Tragovi iza nas ... - Strana 2
Strana 2 od 3 PrvaPrva 123 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 16 do 30 od ukupno 31
  1. #16

    Odgovor: Tragovi iza nas ...

    Nebo nad nama je isto.isti svod nas natkriljuje.Sta mari pomocu koje ucene teorije covek traga za istinom?Ne postoji jedan jedini put koji ce nas odvesti do tako mocne tajne.

    Simah,povodom uklanjanja kipa posvecenog pobedi u rimskom forumu,384.godine...


    Borstin...
    Veliki posvecenici traganja nikada ne mogu biti prevazidjeni.Njihovi odgovori mogu biti odbaceni,ali ostaju pitanja koja su postavili.Mi nasledjujemo njihov nacin postavljanja pitanja,koji nas oplemenjuje.Jevrejski proroci i drevni grcki filozofi i dalje zive i izazivaju nas.Njihovi glasovi odjekuju kroz milenijume,snagom koja daleko prevazilazi njihove kratke zivote ili malene zajednice u kojima su ziveli.

    Njihovo obracanje Bogu na nebesima i razumu u nama ,hriscanstvo je objedinilo u crkvama,manastirima i na univerzitetima koji su nadziveli svoje osnivace.U potonjim vekovima te ustanove su postale zapadnim misliocima vodic i uteha ,ali i prepreka njihovom traganju...

    Razapeti izmedju dve vecnosti izcezle proslosti i nepoznate buducnosti ..neprestano tragamo za odgovorima...Bastinici smo zaostavstine koju su nam ostavile nauka i umetnosti-dela velikih junaka otkrica i stvaranja,tih raznih Kolumba,Leonarda i Sekspira...Svi mi tragamo...zelimo da ostavimo i nesto svoje i svi zelimo da odgonetnemo -zasto

    Buducnost je oduvek bila riznica krcata znacajnim porukama.Svuda smo mi ,ljudi,nezadovoljni ogoljenom stvarnoscu,u sadasnjosti pronalazili znakove onoga sto ce doci -ponasanje zrtvenih zivotinja,let ptica,kretanje planeta,sopstvenih snova...sve u cilju postanka nezavisnih samosvesnih bica ,koja slobodno biraju u sta ce verovati i po tome ostaviti neki svoj trag...
    nista nema tako ostar vid kao ljubav

  2. #17

    Odgovor: Tragovi iza nas ...

    Nista nije vecno.... i ako bih iza sebe ostavila tragove, koliko bi oni trajali?
    Kao stope na pesku, dok ih prvi talas ne izbrise? Kao zakasneli sneg koga ce prolecno sunce otopiti?
    neunistiva zlojebaba!

  3. #18

    Odgovor: Tragovi iza nas ...

    TIŠINA

    Sneg
    Grobovi tihi
    špar-kase kuknjava
    Vetar
    čarke
    nemih krstača
    Sneg
    Moji su tragovi
    novim snegom
    pokriveni
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  4. #19

    Odgovor: Tragovi iza nas ...

    *
    Pomislih, bilo bi dobro zakopati nešto svoje, neku poruku, ili deo nečeg ličnog. Uznosito, tajanstveno zadovoljstvo okupalo bi me kad bih zamislio kako posle mnogo, mnogo godina, neko biće pronalazi taj otisak i ja se ponovo rađam u magluštini maštanja nepoznate glave. Imao sam tada desetak godina. Zar danas, ovom pisanijom, ne želim to isto?
    Zašto pisati? Valjda nas na to primorava sujeta, ili nejasna potreba da se drugi zamisli nad našom sudbinom?
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  5. #20

    Odgovor: Tragovi iza nas ...

    ako posmatramo siru sliku,sve to nema smisla....ti tragovi su tako beznacajni,tako smesni....cak ce i Mocart jednom biti nebitan i nepoznat...cak i Leonardo...cak i Ajnastajn i Tesla....pa otkud nama smelosti da mislimo kako su nasi tragovi vazni,kako je uzasno vazno ostaviti zapis...kome? cemu? rekoh vec,realno pamcenje se proteze na tri kolena (otac,deda,pradeda) ,sve ostalo su mitovi ,legende i nagadjanja...
    trenuci...trenuci su bitni......
    Ploviti se mora i bez broda ..

