Nisam stigao da ti kazem.... - Strana 2
Strana 2 od 3 PrvaPrva 123 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 16 do 30 od ukupno 33
  1. #16

    Odgovor: Nisam stigao da ti kazem....

    Nisam stigla da ti kazem...mada, kada bolje razmislim...nisam te ni upoznala, a i da jesam...ne bi me nista ni razumeo...

    ...u pocetku si bio jedna mala crtica, tek vidljiva (valjda sam je samo ja videla...od prevelike zelje za tobom...), ali tog 14.03 (a ni taj datum nije slucajan...tog sam datuma, u jedno kisovito vece stigla u tadasnju SFRJ) sam znala da ti postojis...da je tvoje malecko srce pocelo da kuca u meni...a onda pomesana osecanja...radost, strah, briga (ta nisam jos ni fax zavrsila)...opet radost...
    Upoznali se na prvom UZV-u, rekla je doktorica da si napredna beba...uporno mi je pokazivala rukice, nogice tvoje, a ja...trudila se da na ekranu razjasnim sliku...bitno da sam videla pulsirajucu tackicu...
    Secas se kada smo zajedno polagali Elemente kontrukcije...saputao si mi, gurao rukicama da mi ukazes na resenje zadatka...a ja te smirivala...hej, mali...cuce te profesor, pa ce nas "izbaciti" sa ispita...
    A secas se kada smo onu skolsku ogradu (bome bash je bila visoka) preskocili jer je bila zakljucana, a mrzelo nas da se vratimo nazad...
    Bio si "nocna ptica"...izvini sto sam se ponekada srdila na tebe...nikako nisi mogao da shvatis da je noc za spavanje...a ne za zuraje
    Zbog tebe sam napravila i prvu baklavu u zivotu svom...psss...nije bila nikakva (nikome se nije svidela) ali nama je bila najnajlepsa na svetu...
    Bojala se tog prvog novembra...taj dan mi je odneo i tvog dedu...slutila sam neko "zlo"...predosecala...
    To jutro je bilo sasvim obicno...u nizu...sem sto si ti bio jako miran, a ja zbog toga uznemirena...
    Pokusala da te malo 'drmnem', da te probudim...no uzalud...
    Zasto nisi izdrzao jos tih 18-19 dana?
    Oh, kako sam bila i tuzna, i ljuta na svu buducu..koja ce imati pravo na zivot...a TI ne...
    Nisu mi dali da te vidim...nisam ni ja insistirala...videla ti lepu crnu kosicu i mala ledjica...
    Znas da sam po povratku iz bolnice, nedelju dana spavala u "tvom" krevetcu..koji smo kupili tek 5 dana pre...
    Znam da sve znas....

    Voli te tvoja mama...
    Budi pametan i pravi se lud

  2. #17

    Odgovor: Nisam stigao da ti kazem....

    nisam stigla da ti kazem... a mozda si ipak tu i procitaces

    mnogo mi znaci poznanstvo s tobom... bez obzira na okolnosti

    i

  3. #18

    Odgovor: Nisam stigao da ti kazem....

    Dugo te vec nema....predugo.....znas li sta je danas.....tako bi volela da si tu da te zagrlim....i ne moras mi nista reci samo da cutimo......sanjala sam te i htela sam ti reci sve sto nisam stigla.....punoo toga....evo necu da placem samo cu ti reci da ti nisam rekla da mi je znacilo vreme provedeno sa tobom....da te volim to znas....bio bi ponosan da vidis kako su porasli.....Stefan je postao punoletan ,a Milica ..umiljata mamina devojcica...
    dugih 12godina razmisljam zasto ti nisam rekla.....znacilo mi je nase zajednicko spremanje klope,uredjenje dvorista.....
    nedostajes mi.....previse....znas li
    Najveca vlast je vladati sobom.

  4. #19

    Odgovor: Nisam stigao da ti kazem....

    ...i nikada necu, jer su reci nekada suvisne....
    Budi pametan i pravi se lud

  5. #20

    Odgovor: Nisam stigao da ti kazem....

    ... da te volim.Mnogo te volim.
    I svaki dan bez tebe je izgubljen.
    Svako jutro, bez tebe nema draz.

    I idu godine, vreme leti, a ti si jos u svakom delu mene.
    I vazduh koji udisem podseca na tebe.
    Jako me boli, znas li?

    Nisam stigla da ti kazem koliko si bila posebna.
    Koliko dragocena u mom zivotu.
    I koliko sam ponosna sto sam te imala.

  6. #21

    Odgovor: Nisam stigao da ti kazem....

    Ti dani su vrtoglavo a sporo oticali. O svemu smo pričali, samo o našoj ljubavi ne. A htela sam pored svih tih nekih drugih, besmislenih priči, da ti kažem koliko te volim i koliko si mi već tad nedostajao. Još pamtim tvoje izmučeno lice i moje poljupce na tvojim usnama, koje su izgubile život u samo tri izdaha. Ljubila sam ti modre usne i tiho, u nadi da ćeš čuti rekla...Volim te i čekaj me.

  7. #22

    Odgovor: Nisam stigao da ti kazem....

    ...stizao sam da kažem sve.

    I što nisam, znali su.

    Svi, koje sam voleo.

  8. #23

    Odgovor: Nisam stigao da ti kazem....

    ......Toliko reci je ostalo neizreceno...toliko suza koje me guse kad pomislim da ti nikada nisam rekla koliko mi je znacilo sto si usao u nase zivote...
    Uvek si znao da mi uputis lepu rec,koristan savet...hvala ti na tome,pamticu to vecno.
    Znao si da me nasmejes kad mi je najmanje do smeha bilo...
    ...znao si uvek kad mi je bio potreban oslonac...otac...iako to nisi bio.
    Ali meni si bio vise od toga,nisam stigla da ti kazem...ali si znao...

    Dve su nedelje prosle...
    ocekujem te na vratima svakog dana...ali neces doci...


    ...ti si svoje rekao..."to je moja Marija"...jos uvek cujem te poslednje reci...sve si njima rekao.

    A ja?

    Zasto je meni uskraceno pravo da ti kazem koliko te volim?
    Poruku je izmenio BoginjaMarija, 23.10.2009 u 21:24
    Life is a mystery to be lived,not a problem to be solved.

  9. #24

    Odgovor: Nisam stigao da ti kazem....

    Nisam stigla... Ne... Propustila sam drugu šansu da mi isklizne iz ruke. Drugu šansu da budem sa tobom. Bila sam čvrste odluke da to više ne može biti isto kao i prije. Nisam te poslušala i primila te natrag. Žao mi je zbog toga. Nažalost, kada sam shvatila svoju pogrešku i kada sam sva sretna odlučila kako ću ti sada ja prići, dogodilo se to... Sudbina te uzela meni i jasno pokazala da nismo bili suđeni jedan drugome. Nije trebala biti toliko okrutna. Shvatila bih ja prije. Ovako... Ostala sam ja bez tebe, to i nije toliko bitno. Ali tvoji roditelji, hrpa tvojih prijatelja... Da, dan tvoj zadnjeg oproštaja pamtit ću dovijeka. Jesu li doista morali tvoji kolege zapucat iz pušaka? Iz sličnog sredstva radi kojeg si ti otišao u svoje vječno počivalište? Ne, nisu trebali. Znaš, osjetila sam kao da su mi pucali, tj. ispalili sačmaricu u srce. Bolno, jako bolno.

    Nema te više ali znaj i to da te se sjetim rado.
    Prestani razmišljati o svojim granicama..
    Počni otkrivati svoje mogućnosti.

  10. #25

    Odgovor: Nisam stigao da ti kazem....

    ...da su oni naši trenuci koje smo proveli sami..daleko od svih, nešto što me vodi...drži...da ne puknem svaki dan...da ne okrenem leđa svemu....

    ...da si mi bio najveća podrška i u dobrim i u lošim potezima...niko nije bio iznad mene, to sam uvijek znala i to mi je davalo pružalo osjećaj sigurnosti

    ...da ničije grube, izrađene ruke nisu tako mekane kao tvoje...ne pružaju utjehu...

    Najvažnije od svega...nisam stigla da ti kažem...nisi mogao da budeš tu...a rekla bih ti...da bi ove godine postao djed...da ne bi morao da se igraš sa drugom djecom, da te obožavaju tuđi unuci..imao bi svoje...ostvario bi ti se san...znam...malo je zakasnilo...ali niko nije očekivao da nećeš istrčati maraton...

    Još se lijepih stvari dešava...kola su zaustavljena, ne idu više nizbrdo...sada čekamo da krenu uzbrdo...a ja ću već naći načina da saznaš sve ovo..da se osmijehneš, gdje god da si...i ne mari za ove suze sada...proći će...
    Pa čemu onda osmeh što sam ja ničija
    kad je to, zapravo, najgore što može da ti se desi?

  11. #26

    Odgovor: Nisam stigao da ti kazem....

    Danas je tačno 16 godina od poslednjeg razgovora sa mojom majkom. Umesto nje, dobila sam ćerku, da mi prekrati vreme i "zamaja" misli. Ali mi to ne da da zaboravim na taj vreo julski dan i poslednji telefonski razgovor koji je trajao nekako duže nego inače. Da, a opet nisam stigla da joj kažem ono što je ona tako dobro znala....da smo ona i ja jedno, da je volim, volim i da sam se samo pored nje uvek osećala sigurno.

  12. #27

    Odgovor: Nisam stigao da ti kazem....

    Prolaze dani, meseci, godine.
    Mislila sam nestace tuga, odnece je vreme.
    Ostace samo secanja, ona lepa, jer jedino mi je to ostalo od tebe.
    Samo secanje ...

    Mnogo toga ja tebi nisam rekla, jer teska sam na recima, znas ...
    Da nije bilo tebe,ne bi bilo ni mene ovakve.
    Kako koracam ovom stazom zivota, na svakoj raskrsnici, doceka me tvoj savet, rec, sve ono sto mi se nekad cinilo kao pridika,suvisno,sad mi znaci.
    Sve sto si govorila, desava se.
    Znala si me.
    Jedino ti.
    Nikad necu biti blaga poput tebe.
    Necu ni razumeti sve ljude ovog sveta.
    Necu imati lepu rec za svakoga.
    Vazda drugacija, a svoja.
    Rekla si.
    A ja ... ja ti nisam stigla reci, koliko mi znacis,koliko mi je znacilo svako jutro nase.
    Nas smeh.
    Tajne.
    Tvoji saveti.
    Tvoja ucenja.
    Nedostaje mi tvoja blagost i osmeh.
    I krupne zelene oci, koje su me uvek posmatrale sa mnogo ponosa i ljubavi.
    Nedostajes mi svakog dana sve vise, jer sad razumem sve ono sto nisam nekad.
    I sve mi je kristalno jasno.
    Da si samo tu, da te mogu poljubiti, zagrliti te jako najjace.
    Nisam ti stigla reci da te volim.
    A volim te.
    I nista ovo nemenja, ali meni je lakse ...
    Reci nemaju boju, ako ih ne pustis u etar ....

  13. #28

    Odgovor: Nisam stigao da ti kazem....

    Nisam stigao da mu kazem.
    A toliko sam toga hteo.
    Seo sam na krevet i nije bilo reci.
    Samo suze.....su tekle glasno.
    Zagrlili smo se i plakali dugo.
    Sutra su dosla hitna kola.
    I vreme je isteklo.......zauvek.
    Hej Joe...Supercalifragilisticexpialidocious !

  14. #29

    Odgovor: Nisam stigao da ti kazem....

    ...juče bi bio ponosan...izvini što ti ranije nisam ispunila želju...znaš da kod mene ništa ne ide po planu, ja idem zaobilaznim putevima, sanjam, maštam...teško me je svezati...ali obećala sam da ću se mijenjati ...i one suze u maminom oku, nisu sve bile radosnice...falio si...fališ.
    Pa čemu onda osmeh što sam ja ničija
    kad je to, zapravo, najgore što može da ti se desi?

  15. #30
    Baš tužne priče. Moja majka je umrla pre šest meseci ja nisam mlada ali mi ona jako nedostaje, tako poželim da je zagrlim, da je sanjam, da joj kažem koliko mi nedostaje. Ja sam bila jako vezana za majku i nikad se nismo posvađale, sve smo nekako prećutno rešavale. Majke nas vole i razumeju i kad grešimo i ma koliko godina imale uvek umiru prebrzo.
    Posle njene smrti ja imam osećaj da se jedan deo nje preselio u moje srce i dok ovo pišem ja je osećam



    draga bellissima,
    ganula si me. toliko lepog o majci. nažalost što kasno svatimo da se ljubav pokazuje mnogo ranije a ne ...
    Isti osećaj i mene muči, mogla sam joj pokazati koliko je volim a nisam to umela. Znala sam samo da budem poslušna. Što sam starija sve mi više nedostaje.
    Poruku je izmenio little fairy, 26.10.2010 u 16:32 Razlog: dvije uzastopne poruke..

Strana 2 od 3 PrvaPrva 123 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Ja nikad nisam
    Autor andjela pizelli u forumu Pričaonica
    Odgovora: 335
    Poslednja poruka: 01.09.2016, 00:13
  2. Kajem se što nisam...
    Autor Najgora u forumu Erotika & sex
    Odgovora: 17
    Poslednja poruka: 25.10.2014, 23:35
  3. Nisam trebao / la...
    Autor popcorn u forumu Ljubav
    Odgovora: 21
    Poslednja poruka: 28.08.2013, 14:07
  4. Hajde da se dogovorimo, ali bice kako ja kazem
    Autor duga12 u forumu Ljubav
    Odgovora: 46
    Poslednja poruka: 29.05.2011, 23:56

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •