Otvarajući ovu temu, imao sam na umu da u našem narodu postoji niz priča koje se usmeno prepričavaju kao istiniti događaji. Veliki broj tih priča je na granici realnog, ali zato ima i onih koje su totalno mistične i vezane za neke pojave koje se i dan danas ne mogu objasniti, ako se ne dovodi u pitanje istinitost izvora.
Takođe u selu postoji i mnogo priča koje su realne, a imaju veliku dozu humora.
Počet ću sa stvarnom pričom koja nema veze sa misterijom, ali je svakako zanimljiva zbog oslikavanja našeg mentaliteta.
Šporet
Izvesni Milovan, moj sugrađanin, oženi se lepo, izrodi decu sa suprugom Lenom, skući kuću, deca se poženiše i poudavaše, normalno i odoše sa sela. Deda Milovan i baba Lena, nastaviše život na selu i zađoše u sedamdesete godine.Ali kako godine odmicaše bez dece, baba Lena postajaše sve nervoznija(malo zbog nedostatka dece, a i zbog nadošlih godina i nemoći). Svu nervozu i sklonost prema svađi i zakeranju, deda Milovan je podnosio, i uvek on glavni krivac. Međutim strpljenje počinje da ga izdaje, malo ublaži šljivovicom, ali sve teže.
Jednog dana puče tikva dedi i on primeni tamburicu, istambura on babu da su i komšije imale muku da odustane, dođe tu i milicija, baba i deda se odvojiše, u dve zasebne kuće, dvorište na pola, a epilog na sudu.
A na sudu sudija videći lekarske nalaze, upita ga: Pa sa čime si je ovako bio deda zaboga?
A deda će: Sa svim sudija što sam drpio, samo nisam sa šporetom!
Sudija ostade bez reči zbog siline izliva, smišljajući šta da mu kaže.
Deda videći da je sudija zaćutao nastavi: Da ona gosp. sudija ima jezik pola metra, ja bih ga zamotao oko ruke i iščupao, nego mali kao zmija pa ne prestaje da palaca, ja sam onda pukao i morao sam da iskalim muku, a vi me osudite kako mora. Presuda pade što za ovu priču i nije tako važno, ali ostade priča o tuči sa svim sredstvima, sem sa šporetom!
Priča je istinita, ali su imena promenjena.