Poruku je izmenio Kalina, 01.09.2008 u 09:34 Razlog: post za postom
За землю родную не на жизнь а на смерть
Воевал с врагами Володимир князь
Многая лета
Многая лета
Многая лета
Русской земле
"Далека, са чежњом и стрепњом очекивана могућност" yossarian
Aha
S tim da su polazista za svako oslobadjanje upravo u nasim mislima, tako da se iz mastarija u stvari radjaju ideje koje kasnije realizujemo ili ne. To dok po mislima sa ceznjom i strepnjom prebiramo mogucnosti, to je poigravanje s katancima. Pitanje je umemo li prepoznati pravi kljuc za pravu bravu, i izborimo se, kako si rekao. Promisliti, pa krenuti u realizaciju, ne valja odvojeno.
Не баш Јоссариан, више Херман Хесе, и не баш о слободи већ о човеку
Полазиште за ослобађање у нашим мислима... за свако ослобађање... можда ако узмемо као тачно да морамо бити свесни своје слободе да би били слободни, да морамо добро да је промислимо и испланирамо Постоји ли део слободе који се може уживати без размишљања, једноставно јездити шумама Британске Колумбије, скакати с дебла на дебло...S tim da su polazista za svako oslobadjanje upravo u nasim mislima, tako da se iz mastarija u stvari radjaju ideje koje kasnije realizujemo ili ne. To dok po mislima sa ceznjom i strepnjom prebiramo mogucnosti, to je poigravanje s katancima. Pitanje je umemo li prepoznati pravi kljuc za pravu bravu, i izborimo se, kako si rekao. Promisliti, pa krenuti u realizaciju, ne valja odvojeno.
А мисли о ослобађању као почетна тачка за ослобађање... о њима вреди причати само кад чак ни у свом уму нисмо слободни. Само код људи који још ни са собом нису рашчистили шта би хтели. А ја то сматрам обављеним, поприлично, одавно Остаје да се обави у животу
За землю родную не на жизнь а на смерть
Воевал с врагами Володимир князь
Многая лета
Многая лета
Многая лета
Русской земле
Tako mi i treba kad ne znam da dupliram citate...
Tacno, samo je pitanje da li jezdimo sumama zato sto mi to zelimo ili smo na kakvom zadatku, pa nam je to obaveza, ili smo na to prisiljeni (npr. to je zelja necije zene, a muz sljapka za njom jer mora ).
A do ovog drugog sam zelela da dodjemo. Upravo tako, u svojim mislima smo itekako neslobodni. Sputavaju nas razlicite stvari: strahovi, kompleksi, predrasude, nedostatak hrabrosti da se izborimo sa konvencijama koje smo dobili ugradjene uz vaspitanje... Veoma je vazno to sto si pomenuo da ljudi ne znaju sta bi hteli, a razlog je taj sto se ne bave sobom. Ili kad su iskljucivi da nema sanse da ih nesto promeni sa objasnjenjem "to je moj princip". Osvestiti svoje potrebe, spoznati svoje kocnice, ali i mogucnosti, urediti svoj zivot prema najiskrenijim licnim impulsima, pa tek onda pricati o tome sta znaci sloboda u Juznoj Osetiji... To je najtezi zadatak koji nam je dat, od toga zavisi hocemo li uopste po svojoj volji proziveti zivot, ili kao dobrovoljni zatocenici neznanja zivotariti do kraja...
Ljubav je nasa najveca sloboda,nju nam niko ne moze oduzeti,jer samo
u ljubavi smo slobodni.Mogucnost da volimo,bilo koga i bilo sta na nasem putu
ne mogu da promene ni prepreke,ni vaspitanje,ni drustvene norme.
Pre i posle svega,uvek nam sloboda lezi u ljubavi.
'Sloboda' je kao prvo rec, koja se nalazi u reci 'zivot', sloboda je samo osecaj
koji samo zivot ima. Za sve forme zivota koja imaju osecaj onog sto smatraju da sloboda moze da bude, sloboda je posledica koja nije bila uslovljena, ogranicena, sprecena. A posto je sve u zivotu uslovljeno, ograniceno, ima kraj, nijedan covek nije slobodan, niti ima slobodnu volju.
Ljubav stvara slobodu, sloboda je aspekt ljubavi.
Ljubav stvara istinu i slobodu, sloboda i istina su aspekt ljubavi.
Ako je neko slobodan da nesto uradi, kakvu odgovornost treba da snosi ?
Ljudi odgovaraju ako urade nesto sto nije slobodno/dozvoljeno.
jupiter
Šta je za vas sloboda?
Trebala bi da bude - da možeš da činiš, govoriš, delaš, šta ti je volja i zbog čega se osećaš lepo, korisno, zadovoljno...ali...ograničenja su na svakom koraku. I - zato nismo slobodni.
Da li je sloboda samo relativan pojam?
Jeste, relativna je, kako rekoše neki prethodnici. Ne možemo se izboriti za nju u smislu onakve slobode kakvom je želimo.
Da li je ljubav, jedan od aspekata slobode?
Možda samo u tom smislu što biramo ili budemo izabrani da volimo (mada nam se dešava i da je nećemo, ili nam se desi nenadano i neplanirano). Da li smo uvek i slobodni da izjavimo ljubav onome koga volimo - ne, opet smo neslobodni (zbog straha šta će reći, misliti, on, ona, sredina, strah da će ljubav biti neuzvraćena).
Da li je istina, jedan od aspekata slobode?
Trebalo bi da bude. Istinu možemo znati, saznati ili doznati, ali ne uvek izgovoriti i izneti - i opet ni tu nema slobode.
Pravu slobodu doživljavaju samo naše nesputane misli, samo smo tu slobodni da kažemo sami sebi sve što mislimo, hoćemo, nećemo, osećamo, verujemo...samo smo sami sa sobom slobodni. Čovek kao društveno biće nije slobodan upravo zbog drugih ljudi, vaspitanja, okolnosti, genetike...
Često sanjam o slobodi.
Nije to san, već nešto, što se nalazi sa druge strane svih barijera, koje sam podigla sama.
Rušim zidove, ograde i barijere.
Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.
preuzeto sa netaDa li neko može da mi pojasni ovaj pojam? Svi toliko ističu i još više brane tu ličnu slobodu, ali ja još uvek ne razumem:
- koja to druga sloboda postoji u individualnom smislu?
- šta zapravo obuhvata ta lična sloboda?
- šta se to dobija tom ličnom slobodom što se nije imalo ranije?
- šta je vrhunac lične slobode?
Gledam svoje prijatelje kojima je to užasno bitno i ne razumem. Ono što vidim je samo besomučno opijanje po kafanama, pridržavanje šankova po celom gradu i ubrzano menjanje nekih klinki/žena sumnjivog morala kojih posle ne mogu tako lako da se otresu. Nekako sam uvek kapirala da je ta lična sloboda bitna za neki duhovni razvoj čoveka, neko napredovanje bez forsiranja, ne znam, nešto specijalno i važno. Sad više ne znam baš. Ono što vidim je agonija i konstantno nezadovoljstvo. Onda sa druge strane postoji i ta urbana legenda o braku - kad se oženiš/udaš više ne živiš. Uh, s tim se baš ne slažem. Znam ljude koji su u braku i imaju i decu ali nisu prestali da žive. Promenila su im se polja interesovanja, ali daleko od toga da su se zatvorili u kuću i izolovali. Sa kojim se to duhovima zapravo borimo? Ili samo tražimo dovoljno dobra opravdanja za svoje postupke i izbegavanje svake odgovornosti?
kopirala sam ne zato sto nemam svoje misljenje, slazem se sa svim gore napisanim, o ovoj vrsti slobode koja se u tekstu pominje.
Mnoge mrzimo bez ikakvih razloga, a da ih zavolimo, tražimo čvrste razloge!
Džoni je u pravu. Čim je sloboda ideološki obojena, tu fali nešto, kao u onoj izvikanoj paroli Rad oslobadja. Možda nas oslobadja nekog neplaćenog računa...Na postavljena pitanja ipak bih odgovarala obrnutim redom, jer mi je osnovno pitanje, a i najbitnije ovo da li je sloboda uslovljena odredjenom vrstom odgovornosti. Da li bilo šta što je uslovljeno može da se naziva slobodom? Istina je da je većina nas neraskidivo vezana svojim obavezama, moralnim normama, željama, pogotovo onim neostvarenim, a jakim, i tu slobode nema. Prinuđeni smo da pravimo kompromise koji nas još više vezuju za koješta. Raznorazne zakletve vernosti jednoj osobi, jednoj ideologiji, i liderima koje uzdižemo, pa pljujemo. Teško je biti slobodan i svoj, i podrazumeva velika odricanja.
Filozof slobode, Berđajev, koji je 1947. godine bio kandidovan za Nobelovu nagradu, ostao je bez nje , jer se od njega tražilo da preduzme određene korake, ustvari, da se odrekne jednoga dela svoga rada da bi dobio nagradu. Kao slobodan čovek koji je ceo život posvetio upravo razmišljanju o slobodi, odbio je ovaj apsurdni zahtev.
Spram ovoga, ostalo je manje bitno, jer, korumpiranost, podilaženje i ucene sigurno nisu prijatelji slobode, a ni istine.
Božija ljubav je ljubav slobode, naravno, za one koji žive u toj ljubavi.Ona prema deci, roditeljima, životnom partneru, prijateljima uslovljema je i obavezama, zadacima, ljubomoron, posesivnošću...Lanac sa mnogo karika, filigranski rad, neko bi rekao- kako lepa ogrlica.Zato bar nakit ne nosim, nikakve ogrlice, narukvice, prstenje, burme i glupave minđuše.Imam uši da slišam muziku koja mi se sviđa, vrat da ga okrećem tamo gde oku nešto prija i ruke da grlim koga volim.
Sloboda je ono za šta se borimo i otimamo. Naravno, što se mora, mora se, ali i bez nakita se živi lepo.
Za mene je sloboda ako mislim,govorim,radim,a da pri tom nism nicim uslovljena.
Nikad ne reci nikad !
dokle god marimo za nekog - mi nismo slobodni...
Ploviti se mora i bez broda ..
jos me samo mikrokosmos interesuje...te u skladu s tim....
a i ta sloboda...
sta bi covek s njom mogao ciniti?
osecao bi se kao na marginama svega.....
Ploviti se mora i bez broda ..
Upravo mi se ova misao motala po glavi ...sloboda.Sta je uopste sloboda
Osecaj da smo suvereni gospodari svog teritorija u svakom trenutku.
Ili je tek neka iluzija koju stvaramo da bi nam bilo lakse.Ne znam,recimo ptica u kavezu,lepo izgleda,lepo crvkuce,ali je zatvorena i nema mogucnost da uradi ono sto zeli.Isto kao i ljudi,zapita li se iko koliko puta uradite nesto samo za sebe,licno,onako bas sto zelite,a ne sto morate
Da li npr dajuci slobodu nekome ,zatvaramo sami sebe u svoju nesigurnost..pitanja,pitanja
Oni koji me srecu,misle da ja to putujem.A ne putujem ja...to beskraj po meni hoda...