  6. #21

    Odgovor: Tragovi iza nas ...

    Tragove ostavljamo da bi dali smisao svom postojanju, posvedočili da nije jedino bitno šta jedemo, kako se oblačimo, gde živimo, kako izgledamo, da li smo se naprštili i iživeli sve svoje strasti i prohteve, šta smo sve stekli na materijalnom ili teslesnom polju. Što je poseta duha našem biću upečatljivija, to je i otisak koji uspemo da zabeležimo dublji i prkosi vremenu, i nekom će negda, negde, da pomogne da pronađe način da osmisli svoje postojanje, da se poraduje životu, životu koji sam otkriva prepoznajući da je neko već prolazio tim putem. I jasno je da nisu važni tragovi u ovom svetu i vremenu, ali svaka poseta duha i naš odgvor na nju, beleži se u matrikulu postojanja. Baš s toga i jesu trenuci bitni.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  7. #22

    Odgovor: Tragovi iza nas ...

    Tragovi iza nas? Mislim da smo svi o tome (bar) ponekad razmišljali. Međutim, pošto smo različiti, drugačije nam je i poimanje tog fenomena. Nažalost (ili na sreću), nismo svi Ajnšrajni, Arhimedi, Tesle... tako da je nemoguće da baš svi (ili većinanas) ostavimo iza sebe nešto epohalno, nešto što će se pamtiti generacijama i učiti u školama. Mislim da to i nije najbitnije...

    Meni je, recimo, jako drago kada vidim kako moji sinovi imaju poneke osobine, pokrete, talente i, naravno, mane, u kojima sa sigurnošću mogu prepoznati sebe. A, opet, sve je to neki trag ili eho mojih predaka za koje verovatno ni ne znam kako su se zvali. Osim toga, nebrojano ljudi koji su živeli je zaboravljeno, tako da me ne brine previše činjenica što i mene čeka takva sudbina...
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  8. #23

    Odgovor: Tragovi iza nas ...

    Kako se kaže:"koga nema bez njega se može"
    Trag il' ne trag,kad te nema,svejedno je...
    Život teče dalje...

  9. #24

    Odgovor: Tragovi iza nas ...

    Teško je ostaviti trag iza sebe, mora čovek debelo da oznoji bulju da bilo šta uradio a da bude izvan okvira uobičajenog. Nije dovoljno da bude jako pametan, talentovan, bitno je da ima sreće kako bi to što je napravio bilo ubeleženo u sećanju, kako bi ga pamtili, mada ni nekakav podvig ne garanutje da će bilo ko ostati upamćen i da će ga se kada umre bilo ko sećati.
    Sve se odigrava oko nas previše brzo i promene koje nastaju na dalje su spore i minimalne, svi se danas bave umetnošću, svi se bave svačime i u moru ljudi koji se pojavljuju treba videti nekoga ko je iznad ostalih.
    Najgora je uš što iz opanka iziđe.

  10. #25

    Odgovor: Tragovi iza nas ...

    Citat zosim kaže: Pogledaj poruku
    Tragove ostavljamo da bi dali smisao svom postojanju, posvedočili da nije jedino bitno šta jedemo, kako se oblačimo, gde živimo, kako izgledamo, da li smo se naprštili i iživeli sve svoje strasti i prohteve, šta smo sve stekli na materijalnom ili teslesnom polju. Što je poseta duha našem biću upečatljivija, to je i otisak koji uspemo da zabeležimo dublji i prkosi vremenu, i nekom će negda, negde, da pomogne da pronađe način da osmisli svoje postojanje, da se poraduje životu, životu koji sam otkriva prepoznajući da je neko već prolazio tim putem. I jasno je da nisu važni tragovi u ovom svetu i vremenu, ali svaka poseta duha i naš odgvor na nju, beleži se u matrikulu postojanja. Baš s toga i jesu trenuci bitni.
    da li to znaci da zivot jedne zene, u jednom selu ,u jednoj prasumi, nije opravdan?
    jer ne cita i ne pise?

    smisao zivota je samo njegovo postojanje.Sve ostalo je krajnje subjektivna stvar.
    nekako sam sklona tome da verujem da Platon (i ostali) uopste nisu mislili na nas dok su mislili
    niko ni zbog koga nije postao veliki slikar,ni veliki pisac,ni mislilac,ni matematicar
    jednostavno,licna misija i radoznalost su napravili velikane velikanima

    ali,kao sto rekoh
    i najveci velikan nekog doba jednom ce to prestati da bude ljudima drugog doba

    a radovanje zivotu je,naravno,uzvisena i divna stvar ali je subjektivna,kao i sve ostalo na svetu...
    Ploviti se mora i bez broda ..

  11. #26

    Odgovor: Tragovi iza nas ...

    Citat believer kaže: Pogledaj poruku
    da li to znaci da zivot jedne zene, u jednom selu ,u jednoj prasumi, nije opravdan?
    jer ne cita i ne pise?

    smisao zivota je samo njegovo postojanje.Sve ostalo je krajnje subjektivna stvar.
    nekako sam sklona tome da verujem da Platon (i ostali) uopste nisu mislili na nas dok su mislili
    niko ni zbog koga nije postao veliki slikar,ni veliki pisac,ni mislilac,ni matematicar
    jednostavno,licna misija i radoznalost su napravili velikane velikanima

    ali,kao sto rekoh
    i najveci velikan nekog doba jednom ce to prestati da bude ljudima drugog doba

    a radovanje zivotu je,naravno,uzvisena i divna stvar ali je subjektivna,kao i sve ostalo na svetu...
    Delo ne mora biti promovisano umetnošću. Uobličenju umetničkim činom prethodio je začetak dela u doživljaju. U tom času delo je već zaživelo u sferi svetlosti i projektuje milotu na celokupno bitije. Ali umetnost ima svoju svrhu. Ona ukazuje na polazište zasnivanja zajednice. Jer, čovek ne sme svetlost da zadrži za sebe, da se zatamni u sebičnom, ljubomornom samoodnošenju. Postojimo za druge, za zajednicu. Svedočenje je za drugog, time pronalazim svrhu svog postojanja, u nestjaženiju. Naše živovanje biva osmišljeno tek kada u prozirnosti ličnog postojanja drugom biva dohvatljiva svetlost, odnosno ljubav. Tek u ljubavi mogu da poznam drugo biće, a ne zasnivajući odnose na premisama trgovine i volje za moć. ...
    Dakle, nije bitno da li znam da pišem i čitam. Bitno je kako živim. Time i sam život postaje vrhunaravno delo. Ako se i poradujem životu, onda smisao postojanju dajem i kad tu radost prenesem drugome, bilo da sam to drugo biće dodirnuo, poljubio, izrekao svoju misao, napisao nešto, važno je da sam pomogao da u sebi probudi radost življenja, a time i svest o smislu svog postojanja.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  12. #27

    Odgovor: Tragovi iza nas ...

    Svako od nas ostavi neki trag.Neciji je vidljiv,prepoznatljiv,koristan.Neciji je lican,samo njemu znan i dovoljan.
    Ostavila sam trag iza sebe,svakako.Imam dva predivno vaspitana mlada bica,dobre sportiste,divne ucenike,studente...malo li je ?
    Nikad ne reci nikad !

  13. #28

    Odgovor: Tragovi iza nas ...

