Stenli Kjubrik





(engl. Stanley Kubrick; rođen 26. jula 1928. u Menhetnu, Njujork, SAD - 7. marta 1999. u Čildvikberi Mejnoru kraj Londona, Engleska) bio je američki filmski režiser koji je većinu svojih filmova snimio u Engleskoj. U svojoj je pedesetogodišnjoj karijeri stvorio značajan opus od trinaest dugometražnih filmova od kojih se mnogi smatraju klasičnim ostvarenjima filmske umetnosti.

Kjubrikovi filmovi su većinom književne adaptacije, karakteristični po svojoj tehničkoj savršenosti, inventivnom pristupu filmskom scenariju i okrutnoj ciničnoj dosetljivosti. Njegova najpoznatija dela su hladnoratovska satira Dr Strejndžlav (1964.), poznati naučno fantastični film Odiseja u svemiru 2001., poznati horor film Isijavanje (1980.) i Paklena pomorandža, čiji je prikaz nasilja izazvao mnoge kontroverze kad se pojavio 1971.

Godine 1999., nakon dugog snimanja neobičnog seksualnog trilera s Tomom Kruzom i Nikol Kidman, Širom zatvorenih očiju, Kjubrik je preminuo.


* 1 Biografija
o 1.1 Rane godine
o 1.2 Početak karijere
o 1.3 60-te
o 1.4 70-te
o 1.5 80-te
o 1.6 90-te
* 2 Filmografija
* 3 Nagrade

Biografija

Rane godine

Stenli Kjubrik je rođen 26. jula 1928. godine, u Bronksu, Njujork, u jednoj dobrostojećoj porodici. Međutim, veći deo svog života proveo je u Engleskoj. Otac mu je bio doktor koji je voleo fotografiju. Tu ljubav prema fotografiji preneo je i na Stenlija. Budući da su u kući imali laboratoriju za izradu fotografija, mali Stenli je baš tu razvio svoj visoki stepen vizuelne istančanosti koji je kasnije preneo i na film. Bio je fotograf u redakciji školskih novina. Na sebe je privukao pažnju fotografijom Prodavac novina oplakuje smrt predsednika Ruzvelta i preko noći je postao profesionalac. Sa samo 16 godina prodao je tu fotografiju tada vodećem časopisu Luk za koji će raditi nakon završetka školovanja.

Početak karijere

Snimio je nekoliko fotografija o mladom bokseru u usponu i tu je našao inspiraciju za svoj prvi film. Dani borbe je bio dokumentarni film, ali i prekretnica u Kjubrikovom životu. Nakon toga napušta časopis Luk i odlazi u Grinič Vilidž, gde se izdržavao snimajući kratke dokumentarne filmove i igrajući šah na trgu i na raznim takmičenjima. Uz očevu pomoć, uspeo je da skupi dovoljno novca za snimanje prvog igranog filma, Strah i želja, koji govori o izmišljenom ratu. To je u stvari više bila stilska vežba nego film, jer u to vreme Kubrik nije znao ništa o glumi, radu sa glumcima i mnogim drugim stvarima koje čine jedan film, ali je zato fotografija bila u prvom planu. Iako je film bio povučen iz bioskopa, filmski radnici su ga primetili i pomogli su Kjburiku da snimi svoj drugi film Poljubac ubice. U ovom filmu do izražaja dolazi Kjubrikova izvanredna sposobnost igranja svetlom. Ovim filmom privlači pažnju producenta Harisa sa kojim osniva producentsku kuću HarisKjubrik Pikčers. Pošto nisu imali ideju za film, otišli su u knjižaru i našli knjigu Ubijanje, koja govori o pljački hipodroma po kojoj je i snimljen film Uzaludna pljačka. Kjubrik će mnogo puta u daljem stvaranju posegnuti za nekim književnim delom i pretočiti ga u scenario. Mnogi tadašnji kritičari videli u Kjubriku mladića pred kojim je svetla filmska budućnost.

60-te

Godine 1957. Kjubrik snima film Putevi slave sa Kirkom Daglasom u glavnoj ulozi. Ovaj film je obilovao masovnim scenama borbi, kao i pokretima kamere koja ih je pratila. Naročito se ističe scena snimljena dugim, kontinuiranim kadrom u kojoj Kirk Daglas maršira kroz rov okružen vojnicima. Sa druge strane, svi su se divili iskrenosti kojom je Kubrik iznio svoj antiratni stav. Taj stav će se provlačiti i kroz naredne filmovime sa ratnom tematikom (Doktor Strejndžlav i Dobro napunjen šaržer). Ta iskrenost je bila toliko intenzivna da je film bio zabranjen za prikazivanje u Francuskoj gotovo 20 godina jer osuđuje francuski oficirski stalež. Nakon uspeha sa ovim filmom, producenti ga zovu da režira film Spartak čije snimanje je već bilo počelo. Pošto producenti nisu bili zadovoljni radom pređašnjeg reditelja pozivaju Kubrika da dovrši posao. On je prihvatio posao i izvršio ponovnu podelu uloga. U scenario je ubacio scene borbe kojih u prvoj verziji uopšte nije bilo i napravio jedan epski film. Ovaj film je osvojio četiri Oskara.

