paljena sačuvana je najviše zahvaljujući čvrstim, debelim zidovima a krov i ikonostas su više puta obnavljani. Crkva je jednim delom ukopana u zemlju da bi bila što manje uočljiva i niska da Turci ne bi ulazili na konjima u crkvu. Pored nje nalazi se crkva Sv. Dimitrija, izgrađena 1899.god., a u blizini je i stari crkveni konak, koji je pretvoren u muzej ali nije otvoren za posete dok se ne izvrši rekonstrukcija. (Sajt Sokobanje)
















    Crkva Uspenja Svete Bogorodice nalazi se 16 km od Sokobanje, u banji Jošanici. Izgrađena je u XIV veku. Zidana je od kamena, bez kupole. Više puta je paljena ali je sačuvana upravo zahvaljujući čvrstim, debelim zidovima. Pored ove crkve, banji Jošanici postoji i crkva Sv. Dimitrija, izgrađena 1899.godine. U sastavu crkvene porte nalazi se parohijski dom, iz 19. veka i najstarija je kuca u selu, sa muzejskim eksponatima, koje je godinama sakupljao bivši jošanicki paroh. (Sajt TO Sokobanja)








    Banja Jošanica udaljena je 16 km od Sokobanje. Ona se nalazi u severo-zapadnom delu Sokobanjske kotline, na istočnim padinama planine Bukovik.

  11. #41

    Odgovor: Naše srednjevekovne crkve

    CRKVA SV. PETRA I PAVLA
    CRNOKLIŠTE



    Crkva Sv. Petra i Pavla u selu Crnoklište sagrađena je krajem 16. i početkom 17.v.















    Selo Crnoklište je petnaestak kilometara od Pirota prema Nišu, uz put. Crkva je na severnom kraju sela prema brdima.


  12. #42

    Odgovor: Naše srednjevekovne crkve

    ЦРКВА СВ. ВАЗНЕСЕЊА ГОСПОДЊЕГ
    ГОРЊИ МАТЕЈЕВАЦ КОД НИША





    ''ОСЛОБОЂЕНИ НИШ

    За разлику од претходног, низ цео XIX век у Нишу, посебно у његовом сеоском окружењу, и тамо умногоме заслугом грађана Ниша, саграђен је или обновљен велики број цркава. Ова градитељска активност у великој мери је задовољила потребе за храмовима, чији се недостатак осећао у вековима турске окупације. Сада се у селима која гравитирају Нишу граде храмови у духу традиционалног народног градитељства са мотивима из старе српске црквене архитектуре. Ова препознатљива особеност сеоских цркава у периоду пред ослобођење од Турака, може се сагледати на следећим храмовима:
    (поред других, наводи се и ова у чланку)

    ЦРКВА СВ. ВАЗНЕСЕЊА ГОСПОДЊЕГ У ГОРЊЕМ МАТЕЈЕВЦУ, озидана 1838. године, у време митрополита Григорија (Са сајта ni.rs)
























    Накадашњи јужни зид цркве.

    Испред западног улаза нема места за доградњу због конфигурације терена, па је на јужни зид храма дозидана у новије време овећа просторија из које се кроз бочна врата улази у цркву.






    'Латинска црква' из 11. века види се преко ове цркве на ћувику пар стотина метара ваздушном линијом.


    ''Gornji Matejevac je naselje u Opštini Pantelej, jednoj od gradskih opština Niša u Srbiji. Prema popisu iz 2002. bilo je 2647 stanovnika ... U selu se nalazi tzv. Latinska crkva, koja potiče iz prednemanjićkog doba i proglašena je za spomenik kulture od velikog značaja.''

  13. #43

    Odgovor: Naše srednjevekovne crkve

    CRKVA SVETE PARASKEVE
    STANIČENJE KOD PIROTA





    ''Bez sumnje, najstarija crkva u Ponišavlju je crkva Svetog Nikole, kasnije i danas Svete Petke, odnosno Svete Paraskeve u Staničenju. Crkva se nalazi na maloj zaravni izvan sela.
    Reč je o izuzetno vrednom objektu srednjevekovnog graditeljstva. To je jednobrodna građevina skraja 13. veka, bez kupole. Građena je od lomljenog kamena peščara i krečnjaka. Zivopisana je 1331/32. godine...'' (TO Pirot)






    ''... Crkva Svete Petke po mnogo čemu je zanimljiva. Iznad zapadnih ulaznih vrata, sa unutrašnje strane, je ktitorski natpis, iz kojeg se vidi da su hram podigli i živopisali Arsenije, Jefimija i Konstantin u naznačeno vreme. I čini se da su to jedini istorijski podaci o crkvi. Deo životopisa je sačuvan. Oslikane i sačuvane površine su vrlo zanimljive. Na južnom zidu - ktitor i ktitorka između sebe drže model crkve, ispod makete crkve i između ktitora - dete. Na severnom zidu - portreti vlastelina i vlastelinke u bogat odeći. Donji delovi njihovih haljina ukrašeni su dvoglavim orlovima i medaljonima. Slično je i sa portretom mlade vlastelinke na zapadnom zidu - bogata odeća raskošan nakit i bez krune. Dakle s jedne strane portreti značajne vlastele u bogatoj odeći sa raskošnim nakitom, a s druge strane, crkva mala i spolja vrlo skromna. Očigledno, reč je o grobnoj crkvi sa specifičnom namenom.
    Budući da je hram bez kubeta, dakle bez svetla odozgo, osvetljavan je kandilima i svećama. I još jedan detalj upotpunjuje atmosferu kripte ili nadzemne grobnice - časna trpeza prislonjena je uz istočni zid, što znači da nije bilo redovnog bogosluženja...'' (TO Pirot)






    ''... Crkva svetog Nikole u svom arhitektonskom izgledu imala je verovatno reprezentativni izgled, no vreme je učinilo svoje, a učinile su dosta i "istraživačke grupe", čije je delovanje očigledno, naročito u pljačkanju grobova.
    Arheološki radovi između 1974 -1979. godine ustanovili su da je crkvi, ubrzo nakon izgradnje, pridodata i pripratana zapadu, u čijem je temeljima bilo lomljenog kamena i mnogo opeke.
    Iako je u kripti otkopano 113 grobova, samo četiri ukopa su srednjevekovna. Na dnu su, nekim čudom, ostala netaknuta dva groba - muški i ženski. Arheolozi su zaključili da su pokojnici sahranjeni u hrastovim sanducima i uvereni su da su to posmrtni ostaci upravo vlastelina i vlastelike, odnosno ktitora hrama. Njihovi grobovi su bili prekriveni kamenom pločom. Druga dva groba su dečija. Iako opljačkani, preostalo je nešto delova odeće zlatom urađene. U oltarskom prostoru je drugačiji živopis. Naime, Bogorodica nema značaj koji joj se inače pridaje u freskom slikarstvu. Ovde je sve podređeno Svetom Nikoli, koji je očigledno bio zaštitnik ove porodice i kome je je crkva u Staničenju i bila posvećena...'' (TO Pirot)






    ''... Verovatno između 15 -18, veka Staničenjska crkva je obnovljena i postala seoska, pa je tako i promenila ime. U vreme kada je građena nadzemna grobnica selo je imalo crkvu Sv. Jovana Krstitelja na groblju. U međuvremenu je porušena, pa je kripta preuređena u seosku crkvu. Ne zna ste tačno kada.
    U vreme kada je crkva Svetog Nikole građena, ovaj kraj je bio pod Ohridskom arhepiskopijom. Što se majstora fresko slikarstva tiče, očigledno je da su poznavali zahteve vlastele i da su im bile bliske ohridske crkve između 13 -15. veka.
    U novije vreme, crkvena slava je Sveta Petka Trnova, 8. avgusta.
    Crkva Svetog Nikole u Staničenju, ili crkva Svete Petke - Svete Paraskeve, proglašena je kulturnim dobrom i pod zaštitom je države od 1967. godine...'' (TO Pirot)








    Pogled na selo Staničenje. Nišava je u zelenilu.


    Nišava deli selo na veći deo na levoj obali i manji, u kome je crkva, na desnoj obali.


    Staničenje slikano sa magistračnog puta Pirot - Niš.

    Selo Staničenje je desetak kilometara od Pirota ka Nišu.
    Poruku je izmenio nenad.bds, 02.02.2014 u 18:35

  14. #44

    Odgovor: Naše srednjevekovne crkve

    SABORNA CRKVA
    PIROT







    ''U drugoj polovini 19.veka, iako su ovi krajevi jos uvek pod turskim jarmom, sve su očigledniji znaci međusobnog uvažavanja i tolerancije raje i vlasti. Zahvaljujući takvim odnosima bilo je moguće pored već postojeće pravoslavne crkve na Pazaru graditi i drugu u Tija Bari.

    Za gradnju Saborne crkve 1870. godine utrošeno je 200 hilada groša. Zidarski radovi završeni su 10. decembra 1870. godine, ali crkva još nije bila spremna za bogosluženje. Nedostajalo je još mnogo toga. Saborna Crkva u Tija Bari sagrađena je dobrovoljnim prilozima ''blagočestvenih, pravoslavnih hrišćana grada Pirota i okoline, zalaganjem g. Živka Antića - Svinjara'' - ispisano je na tabli izbad ulaznih vrata sa zapadne strane hrama. Pomogli su i drugi...'' (Sajt TO Pirot)
















    ''...Terzijski esnaf platio je izradu tzv. Ktitorske ikone. Nju je 1871. godine oslikao Nikolaj Ivanov, majstor Samokovske slikarske škole. Ikonostas i duborez na njemu radio je majstor Stojčo Samokov 1872. godine. Svećnjake je radio majstor Jovan Nikolić a narudžbu su platili žŽivko Antić i Koča Bojadžiski 1871. godine. Izgradnju Saborne crkve u Tija Bari pomogli su građani i drugi esnafi. Sa pomaganjem su nastavili i kasnije. Svi pirotski esnafi učestvovali su u finansiranju gradnje i kasnije u troškovima održavanja crkve. Zato bi se moglo reći da je Saborna crkva u Tija Bari zadužbina zanatlija i radnika...'' (Sajt TO Pirot)










    Slava Saborne crkve je Velika Gospojina 28. avgusta.




    ''...Godine 1928., kada je prosečena ulica Save Nemanjića, sagrađen je parohijski dom.'' (Sajt TO Pirot)


  15. #45

    Odgovor: Naše srednjevekovne crkve

    Ruševine crkve
    Rođenja presvete Bogoodice
    Levovik



    Slikano sa puta Knjaževac - Soko Banja, posle izlaska iz sela Levovik.

    Ruševine crkve su na padini koja je u senci, pedesetak metara višlje od potoka koji teče kroz livadu, pa kroz tesnac u čijoj sredini se uzdiže stena.


    Koliko sam shvatio po pričanju čoveka koga sam zatekao da radi nešto u domaćinstvu na slici, postoji namera da se crkva obnovi, oživi.


    Negde sam naišao na tumačenje, predanje da su tri crkve posvećene Bogorodici u ovom kraju (ova, u Banji Jošanici i Donjoj Kamenici) povezane istorijom ili i istim vremenom podizanja i ktitorom. No, o ovoj crkvi nisam ništa pronašao.










    Na putu od ruševine crkve u dolinu oko potoka.


    Dolina izgleda kao dno nekadašnjeg jezera koje je nestalo kad je voda probila put i potok dobio nesmetan tok.




    Ono '200 m.' na tabli je da zavara i da lakše privuče da se krene ka ruševinama crkve - oko 200m je od puta do ovog domaćinstva. Odatle do crkve ima još par stotina metara sa oštrim usponom.

Strana 3 od 3 PrvaPrva 123

Slične teme

  1. Sta je starije, koka ili jaje?
    Autor veljko yaric u forumu Filozofija
    Odgovora: 43
    Poslednja poruka: 07.10.2013, 02:08
  2. Sunovrat Crkve
    Autor Morpheus u forumu Religija
    Odgovora: 68
    Poslednja poruka: 11.05.2012, 00:59
  3. Dve crkve!
    Autor Hriscanin u forumu Religija
    Odgovora: 6
    Poslednja poruka: 11.08.2011, 14:40
  4. Od Crkve do Ali Babine pećine II
    Autor Neocekivani u forumu Spomenar
    Odgovora: 25
    Poslednja poruka: 25.04.2010, 15:53
  5. Od Crkve do Ali Babine pećine I
    Autor Neocekivani u forumu Spomenar
    Odgovora: 13
    Poslednja poruka: 18.02.2010, 02:08

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •