Stari srpski manastiri van Srbije - Strana 2
Strana 2 od 2 PrvaPrva 12
Prikaz rezultata 16 do 20 od ukupno 20
  1. #16

    Odgovor: Stari srpski manastiri van Srbije

    Обишао сам у Македионији неколико манастира . Сматрам да би било штета да их не представим. Но, не очекујем да ће их бити толико да би било разложно да се отвара посебна тема о православним манастирима у Македонији на Vojvodinacafe-у. То што их представљам на овој теми ни у ком случају не треба тумачити да се уплићем у још живе црквене спорове. У том смислу сам и у почетку ове теме већ нешто рекао: http://www.vojvodinacafe.rs/forum/359002-poruka4.html
    Оно што, бар ја тако мислим, нико не може да оспорава, је да су стари манастири на територији данашње Републике Македоније, у већој или мањој мери, саставни део историјске и културне баштине више народа који сада припадају различитим државама: Македонаца, Бугара, Срба, Грка... Према томе, то је свакако пре заједничка баштина више народа него што друго.
    Када се говори о уделу Срба у овој баштини, треба имати у виду да се и српска средњевековна држава и Српска православна црква простирала у неким периодима и на тим просторима; да је територија свих садашњних држава на том простору више векова била под Отоманском империјом; да је територија данашње Републике Македоније била у саставу Југославије, тј. да су ови народи и у недавној прошлости били у истој држави ; затим, да је врховна црквена власт Срба у једном периоду била Охридска патријаршија.


    Манастир Светог Георгија Победоносца
    село Рајчица - Република Македонија







    Западна фасада храма је живописана а трем је саграђен да се живопис заштити.

    Манастир Светог Георгија Победоносца налази се у селу Рајчица, у близини града Дебар, боље рећи сад већ у предграђу, само 2 километра од центра. Овај женски манастир је метох познатијег и најбогатијег манастира у Македонији - Светог Јована Крститеља (познат као Свети Јован Бигорски).


    Нови конаци

    Претпоставља се да је манастир основан почетком 14. века као метох манастира Светог Јована у Дебарској области. Међутим, зна се тачна година изградње конака – 1835. у време када је игуман манастира био архимандрит Арсеније Галичник.










    Живопис испод трема на западној фасади.

    Црква је осликана и украшен у периоду од 1840. до 1852. године од стране зоографа Михаила и Данаила, монаха из манастира Св. Јована Бигорски, док је доњи део досликао њихов ученик Дичо Зоограф из Тресонче.

    Монахиња која нам је показала унутрашњост храма скренула нам је пажњу да су на живопису (у западном делу наоса) налазе ликови српских светитеља - светог Саве, Симеона (Немање), краља Милутина, кнеза Лазара (ако се добро сећам)

    До 1945. манастир је био активан а од тада је манастир забрањен од стране комунистичке власти и претворен у штале. До 1999. овај манастир је био руиниран и у рушевинама, али захваљујући иницијативи игумана манастира Св. Јована Бигорског, архимандрита Партенија (са братством), манастир је поново успостављен, а такође је обновљено и монашко сестринство.

    Интересантно је напоменути да се у манастиру ручно израђују митре (капе које носе првосвештеници и православни епископ) који носе епископи Македонске православне цркве, као и епископи у Бугарској, Србији, Грчкој, Румунији, као и у Васељенској Патријаршији у Цариграду.


    Опеке украшене орнаментом се често користе у новој сакралној архитектури Македоније.

    Ово је сада један од најлепших манастира Македоније и сваке године традиционално слави Ђурђевдан, који је такође слава села Рајчица а којој приствују, сем традиционално грађана Дебра и гости из других градова у Македонији (Охрида, Гостивара, Битоља, Скопља, Кочана итд.). (Текст о манастиру је према Википедији. Превод са Македонског језика је мој.)ј.


    Чесма поред манастира.




    На плочи код чесме је уписана година 1882.


    Изнад чесме је и ова плоча учеснику НОБ-а.






    Дебарско језеро се види од манастира.

    Дебар је град од петнаестак хиљада становника на западу Македоније, близу границе са Албанијом. Дебарска долина је од правца Охридског језера, тј. Струге претворена у вештачко језеро чија брана се налази на периферији Дебра. У близини је река Радика и национални парк Маврово.


    Центар Дебра са недавно постављеним спомеником Скендербегу.


    Центар Дебра.


    Дебарско језеро, град иза бране, а манастир се види у десном делу слике.

  2. #17

    Odgovor: Stari srpski manastiri van Srbije

    Обишао сам у Македонији неколико манастира . Сматрам да би било штета да их не представим. Но, не очекујем да ће их бити толико да би било разложно да се отвара посебна тема о православним манастирима у Македонији на Vojvodinacafe-у. То што их представљам на овој теми ни у ком случају не треба тумачити да се уплићем у још живе црквене спорове. У том смислу сам и у почетку ове теме већ нешто рекао: http://www.vojvodinacafe.rs/forum/359002-poruka4.html
    Оно што, бар ја тако мислим, нико не може да оспорава, је да су стари манастири на територији данашње Републике Македоније, у већој или мањој мери, саставни део историјске и културне баштине више народа који сада припадају различитим државама: Македонаца, Бугара, Срба, Грка... Према томе, то је свакако пре заједничка баштина више народа него што друго.
    Када се говори о уделу Срба у овој баштини, треба имати у виду да се и српска средњевековна држава и Српска православна црква простирала у неким периодима и на тим просторима; да је територија свих садашњних држава на том простору више векова била под Отоманском империјом; да је територија данашње Републике Македоније била у саставу Југославије, тј. да су ови народи и у недавној прошлости били у истој држави ; затим, да је врховна црквена власт Срба у једном периоду била Охридска патријаршија.



    Manastir Sv. Naum Ohridski











    ''Područje u kome se nalazi Sv.Naum je jedno od najlijepših na Ohridskom jezeru.Prekrasno zelenilo ovogpredjela, romantično ostrvce okruženo izvorima Crnog Drima , prostrana pješčana plaža ,sam manastir i panorama koja se ukazuje sa uzvišenja na kome je izgrađen ,čine ovo mjesto jednim od najprivlačnijih meta turista,izletnika i stanovnika Ohrida.
    Manastir Sv.Naum izgrađen je na stijeni iznad jezera ,odakle se pruža nezaboravni pogled na Ohridsko jezero i okolne planine.Prvobitni manastir Sv.Arhanđela Mihaila izgradio je 900. godina na ovome mjestu kao svoju zadužbinu slovenski prosvjetitelj Naum Ohridski ,učenik braće Ćirila i Metodija i savremenik i saradnik Klimenta Ohridskog.Naum je ovdje 910.godine i sahranjen.




    Prvobitna crkva je srušena za vrijeme Turaka.Arheološkim iskopavanjima i proučavanjem Naumovog manastira utvrđeno je da je na temeljima prve crkve ,u periodu između XVI i XVII vijeka izgrađena današnja crkva ,koja je dograđivana u četiri faze. Najprije je podignut naos u obliku krsta potom je izgrađena kapelica iznad grobnice Nauma .Priprata sa južnom prostorijom je nastala još kasnije,a trijem je izgrađen u našem vijeku.
    Freske u naosu manastira Sv.Nauma slikane su 1806.godine .One su dijelo zografa Trpa iz Korče (Albanija) .
    Posebnu umjetničku vrijednost ima ikonostas ,rađen u plitkom vrlo stilizovanom duborezu.Nastao je 1711. godine ,istovremeno sa ikonama u njegovom glavnom redu ,koje su djelo slikara Konstantina. Ikonostas ,a posebno velike ikone, značajno je ostvarenje barokne umijetnosti. Druge ikone su slikane u XVIII i XIX vijeku .
    U gornjem dijelu kapelice ,nad stajaćim figurama,prikazan je ciklus “Naumova čuda”.
    Naum Ohridski sahranjen je u crkvi 910. godine .Iznad njegove grobnice nalazi se kompozicija koja prikazuje Naumovu smrt. (Sa sajta Znanje.org)










    ’’Следеће 2010. године навршавају се 1100 година од упокојења равноапостолног свесловенског просветитеља, преподобног Наума Охридског чудотворца, једног од ученика славне солунске браће, светих Методија и Кирила. По повратку из мисије у Моравији, преподобни Наум је на обалама Охридског језера изградио манастир, који је својом делатношћу, заједно са универзитетом светог Климента, обезбедио Охриду славно име - словенски Јерусалим.