    Mnogo toga je ovde rečeno uopšteno. U smislu da se ostavi pečat čovečanstvu. Ne...umetnost je u detaljima, u svakodnevnim postupcima, u delićima srca koje poklanjamo drugima. Ne moraju mnogi ikada biti nadareni umetnici, velike vojskovođe, blistavi naučnici...jer za mene su neki ljudi (koje bi mnogi smatrali običnim) bili ljudine! Zbog svog velikog srca, spremnosti da uvide i ulepšaju dan nepoznatom u nevolji, izmame osmeh detetu, kažu prave reči bez podilaženja bilo kome i ma po kojoj ceni...
    Ni jedno društvo nije veliko zbog šačice pravih vođa! Veliko postaje tek mnoštvom dobrih i pravih ljudi u njemu. A vrednosti se pokazuju svakodnevno dok su istinska iskušenja retka.
    Slažem se sa par ranijih postova i smatram pravim razmiljanjem to što oni koji su u kontaktu sa decom smatraju da "nisu džabe krečili" ako dete postupa po ispravnim načelima koja su im ulili ljudi koji su ih vaspitavali sa ljubavlju.
    Ima li boljeg "traga" iza sebe ako te mlađe generacije slede iz poštovanja?
    Lav je možda kralj životinja ali nikada vuka nećeš videti da igra u cirkusu .

  14. #29

    Odgovor: Tragovi iza nas ...

    Ako se u ovoj temi piše o materijalnim vrednostima, o nečem opipljivom onda ću promašiti temu. Ali inače podforum u kome se nalazi tema mi kaže čuvaj se , tu si loša. Filozofija mi nikada nije bila jača strana, pa i u školama a bilo ih je npr. na fakultetu sam je polagala puno puta. Da, da profesor Djordjević je naravno kao i svako cenio svoj predmet i tako se i ponašao prilikom ispitivanja.
    Pa baš zbog toga ću onako obično, kao pismeni sastav napisati odgovor na ovu temu.
    Od malih nogu ostavljam tragove za sobom, znam to su oni nebitni koji najčešće brzo nestanu, možda je i bolje...
    Kada sam sazrela i shvatila da su preda mnom izuzetno važne odluke , počela sam da razmišljam o tome. Ali šta, sve je to opet bio prirodan sled dogadjaja koji se dešavaju svakome...škola, posao, brak, deca!!!
    S obzirom da sam običan smrtnik, koji nije obdaren nekim posebnim talentom pa niti u tom smislu za sobom ne mogu ostaviti neki vidljiv trag..ali šta da radim, možda nas je više takvih...
    Ostavila sam trag onaj samo meni i mojoj okolini poznat u školi...takodje i u poslu gde sve i da sam htela ništa ,,trivijalno,, ne izlazi kao rezultat...
    Ipak ću najviše o braku...ne,ne o deci...zvuči tako stereotipno ali oni su moj trag, neizbrisivi, evidentni, dragoceni...
    Trag koji ništa ne može da izbriše, iz dana u dan se pojačava fala Bogu, iz dana u dan moja deca mi dokazuju da su vredni ovog života, da su vredni pa i ovog pisanja o njima, da su vredni toga da budu zdravi, srećni i zadovoljni
    "Ukrašću srce od cigana da raskrstim sa brigama"!

  15. #30

    Odgovor: Tragovi iza nas ...

    " Tragovi iza nas.... " = sujeta = potreba za dokazivanjem sopstvene " vise vrednosti ".
    Svaki covek je kreacija, a ne kreator, tako da izvan emotivnog osecaja ne postoje ' nasi tragovi '.
    Sve sto coveku daje dobar / pozitivan osecaj je dobro, makar to bila i zabluda.
    YUrope ;
    Covecanstvo se deli na pravedne koji ne lazu, i lazove
    koji su nepravedni.

Strana 2 od 3 PrvaPrva 123 PoslednjaPoslednja

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •