Poznajem dosta osoba kojima je u detinjstvu i mladosti bilo nešto uskraćivano. Recimo, mom jednom školskom drugu su roditelji uspeli da zabrane da ne ode u pilote iako je to žarko želeo (bio je jedinac). I dan danas žali za tim. Mojoj komšinici su branili da se zabavlja sa mladićem druge nacionalnosti iako je bio momak na svom mestu. Komšinica se zato na brzaka udala za nekog terenca koji je svako malo leši. Mislim da joj nije za utehu činjenica što to nije na nacionalnoj osnovi...
Ja sam imao tu sreću da mi roditelji ama baš ništa branili. Verujte da ni to nije lako. Uvek sam bio opterećen odgovornošću prema tom njihovom stavu. I pored niza iskušenja, nekako sam uspeo da realizujem sve neke strateške ciljeve koje je život postavljao ispred mene. Bar tako mislim.
Da li su vama roditelji nešto zabranjivali dok se niste osamostalili?