    Због моштију преподобног Наума, које се налазе у манастиру, као и због аутентичног монашког живота, манастир је кроз векове био омиљено место у коме су богослужили и извесни охридски архиепскопи: Теофилакт Охридски, Димитар Хоматијан, Константин II Кавасила, Порфирије Палеолог, Арсеније II...
    У нашој новијој историји, посебну бригу о манастиру показао је и Златоусти 20. века, свети Николај Охридски и Жички. И данас, живо се преноси сећање да је једно од омиљених места за молитвено тиховање светог владике Николаја био управо манастир, ту поред светих моштију преподобног Наума Охридског чудотворца.’’
    (Из чланка ’МПЦ систематски отуђује манастир Светог Наума од Православља’ на сајту spc.rs у коме се критикује издавање дела конака за комерцијалне намене које нису спојиве са поимањем манастира.)






    Ispod manastirske kapije, na obali jezerca u kome se skuplja voda iz mnoštva izvora Sv. Nauma, je novosagrađena kapela.






    Oticanje vode iz izvora u Ohridsko jezero.




    Izgled tridesetih godina XX veka.

  3. #18

    Odgovor: Stari srpski manastiri van Srbije

    Обишао сам у Македонији неколико манастира . Сматрам да би било штета да их не представим. Но, не очекујем да ће их бити толико да би било разложно да се отвара посебна тема о православним манастирима у Македонији на Vojvodinacafe-у. То што их представљам на овој теми ни у ком случају не треба тумачити да се уплићем у још живе црквене спорове. У том смислу сам и у почетку ове теме већ нешто рекао: http://www.vojvodinacafe.rs/forum/359002-poruka4.html
    Оно што, бар ја тако мислим, нико не може да оспорава, је да су стари манастири на територији данашње Републике Македоније, у већој или мањој мери, саставни део историјске и културне баштине више народа који сада припадају различитим државама: Македонаца, Бугара, Срба, Грка... Према томе, то је свакако пре заједничка баштина више народа него што друго.
    Када се говори о уделу Срба у овој баштини, треба имати у виду да се и српска средњевековна држава и Српска православна црква простирала у неким периодима и на тим просторима; да је територија свих садашњних држава на том простору више векова била под Отоманском империјом; да је територија данашње Републике Македоније била у саставу Југославије, тј. да су ови народи и у недавној прошлости били у истој држави ; затим, да је врховна црквена власт Срба у једном периоду била Охридска патријаршија.



    Manastir
    Sveti Jovan Bigorski





    ‘’Na putu Gostivar - Debar, u dolini reke Radike, na oko 1 kilometar od glavnog puta nalazi se jedan od najzanimljivijih manastira u Makedoniji. Reč je o Manastiru Sveti Jovan Bigorski. Ime je dobio po monahu Jovanu, graditelju prve crkve (veruje se 1020. ili 1021. godine), kao i po specifičnoj vrsti pećina "bigor" - pred kojom se nalazi.Manastir je još od 16. veka duhovni i prosvetni centar.


    Sadašnja crkva izgradjena je oko 1800. godine, po ugledu na Svetogorske manastire.Posebna vrednost ovde je izuzetan ikonostas - vrhunsko delo koje svakako treba videti. Veruje se da je, zajedno sa prestonim ikonama, rađen 5 godina i završen 1835. godine. Predstavlja scene iz Starog i Novog Zaveta, a sadrži ljudske figure, biljni i životinjski svet. Radjen je u dva nivoa, sa po tri reda ikona.




    (slika ikonostasa User:MacedonianBoy - Wikimedia Commons)
    ‘’Neverovatan ikonostas koji smo videli u ovom manastiru ne može se rečima opisati. Duborez, koji je pravljen oko osam godina, sadrži sve elemente Starog i Novog zaveta, i kao takav jedan je od najlepših na svetu. (Iz reportaže u 'Pravoslavlju' listu Patrijaršije SPC)

    Specifičnost su i dva pomoćna ikonostasa sa obe strane vrata. Ispred su dva prestola, jedan za vladiku a drugi za igumana.U prostoru desno ispred oltara, nalazi se posebna relikvija - prigodna kutija sa moštima najpoštovanijih svetaca: Svetog Jovana, Svetog Trifuna, Svetog Kirila, Svete Julije, deo Časnog Drveta Isusovog, Svetog Jakova (brat Božiji), Svetog Pantelejmona, Svete Evstatije, Svete Paraskeve (Petke) i Ognjene Marije. Nekada su tu bile i mošti Svetog Haralampija i Svetog Nikite, ali su ukradene.Neposredno po ulasku u crkvu je čudotvorna ikona Svetog Jovana. Nađena je 1020. godine na mestu gde se sada nalazi manastir. Zove se Sveti Jovan Triračec, zbog tri ruke koje ima ovaj svetac. Treća ruka je dodata zbog čudotvorstva. Zbog toga su manastir posećivali i muslimani. Kažu da je manastir rušen tri puta, a da je ikona sama odlazila i vraćala se dva puta.’’ (Sajt ‘’gdestinacija’’)








    ‘’Manastir Sveti Jovan Bigorski je jedan od najznačajnijih pravoslavnih vjerskih i kulturnih objekata Makedonije. Nalazi se na zapadu Republike Makedonije, pored magistralne ceste Debar - Gostivar, leži na padinama planine Bistre, na obali rijeke Radike.




    Manastirska crkva je posvećena Sv. Ivanu Krstitelju. Prema ljetopisu manastira iz 1833 godine, crkvu je izgradio 1020 godine Ivan I. Debranin, prvi arhiepiskop Ohrida (1018 – 1037). Osmanlije su porušili samostan u 16. stoljeću. Manastir je obnovio iguman Ilarion 1743 godine, on je također izgradio nekoliko konaka (ćelija) za redovnik. Stoljeće kasnije, u periodu 1812-1825 za igumana Arsenija (1807-1838) iz obližnjeg sela Galičnik, bitno je proširen manastir.






    Jedno od najvrednijih manastirskih umjetničkih blaga je drveni ikonostas kojeg su izradili domaći majstori od 1829 do 1835. godine. Majstori drvodjelje bili su; Petre Filipovski-Garkata i njegov brat Marko iz obližnjeg sela Gari, Makarij Frčkovski iz obližnjeg sela Galičnik, te Avram Dičov sa sinovima Vasilom i Filipom iz sela Osoj. Za ovaj ikonostas se drži da je jedan od najljepših i najvrednijih kiparskih djela u bizantinskoj umjetnosti. Za ikonu sa likom Sv. Ivana Krstitelja koja je datirana u 1020 godinu, vjernici drže da ima čudotvorne iscjeliteljske moći.
    Današnji manastirski kompleks sastoji se od manastirske crkve, grobnice (kosturnice) koja se nalazi pored crkve, obrambene kule-zvonika, zgrada za boravak redovnika i novoizgrađenog dijela za boravak gostiju. (Vikipedija)



    Istočnik - česma sa tri velike lule jakog mlaza vode je ispod trema crkve.


    Voda iz istočnika se sliva niz stene ispod manastira.










    U ulaznoj kapiji je tekodje nekoliko česmi.


    Izgoreli konak.

    RTS 30. sep 2009, Požar u manastiru Sveti Jovan Bigorski
    ''U jutrošnjem požaru izgoreo veći deo kompleksa manastira Sveti Jovan Bigorski, kod Debra u zapadnoj Makedoniji. Mogući uzrok jeste neispravna električna instalacija.
    U požaru koji je jutros oko 4.30 minuta zahvatio jedan od najpoznatijih manastira u Makeodniji do temelja je izgoreo veći deo manastiskih prostorija, između kojih stari konak, dve trpezarije, kuhinja, biblioteka i monaški deo.''





    Reka Radika ispod manastira. Pored nje je put.




  4. #19

    Odgovor: Stari srpski manastiri van Srbije

    Manastir Kališta
    kod Struge Makedonija





    Veliki hotel i manastir su jedan do drugog.

    Par kilometara od Struge na obali Ohridskog jezera nalazi se manastir Kališta. koji potiče iz 16. v. Najstariji deo i suštinska osnova manastira i celog kompleksa je pećinska crkva Rođenja presvete Bogorodice izgrađena u XIV veku.


    Nova crkva Rođenja presvete Bogorodice izgrađena je 1977. na temeljima crkve iz XVIII veka.


    Izmedju crkve i konaka se vidi stena u kojoj je pećinska crkvica Rođenja presvete Bogorodice sa kelijama.


    Stari činar (vrsta platana) star je 645 godina i veruje se da je zasađen u vreme naseljavanja prvih monaha u ovaj manastir.









    (Slika iz manastirskog prospekta)

    Najznačajnija relikvija je ikona Bogorodice sa crnim licem. Priča se da je za vreme II sv. rata nekoliko puta bačena u jezero da bi se uništila, ali se ona stalno vraćala pod stenu neoštećena, kao nemo svedočanstvo Božjeg blagoslova ovom mestu.




    Crkvica sv. Petra i Pavla.

    Iznad izvora je 1991. izgrađena crkvica sv. Petra i Pavla.




    Na pet minuta hoda je pećinska crkva sv. Atanasija iz XIII veka sa freskama retke
    lepote. (Do nje nismo bili.)


    Manastir je sada letnja rezidencija poglavara Makedonske pravoslavne crkve.



    Обишао сам у Македонији неколико манастира . Сматрам да би било штета да их не представим. Но, не очекујем да ће их бити толико да би било разложно да се отвара посебна тема о православним манастирима у Македонији на Vojvodinacafe-у. То што их представљам на овој теми ни у ком случају не треба тумачити да се уплићем у још живе црквене спорове. У том смислу сам и у почетку ове теме већ нешто рекао: Stari srpski manastiri van Srbije
    Оно што, бар ја тако мислим, нико не може да оспорава, је да су стари манастири на територији данашње Републике Македоније, у већој или мањој мери, саставни део историјске и културне баштине више народа који сада припадају различитим државама: Македонаца, Бугара, Срба, Грка... Према томе, то је свакако пре заједничка баштина више народа него што друго.
    Када се говори о уделу Срба у овој баштини, треба имати у виду да се и српска средњевековна држава и Српска православна црква простирала у неким периодима и на тим просторима; да је територија свих садашњних држава на том простору више векова била под Отоманском империјом; да је територија данашње Републике Македоније била у саставу Југославије, тј. да су ови народи и у недавној прошлости били у истој држави ; затим, да је врховна црквена власт Срба у једном периоду била Охридска патријаршија.

  5. #20

    Odgovor: Stari srpski manastiri van Srbije

    Manastir TAVNA

    (Po treći put...)


    Manastir Tavna je jedan od simbola Bijeljine i kupola manastirske crkve, jedna od najstarijih građevina u Semberiji, predstavljena je u središnjem dijelu grba Grada. Manastirski kompleks je smješten na majevičkom pobrđu, na oko 18 kilometara jugozapadno od grada Bijeljine, prema opštinama Ugljevik i Zvornik. Kroz čitavu svoju istoriju dijelio je sudbinu lokalnog življa i bio je duhovni i kulturni centar srpskog naroda ove regije. (Zvanična prezentacija grada Bjeljine)


    Nastanak – predanje i činjenice
    Manastir Tavna se prvi put pominje 1548. godine, ali se postanak manastira krije u sjenkama dalje prošlosti, prije tragičnog padanja srpskog naroda u tursko ropstvo.
    Narodno predanje, ne bez osnova, vezuje osnivanje manastira za vrijeme Nemanjića, odnosno za vrijeme kralja Dragutina koji je upravljao ovim krajevima od 1281. do 1316. godine i bio poznat kao „Sremski Kralj“. Tronoški i Pećki ljetopis govore da su ga podigli Dragutinovi sinovi Vladislav i Urošic. Za gradnju crkve vezana je legenda o čudesnom preseljenju po kojoj je gradnja crkve počela na Počivalima (otuda i ime kraja) udaljenim oko 2,5 kilometara od sadašnje lokacije manastira. Po predanju, sve ono što bi se danju sagradilo, čudesno bi preko noći prelazilo na mjesto gdje se manastir sada nalazi. (Zvanična prezentacija grada Bjeljine)


