Majkl Džekson se preselio u legendu i sećanja, rekao bih, za američke prilike na najbolji mogući način u smislu eksploatacije njegove smrti i zgrtanja ekstraprofita od strane izdavača s obzirom na drastično povećane interesovanja potrošača za život i delo neke od estradnih mega zvezda koja tako tragično napusti ovaj svet...
Već vidim euforiju hvalospeva o grandioznom muzičkom delu preminulog muzičara (što je svakako istina) i licemerne i na ivici patetike izjave njegovih "skrušenih bolom" poznanika, producenata i saradnika o nesrećnom kraju popularne zvezde...
Za Majkl Džeksonom će ipak iskreno patiti, osim njegove porodice, njegovi brojni fanovi koji će pohrliti u diskografske radnje i knjižare da kupe neku od uspomena na njihovog idiola, baš kao što se to događalo sa Hendriksom, Dženis, Morisonom, Elvisom...
Međutim, svi će oni previđati da je Majkl Džekson još jedna suštinska žrtva svih nas, a najviše imperativa koji nameće savremeno društvo kroz nasušnu potrebu za surovim biznisom u cilju zgratanja profita u čemu se previđa da su i mega zvezde ipak samo ljudi ljudi sa svojim vrlinama i slabostima i potrebama za nekim običnim, svakodnevnim stvarima i sitnicama, a najviše za iskrenom ljubavlju i poverenjem.
E, pitam se, sa koliko se ljubavi i poverenja Majl Džekson zaista sretao u svom životu...