Nisam stigao da ti kazem....
Strana 1 od 3 123 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 33
  1. #1

    Nisam stigao da ti kazem....

    ...Bezanijsko groblje je ogromno...prosto,prvi put kada sam dosao,izgubih se...sada je kao lakse...mada...svi ti grobovi...teraju na jezu...a opet...mirno je...kao da vreme stoji...nista te ne dotice...
    ...dok gledam u krst sa tvojim imenom,prolaze mi slike...85' kada smo se posvadjali...kao odrasli muskraci...mada sam ja bio balavac...u pubertetu,inatdzija...seo sam na bus i vratio se kuci...nismo se culi 6 godina...a onda...odjedanput...kasarna...cistim oruzje...spremamo se za sutra...neko rece...dosao neko da te vidi...razmisljam...mora da keva opet vileni zbog sutrasnjeg odlaska u Hrvatsku...sta cu...moram da je smirim...
    ...krecem ka kapiji...vidim razne ljude i u jednom trenutku...nesto me iseklo u stomaku...pozdravljamo se najnormalnije...ljubimo...burazer vec veliki...
    ...to vece sam ti rekao sve...sto sam zeleo...naravno,bez alkohola to ne bih mogao...jer sam suvise velika kukavica da otvorim dusu tek tako...ili mi je trebao podsticaj?Nije ni bitno...naravno...nisi me razumeo...ili jesi,ali si isto bio tvrdoglav kao i ja...i svaki nas sledeci susret,a bili su retki,pretvarao se u totalno glupu pricu...kako si,sta radis...znas vec...
    ...i sada...dok stojim tako...gledam u krst sa tvojim imenom...shvatim...pa ti i ja nikada nismo igrali fudbal zajedno...nikada nismo razgovarali o ribama...nikada se nismo zajedno napili...na burazerovoj svadbi,nismo cak ni zajedno nazdravili...
    ...nismo stigli da budemo otac i sin...nismo stigli da budemo najbolji ortaci...nismo stigli ni da se upoznamo...o tebi znam samo ono sto su mi pricali...
    ...tvrdoglavost...obija se o glavu...
    ...ajde sto je groblje veliko...ali duva neki vetar...nosi prasinu u oci...
    ...hell ain't a bad place to be......

  2. #2

    Odgovor: Nisam stigao da ti kazem....

    Ne mogu da kažem:" Divna priča" kad nosi u sebi toliko tuge... Ali mogu da kažem koliko svako od nas može da se pronađe među tvojim redovima, bilo da su sve priče ispričane, bilo da su nedovršene i nedorečene poput ove tvoje... Neko je jednom lepo rekao da svako ima nekog koga nema... Taj neko uvek iza sebe ostavlja prazninu koja boli i prašinu koju vetar čak i u zavetrini podigne... Ja sam sa svojom majkom bila bliska koliko samo majka i kći to mogu biti, pa je opet ostao taj osećaj da joj još nisam sve rekla, da još sve nismo okončale šta smo isplanirale... Pomislim ponekad da mi je samo na tren da joj naslonim glavu na grudi i da sve što me boli ili muči prođe... A ne prolazi... Ne leči vreme baš sve...
    nije dotakla ništa što bi moglo da boli
    njene ruke su bele kao led
    njene misli su čiste, ona misli da voli,ona veruje, veruje

  3. #3

    Odgovor: Nisam stigao da ti kazem....

    Nedelja...dan sa zaostatkom i dodatkom...

    Svi su tu, neizbežni heroji, naivni prinčevi, lepe princeze i super modeli, sportski komentatori i vozači formule, blesavi svemirski gremlini, prejaki negativci, narodni pevači, neizbežni glumci, nespretni voditelji, veseli folkloraši, crvčak iz telefonskog aparata, drage komšije, neizbežni rodjaci, drage prijateljice, najbolji ortaci...nedeljno okupljanje...svako ima svoju publiku.

    ...krije se, ali ga primećujem...tu je i patuljak...peva...

    ...nekad uhvati me baš...
    ...da fališ mi...

    ....

    ...sa njim je došla i Ona...pita za moje zdravlje...dugo nisam bila...tamo gde ona stanuje...gde tišina caruje...

    ...

