Da li zaista slušate svoje dete?
Prikaz rezultata 1 do 14 od ukupno 14
  1. #1

    Da li zaista slušate svoje dete?

    Upravo sam pročitala članak na netu na pomenutu temu i priznajem da me je naterao da malko razmislim o ovome .Podeliću ga sa Vama pa da čujem koliko Vi čujete



    Aktivno slušanje dece

    Da li zaista slušate svoju decu? Ovo pitanje vam može delovati smešno, ali mnogi roditelji zapravo ne slušaju šta im deca pričaju.

    U prisnoj porodičnoj atmosferi često se dešava da roditelji misle da znaju kako njihovo dete razmišlja i šta želi da im kaže. To je pogrešno. Nemojte pretpostavljati da znate šta dete želi da vam kaže. Čak i sasvim mala deca imaju svoja originalna mišljenja.

    U razgovoru sa detetom trebalo bi da obratite pažnju na poruku koju vam ono šalje. Kada vam se dete obraća, morate da mu posvetite pažnju u potpunosti – to će mu, između ostalog, pomoći da shvati da nije potrebno da “sruši kuću” kako bi dobilo minut vaše pažnje.

    Ukoliko ste bili aktivni slušalac vašeg deteta kada je ono bilo malo, postoji velika verovatnoća da ćete imati dobru komunikaciju i kasnije u životu. Ne zaboravite da je svakom detetu potreban drugačiji prilaz, u zavisnosti od njegovog uzrasta.

    Da biste bili dobar sagovornik vašem detetu potrebno je samo jedno – da ga slušate...i slušate. Pažljivim slušanjem onoga što dete želi da vam kaže, pokazujete mu da poštujete njegova osećanja. Takođe, aktivnim slušanjem deteta dajete prostora mogućnosti za rešavanje eventualnog problema koje dete ima.

    Aktivno slušanje se odvija u tri koraka:

    Obratite pažnju

    Prvi korak u aktivnom slušanju je da se fokusirate na dete. Prestanite da radite bilo šta čime ste okupirani i posvetite se detetu u potpunosti.

    Pratite dete

    Kažite “Aha...”, ”Stvarno...?”, ”Mmmm...” i onda sačekajte. Nemojte odmah davati savete, predloge, rešenja, nemojte kritikovati, držati predavanje. Vaše pažljivo slušanje deteta pomaže mu da nastavi sa istraživanjem i izražavanjem svojih misli i osećanja.

    Imenujte osećanje

    Da biste pomogli detetu da izrazi svoja osećanja, imenuje ih.


    Na primer:

    Dete: Neću da idem u obdanište! Umoran sam.
    Roditelj: Mmm?...
    Dete: Suviše sam umoran da bih išao u obdanište.
    Roditelj: Izgleda da ne želiš da ideš?
    Dete: Ne, ne želim, ne dopada mi se tamo više.
    Roditelj: Deluje mi kao da si zbog nečega zabrinut?
    Dete: Uh-uh... (kaže zbog čega je zabrinuto)

    U ovom primeru roditelj je aktivno slušao svoje dete i pomogao mu da izrazi svoju zabrinutost. Roditelj nije požurio sa umirujućim porukama “Biće ti lepo čim dođeš u vrtić”, niti je naređivao “Moraš da ideš”, kao što nije ni poništio detetova osećanja “Nemoguće je da si sada umoran, upravo si se probudio”. Imenujući osećanje, roditelj je ohrabrio dete da priča o svojim problemima.


    preuzeto sa:bebinsvet.net
    Prevela i priredila J.K.
    Izvor: www.raisingkids.co.uk
    I may not be perfect but I'm always me

  2. #2

    Odgovor: Da li zaista slušate svoje dete?

    Da li zaista slušate svoju decu?
    Počela sam da ih zaista slušam,kada mi je jedne prilike sin koji je tek progovorio,uputio par reči,zbog kojih se i dan danas,zastidim same sebe.

    Bili smo u bolnici dugo,nas dvoje zajedno.Usled raznih komplikacija,u jednom momentu uhvatio me očaj i nervoza...na tren sam zaboravila,kome je tu teže, kako je on to primetio i osetio,rekao mi je:

    -Mama i ja sam ljudsko biće.

    Da.Poslao je mami poruku,da je ona tu zbog njega,da mu je potrebna,jer je bolestan.Jer je mali-veliki čovek,koji zahteva da ga slušam uvek.I da ga čujem.

  3. #3

    Odgovor: Da li zaista slušate svoje dete?