Nakon "Spartaka", Kjubrik je želeo da snima film nad kojim će imati apsolutnu kontrolu, jer je imao dosta problema sa Kirkom Daglasom, koji je pored toga što je bio nosilac glavne uloge, bio i producent filma. Osećao je da je postao priznat filmski reditelj u Holivudu i odlučio je snimiti film po priči koja mu se dopada. Roman Vladimira Nabokova Lolita nije mogao naći izdavača ni u SAD ni u Britaniji. U Parizu je objavljen kao "pornografska knjiga" postigavši tako velike tiraže i privukavši Kjubrikovu pažnju. Kjubrik piše scenario za film zajednom sa piscem Vladimirom Nabokovom. Katolička crkva dočekuje film "na nož". Kjubriku je naročito zamereno na ljubavnoj sceni u u kojoj glavni lik posmatra sliku gazdaričine kćerke što je crkva protumačila kao seksualnu stimulaciju maloletnom osobom. Kjubrik je izjavio da ne bi ni snimao film "da je znao koliko će prašine dići".

Prašina se nije ni slegla a Kjubrik je krenuo u sledeći, još kontroverzniji projekat. U jeku hladnoratovske krize, snima film Doktor Strejndžlav, koji ismejava odnose između Sovjetskog Saveza i SAD i pokazuje kako neki ludak u vojsci koji se ogluši o zapovedi može da izazove nuklearni rat i katastofu. Film je privukao pažnju publike najviše zbog vrlo duhovitog odnosa prema jednoj vrlo ozbiljnoj temi iako je u tom periodu snimljeno još nekoliko filmova sa istom tematikom. Dobar deo zasluga nosi i najveći komičar tog doba Piter Selers. Film je obilovao podacima koji su bili tajna američke vojske tako da su producenti filma morali ići na informativne razgovore sa pripadnicima tajnih službi. Međutim, ispostavilo se da su svi ti detalji bili plod mašte i detaljnih priprema Stenlija Kjubrika. U sve filmove je ulazio maksimalno spreman i pazio je da ne izostavi nijedan detalj i da sve prikaže jako realistično.

U sledećem filmu dolazi do izražaja sva Kjubrikova imaginacija i mašta. Radi se o filmu Odiseja u svemiru 2001. U saradnji sa piscem naučne fantastike Arturom Klarkom napisao je scenario za koji je rekao "da to neće biti film o šetnji kroz svemir, već će to biti stvarna šetnja kroz svemir". Ono što daje posebnu draž filmu je upotreba muzike. Ona ovde nije u funkciji dekoracije ili pojačavanja emocija, već je apsolutna esencija i intelektualni deo filma. Kao i svaki put do tada publika je bila podeljena u recepciji filma. Neki su ga doživeli kao stvarno putovanje kroz svemir, dok ga drugi nisu razumeli. Film se danas smatra klasikom naučno-fantastičnog žanra.

70-te

Sledeće ostvarenje, možda i najkontroverznije, je Paklena pomorandža. Film je izazvao brojne polemike i publiku podelio u dva tabora. U Engleskoj je film zabranjen zbog eksplicitnih scena nasilja mladih pripadnika bande. Išlo se tako daleko da je Kjubriku i njegovoj porodici prećeno smrću. Onda je on napravio jedan veliki korak i zatražio od izdavačke kuće da se film povuče iz bioskopa, što je i učinjeno. U ovom filmu Kubrik se ponovo poigrao sa muzikom. Najžešće scene nasilja i erotike je ukomponovao sa najboljim Betovenovim simfonijama. Te dve suprotnosti, klasična muzika i nasilje su dali jedan zapanjujući efekat.

Bari Lindon je sledeći Kjubrikov projekat. U ovom filmu on je želio da gledalac otputuje u 18. vek i da vizuelno doživi taj period. Izabrao je posebnu vrstu objektiva bez dubinske oštrine, pa je vizualnim izgledom filma postigao sličnost sa slikarskim radovima iz tog vremena. U nekim scenama je upotrebljavao zum, što je nekima bilo čudno, ako znamo da se radi o prošlom vremenu. Ovaj film se pojavio u eri akcionih filmova u Holivudu, tako da je zbog trajanja od tri sata proglašen dosadnim i napornim. Ipak, dobio je četiri Oskara, iako nije postigao veći komercijalni uspeh.

80-te

Kjubrik je nakon ovog filma odlučio napraviti film koji će napuniti producentske kase, ali i zadovoljiti njegov stvaralački nagon. Išao je na sigurno i od bestselera Stivena Kinga "Isijavanje" napravio scenario za Isijavanje. Ovaj film će biti proglašen za jedan od najnapetijih horor-filmova. Urađen je tako da gledalac očekuje da se nešto dogodi, ali taj udar koji treba da se dogodi stalno se odlaže. Dizanju napetosti pomaže i stali pokreti kamere kroz hodnike zlokobnog hotela, kao i psihodelična muzika koja stalno draži gledaočeve nerve.

"Dobro napunjen šaržer" je film koji govori besmislenosti Vijetnamskog rata ali na jedan neposredan način. Kjubrik je izbegao moralizovanje i iznošenje političkih stavova i na jedan gotovo dokumentaran način prikazuje sav užas rata. Film je podeljen u dve celine koje mogu da funkcioniše same za sebe. Prvi deo pokazuje obuku marinaca koji treba da idu u Vijetnam. Obuka je surova i mnogi i ne izdrže do kraja. Jedan od likova se pod pritiskom lomi i ubija narednika. U filmu, narednik je iritantni gad tako da je razumljivo veliko olakšanje kada ga regrut Lenard ubije i potom počini samoubistvo. To se čini kao jedini ispravan način. Drugi deo filma prikazuje borbe u urbanom delu Vijetnama. Stradanja i patnje vojnika su zastrašujuće realistične. Ove scene su snimljene u napuštenoj fabrici gasa u Britaniji koja je vešto pretvorena u vijetnamski grad. U filmu se naročito ističe fotografija. Film je u distribuciji malo zakasnio, jer su se već pojavili filmovi sa tematikom Vijetnamskog rata. Kad se uzme u obzir da Kjubrikov film, za razliku od drugih, nijednog trenutka ne pravi heroje od američkih vojnika, jasno je zašto nije imao većeg uspeha.

90-te

Poslednji Kjubrikov film, Širom zatvorenih očiju, sa Tomom Kruzom i Nikol Kidman, je možda prvi njegov film koji nije podelio publiku. Svi su ga primili sa odobravanjem. Bavi se odnosom muža i žene, poverenjem i njihovom seksualnošću. Taj ambivalentan odnos je naglašen korišćenjem kontrastnih boja. Obično su to plava i žuta odnosno toplo-hladno. Dramaturgija određenih scena je naglašena muzikom koja podiže tenziju.

Stenli Kjubrik je umro 7. marta 1999. godine

Filmografija

* 1953- Strah i želja (Fear and Desire)
* 1955- Poljubac ubice (Killer's Kiss)
* 1956- Uzaludna pljačka (The Killing)
* 1957- Staze slave (Paths of Glory)
* 1960- Spartak (Spartacus)
* 1962- Lolita (Lolita)
* 1964- Doktor Strejndžlav ili: Kako sam naučio da ne brinem i zavoleo bombu (Dr. Strangelove or: How I Learned to Stop Worrying and Love the Bomb)
* 1968- Odiseja u svemiru 2001. (2001: A Space Odyssey)
* 1971- Paklena pomorandža (A Clockwork Orange)
* 1975- Bari Lindon (Barry Lyndon)
* 1980- Isijavanje (The Shining)
* 1987- Dobro napunjen šaržer (Full Metal Jackett)
* 1999- Širom zatvorenih očiju (Eyes Wide Shut)
* 2001- Veštačka inteligencija (A.I.: Artificial Intelligence - dovršio Stiven Spilberg)

Nagrade

Američka filmska akademija

* 1968- Najbolji vizualni efekti Odiseja u svemiru 2001.

Britanska filmska akademija

* 1975- Najbolja režija Bari Lindon
* 1964- Najbolji film Dr. Strejndžlav ili: Kako sam naučio da ne brinem i zavoleo bombu

Nacionalno udruženje kritičara

* 1975- Najbolja režija Bari Lindon

Udruženje kritičara Njujorka

* 1971- Najbolji film Paklena pomorandža
* 1971- Najbolja režija Paklena pomorandža
* 1964- Najbolja režija Dr. Strejndžlav ili: Kako sam naučio da ne brinem i zavoleo bombu