sa tatine strane nisam nikada video babu i dedu ... "otišli" su pre nego što sam se i rodio, jako mladi ... samo izbledela crno-bela fotografija na mermernoj ploči ...

mamini su bili razvedeni ... deda u našem mestu, strog i bez mnogo ljubavi ... baba daleko ... video je jednom i nisam je zapamtio ... nikad nije došla da nas vidi ... hajde nas, ali ni svoje dete ...

ali sam zato imao maminu tetku i teča, koji nisu imali svoje dece, pa sam im ja bio neka zamena, uteha ... do zadnjeg dana ...
saćam se da su mi, i ovako matorom, gurali novčanice u džepove, da imam za "čokoladu"...
... bili su srećni i kada bih svratio da im kažem dobar dan i nastavio dalje svojim putem ...samo toliko ... a meni nije bilo teško da im činim to zadovoljstvo kad god bih bio u blizini ... imao sam sreću da su poživeli dovoljno dugo da ih jako dobro pamtim, ali opet kratko da bih mogao da im se odužim za sve što su uradili za mene i braću ...

... mislim na vas ...