    Sećam se tog dana...kako si me zagrlila...tako snažno...onako kako ja nikada neću umeti...

    ...znam...izneverila sam te...puškice nisu bile spremne...a ispit je prošao...popravnog nema...nisam bila spremna...

    ...još uvek nisam...

  4. #4

    01 Odgovor: Nisam stigao da ti kazem....

    Znaš...
    Ipak sam osećala da ćeš da odeš...
    Krili su to od mene - što me je dodatno vređalo...

    Bio je petak... Padala je martovska kiša... Prestupna godina...
    Ležala si iscrpljena od bolova, ali si ipak pokušavala da drugarski pričaš sa mnom, kao i uvek...

    Pitala si me:
    '' Da li ćeš sutra za takmičenje da obučeš žutu košulju, 'ajde, mami za ljubav, znaš koliko volim žutu boju... ''

    Prkosno - detinje, sam odgovorila ono što nikada nisam htela, a ni smela ( zbog vaspitanja ) :

    '' Neću! Ne volim žuto... ''

    Znaš... Ni sve boje ovog sveta, ni takmičenja, ni pobede, ni porazi, ni sreće, tuge još manje, mi nisu pomogle, da budem jača, da ti možda pomognem da lakše odeš...

    Možda zato ne volim vikende, možda se zato povremeno budim sa suzama, ali, veruj mi, najmanje što sam želela je da te povredim - uvredim...

    To veče sam bila sama u bioskopu, gledala neki SF film, prespavala... Probudio me je tata, sa suzama...

    Mada, ne mogu da budem nezahvalna Bogu, jer si mi posvetila svojih deset godina života, možda takvih deset, koje niko neće imati ( kvalitativno ), ni da živi još mnogo više ili duže...

    Hvala ti, jer ću imati mnogo toga da pričam tvom unuku, koji liči na mene - samim tim i na tebe...

    Znam da si uvek uz nas, da nas čuvaš, kao anđeo...

    Kažem ti, da vreme ne leči sve...
    Da je svaka godina u nizu ( bilo da je reč o slavljima ili... ),
    sve teža i teža, bez tvog fizičkog prisustva...

    Mada, tvoja energija je u nama...
    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

  5. #5

    Odgovor: Nisam stigao da ti kazem....

    ne volim nedelju..
    ne volim miris strudli..
    podsecaju na tebe.. i na to koliko mi i dalje nedostajes iako je proslo vise od 5 godina..
    to nedeljno jutro.. kad sam sela na tvoju fotelju a tebe u njoj nije bilo.. nisam ni sumnjala da.. ni slutila..
    dovoljan mi je bio jedan pogled da shvatim da me vise nikad neces zagrliti.. da vise nikad neces grejati moja hladna stopala sedeci na njima..
    nisam ti rekla koliko sam sa tobom volela da delim sladoled.. nikada ni napomenula koliko se smejem tvojim postapalicama..
    i dan danas.. posle toliko godina..
    najtezi udarac..
    sad sve izgleda logicno.. sav ispracaj, sve lepe stvari.. kao da si predosecao..

    kazu da.. kad pada kisa na dan upokojenja, pokojnik zali za zivotom.. nikada mi gore nije bilo nego kad cuh to. znao si koliko sam svilena..

    ne postoji dovoljno sirok vokabular koji bi opisao to nedostajanje.. to osecanje..
    vreme ne leci sve..
    Krek, krek.. Ne gudra

  6. #6

    Odgovor: Nisam stigao da ti kazem....

    ...padala je kisa tog dana, bilo je hladno, u avgustu....
    sva ta lica oko mene u izmaglici....reci i suze, sve je bilo udaljeno kilometrima....
    kroz sav bol i ocaj reci se vrte u meni....ali nismo se ni oprostile, nisam ti ni rekla jos jednom koliko te volim...nisam ti rekla sve one male i velike reci koje sam imala...i jos uvek nisam, i necu, jer te nema...
    cuvam ih u sebi, ponavljam ih kad kad kao mantru...