    Nedavno smo moja devojka i ja razgovarale o mojoj mami... Između ostalog povela se priča o tome po čemu ću je sve pamtiti... Zagledana u prošlost, nisam odmah primetila iskrivljeno lice i suze u očima... " Mama, ja ću tebe pamtiti po tome što me uvek razumeš i što me slušaš kako niko na svetu"... E onda smo se obe ... A ja i sad pomalo ... Ali kada malo bolje razmislim, to je odnos koji smo gradili oduvek... Svojoj deci nikada nisam bila drugarica... Drugara imaju sasvim dovoljno... Ali sam im uvek bila osoba od poverenja, kojoj se nikada nisu ustručavali da kažu bilo šta da je u pitanju... I veoma sam ponosna na takav naš odnos...
    nije dotakla ništa što bi moglo da boli
    njene ruke su bele kao led
    njene misli su čiste, ona misli da voli,ona veruje, veruje

  4. #4

    Odgovor: Da li zaista slušate svoje dete?

    Da, ja slušam svoju deci i ne verujem im ništa!
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  5. #5

    Odgovor: Da li zaista slušate svoje dete?

    trudim se slusati. daleko od toga da sam savrsena mama, kad me chopi stres ne slusam nikog vec samo redam naredbe i bozesacuvaj da mene onda netko ne slusa. medjutim moji momci vec znaju da kad prodje prva bura definitivno umijem da slusam i rekla bih da nam do sada zbilja dobro ide.
    Tajne su tu zato da ih neko nasluti...Postoji reč koja vredi tek kad se odćuti...

  6. #6

    Odgovor: Da li zaista slušate svoje dete?

    Obzirom da smo u par navrata kroz razgovor zaključili u čemu je bio određeni problem, rekla bih da umem da slušam svoje dete.Umemo i da razgovaramo.
    Mogu po njegovom ponašanju uvek da zaključim da li se nešto dogodilo, da li lepo ili ružno.Podjednako oboje zapodevamo razgovor i ponekad se zapanjim njegovim načinom izražavanja, koji je vrlo napredan, predpostavljam zahvaljujući tome što često razgovaramo.
    Nisam baš supermen, ima dana kada ne mogu ni sama sa sobom da izađem na kraj, ali kažem sebi, ipak je on dete i mnoge stvari ne razume i treba mu objasniti.
    Trudim se da ga slušam, mada ga češće osluškujem.Veliki je emotivac i često govori ponašanjem, a ja to umem da razumem.Ili se bar trudim, iz petnih žila.
    Kad bi meni dali kišobran, ja ga ne bih potrošio sam
    pola mesta ja bih dao nekom, ko je dobar a slučajno sam.

  7. #7

    Odgovor: Da li zaista slušate svoje dete?

    oni tako lepo znaju nesto da kazu sta ih muci ili sta zele a sve kroz igru.
    Nauciti slusati dete uvek bas i nije lako kao i razumeti sta je bas htelo da nam poruci.
    Ali najvise se nauci kroz slusanje dok se dete igra sa lutkama dok pravi predstave tada i svoja osecanja i razmisljanja nam brze prenese i jednostavnije

  8. #8

    Odgovor: Da li zaista slušate svoje dete?

    Mislim da je to veoma vazno i za dalju komunikaciju jer ako ne slusate sada decu kada hoce da vam govore kasnije kada vi budete hteli pricati onda oni nece hteti vec ce odgovore potraziti na ulici ili nekom drustvu van kuce.....slusam svoju decu i uvek napustim sve sto radim da bih saslusala sta imaju da mi kaze jer nema veze ako rucak ne bude tacno u 2 ali veliki je propust ucinjen ako ne saslusate dete jer vam to mozda nece nikada vise reci.......

  9. #9

    Odgovor: Da li zaista slušate svoje dete?

    Kod mene je to kombinovano.Ozbiljno.

    Ja u kući imam jednog adolescenta ,kao i beliverka i delim mišljenje sa njom da nekad imam osećaj da ću lepo ovako u najboljim godinama poludeti.E ,a pošto puberetlije malo pričaju,uvuku se u neki svoj svet,onda ja koristim svaki trenutak kad mi dete progovori i slušam ga ali stvarno jako pažljivo,da imam koliko toliko uvid u dešavanja,poimanja sveta...etc.