    Po narodnom predanju, manastir je postradao još 1461. godine, prilikom turskog osvajanja ovog kraja i bio je pust sve do prve obnove, vjerovatno u isto vrijeme kad su obnovljene crkve susjednih manastira Ozren, Liplje, Vozuća i Gostović, na koje crkva manastira Tavna podsjeća po stilu gradnje, a sa crkvom u manastiru Tronoša je skoro istovjetna. Sve ove crkve su obnovljene sredinom 16. vijeka, na temeljima starijih crkava, pa ne može biti sumnje da je i sadašnja manastirska crkva u Tavni, posvećena Svetom Trojstvu, obnovljena u isto vrijeme, uporedo sa obnovom srpske Patrijaršije pod patrijarhom Makarijem i uz podršku velikog vezira Mehmed-paše Sokolovića.
    Narodno predanje prvu obnovu pripisuje Starini Novaku, hajdučkom harambaši iz druge polovine XVI vijeka i njegovom bratu Radivoju. Zanimljivo, nedaleko od manastira, napun sat hoda, nalazi se i čuvena Novakova pećina u selu Krćina. Manastirska crkva bila je živopisana freskama vjerovatno početkom XVII vijeka, o čemu svjedoče skromni ostaci fresaka koji podsjećaju na freske manastira Žitomislića i Ozrena, slikane u 1608/09. godine. (Zvanična prezentacija grada Bjeljine)




    Turski period – vrijeme stradanja i obnova
    Za tursku vladavinu vezan vezan je i prvi pisani pomen Tavne – u poreskim defterima iz 1533. i 1548. godine, a od tada se pominje isključivo kao manastir. Uz kratak prekid, u vrijeme vladavine Mehmed-paše, tursku vladavinu su obilježila velika stradanja i pljačke manastira, manastirskih bratstava, kao i naroda oko manastira, ali i uporne obnove.
    Kad je u Srbiji 1804. godine buknuo Karađorđev ustanak, mnogi stanovnici ovog kraja su se pridružili braći u Srbiji ili su se odmetnuli u hajduke i tako štitili narod od turskog nasilja. 1807. godine manastir Tavna je zaposjeo haračlija Kitovnica i odatle otimao visok porez i terorisao narod ovog kraja. Nemajući izbora, jedna hajdučka četa je napala na manastir i pobila sve haračlije na čelu sa Kitovnicom. Na to su Turci iz okolnih sela odgovorili pljačkanjem i paljenjem manastira, a monasi su rastjerani.
    Iguman Tavne se vratio tek poslije ponovnog oslobođenja Srbije 1815. godine i obnovio manastir i život u njemu. Neimar je bio Toma Milosavljević.
    Međutim, već 1821. Turci su ponovo opljačkali manastir, ali tada kaluđeri nisu napuštali manastir i odmah su pristupili njegovoj obnovi.
    Novo stradanje manastir je pretrpio za vrijeme bosansko-hercegovačkog ustanka (1874/75.) kada se u manastir sklonila jedna četa ustanika sa brojnim ranjenicima. Doznavši za to, Turci su napali manastir i posjekli sve zatečene ranjenike i igumana Josifa, a manastir opljačkali.
    Uprkos stradanjima, manastir Tavna je tokom XVIII i XIX vijeka bio vrlo značajno prosvjetno središte u kom su se mladići obrazovali za sveštenički poziv i to je ostao sve do osnivanja Bogoslovije u Beogradu. (Zvanična prezentacija grada Bjeljine)


    Austro-ugarski period – predvečerje slobode
    Manastir je od pokolja 1875. godine, pa sve do dolaska austrijske uprave u BiH, ostao pust.
    Vrijeme do I svjetskog rata je vrijeme brze obnove i tada je manastir ponovo postao središte crkveno-narodnog prosvjećivanja. Krajem 19. vijeka manastirsko bratstvo prima siročad na izdržavanje, a od 1907. godine manastir je o svom trošku izdržavao srpsku osnovnu školu.
    U Prvom svjetskom ratu manastir je pošteđen od većih stradanja. (Zvanična prezentacija grada Bjeljine)




    Kraljevina Jugoslavija – sloboda i preporod

    Između dva rata, nakon desetogodišnje stagnacije, na čelo manastira dolazi arhimandrit Danilo Bilbija, veliki graditelj i vizionar, do danas poštovan u ovom kraju. Pod njegovom upravom, manastir Tavna i cijeli okolni kraj doživljavaju preporod. Tridesetih godina u Tavni su održana i dva velika sabora Pravoslavne hrišćanske zajednice za cijelu Patrijaršiju. (Zvanična prezentacija grada Bjeljine)




    Drugi svjetski rat – novo uništenje

    Drugi svjetski rat je donio najveće razaranje manastiru. Ustaše su u julu 1941. godine jedan dio monaha pobili, a ostale protjerali. Manastir je nekoliko puta bombardovan, a 1943., kada se ovdje sklonila partizanska bolnica, ustaše su spalile manastir. Tada je potpuno uništena i biblioteka sa svim starim spisima, ali je donekle sačuvana crkva. (Zvanična prezentacija grada Bjeljine)


    Poslije 1945. godine – vrijeme teškoća i vaskrsenja
    Posle rata Tavna je ličila na zgarište i kaluđeri su je napustili. Nova vlast je oduzela manstirska imanja i bilo je veoma teško obnoviti manastir. Tek 1954. godine, kada je iz Žiče ovdje došla igumanija Justina Kerkezović sa nekoliko monahinja, manastir je obnovljen i tada je postao ženski manastir.
    Pod upravom mati Justine, uz sve teškoće, manastir doživljava procvat koji se nastavlja i posle nastanka Republike Srpske. Danas je Tavna jedan od najpoštovanijih i najposjećenijih manastira u Republici Srpskoj. (Zvanična prezentacija grada Bjeljine)


    Na sjevernoj strani manastirske crkve postoji veliki broj grobova ustanika, ratnika, duhovnika, bolesnika i drugih stradalnika s obje strane Drine. (Turistička organizacija Bjeljine)


    Na pločama su pomeni i knezu Ivu od Semberije i Filipu Višnjiću (čiji bronzani reljefi su i na stubovima luka kapije).

    Knez Ivo od Semberije

    Ivan Knežević, u narodu poznatiji kao Knez Ivo od Semberije, rođen je u selu Popovi kod Bijeljine 1760. godine. Uz Filipa Višnjića, jedna je od najznačajnijih istorijskih ličnosti Semberije.
    Prvi srpski ustanak 1804. godine zatekao je Kneza Ivu na položaju obor-kneza svih 12 sela Bijeljinske nahije i u to vrijeme (1806. godine) zbio se događaj koji ga je učinio simbolom dobročinstva i patriotizma. Knez Ivo je cijelo imanje dao Turcima da bi otkupio srpsko roblje zarobljeno u ustaničkoj Srbiji.
    1809. godine Knez Ivo je stao na čelo srpskih ustanika u Semberiji koji su učestvovali u ostvarivanju Karađorđevog „ofanzivnog plana“ za širenje ustanka i oslobađanje Bosne, Hercegovine i ostalih srpskih teritorija na Balkanu. „Ofanzivni plan“ je propao zbog iznenadnog prodora Turaka u Pomoravlje, sve ustaničke vojske su se povukle u Srbiju, a sa semberskim ustanicima se u Srbiju povukao i Knez Ivo.

    Filip Višnjić (1767-1834) je jedan od najpoznatijih srpskih guslara i tvoraca srpskih narodnih pjesama.
    Rođen je na Majevici, u selu Trnova, u dijelu sela poznatom kao Vilića guvno. .. (TO Bjeljine)






    Na pitomim obroncima Majevice, koji se blago spuštaju ka rijeci Drini i semberskoj ravnici, monasi su u miru i molitvi živjeli sve do 1461. godine, kada i ovaj kraj potpada pod otomansku vlast.
    Manastir je bio često na udaru Turaka, ali su ga obnavljali hajduci. Narodno predanje jednu obnovu vezuje za Starinu Novaka, harambašu iz druge polovine šesnaestog vijeka, i njegovog brata Radivoja.
    Nedaleko od manastirskog kompleksa, u okomitoj, veoma nepristupačnoj stijeni, u Gornjoj Trnovi, rodnom selu velikog srpskog epskog pjesnika Filipa Višnjića, postoji Novakova pećina. Prema narodnom predanju, u toj pećini boravio je nekada Starina Novak sa svojom družinom.
    Prema legendi, na stijeni su udubljenja od kopita Šarca, konja Kraljevića Marka. Legenda kaže da je nekada u okolini manastira boravio ovaj mitski srpski junak, te da je na Šarcu preskakao s jednog na drugo vrletno brdo.Uke vlasti manastir Tavna bio je skloništnikeLegende o Marku Kraljeviću i Starini Novaku samo potvrđuju da je pravoslavno stanovništvo Majevice, Semberije i Podrinja oduvijek bilo istrajno u odbrani svog nacionalnog identiteta i duhovnosti.. (Turistička organizacija Bjeljine)




    Do manastira Tavna lako se stiže asfaltnim putevima iz Bijeljine, Loznice, Zvornika i Ugljevika. Smješten je u živopisnom kraju, gdje se susreću planina Majevica i semberska ravnica. Ispod manastirskog imanja teče rječica Tavna, pritoka Drine.
    Ne zna se da li je manastir dobio ime po ovom vodotoku ili obratno. Legenda kaže da je ova čista planinska rječica, nakon nekog teškog boja, pocrnila od krvi. Potamnila je, pa je dobila ime Tamna, a kasnije nekim čudnim glasovnim promjenama sadašnje ime Tavna. (Turistička organizacija Bjeljine)




    U vrijeme Prvog srpskog ustanka, prve i najveće bitke - na Čokešini, Loznici, Mišaru i drugim bojištima, bile su baš u neposrednoj blizini manastira Tavna. U to vrijeme iguman je bio Jefto Pljeco, a mnogi hrabri momci iz njegovog okruženja učestvovali su u ustanku. Poslije sloma ustanka vratili su se u zavičaj, ali se nisu smjeli pojavljivati u selima. Bili su hajduci po okolnim gustim šumama.
    U manastiru je zasjeo neki haračlija Kitovnica i od naroda je uzimao veliki porez. Posebno je kinjio sirotinju. Četa hajduka je upala u manastir, pobila haračlije i njihovog vođu Kitovnicu. Na to Turci opljačkaju i popale manastir. Tek nakon ponovnog oslobođenja Srbije u manastir se vratio iguman Jefto 1814. godine i obnovio ga. Manastir je ubrzo pretrpio još jednu tursku poharu, ali monasi tada nisu napuštali manastir. Pristupili su ponovo njegovoj obnovi. (Turistička organizacija Bjeljine)


    Manastir Tavna je sada ženski manastir. Igumanija je ugledna i veoma poštovana monahinja u Semberiji, Podrinju, na Majevici, u Jadru i drugim krajevima. Dosta je učinjeno na obnavljanju i izgradnji novih manastirskih objekata: prvenstveno konaka, biblioteke, ljetnog molitvištva i cijelog imanja, na kome monahinje marljivo rade. (Turistička organizacija Bjeljine)






    Ispod ulaza u manastir, sada prilično neupadljivo, je obeležje na mestu gde su aprila 1942. formirane Prva i Druga Vojvodjanva narodnooslobodilačka udarna brugada.

Strana 2 od 2 PrvaPrva 12

Slične teme

  1. Stari Slankamen
    Autor nenad.bds u forumu Srem
    Odgovora: 7
    Poslednja poruka: 05.02.2017, 23:13
  2. Manastiri Srbije
    Autor HLEBmaster u forumu Kulturna baština
    Odgovora: 161
    Poslednja poruka: 27.02.2015, 20:50
  3. Stari hleb
    Autor memento u forumu Kulinarstvo i ishrana
    Odgovora: 10
    Poslednja poruka: 09.02.2012, 23:47
  4. Prijatelji stari gde ste?
    Autor Mish u forumu Pričaonica
    Odgovora: 32
    Poslednja poruka: 12.04.2010, 15:15
  5. Odgovora: 70
    Poslednja poruka: 12.06.2009, 16:27

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •