Sedim pred racunarom,igram igricu i paznju mi odvlaci zujanje i tapkanje iza ledja. Okrenem se kad ima sta i da vidim! Ogromna crna buba leti oko stone lampe i udara sto u lampu sto u zid. Blagi uzas i katastrofa! Ako ista mrzim to su ove napasti koje mi oduzese pola zivota. One su crne,tvrdokrilci, kada padnu naopacke ne znaju da se okrenu i to mi je jedna od prilika da ih se otarasim. Zovem ih tap-tap jer kada slecu tako se cuju a inace ne znam koja je to vrsta, pojavile su se posle bombardovanja i svako leto mi redovno zagorcavaju zivot.
Ja kao da imam radar za njih. Kad legnem da spavam,ako li je slucajno negde cujem,a obavezno je cujem kad je tu, ne smem da zaspim dok je ne nadjem i ubijem.
Nisam im ja dala zivot da bi ih i ubijala ali sta vredi kada nikako ne bih smela da ih uhvatim i iabacim napolje kao sto to moja majka cini. Nemalo puta sam budila ukucane vriskom ako se slucajno buba nadje na mom krevetu dok lezim.
Da li i vi imate slicnih problema ili jednostavno ne pridajete toliko paznje ovim stanovnicima planete?!