    Ali...ja imam i manje kućno ljubimče koje priča kao navijeno od kad ujutro otvori oči pa sve dok ne dodje do prekida filma od umora uveče.Pa zamislite šta bi bilo kad bi nju slušala pažljivo uvek.Trebalo bi da ne radim ništa drugo bre.No,kad procenim da je stvar "ozbiljna",e onda lepo ostavim sve i slušam vrlo pažljivo.I tačno uvidjam da joj to imponuje.Često mi se dešava da mene ne slušaju baš pažljivo.
    O da! Čuda su moguća,ako dovoljno jako veruješ u njih

  10. #10

    Odgovor: Da li zaista slušate svoje dete?

    joj
    nas dvoje evo vec jedno izvesno vreme kao da ne govorimo istim jezikom
    lupanje vratima,odlazak od stola demonstrativan,neprepoznatljiv ukus za hranu,neurednost,zamlacivanje na fejsu,dopisivanje ,istresanje za sitnicu...ja prozivljavam pakao ljudi moji

    a nekad smo satima pricali..
    Ploviti se mora i bez broda ..

  11. #11

    Odgovor: Da li zaista slušate svoje dete?

    Citat believer kaže: Pogledaj poruku
    joj
    nas dvoje evo vec jedno izvesno vreme kao da ne govorimo istim jezikom
    lupanje vratima,odlazak od stola demonstrativan,neprepoznatljiv ukus za hranu,neurednost,zamlacivanje na fejsu,dopisivanje ,istresanje za sitnicu...ja prozivljavam pakao ljudi moji

    a nekad smo satima pricali..
    Dodje ga kao neki uznapredovali pms.
    Hormoni, lete k´o baloni...
    Ne daj se! Uz tebe smo!
    Pa čemu onda osmeh što sam ja ničija
    kad je to, zapravo, najgore što može da ti se desi?

  12. #12

    Odgovor: Da li zaista slušate svoje dete?

    Sta ima za veceru?
    - Pohovana snicla i krompir.I tvoja najomiljenija salata.
    - Rotkvice?
    -?!?!?! otkud rotkvice? valjda zelena?
    - nikad ja nisam jeo zelenu.....

    (vrata se zatim besno zalupe.)
    Tisina.....
    (vrata se otvaraju)
    dobro,daj to meso i krompir i kupus.
    - mislis,zelena salata?
    -Evo,opet ona ,zelena salata pa zelena salata!!!!!
    (vrata se ponovo s treskom zatvaraju.)

    Ti si budala!
    A ti nikakva majka!
    Ploviti se mora i bez broda ..

  13. #13

    Odgovor: Da li zaista slušate svoje dete?

    Nedavno sam okrenula ploču. Slušam svoje djete onoliko koliko i ono sluša mene.

    Nego, moja mala ima jednu manu.. Ta može da priča i priča i to totalno nevažne stvari. I što ja radim? Pravim se da slušam. Ionako će mala za pola dana promijenit priču

    Ali ono važno čujem i da na ušima sijedim. Tu je razlika u ignoriranju nevažnih stvari i odbacivanju nevažnih i beskorisnih informacija :D
    Prestani razmišljati o svojim granicama..
    Počni otkrivati svoje mogućnosti.

  14. #14

    Odgovor: Da li zaista slušate svoje dete?

    Ne znam da li je odgovarajuća tema...ali mi se učinila kao jedina adekvatna za problem koji mi je nametnut.
    Oduvek sam slušala svoju decu...pa makar su bile u pitanju i krajnje nebuloze.
    Slušam ih i sada...iako u poslednje vreme ne verujem svojim ušima sve ono što čujem.
    Elem...
    Pre jedno 2-3 nedelje se u porodicu Makine najbolje drugarice (idu u isti razred a i komšinice su...dele nas par ulaza) pojavio neki Dragan.Ja, Doduše nisam ni imala pojma da su se njeni mama i tata razveli pre oko godinu dana (ali ja nemam pojma ni ko stanuje u stanu br. 2 u mom ulazu), tata je celo leto bio prisutan (u priči a i fizički) sve do pojave izvesnog Dragana.
    Od pre par nedelja počinje priča...
    Dragan nam je popravio TV (doduše samo sliku ali ne i ton)...Dragan nam je popravio i ton na TV-u...
    A-ha...a ko je Dragan?
    Dragan je mamin školski drug (kasnije se ispostavilo da je nekih 6 godina stariji od mame)...
    Kada je Maka spremala takmičenje...Dragan je ispričao kako je svojevremeno radio sa nekim balerinama i otplesao im neku koreografiju...
    Dragan predviđa i budućnost (prorekao Maki da će osvojiti prvo mesto)...
    Nisam glupa...shvatila da je Dragan novi mamin dečko....ali...njen život njena stvar...
    Čak mi je pomalo sve to, u početku, bilo simpatično...lepo je da se slaže sa njenim detetom...plus prihvata i njene drugarice...igraju igrice, zabavlja ih...
    Ovaj vikend....dolazi meni Maka kući sva snuždena sa očima prepunih suza...samo što nisu krenule.
    Pitam je...šta se desilo...
    ...kroz zamagljene oči kaže mi da im je Dragan pričao kako će na proleće biti 3. svetski rat.

    Kaže Dragan da će Rusija napasti Ukrajinu (ili obrnuto, ne sećam se) i...
    Ako pobedi Ukrajina Albanci neće napasti Srbiju...ali...
    Ako pobedi Rusija...Albanci će iz inata napasti nas i potamaniće nas
    Tu počinje plač...
    Pokušam ja sa pričom da Dragan nije razumeo najbolje...(da se šali ne mogu reći jer nije šaljiva tema), da je već dosta puta moglo doći do 3. svetskog rata ali je razum preovladao...jok...dok joj nisam obećala da ćemo otići u neki drugu zemlju ako do toga dođe...nije se smirila.
    U ponedeljak su dobili obrazac da potpišemo da se na času fizičkog obavi merenje...(jbg po novom potpisuješ da se dete slika, da se meri, da ide do obližnjeg parka)...visina, težima BMI, kičma, tabani...dolaze sa DIF-a lekari sportske medicine...ja potpisala...
    Juče ih pratim do škole...kaže meni R. ...moja mama nije potpisala..
    Zašto?
    Kaže Dragan da nigde nema pečata i da će oni da nas bockaju i ko zna šta sve rade
    Maka upašenih očiju gleda u mene...Mama šta da radim?
    Rekoh...samo ti to predaj...
    Sutra je učiteljici rođendan..
    Predsednica razreda je organizovala da se skupi po detetu 300 dinara da se kupi kolektivni poklon.
    Skupili bi negde oko 9000 dinara i odlučeno je da kupe učiteljici parfem i tašnu ( ne ulazim sada u to da li treba da se učitelji daruju tako skupim poklonima...ali sam svoje dete vaspitavala da se ne odvaja od kolektiva)
    Dolazi danas iz škole sa sve R. ...mama ja nisam predala pare za poklon...
    Zašto?
    Tu uskače R. ....Dragan je rekao (meni već kosa kreće da se diže na glavi) da ako učiteljica primi poklon veći od 2000 dinara plaća porez...a ako je veći od 3000 dinara ide u zatvor ...tu uskače Maka plačući i kaže da neće da učiteljica ide u zatvor zbog nje
    Na moj pokušaj da to niko neće saznati skače R. i kaže...Dragan je rekao da ako ona primi taj poklon...on će je lično prijaviti
    JBT
    Tog čoveka ne poznajem i nemam pojma da li se zajebava ili je lud...mada ako se zajebava mora biti žestoko deknut u glavu da deci tog uzrasta plasira takve priče...
    Sa njenom mamom se ne družim...a i verujem da je ona sada u stadijumu zaljubljene ćurke te misli jednako kao i on...
    Da zabranim Makici da se druži sa R....ne mogu i ne želim...dete nije krivo ni za šta....mala je jako pametna ali joj pune glavu nebulozama...
    Da prijavim službi za socijalni rad uslove u koje ono dete odrasta...ne mogu...iako shvatam da nije najzdravija sredina za dete pored tog Dragana...
    Da njihovo ljudilo zadire i domen mog vaspitanja...zadire...
    Malopre sam objasnila Maki značaj kolektiva ukoliko su odluke razumne...i kako bi izgledalo da sutra ona i R. izolovano poklone poklon učiteljici...
    Shvatila je...sada treba da jurim učenicu koja je skupljala noFce...
    A šta ću i kako ću sa Draganom i njegovim nebulozama???
    Za sada uspevam uspešno da ispravim njegove krive Drine...
    A nisam pametna šta mi je činJet ubuduće
    Budi pametan i pravi se lud

Slične teme

  1. Koliko ste zaista zaljubljeni?
    Autor vlado u forumu Ljubav
    Odgovora: 73
    Poslednja poruka: 25.11.2023, 09:59
  2. Ko je zaista bio Tito???
    Autor poirot u forumu Istorija
    Odgovora: 18
    Poslednja poruka: 12.08.2018, 10:37
  3. Odgovora: 42
    Poslednja poruka: 07.10.2017, 06:52
  4. Da li je Beočin zaista otišao u očin ?
    Autor dodjoš u forumu Srem
    Odgovora: 20
    Poslednja poruka: 20.10.2011, 19:09
  5. Šta zaista vidimo
    Autor HLEBmaster u forumu Nauka i tehnologija
    Odgovora: 1
    Poslednja poruka: 29.04.2006, 13:22

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •