Ljuti me svaka nepravda nebitno da li me se direktno ili ne dotiče.Vrlo sam ljuta tada i imam potrebu da ispravljam sve krive Drine.A to ne ide baš tako!
Ljuti me svaka nepravda nebitno da li me se direktno ili ne dotiče.Vrlo sam ljuta tada i imam potrebu da ispravljam sve krive Drine.A to ne ide baš tako!
ma za sta da se ljutim.... cuvam zivce za teze dane
neunistiva zlojebaba!
Najčešće i najviše laž.
Potom licemerje, primitivizam i ekstremizam.
... Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad....
glupa opravdanja - nedostatak maste
Poruku je izmenio Lady in red, 13.05.2007 u 13:17 Razlog: prevelika slova bez potrebe
Oni ljudi kad razgovaraju sa mnom i misle da ja vjerujem u ono sta pricaju ali ja na to kad gi saslusam mu plesnuvam sve u lice ,dali ke se nerviraju ili bas me briga.Zadovolnija sam kad mu gledam u nivne face.Dobili su sta zasluzuju,
Laz je prva stvar koju jednostavno ne mogu podneti, toliko me zna to iznervirati da umem da ne pricam sa doticnom osobom nikad vise, ne vidim potrebu za tim da slazete nekog sa kim imate lep i harmonican odnos.
Druga stvar je ljudska glupost koja zna otici u krajnost, pogotovo kad neko neupucen tvrdi nesto iz svojih petnih zila a nema poma.
Osmeh Je Kriva Linija Koja Ispravlja Sve Stvari
Negde već napisah da me često ne boli i ne ljuti kada mi oko kopaju, već kada mi vređaju viziju. Ono što je nekome sitnica, meni ponekad može biti planina. Treba biti taličan pa ubosti baš. A najčešće se ne ljutim, nije mi taki softver.
A umeju neke stvari da me iznerviraju , kao i svakog valjda, pa nisam ni ja imuna Zlobnici, foliranti, licemeri, dramoseri, primitivci, pasivci, glupaci, bezobraznici, spletkaroši, turbofolkeri, oni koji konstantno imaju potrebu da mrače, oni koji imaju potrebu da ti govore kako treba da misliš, oni koji se trpaju u tuđe živote i tumači.
Iznervira me nekada kad ne mogu da nađem konfekcijski broj nečega što mi se svidi (rukavi su uvek kratki koliko god da su dugački ) ili kad se cipele mog života za ovu moju nožurdu u mom broju rasprodaju.
Sreća pa je sve to retko, pojedinačno i trenutno, i što se najčešće i ne sećam zašto sam se ono nervirala Život je kratak
Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid
najcheshce se ljutim na samu sebe... i onda se ustvari najvishe ljutim...
a sad sam ljuta na taxistu shto je nestao sa mojim remek delom... kao da je odneo deo mene... majke mi... jako sam se trudila oko tog crteza...
I'm not evil.... I'm just up to no-good...
Užasno me ljuti nepravda, u svakom obliku. Onda, oni koji vole da ponižavaju druge ljude jer to čini da se osete moćnijima. Iz takta me izbacuje pakost drugih i mržnja bez pravog razloga. Ljuti me kad je neko nesposoban da svoje lične animozitete ostavi po strani kad je posao u pitanju (to smatram ekstremnom neposlovnošću). Ljute me bezobrazni, nevaspitani, neotesani, oni koji ljude cene ne po tome kakvi su, nego ko su. Danas bih mogla o ovoj temi da drvim bez prestanka, ali staću ovde... UH što sam ljuta
"Poznavati se, značilo bi znati ono to ne treba."
Ljudska glupost, nepravda, zavidnost i neoriginalnost, a da i prljava kuhinja
"toliko puteva.. koji izabrati, gde poci, koga povesti..???"
U poslednje vreme, moja keva
Moja vrata su uvek otvorena... Neka ti ne bude neugodno izaci.