    ....i vise od tih ne izrecenih reci boli onaj dan, u predugackom hodniku na cijem kraju se nalazila soba u kojoj si bila....
    ..stojim ispred tih vrata.....
    ...ljubazna sestra mi prica....momenat kada je rekla: Stalno ponavlja neko ime, T...... ili tako nesto...
    ....Vrtlog i ja u njemu, izgubljena.....
    Nije T.... S....., to sam ja.....
    ...ne nemozete unatra, nikako...
    ..mozete samo malo stajati na vratima....
    ..od vrata do kreveta beskrajni univerzum...
    ...vise od svega sam tada zelela da te zagrlim, da kazem: ne boj se, tu sam....cuvacu te...
    ...Vrtlog...
    ....nisam sigurna ni da li znas da sam bila na tim vratima....


    O i da, ne leci vreme, al ni malo....
    Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.

  7. #7

    Odgovor: Nisam stigao da ti kazem....

    Bio je 8.12. prosle godine,ne tako davno,kad smo se videle zadnji put.
    Onog momenta kada sam usla u kucu i kad si me pogledala u oci pitala si me sta nije u redu...Nista nije ni bilo.
    Cujem da si posle mog odlaska plakala i da nisi mogla da se smejes bez mene,da sam ti peto dete i neko ko za tebe nikad nece biti unuce.
    Sve sam ti ispricala,uhvatila si me za ruku.
    Kao po obicaju sledila je recenica :"Evo ti malo moje snage!"
    A...znala sam da je kraj i da je ta snaga kojom si isla kroz ceo zivot nestala..Iskoristila si je protiv te uzasne bolesti.
    23.12.Ja sam u NS i pricam drugarici da se bojim svega bez tebe...Ne znam bez tebe...Zvoni mi telefon...Tisina..Cujem ocuha..I,pala sam..
    Morala sam da trpim zbog Marka i Dunje i drzim sve u sebi dok te nisu doneli.
    Znam da sam pala i vristala iz sveg glasa...
    Jos uvek mi tako dodje,nisam te zaboravila...
    Volim te jos uvek,i dalje ne znam bez tebe.......A moram...Sama....
    ....ne...brze od zivota.....

  8. #8

    Odgovor: Nisam stigao da ti kazem....

    Snežno,zimsko jutro,negde oko šest.
    Probudila sam se i mislila da si nezgodno legao i da zato tako hrčeš.
    "Bato probudi se.Bato!"
    Ustala sam da te probudim.Nisi se budio.
    Čuli su me mama i tata.Pokušali su da te probude.
    Mama je otrčala po doktora.
    Tata je započeo veštačko disanje.
    Ja sam počela masažu srca.
    Nismo te probudili.
    Svašta se desilo od tada,ali ja bato još čekam da ti dođeš kući.

  9. #9

    Odgovor: Nisam stigao da ti kazem....

    ... pre par sati smo cetvrti put pozvali bolnicu ...
    ... rekli su nam da te vise nema ...
    ... u pola osam si prestala da se boris ...
    ... mesec dana se nisi dala ...
    ... borila si se ...
    ... gledam tvoju sliku ...
    ... i cekam da se vratis ...
    ... oprosti mi svaku grubu misao ...
    ... ljutila sam se na tebe zbog gluposti ...
    ... a da sam samo znala ...
    ... nebi otisla za Novi Sad, i ne bi ostala tako dugo ...
    ... slikala bih te cesce ... i snimila bih ti glas ...
    ... srce mi se kida ...
    ... kazu vreme leci sve ...
    ... a bez tebe vreme stoji ...

  10. #10

    Odgovor: Nisam stigao da ti kazem....

    dolazim i pravim se jaka.. govorim im da ubrzaju korak da stignem, samo da te vidim jos jednom.. kao satro, izgovaram se da cemo zakasniti..
    i zakasnili smo..
    mnogo mladih, svi smo tu bili.. i jos uvek se pravim jaka.. a srce mi se cepa, dusa mi cepa, prosto odlazi za tobom.. vidim sliku.. ti.. a ne vidim nista vise.. cekamo da pocne.. krecemo..
    magli mi se, vise ne mogu da stojim..
    nisam stigla nista da ti kazem.. nista sto sam htela.. 23 godine.. pa kad da ti kazem.. kako su bre mogli da misle da si hteo da to uradis..
    nisam ti rekla da one diskove nikad slusala nisam.. da sam se uvek smejala kad se setim sta si radio.. kad da ti kazem kad si tako brzo otisao..
    nisam ti rekla da si uvek bio u mom srcu..
    sada lepo spavaj andjele, na nekom si boljem mestu gde sada ne postoji ni tuga ni bol.. ni zavist ni plac.. nedostajaces mi i nedostajes mi..
    tesko je, jako je tesko..
    znam da ne bi hteo da placem, da ne kvasim te "kljakave trepavice"..
    pocivaj u miru Miko..

    ".. Ovaj krug sam skupio
    i opet sklopio..
    on me vodi
    on me nosi
    on me razbija.."
    Krek, krek.. Ne gudra

  11. #11

    Odgovor: Nisam stigao da ti kazem....

    April 2008,par dana pred tvoj osamdeseti rodjendan sklopila si svoje sive oke zauvek,draga moja voljena bako.Koliko mi nedostajes,to moje srce zna i niko drugi.Dusa me boli kada se setim,koliko si trpela moje bezobrazluke i nestasluke.Jos uvek se secam onog dana,kada si bolesna,na izmaku snaga vukla moj kofer do zeleznicke stanice,da sto pre krenemo kuci iz Rijeke za Beogra.Isla si uzbrdo,jedva si disala,bila si hrabra zbog mene,bezobrazne devojcice koja nije htela da slusa.To je samo jedan posto,onoga sto si prezivela pored mene.Draga moja,zao mi je sto nisam stigla da ti kazem koliko te volim,i koliko si ulepsala moje detinjstvo.Ali i da sam stigla,ti me ne bi razumela,jer nisi bila svesna ni svog postojanja dugo.Znam da si me volela,kao i ja tebe,i ti ces biti u raju,jer si to zasluzila.Mozda ce delovati surovo,ali spasla si se,jer ono nije bio zivot.Odmaraj i spavaj vecnim snom,i znam da me cuvas i gledas odnekud.Srescemo se jednog dana,lil u nekom drugom zivotu.Zbogom draga i nosicu te u srcu dok god me bude bilo.

  12. #12

    Odgovor: Nisam stigao da ti kazem....

    Avgustovsko jutro, hladno i kisovito, slutilo je ...
    I znalo je, ono sto ja nisam htela da znam, ono sto ja nisam htela
    da prihvatim, znalo je da sam zadnji put sa tobom, da te zadnji
    put gledam ... da ti zadnji put ljubim te mekane obraze i gledam te
    plave oci plavlje od neba ...

    Ma znao je taj 23.avgust da je to definitivan kraj, znala si i ti ...
    Znale su i one drhtave ruke, koje su mi milovale kosu to jutro ...
    Rekla si " Ne placi , ostavi suze za sutra,danas mi podari najlepsi osmeh,
    onaj tvoj, koji najvise volim ..."

    Ma znala sam i ja, koga lazem?
    Ali nadala sam se da ces biti jos malo tu, tad kad si mi najvise trebala ...
    Nisi znala koliko je bolelo posle, nisi znala da vise nista nece biti isto ...
    nisi znala da si tog jutra odnela deo mene na taj tvoj put, ali znam da si
    znala da sam te volela vise od bilo koga, da si bila moje sve ...

    Znas jos ti se nadam,jos ne prihvatam da te nema,jos uvek si deo mene ...

  13. #13

    Odgovor: Nisam stigao da ti kazem....

    ...jos kada se desila saobracajna nesreca, verovala sam u tvoj oporavak... znala sam da si ti jaka i puna energije... i znam da si se borila svom snagom da ostanes medju nama... Bogu su izgleda trebali andjeli poput tebe...
    ...dan sahrane... zavijen u crno... neverica u ocima... tako mlada... hor se grupisao na jednu stranu, ovaj put bez tebe... poslednja zelja tvojih roditelja da te ispratimo uz pesmu Tijo noci... ti stihovi su mi i danas urezani u pamcenje... emocije... trenutak kada smo trebali da se pokazemo jaki i da zapevamo... drhtaj glasova, jecaji kada smo videli tvoj kovceg... beo... na njemu zlatnim slovima poz. 17 god.... pocinje kisa... da... nebo place, placemo i mi... pevamo... nadam se da su nasi glasovi doprli do tebe, da si cula nas pozdrav... jer mi smo osetili tvoje prisustvo...
    ...prazni su i sumorni hodnici bez tebe... ti si ih nekada obasjavala svojom pesmom, glasom slavuja, igrom... nedostajes... i zao mi se sto ti nikada nisam rekla koliko mi je drago da si medju nama... koliko lepo pevas, koliko si pametna... znam da ti to znas... izvini ako sam te ikada uvredila...
    ...matura nije bila ista bez tebe.... ni ekskurzija... nedostajalo je tvoje prisustvu da upotpuni sve te dogadjaje... maturantsku paradu... nastupe...
    ...ma koliko se trudila... jos uvek ne mogu da se pomirim sa cinjenicom da si otisla... prepoznajem te u tudjim licima... i nadam se da cu opet cuti tvoj glas i videti tvoj osmeh koji zraci... neces biti zaboravljena... pocivaj u miru...
    Citius, Altius, Fortius.

  14. #14

    Odgovor: Nisam stigao da ti kazem....

    ...cekala sam...10 min.je bilo potrebno da shvatim da te nema vise...
    Sve je nestvarno,slika tvoga lika,bezivotnih ruku,sve je to ovo jutro obgrilo u sivoj pozadini.Na tvom licu je tama,pustos kao da se tuga stisala,iscilila.Nisam mogla otkriti nikakvu bol,grc,nista,osim hladnog spokojstva koje mi je stisavalo tugu,
    Da li si pred smrt nesto rekao a reci ti odzvonile i zagubile se u pustom prostoru?Kao da si se namerno i iznenada iskrao iz zivota birajuci i mesto i vreme.
    ...unutrasnje suze pocese da se slivaju u moje grudi...nisam htela da se vide...
    naucio si me da heroji ne placu,da zivot uvek pobedi smrt i da kad neko nestane,jedna zvezda uvek zasija jace...
    ...nikada ti nisam rekla koliko te volim-znao si...
    ...nisam ti rekla da se ponosim tvojim imenom...
    ...sve sto si pokusao od mene da stvoris,postala sam...

    Znam da me vidis,znam da me pratis i znam da si ponosan...
    Kad u kafani,uz casu vina,nazdravim tvojoj pesmi,osetim kako opet mangupski
    namignes i kazes svima~vidite,to je moja cerka~

  15. #15

    Odgovor: Nisam stigao da ti kazem....

    Nisam stigla da ti kazem...ni da zagrlim...poljubim...oprostim...ali i sve sto je ostalo nedoreceno, osetilo se cutanjem i uzdahom umesto pozdrava...bolelo bi isto i da smo rekli...njega vise ne boli nista...a ja cu se...vec nekako snaci...

    ...Pa što bismo se opraštali?
    Čega da nam je žao?
    Ako ti jave: umro sam,
    ti znaš - ja to ne umem.

    Ljubav je jedini vazduh
    koji sam udisao.
    I osmeh jedini jezik
    koji na svetu razumem.

    Na ovu zemlju sam svratio
    da ti namignem malo.
    Da za mnom ostane nešto
    kao lepršav trag.

    Nemoj da budeš tužan.

    Toliko mi je stalo
    da ostanem u tebi
    budalast,
    čudno drag.

    Noću kad gledaš u nebo,
    i ti namigni meni.

    To neka bude tajna.

    Uprkos danima sivim,
    kad vidiš neku kometu
    da vidik zarumeni,
    upamti: to ja još uvek
    šašav letim i živim...
    Umro je Ajnštajn, umro je Tesla...a i meni nešto nije dobro

Strana 1 od 3 123 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Ja nikad nisam
    Autor andjela pizelli u forumu Pričaonica
    Odgovora: 335
    Poslednja poruka: 01.09.2016, 00:13
  2. Kajem se što nisam...
    Autor Najgora u forumu Erotika & sex
    Odgovora: 17
    Poslednja poruka: 25.10.2014, 23:35
  3. Nisam trebao / la...
    Autor popcorn u forumu Ljubav
    Odgovora: 21
    Poslednja poruka: 28.08.2013, 14:07
  4. Hajde da se dogovorimo, ali bice kako ja kazem
    Autor duga12 u forumu Ljubav
    Odgovora: 46
    Poslednja poruka: 29.05.2011, 23:56

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •