Nisam stigla da ti kazem...mada, kada bolje razmislim...nisam te ni upoznala, a i da jesam...ne bi me nista ni razumeo...
...u pocetku si bio jedna mala crtica, tek vidljiva (valjda sam je samo ja videla...od prevelike zelje za tobom...), ali tog 14.03 (a ni taj datum nije slucajan...tog sam datuma, u jedno kisovito vece stigla u tadasnju SFRJ) sam znala da ti postojis...da je tvoje malecko srce pocelo da kuca u meni...a onda pomesana osecanja...radost, strah, briga (ta nisam jos ni fax zavrsila)...opet radost...
Upoznali se na prvom UZV-u, rekla je doktorica da si napredna beba...uporno mi je pokazivala rukice, nogice tvoje, a ja...trudila se da na ekranu razjasnim sliku...bitno da sam videla pulsirajucu tackicu...
Secas se kada smo zajedno polagali Elemente kontrukcije...saputao si mi, gurao rukicama da mi ukazes na resenje zadatka...a ja te smirivala...hej, mali...cuce te profesor, pa ce nas "izbaciti" sa ispita...
A secas se kada smo onu skolsku ogradu (bome bash je bila visoka) preskocili jer je bila zakljucana, a mrzelo nas da se vratimo nazad...
Bio si "nocna ptica"...izvini sto sam se ponekada srdila na tebe...nikako nisi mogao da shvatis da je noc za spavanje...a ne za zuraje
Zbog tebe sam napravila i prvu baklavu u zivotu svom...psss...nije bila nikakva (nikome se nije svidela) ali nama je bila najnajlepsa na svetu...
Bojala se tog prvog novembra...taj dan mi je odneo i tvog dedu...slutila sam neko "zlo"...predosecala...
To jutro je bilo sasvim obicno...u nizu...sem sto si ti bio jako miran, a ja zbog toga uznemirena...
Pokusala da te malo 'drmnem', da te probudim...no uzalud...
Zasto nisi izdrzao jos tih 18-19 dana?
Oh, kako sam bila i tuzna, i ljuta na svu buducu..koja ce imati pravo na zivot...a TI ne...
Nisu mi dali da te vidim...nisam ni ja insistirala...videla ti lepu crnu kosicu i mala ledjica...
Znas da sam po povratku iz bolnice, nedelju dana spavala u "tvom" krevetcu..koji smo kupili tek 5 dana pre...
Znam da sve znas....
Voli te tvoja mama...