ЦРКВА СВЕТОГ СТЕФАНА
Мала црква - Стара Црква
СРЕМСКА МИТРОВИЦА
''Стара српска црква св. Стефана - Настала је крајем XVI или почетком XVII века, на шта наводи и изглед сличан цркви брвнари. Први писани помен о њој потиче из 1729. Једнобродна је, орјентисана у правцу југозапад - североисток.
Правоугаони наос звршава се олтарским простором исте ширине, четвоространим споља и изнутра. Изнад главног улаза уздиже се високи барокни звоник, коме су у једној од последњих обнова зазидани у приземљу лучно завршени бочни отвори. Свод је полуобличаст, са изузетком крстастих сводова изнад приземног дела звоника. Скромну фасадну декорацију чине плитке правоугаоне лизене на бочним зидовима, подупртим контрафорама.
Са иконостаса из прве половине XVIII века сачуване су само престоне иконе Христа и Богородице које се чувају у Галерији Срема у Сремској Митровици. Према попису Карловачке епархије донео их је из Солуна " господар Миља ", док их најновија истраживања приписују Станоју Поповићу, верном присталици ликовности Христофора Жефаровића. Иконостас из друге половине XVIII века раскошно су изрезбарили македонски мајстори под утицајем италијанског барока, највероватније школовани у грчким радионицама.Осликавање је извео Теодор Крачун у најбољем маниру српске барокне уметности. Конзерваторски радови су обављени 1980-85.'' (Извор: Споменичко наслеђе Србије, Завод за заштиту споменика културе РС, 2007.)
Црква Светог Стефана је споменик културе од изузетног значаја.
Molitveni hramovi na tlu Sremske Mitrovice od antičkih vremena do kraja XX veka
(Sa oficijelnog sajta Grada Sremska Mitrovice)
U višemilenijumskom postojanju grada, najpre onog antičkog, zatim srednjovekovnog i najzad ovog savremenog, molitveni hramovi imali su posebnu ulogu, kako za stanovnike, tako i za državnu i crkvenu upravu. Za vernike oni su bili i simboli njihovog nacionalnog bića. Nema podataka o izgledu paganskih, mnogobožačkih hramova u antičkom Sirmijumu, ali su ostali mnogi materijalni tragovi o antičkim rimskim božanstvima, kao i žrtvenicima koje su građani podizali u slavu svojih bogova. Pretpostavlja se da su se prvi hrišćani na ovom tlu mogli javiti u III veku, ali prvi do sada otkriveni molitveni hram potiče iz prve polovine V veka. To je bazilika posvećena svetom Dimitriju. Jedan deo ostataka toga hrama je konzerviran i dostupan je danas pogledu posetilaca.
Iako je u narednih nekoliko vekova Sirmijum bio zahvaćen burnim događajima koji su doveli i do potpune propasti grada, o molitvenim hramovima ne znamo skoro ništa. A bio je Sirmijum i sedište hrišćanskih crkvenih velikodostojnika, imao je svoje episkope - među njima svetog Irineja, koji je pogubljen u IV veku i Metodija, brata Ćirilov u IX veku, za koga se pretpostavlja da je i sahranjen u Sirmijumu.
Međutim, nije otkrivena nijedna bogomolja iz tog vremena, a morale su postojati, jer se u dokumentima govori o postojanju snažne crkvene organizacije, a Sirmijum i dalje ističe kao ugledni hrišćanski centar. Tek od polovine XIII veka (1247) saznajemo o postojanju dva benediktinska manastira u Sremu - manastir svetog Dimitrija i manastir svetog Grgura. Manastir svetog Dimitrija svakako je osnovan mnogo ranije, po nekim izvorima još u XI veku, a u XIV veku oko njega se razvilo i manastirsko naselje koje je dobilo ime po manastiru. I manastir i naselje oko njega bilo je na ruševinama Sirmijuma, pa se naselje smatra i prirodnim naslednikom antičkog grada.
Tokom XIV i XV veka naselje koje se od tog vremena i zove naselje (grad) svetog Dimitrija - Civitas Sancti Demetrii razvilo se u značajan trgovačko-zanatlijski centar. U drugoj polovini XIV veka pored manastirske crkve svetog Dimitrija spominju se još dve crkve - crkva Svete Marije i crkva Svetog Nikole. Drugih molitvenih hramova nije bilo sve do dolaska Turaka u ove krajeve, do početka XVI veka.
Od tog vremena pa u narednih 200 godina u gradu Svetog Dimitrija zadržala se turska vlast, a varoš je potpuno islamizirana. Hrišćanske bogomolje su uništene, a za muslimansko stanovništvo podizane su džamije. Jedno vreme grad je imao i do 15 džamija. Nijedna od tih bogomolja, kao ni drugi objekti iz turskog vremena, nije sačuvana jer su bile građene od trošnog materijala.
Kao jedina hrišćanska bogomolja iz turskog vremena spominje se crkva Svetog Stefana, podignuta krajem XVII veka u zapadnom delu grada, nedaleko od reke Save. Pretpostavlja se da je ona podignuta na temeljima neke ranohrišćanske bogomolje. Posle odlaska Turaka i uspostavljanja austrijske vlasti u Mitrovicu se vraća srpsko pravoslavno stanovništvo. Stara Srpska crkva na Savi bila je nedovoljna da primi sve vernike, pa se odmah pristupilo traženju dozvole za podiznje nove crkve. No, to nije išlo lako - dozvola je data tek 1777. godine, ali je moralo proteći još petnaestak godina dok nisu počeli radovi na podizanju nove crkve. U međuvremenu novopridošli Cincari i Grci podigli su svoju pravoslavnu bogomolju u jednoj običnoj kući od pletera, dok su desetak katoličkih porodica imali službu božju u "jednoj bednoj kapeli bez krova".
Mnogo kasnije, u drugoj polovini XIX veka, u Mitrovicu su se počele doseljavati i jevrejske porodice, kao i neke porodice Rusina. Mala kolonija Jevreja podigla je na samom početku XX veka svoju bogomolju - sinagogu, koja je na početku Drugog svetskog rata (1942) do temelja porušena, a Rusini su 1906. godini podigli svoju crkvu Svetog Vaznesenja u kojoj se i danas održavaju bogosluženja za sve groko-katoličke vernike...
Nova crkva Sv. Stefana (Sv. Dimitrija)
Gradnja nove pravoslavne crkve (današnja Saborna crkva koja je prvobitno bila posvećena sv. Stefanu, a tek nedavno zaštitniku grada svetom velikomučeniku Dimitriju) započela je 1791. godine, a završena i osveštana 1794...
СТАРА СРПСКА ЦРКВА - СРЕМСКА МИТРОВИЦА
Овај храм је у поседу Српске православне цркве и посвећен је светом првомученику архиђакону Стефану. То је најстарија грађевина на територији сремскомитровачкој. Настанак и почетак ове цркве историјски није утврђен.
Археолошка ископавања рађена 1980. године под олтаром овог здања, пронашла су мозаички крст од црвеног мермера који датира из времена Сирмијума. Тако је је ова црква на темељима храма, који су највероватније остаци хришћанске базилике из првих векова хришћанства. Даља археолошка ископавања утврдила су: да су на овом простору у време античког града Сирмијума, била купатила (терме), а по победи хришћанства оваква места или су рушена или претварана у богомоље. Писани записи су тек из 1729. године, настали поводом канонске посете визитације Бискупије печујске Опатији сремскомитровачкој, где су визитатори забележили: "Петог јула освећена је опатија Св. Деметри на Сави, која је сад настањена сизматичким Србима. Они имају величанствену и солидну цркву...". Три године касније аналитичар Карловачке митрополије записује: "Црква је стародревна од камена, свод од дасака, трпеза (олтар) од камена." Тако каже историја.
Crkva Sv. StefanaSremska Mitrovica
Слике у медаљонима су пречника 15-20цм.
Crkva Sv. StefanaSremska Mitrovica
Ентеријер цркве посебно важним чини прекрасни иконостас. Има више спратова и украшен је најфинијом резбаријом, која преплиће мотиве животињског и биљног света. Ту су лавови и ждралови, змије и лозе, руже и лишће: све повезано и уплетено једно у друго. (Загледајте горњих неколико слика!)
У иконостас су смештене иконе најчувенијег барокног сликара ових простора, Теодора Крачуна. Физиономија светитељских ликова даје карактеристику њихових личности, у чему предњачи икона св. Јована Крститеља. Неки мотиви на иконостасу су непоновљиви у светском сликарству. Призор Васкрсења Христова на другом спрату иконостаса, где је Христос приказан како држи ашов у рукама, а испред њега клечи Марија Магдалена - није забележен у аналима.
Последњих неколико година простор око Мале цркве се култивише, те у складу обале реке Саве Стара Српска црква и околина дише прочишћеним ваздухом који долази са реке. Нови артерски бунар дубине преко 300 метара освежава пролазнике, а све више зеленила Малу цркву одваја од врелине, гужве и ужурбаности градског начина живота. (Избор делова текста са Официјелног сајта Града Сремска Митровица)
У брошури формата Црквеног календара коју је издала Мала црква, чији су атури Др. Петар Милошевић, Синиша Ковачевић и Драгорад Драгичевић, а коју су уредили оци Милорад Голијан, Андруја Авакумонић и Душко Марјановић налазим и детеље којих нема у осталим текстовима овде. Нешто од тога преносим:
''Они који су се занимали за прошлост датовали су цркву на различите начине, једни између 1404. и 1456. године стављајући је у време деспота Стефана Лазаревића и Ђурђа Бранковића; други су сматрали да су цркву подигла браћа Пејачевић пре но што су прешли у католичанство. А узимајући у обзир да је црква у 1732. години поменута као 'стародревна' предлагано је њено датовање у крај 16. или почетак 17. века.
Сасвим је извесно да се изнете хипотезе односе на развојну нит Старе цркве, јер она је највероватније била вековима рушена и обнављана. Пре свега, изграђена је на савбској обали и то на месту које је од давнина носило име 'Артемидин мост', што је један од занимљивих путоказа у далеку и најдаљу прошлост. Наиме, историјски извори из 4. века наводе да је у 304. години дошло до масовних егзекуција над хришћанима у Сирмијуму, који су страдали као жртве Диоклецијанових прогона, а да су се погубљења вршила на Артемидином мосту на Сави. Мећу бројним мученицима (мартритима) погубљени су и епископ Сирмијума Иринеј и његов ђакон Димитрије.
Трагедија хришћана на мосту створила је у какснијој традицији појам светости тог места, па су на обе обале, у близини моста, од средине 4. века биле подизане цркве (матријуми) посвећене најистакнутијим мученицима. Око тих цркава настајала су гробља верника који су се сахрањивали што ближе моштима својих мартрита... Треба рећи да су и уз Стару цркву откривени хришћански гробови из 4. века који су несумњиво били постављени уз мартиријум неког од мученика. Тако се на месту старе цркве може очекивати, као и на десној обали Саве, ранохришћанско светилиште, коју и данашња црква несумњиво наставља.
... Са спољне стране олтарског зида откривен је (1980.) мозаички под који се пружа испод олтара, а на мозаику је мотив великог крста од црвених коцкица, иначе једини такав откривен у Сирмијуму.
... Грађевина те цркве доживљавала је исту судбину као и цркве на десној обали Саве: кад је једна од нечег страдала на њеном месту је подизана нова... Све то даје могућност за хипотезу да се ... у непосредној близини налазила античка хришћанска црква (мартириј) чију традицију је касније наставила Стара црква. Доказ за то је и традиционални ноћни помен у Стариј цркви пострадалим мученицима који се одржава на летњег Светог Стефана.
Камена рампа за антички мост откривена је педесетак метара западно од Старе цркве, приликом једног изузетно ниског водостаја, а на улици на том месту налази се велики камени крст са постољем у облику псеудокапеле. Нема сумње да је крст настављао раније крстове на истом месту који су обележавали улазак на Артемидин мост. Прликом изградње новог кеја крст је морао бити уклоњен и пренешен у западни део порте Старе цркве, где је и данас.
... Саграђена баш на месту где је у прогону хришћана, током 4. века погубљен Свети Димитрије, већ вековима за Сремце Мала црква има култни статус, али који ''не застрашује оног ко ступи у храм, већ га опушта''. Последњих деценија често и владика служи литургију, јер се, помишљењу многих, молитва у њој доживљава снажније. Овде радо наступају и и највећи српски песници; хорска песма одиша као најбоља молитва. У малој цркви је, кажу, један ортодоксни марксиста запалио две свеће једну за Лењина, другу за Броза, о чему се са разумевањем прича у граду.
... Мала црква, пре свега због чудесног иконостаса Теодора Крачуна, 1946. проглашена је музејом цркване уметности. Уличица поред цркве се зове Музејска.
Велики повратак овог чудесног храма у градску свакодневицу најчешће се везује за Милорада Голијана, свештеника и књижевника, архијерејског намесника у Сремској Митровици. .. Пошто је Голијан човек 'који уме и друге да слуша' убрзо је постао синоним за илустрацију'плементиог и ученог разговора'. Тако је Мала црква, захваљујући овом свештенику и књижевнику, не закидајући на божјој служби, постала место за спонтене културне приредбе и садржаје, најчешће естетског и етичког карактера.''
Na sajtu templari.org.rs nalazim tekst Živana Negovanovića. Iako u njemu ima i onoga što nisu dokazane istorijske činjenice, zanimljiv je.
''DA LI SU TEMPLARI GRADILI MITROVAČKU PRAVOSLAVNU MALU CRKVU?
Preživeli Rimljane, Turke i komuniste
Misterija je zašto kultni hram posvećen Svetom Stefanu, zvanično podignut pre četiri veka, nije građen u centru grada, već na mestu gde su masovno pogubljivani prvi hrišćani rimskog Sirmijuma, pa i njihov episkop Sveti Irinej Crkvu svetog Stefana u Sremskoj Mitrovici novinari uporno zovu Mala crkva, ali Mitrovčani se ne daju - nazivaju je Mala crkvica. Nije važno što pridev mali i deminutiv crkvica pravopisno ne idu zajedno. Oni su joj uvek tepali i tepaće. Angažovanjem protonamesnika mitrovačkog Milorada Golijana ovaj hram u svoje okrilje okuplja sve više mladih verujućih ljudi, stvaralaca i svih koji u Tvorcu vide nadu, utehu i spas. Podignuta na hrišćanskom kultnom mestu i sama postaje kult. A, kroz istoriju je prošla kroz bure i oluje opstajući vođena svojim nevidljivim patronima.
Istoričar umetnosti i istraživač Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture Gordana Krstić kaže da na mestu ove crkve postoji kontinuitet gradnje od 4. veka, tj. od pozne antike. Tu na prilazu nekadašnjem mostu, masovno su pogubljivani sirmijumski hrišćani. To mesto je obeležavano martirijumima, a arheološka istraživanja su pokazala da su ovde postojale i antičke terme. U periodu ranog hrišćanstva, kad su hrišćani bili proganjani, običaj je bio da mesto stradanja bude obeleženo skromnim građevinama, martirijumima. U blizini je pogubljen i sv. Irinej, prvi sirmijumski episkop, hrišćanski mučenik po kome je ime dobio i obližnji pešački most preko Save. Današnja crkva je oblik i dimenzije dobila prilikom poslednje velike obnove u osmoj deceniji 18. veka, kada je postavljen i ikonostas (1775). Tačna godina podizanja se ne zna. Samo se pretpostavlja da je sadašnja crkva građena na temeljima skromne bogomolje iz ranog 17. veka. Prema hipotezama mitrovačkog prote Vladimira Milutinovića, postojala je skromna bogomolja pravoslavnog stanovništva, improvizovana od stambene zgrade za vreme Turaka, kojoj su posle njihovog odlaska dodati apsida i zvonik. Vizitator Pečujske biskupije 1729. crkvu opisuje kao veličanstvenu građevinu, a vizitator karlovačke mitropolije 1732. crkvu naziva starodrevnom. Izvesno preterivanje prvog može se razumeti, jer se dodavanjem zvonika građevina približila crkvenoj arhitekturi, ali i zbog toga što je početkom 18. veka bilo najviše malih i neuglednih hrišćanskih bogomolja od pletera, pokrivenih trskom i šašom, a neke su se nalazile i pod zemljom, kao što je to bio slučaj s onima u Rivici, Kraljevcima, Stejanovcima i Šatrincima.
- Za ovu crkvu je neobično i daje joj dozu misterioznog činjenica da nije podignuta na nekom od gradskih trgova, u centru, već na obali reke i prilazima mostu, baš na prostoru gde su stradali hrišćani i gde još od 4. veka traje kontinuitet obeležavanja na njihovo pogubljenje. Dakle, ovo mesto je sveto još od pozne antike, objašnjava Gordana Krstić. Pored toga, ovde je u 18. veku postojalo pravoslavno groblje o čemu svedoče nadgrobne ploče koje su danas postavljene na bočne zidove crkve. Biti sahranjen u crkvenoj porti je bila privilegija dobrotvora i značajnih ljudi.
Zbog svojih istorijskih i umetničkih vrednosti crkva je pod zaštitom države. Ikonostas je radio Teodor Kračun, najznačajniji slikar srpskog baroknog slikarstva. Ikonostas je izuzetne drvorezbarije i konstrukcije. Crkva se vodi kao kulturno dobro od izuzetnog značaja. Stekla je najvišu kategoriju u kategorizaciji spomenika kulture. Poređenja radi, dovoljno je reći da i fruškogorski manastiri imaju status dobra od izuzetnog značaja. Dugogodišnji kustos Zavoda dr Mirjana Lesek u svojim tekstovima o znamenitoj crkvi navodi da bogato izrezbareni ikonostas sa slikarskim radovima Teodora Kračuna predstavlja izuzetnu pojavu na području Vojvodine. Po stilskim osobenostima i bogatstvu motiva, ikonostas se vezuje za majstore drvorezbarskih radionica juga i Svete gore. Ikonostas pripada tipu višespratnih oltarskih pregrada, u prvoj zoni su prestone ikone, a u drugoj kompozicije praznika, u treću zonu, u strogoj horizontalnoj arhitekturi umetnuta je kompozicija Svete Trojice - Krunisanje Bogorodice, dok je u sredini četvrte zone raspeće s medaljonima Bogorodice i sv. Jovana Bogoslova, a levo i desno su medaljoni s apostolima, međusobno povezani stilizovanim listovima i medaljoni s prorocima povezani stilizovanom vinovom lozom i grožđem.
Teodor Kračun, koji je oslikao ikonostas Male crkve, rođen je 1778. Prve pouke iz slikarstva stekao je u radionici Dimitrija Bačevića, odakle je otišao u Beč na dalje školovanje, gde se upoznao s delima poznatih austrijskih umetnika, što je vidno uticalo na njegovo stvaralaštvo. Radio je i ikonostase za crke sv. Georgija u Somboru, onu u Neštinu, manastir Novo Hopovo... Ovaj mitrovački ikonostas je od juna do decembra 1775. Po mišljenjima stručnjaka, sve je na slikama uskovitlano i uznemireno, od egzaltiranih stavova i pokreta figura, do njihovih zalepršanih draperija. Kolorit je topao i kontrastan i dominiraju crvene i plave boje. Ikonostas Crkve sv. Stefana, ubraja se u najznačajnija umetnička ostvarenja druge polovine 18. veka u Vojvodini.
Povratak Tapijevih masona
Poznati mitrovački akademski slikar i sadašnji direktor ovdašnje galerije mr Dragan Martinović - Martin priseća se i čudnih priča pokojnog Dragana Maleševića Tapija o Maloj crkvi.
- Tapi je pre više godina u Crkvi sv. Stefana, imao izložbu originala. Tada je starešina bio sveštenik Mirko Žeravić. Na moje čuđenje, Tapi mu je govorio da je to hram koji su izgradili templari. Tri godine kasnije, prilikom kopanja za staze oko crkve, pronađen je templarski krst, koji danas tamo stoji. Tapi je voleo da dolazi u Mitrovicu i uvek je govorio da je ona crna tačka godinama , jer su se desile velike tragedije. Ali je isto tako uvek pričao da posle crnog dolazi belo i, po njemu, u ovom gradu će se desiti nešto veliko, što će ostaviti traga u srpskom narodu. Ovde je nekada pogubljen sv. Irinej, a za ovo područje se vezuju i sv. Dimitrije, sv. Anastazija, 40 mučenika klesara. Tapi je govorio da će od njih jednog dana u ovom gradu biti 40 reinkarniranih klesara, simbolički 40 masona, priča Martinović. ''
''Posle Drugog svetskog rata, u Malu crkvu su pohranjene slike i knjige iz porušenih i popaljenih sremskih manastira i hramova. Uz odobrenje crkvenih vlasti, Stara srpska crkva, kako je ranije nazivana, proglašena je za Muzej crkvene umetnosti.''
''U Sremskoj Mitrovici, do Časnog krsta u Savi, u okviru tradcionalne Bogojavljenske manifestacije koja u tom gradu traje punu deceniju, sutra će plivati rekordnih 48 takmičara.
Manifestaciju organizuje Svibor klub "Sveti Dimitrije", pod pokroviteljstvom grada Sremska Mitrovica i Srpske crkvene pravoslavne opštine, a održaće se ispred crkve Svetog Stefana, poznatije kao Mala crkva, ..Tome će prethoditi arhijerejska liturgijа. (Blic online 18. 01. 2010)