izabelitta kaže:
Dok nisam zatvorila najvaznije krugove u zivotu, nisam odustala. Stvari su morale da se poklope. Nisam htela da pristanem na manje, na nesklad, ma koliko mi je to vremena i energije odnelo. Ali posle svake te faze novi krugovi cekaju svoje zatvaranje.
Pod uslovom da imaš jaku volju.
Nisam je imala jedno vreme.
Tako da su se moji krugovi rasturili na sve strane.
Ni danas ne znam da li sam uspela da ih pokupim.
Radim na tome.
Radiću dok sam živa.
izabelitta kaže:
Sve je to pitanje izbora, motivacije... Neke krugove moramo doterati, neke nategliti, pretvoriti ih u kocke da bi nam pasovali, od nekih se jednostavno mora odustati, ali sve to ide u rok sluzbe. Najvazniji je ipak onaj najveci krug koji predstavlja nas zivot, vredan ce biti onoliko koliko smo se trudili da svaka karika predstavlja upravo sklad nasih misli, osecanja i postupaka.
Sklad
misaona imenica. (u mom slučaju)
Uživam u svom kreativnom neredu.
Najbitnije od svega je da smo pored
izbora, motivacije, pronašli i način.
Tada možemo sebi da kažemo, ok, to je to...
Idemo dalje...
Šta se dešava, ako nam ''zatvarnje kruga'' pretstavlja emotivni lom?
Na ivici se zapitamo: ''Pa, dobro, dokle?''