Jedan trenutak-emocija-doživljaj događaja-... i eto mene ovakvog
Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 16
  1. #1

    Jedan trenutak-emocija-doživljaj događaja-... i eto mene ovakvog

    Pod utiskom sam filma koji sam sinoć gledala i sa istom mišlju sam i legla i probudila se:da li uopšte mogu da izdvojim jedan trenutak ili jednu emociju ili doživljaj ili događaj za koji mislim da su presudni za ono što sam sada.
    Imate li vi odgovor i možete li da odredite tu jednu emociju,uspomenu,šta god...koja vas je odredila da kroz vreme postanete takva osoba kakva ste sada?

    A da li bi to hteli da podelite sa nama,to je manje važno,čini mi se,ali bih volela i tako svojevoljno ogoljene da vas znam.



  2. #2

    Odgovor: Jedan trenutak-emocija-doživljaj događaja-... i eto mene ovakvog

    Mislim da postoji nekoliko repera, vododelnica, odnosno znacajnih dogadjaja ili osoba koji su uticali na mene i moj genetski potencijal da postanem bas ovakav kakav sam...

    Moja profesorka filosofije u gimnaziji, Berislava D., je po mom dubokom uverenju upravo jedna od osoba koja je sudbinski (zvuci pateticno, ali tako je) uticala na moj duhovni razvoj...

    Filosofiju smo imali, mislim, jednom nedeljno i na tim casovima smo se najmanje bavili njome na uobicajeni nacin (ex catedra) vec su to bili casovi na kojima smo se putem dijaloga ili razgovora svi angazovali. Tako smo jedno gledali crtani film (Tom i Dzeri), a zatim raspravljali o filosofskom aspektu crtaca. Sa ove vremenske distance mogu da kazem da je to bilo nevidjeno lupetanje...

    Bio je Fest i na njemu veliki hit, Let iznad kukavicijeg gnezda. Na jednom od casova profesorka nas je upitala da li smo gledali ovo remek delo i sta mislimo o njemu. Umetnost i lepota se cesto instiktivno osete iako mozda ne i do kraja shvate. Tako smo mi odusevljeni filmom poceli da pricamo svoje utiske i iznosimo razlicita misljenja. Ona se samo smejala. Zatim nas je upitala sta mislimo zasto se film bas tako zove. E, tek tu smo pokazali svoju mastu, ali niko nije bio ni blizu ubedljivosti..

    Kukavica nema svoje gnezdo, rekla je. Njeno gnezdo je svako u koje snese jaje i svoje brige prepusti drugom. Korisnici sanatorijuma nisu bolesni ljudi, vec problemi bogatih i svojevrsna kukavicija jaja. Sestra Flecer je metafora jednog naizgled humanog drustvenog sistema koji projektuje red u sanatorijumu prema svojim potrebama, a ne prema potrebama korisnika. Ko moze to da menja? Radnik sa dokova, odnosno Mek Marfi (Dzek Nikolson). Da li je uspeo u tome? Da. Iako su ga slomili elektrosokovima, uspeo je pre toga da ideju o bekstvu prenese velikom Indijancu koji uspeva da u zadnjem kadru, koji sirinom i zelenelom olicava slobodu, pobegne iz sanatorijuma....

    Posle tog casa uvek nastojim da sto bolje shvatim temu neke pojave i da uocim uzrocno posledicne veze procesa i dogadjaja, odnosno svega sta se dogadja oko mene. Verujem da sam zahvaljujuci profesorki filosofije, bar malo napredovao u tome...
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  3. #3

    Odgovor: Jedan trenutak-emocija-doživljaj događaja-... i eto mene ovakvog

    Pa trazila sam odgovor na to pitanje, imam naviku da analiziram stvari, a samim tim i sebe,sebe po najvise....I nemam neki konkretan odgovor na to pitanje.
    Mnogo je dogadjaja uticalo na mene, sto lepih, sto ruznih....Mada mogu da izdvojim knjizevnost, koja me je odvela i vodila nekim drugim putem, kojim ne bih posla da se nisam zaljubila u knjige....Rasti devedesetih i u njima biti adolescent je bilo tesko, i mnoge stramputice su se ponekada cinile kao autoputevi....Davati prednost umetnosti nad okruzenjem koje nije bas imalo sluha za tako neke stvari (naravno, osim porodice koja se svojski trudila na sve moguce i ne moguce nacine) znacilo je shvatiti svet na pravi nacin....i izbeci zamke devedesetih... da li ovo drugima uopste ima smisla....ne umem to bas najbolje da objasnim a da ne napisem omanju knjigu....
    Ne odvajam ni jedan trenutak, ali pamtim neke, koji su znacili promenu za mene...To su oni trenuci kada mi se cini da je vreme zastalo, da bih spoznala da su se kockice oko mene slozile na neki odredjen nacin, da se moj svet izmenio i krenuo nekim novim tokom....Desilo mi se to mozda tri cetri puta, nekada su te promene bile munjevite, a ponekada su procesno trajale...ali su nastale....
    Mislim da je sada recimo gotovo ne moguce da mi se dogodi nesto sto bi me iz korena promenilo, nateralo da zaboravim ko sam i da postanem neko drugi...Opet ko zna....
    Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.

  4. #4

    Odgovor: Jedan trenutak-emocija-doživljaj događaja-... i eto mene ovakvog

    Na mene je uticao odlazak, zato što je to moje prvo osamostaljivalnje, apsolutno preuzimanje odgovornosti, izgradnja sebe u svim pravcima, ali jedan momenat, emociju ne mogu da izdvojim, to mi je teško da izdvojim i kada se radi o nekim jednostavnijim procesima nego što je izgradnja mene 'vake.

    Milsim da jedna emocija (momenat) ne može da se izdvoji, osim u nekim extremnim slučajevima, ako se ljudima možda dešavaju neke velike životne tragedije, ili pak neke ogromne sreće (šta god da je ogromna sreća).

    Izgradnja nas je kao i učenje, to je, ustvari, učenje i to traje dok je nas, samo se komadići dodaju kroz život, malo odavde malo odande, pa šta ispadne.
    Poruku je izmenio euridika, 16.04.2008 u 22:58 Razlog: pomoć doletela ;) i slovo sam ubacila gde je trebalo
    "...There is a crack in everything. That's how the light gets in..."

  5. #5

    Odgovor: Jedan trenutak-emocija-doživljaj događaja-... i eto mene ovakvog

    Citat DrinChe kaže:
    Imate li vi odgovor i možete li da odredite tu jednu emociju,uspomenu,šta god...koja vas je odredila da kroz vreme postanete takva osoba kakva ste sada?
    Mogu da izdvojim jednu celu godinu u kojoj su neki momenti trajali citavu vecnost.
    Te godine su prestala da kucaju srca bica koja su bila veliki deo mene. Napustali su me dok me nisu raskomadali. Ni sama ne znam kako sam uspela da se sastavim. Kada sam odgovorila i na poslednji poziv i s druge strane cula:"Ne znam kako ovo da ti kazem..." samo sam pomislila to je to. Ovo je osmi poziv koji mi lomi srce. Ne mogu vise...umrecu i ja s njima.

    A kako je to uticalo da postanem ovakva? Dovoljno je reci da nisam umrla s njima. Nastavila sam da zivim i za njih osmoro. Dugo mi je trebalo da se oporavim, ako covek uopste i moze da se oporavi od takvih udaraca, ali kada sam po ko zna koje svitanje docekala budna, desio se momenat u kojem sam se odlucila za zivot. Momenat zbog kojeg me vise nista ne moze unistiti.

    Uostalom, uvek cu imati odgovor kada me neko pita da li sam normalna. Nisam i sta te briga.
    Umro je Ajnštajn, umro je Tesla...a i meni nešto nije dobro

  6. #6

    Odgovor: Jedan trenutak-emocija-doživljaj događaja-... i eto mene ovakvog

    do pre nekog vremena bila sam "ne mogu" osoba.. znaci, lenja, sanjiva, tesko me je bilo naterati da radim ista..
    u momentu kad sam videla kako se ubija jedno tele, u meni je nesto puklo.. odluka koju sam donela me je promenila u meri da sam mnogo odgovornija i da prilazim stvarima sa vise obzira..
    za mene sad ne postoji ne mogu i ne znam.. snaga volje koju sam spoznala kod sebe me je odusevila.. i ovaj karakter ne bih menjala nizasta na svetu..
    Krek, krek.. Ne gudra

  7. #7

    Odgovor: Jedan trenutak-emocija-doživljaj događaja-... i eto mene ovakvog

    samo jedno decije pitanje kada se probudila: Tata, kuci?
    a taman sam pre toga resio da jos vise putujem da zbog posla budem sto manje vremena kod kuce.

    a dete se samo iznenadilo i malo obradovalo.

    A to je nekako ostalo u meni. I bio sam vise vremena kod kuce sa njima.

    Sada su tu deca koja su malo porasla te pitaju kada cu cesce da putujem

  8. #8

    Odgovor: Jedan trenutak-emocija-doživljaj događaja-... i eto mene ovakvog

    Na mene je najviše uticala jedna osoba sa kojom sam se nedavno razišla. Zamislite ogroman talas sreće koji vas zapljusne, a potom nakon tog talasa, kada prođe sledi uvala (tuga, razočarenje) ... još uvek imam utisak da još nije došlo sve na onaj mirni nivo, talasi u meni još nisu nestali mada su manji, još uvek učim kao što ću ceo život učiti. Ta me je osoba naučila mnogočemu lepom, da volim svim srcem, da budem strpljiva, naučila me je značaju komunikacije i otvorenosti, jednostavnosti, i sama sam za velikim zadovoljstvom u sebi otkrila neke vrline kojih nisam ni bila svesna ....biću mu uvek zahvalna na tome, a verovatno i na bolu koji je usledeo nakon rastanka... samo kad se talasi smire. Žao mi je što ta osoba nikada vše neće biti deo mog života niti ja njenog. I razočarenje je deo života, bilo da vas neko razočara ili vi nekoga.
    Kakve su vam misli, takav vam je ivot.

  9. #9

    Odgovor: Jedan trenutak-emocija-doživljaj događaja-... i eto mene ovakvog

    Naravno da mogu, emocije su najaci pokazatelji.

    Ljudi preko emocije donose odluke.

    Vas zivot se bazira na donete odluke. Drugim recima, gde ste sad trenutno je uzrok vasih odluka, hteli to ili ne.

  10. #10

    Odgovor: sell wow gold to us

    nemam pojma..
    mozda neke ozbiljnije situacije koje su me natjerale na ozbiljno razmisljanje o zivotu,i da skontam u cemu grijesim..
    And even though you're fed up, you got to keep your head up.

  11. #11

    Odgovor: Jedan trenutak-emocija-doživljaj događaja-... i eto mene ovakvog

    To sto sam se 2 godine borila sa anoreksijom,uspela je pobediti i samo me je ucina jos jacom.Da nije bilo nje ne bih svatila svoje prave vrednosti,i da volja i upornost sve pobedjuje.Tada sam shvatila da je porodica jedina koja je uz nas kada nam je tesko i da nam niko nece pruziti ruku spasa sem njih.Jako dobro sto sam to rano shvatila.
    Na moj razvoj jako velik uticaj je imao moj psihijatar,kada su svi odustali,ona i moji nisi.Hvala joj na tome.Uvek je govorila,nikad ne znas zbog cega je to dobro.I dan danas sam u kontaktu sa njom i voli me kao cerku,jer nazalost nema dece.Moram spomenuti i profesora istorije,predavao mi je celu osnovnu i srednju.Taj covek je na mene ostavio poseban utisak i zasluzio je biti upisan.
    Sutra je novi dan!

  12. #12

    Odgovor: Jedan trenutak-emocija-doživljaj događaja-... i eto mene ovakvog

    Znam tačno koji je to momenat.
    Doživela sam Déjà vu, nedavno.

    U sred grada, glavne najprometnije ulice - kapija. Najlepša. Kao i obično parkiram se baš uz nju.
    Izlazim i vidim kako sam za dlaku izbegla da jedno slepo, očigledno tih dana rođeno mače, pretvorim u jedva vidljivu fleku na asvaltu.
    Provuklo se kroz otvor ne mnogo veći od špijunke (razvaljene). Očigledno mu je majka i resto "familije" iza baš te, moje omiljene kapije.
    A osim te "rupice", drugog prolaza nema. Ako pokušam tu da ga gurnem, bojim se povrediću ga.

    Zvonila sam, čekala, opet zvonila, opet čekala ... unela u auto, milovala, opet zvonila ...
    ugurala u majcu (poput onog egzotikovog mačeta na avataru ... samo mnogo manje mače i mnogo manja "pluća")
    .................................
    Konačno, kada se posle "cele večnosti" neko pojavio na kapiji ... dadoh mu mače kao ...
    kao ... kao da sam mu sebe u ruke dala ...

    kao da je mene trebao da vrati ... u moj život. Mojoj majci.

    Naime,
    baš tako sam ja izašla ... iz mog zaštićenog, zablindiranog, sigurnog ... najlepšeg dvorca,
    iz mog toplog i ušuškanog doma,
    izvukla se kroz najmanji mogući prolaz i izašla na najprometniju ulicu, zakoračila među horde nepoznatih prolaznika, za mene potpunih stranaca i neznanaca,
    upala u trista rupa i bara, provukla se kroz petstotina džungli, šuma, žbunja i trnja, balansirala po ivicama krovova
    i izgleda samo uz Božiju pomoć izbegla sve te noge i točkove ... da me ne zgaze,
    i još svašta tu (po)nešto ...
    kroz razne mrakove, blata i pse ... da me ne rastrgnu i progutaju.
    Tada sam i ja bila skoro "slepa" ... imala sam tek napunjenih 18. Pardon + petnaest dana.

    Samo ... ja nisam imala sreće da naiđe neko (kao ovom mačetu ja),
    da me mojoj kući(ci) vrati.

    E da ,
    ne rekoh - kasnije sam ipak "progledala".
    Poruku je izmenio CHichaGlisha, 24.12.2008 u 15:18

    THE PAST IS HISTORY, THE FUTURE IS MISTERY,TODAY IS A GIFT... THATs WHY ITs CALLED " PRESENT "


  13. #13

    Odgovor: Jedan trenutak-emocija-doživljaj događaja-... i eto mene ovakvog

    Bila sam drugi razred kad sam legla da spavam, pa probudila se u sred noci, i cula mamu kako jeca i tiho prica sa bakom i tatom. Nije znala kako da mi kaze da ce me sutra voditi u bolnici. Nisam mogla da ne primetim njen strah u glasu, najvise zbog mene.
    Nikad je pre toga nisam cula tako da place ... Zabolele me te suze jako. Obecala sam sebi da sto god se desi, sto god dozivljela necu dozvoliti da vidi kako mi je, jer ne zelim da je gledam kako place zbog mene...

    Nikad joj nisam dozvolila da vidi da me boli, da mi je tesko...Nisam htela da place...Kad god je dolazila kod mene u bolnici, uvek sam je docekivala nasmejana i uvek sam joj davala volju, pricala joj da od sada sve moze biti samo bolje, nikako gore...Nisam joj zamerila kad me slagala da ce biti samo jednom, a znala je da mora vise puta...Nije htela da se bojim....

    A bojala sam se uzasno...svaki put, sve vise i vise...No nisam pokazala.

    Znam da je zbog mene isplakala sve suze ovog sveta....krila se...koja majka ne place kad joj dete pati.

    Ne znam, mozda ce neko reci - To sto si radila, sve je to maska...A mozda je i tako...

    No, neka je...Meni taj moj osmeh, pozitivna energija, pomogli mi mnogo puta...Izvukli me iz najtezih trenutaka i uvek me vracali u zivot...Nisu dozvolili da odustanem ni pred najvecim izazovima...Jednostavno vode me kroz zivot...


  14. #14

    Odgovor: Jedan trenutak-emocija-doživljaj događaja-... i eto mene ovakvog

    Ne mogu,a da se ne setim tog,za mene skoro fatalnog dana,koja se desila pre tako reći punih devet godina.Bila sam u osmom mesecu trudnoće,veče,13.maj.Od jednom bolovi,linula krv,moji brž,bolje,pale kola,voze me do hitne,oni ispisuju uput za porodilište....posle,meni se činilo,beskonačne vožnje,napokon stigosmo do porodilišta.Prvo mi radili ultrazvuk,i ustanovili,dete se ugušilo u krvi,mrtvo.Spremaju me za porođaj,ali kraj priprema ne dočekah pri svesti,od silnog gubitka krvi.Mrak.Tek,budim se u krevetu do prozora,nesvesna gde sam i zašto.Osećam da mi bol razdire utrobu.Skupljam zadnje atome snage,dozivam babicu,sestru,mada obično što me jače boli nešto,ja više ćutim,ali tada kao da mi je neko rekao da skupim još malo snage i dozivam sestru.Napokon se sva besna pojavila,i brecnula na mene,šta vičem,pa nedavno su mi završili carski,mora da boli.Sve ja to prihvatam,ali mene to jako boli.Pošto joj dužnost,a ne saosećanje,nalagalo da obavesti lekara o tome,vraća se sa doktorom,koji me pregledao,čak su do mog kreveta dovukli aparat za ultrazvuk,pa me i tako pregledao.Samo je nešto promrmljao sestri,meni niko ništa i izašli iz sobe.Ja još sva zabezeknuta,a već ulaze dva bolničara,prebacuju me na nosila,i kako god su brzo znali i umeli niz stepenice me nose do hitnih kola.Meni ni tada ništa nije jasno.Stigosmo u bolnicu,tu u Novi Sad,pravac na sto,opet "spavanje",i operacija.Ponovo se posle par sati budim,još uvek mamurna,nesvesna okoline,opet pregled,opet nevalja,a šta,niko mi ne govori,tek,ponovo me uspavljuju,i operišu.Posle treće anestezije,budim se opet,nije prošlo ni pola sata,pluća mi se blokirala,gušim se.Opet sa neverovatnom snagom,dozivam sestru,ali više nisam mogla ni da prozborim,srećom,nije ni trebalo,videla da se gušim.Donose bocu sa kiseonikom,stavljaju masku,nadgledaju me.Čim sam malo došla k sebi,sele me u zasebnu sobu.Čudno mi sve,ali mozak,kao da je stao,ne registruje čudna dešavanja.I tako ja provela deset dana,izolovana od svih,u svom nekom košmaru,nesvesna stvarnosti.Samo sam imala osećaj,kao da sam razapeta.U obe ruke po igla,jedna za infuziju,jedna za transfuziju.Deseti dan,osetih prvi put glad.Upitam jednog od silnih doktora koji je došao u moju sobu,da vidi kako sam,kada mogu da dobijem da jedem?Čovek me s nevericom pogledao,i sav komentar mu bio,hvala Bogu,vratili ste se među žive.
    Tek nakon izlaska iz bolnice sam doznala šta se u stvari desilo.Kada su mi radili carski rez,ostalo je parče posteljice,zbog čega sam dobila stepsu.Dok sam se prvi put oglasila,prošlo je više od sedam sati,od njihovog "stručnog" zahvata,pa je već obolela svaka kap krvi.Sa medicinske strane,nisam imala nikakvih izgleda da preživim,ali nešto u meni je bilo jače i od smrti,i evo me danas ovde.
    Ovo iskustvo me naučilo da maksimalno cenim život,i da svoje vreme ne trošim na nebitne stvari,jer ko zna dokle će me sreća poslužiti,i da se posle ne kajem što nisam ovo ili što nisam onako...Treba živeti punim plućima,iskoristiti vreme na najbolji način,kao da nam je zadnji dan života,jer jednom će zaista i biti zadnji...
    Nije teško biti fin ali je nekad glupo...

  15. #15

    Odgovor: Jedan trenutak-emocija-doživljaj događaja-... i eto mene ovakvog

    Jedan avgust devedeset i neke, sparan kako sam on zna da bude ...
    Idila, srce mi puno, svi smo tu, smejemo se ko nikad pre ...
    On prica, bez prestanka, ne lici na njega ... smesi se i gleda nas, miluje nas ocima kao da upija taj trenutak u vecnost ...
    Sumrak ...
    Rastajemo se, masem mu dugo, dugo, dok krosnje drveta nisu sasvim zaklonile njegov lik, njegova ruka u vazduhu i osmeh, nesvakidasnji, zadnje sto pamtim.
    Jedan telefonski poziv, jurnjava, strah, suze ...
    Pozar, razoran ...
    Za dvadeset minuta, odneo je sve i njega ...
    Nije uspeo da se spase, da mi mahne jos jednom i poljube me onako da pukne,
    kako je samo on znao ...

    U jednom trenutku sam odrasla,u jednom jedinom momentu spoznala sta je zivot
    i kakvu igru igra, tog avgusta u nepovrat otislo je moje detinjstvo s' njim, a ja sam sebi obecala da cu udisati zivot punim plucima i da se necu predati nikad, dok god imam snage, jer on me je to ucio ...
    On moj neko zbog koga sav moj bol s' vremena na vreme ispliva na povrsinu ...

Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Najnezaboravniji TV događaj
    Autor Lady S u forumu Televizija i ostali mediji
    Odgovora: 41
    Poslednja poruka: 29.08.2012, 22:41
  2. Trenutak istine
    Autor makilli u forumu Televizija i ostali mediji
    Odgovora: 91
    Poslednja poruka: 03.06.2010, 20:11
  3. Perfektan trenutak
    Autor love hunter u forumu Pričaonica
    Odgovora: 34
    Poslednja poruka: 21.12.2009, 19:19
  4. Trenutak zarobljen u vremenu
    Autor bellissima u forumu Ljubav
    Odgovora: 2
    Poslednja poruka: 15.11.2009, 18:44
  5. Meditacija oslobađa od negativnih emocija
    Autor Crazy Angel u forumu Spomenar
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 02.07.2007, 21:01

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •