Nase bake i deke - Strana 3
Strana 3 od 3 PrvaPrva 123
Prikaz rezultata 31 do 41 od ukupno 41
  1. #31

    Odgovor: Nase bake i deke

    sa tatine strane nisam nikada video babu i dedu ... "otišli" su pre nego što sam se i rodio, jako mladi ... samo izbledela crno-bela fotografija na mermernoj ploči ...

    mamini su bili razvedeni ... deda u našem mestu, strog i bez mnogo ljubavi ... baba daleko ... video je jednom i nisam je zapamtio ... nikad nije došla da nas vidi ... hajde nas, ali ni svoje dete ...

    ali sam zato imao maminu tetku i teča, koji nisu imali svoje dece, pa sam im ja bio neka zamena, uteha ... do zadnjeg dana ...
    saćam se da su mi, i ovako matorom, gurali novčanice u džepove, da imam za "čokoladu"...
    ... bili su srećni i kada bih svratio da im kažem dobar dan i nastavio dalje svojim putem ...samo toliko ... a meni nije bilo teško da im činim to zadovoljstvo kad god bih bio u blizini ... imao sam sreću da su poživeli dovoljno dugo da ih jako dobro pamtim, ali opet kratko da bih mogao da im se odužim za sve što su uradili za mene i braću ...

    ... mislim na vas ...
    "...polja su cvetna, šume su zelene, ali su najlepše bele pelene..."

  2. #32

    Odgovor: Nase bake i deke

    ...deke žive u sećanju...
    ...obojica su otišli tiho i prerano, ostavili trag u mom životu i...
    ...bake su još tu...sad već prabake...
    ...obe majstorice svojih zanata, jedna dokazana, kao bivša radnica čuvenog novosadskog grila 13, te štrudle sa makom treba probati...
    ...druga poznata po pitama sa domaćim korama razvijanim oklagijom...
    ...moje detinjstvo zahvaljujući njima dvema nosi sa sobom jako lepe mirise, i hvala Bogu i moja deca imaju čast da uživaju u pažnji, ljubavi i đakonijama koje su moje bake podigle na nivo umetnosti...
    Kad bi meni dali kišobran, ja ga ne bih potrošio sam
    pola mesta ja bih dao nekom, ko je dobar a slučajno sam.

  3. #33

    Odgovor: Nase bake i deke

    Imam baku tj 2 bake i deku..........Taj deka sto je otiso prerano bio je divan covek i ovaj drugi je isto takav.Bake su mi susta suprotnost obe gledaju samo unuke dok mi zenska deca tako reci nismo ni vazni,nije da me bake ne vole ali mi ne poklanjaju toliku paznju koliku unucima...Unuci dobijaju skupe poklone za rodjendan ustvari stalno ih dobijaju dok ja ne dobijam nista,nije meni stalo do tih poklona al' opet mogu mi kupit zavku i bicu zadovoljna.Opet ti unuci ih negledaju a ja sam uvek tu kad im zatreba nesto..
    Vi vidite stvari i pitate „zašto“, a ja sanjam o stvarima kojih nije bilo i pitam „zašto ne“.

  4. #34

    Odgovor: Nase bake i deke

    Jedan od najdražih pečata mog detinjstva je moj deda (drugi je poginuo na kraju rata, kada su ih neki Prle & Tihi jurili - nije dočekao još jedan mesec da vidi sina - mog oca.
    Pri kraju osnovne škole bila je tema na pismenom, mislim da smo je svi imali, "Licnost kojoj se divim" ili tako nešto). I ja sam napisala ovo,a i sačuvala.

    A sakupila je kasnije moja profesorka i sa drugim radovima napravila zbirku koju sam nazvala "Moj svet" i za nju dobila Oktobarsku nagradu grada Beograda. Deda bi bio ponosan.



    ...

    Opet su sazrele kupine i opet jedno lepo sećanje. On je znao gde su najlepše, najzrelije i lako ih je dohvatao, a da se ne ogrebe. Znao je kuku da načini i da mi dovuše granu da mogu i ja da uživam u radosti branja. Bojio mi je obraze tim crvenim sokom da budem lepa i rumena. Smejali smo se, radovali. Govorio je da sam dedin prvi ponos i svuda me vodio sa sobom. On me je upoznao sa rekom, livadom i šumom, hvatao bubamare, znao svako gnezdo u obliznjoj šumi, učio me kako da prepoznam zrelu lubenicu, Slušali smo pre spavanja kako raste trava. Pekli smo palačinke, a kada se moja zalepila za plafon, smejao se toliko da sam ga posmatrala sa čudjenjem, jer sam očekivala grdnju. I prvo jagnje je u kuću unosio da me obraduje.

    Nisam ja tada shvatala da me uvodi u svet i život. Mislila sam da je sve to samo igra. A sada znam kad učim lekciju iz biologije, koliko sam više i lakše učila od njega nego iz knjiga. I sada znam gde mi je pokazao kako pile prokljucava ljusku i da će kiša ako je " crven od sunca uvece" i da će nevreme kad njega "kosti bole".
    Prva slova pisao mi je u prašini, štapom, dok smo se odmarali u povratku iz prodavnice ili sa njive. I zauške kada sam imala (sva sreća bila je zima pa je mogao) došao je iz sela da me čuva da mama ne ide na bolovanje. "Sramota je", govorio je, "da tridesetoro dece sedi bez učiteljice". Kuvao mi je žito sa orasima hranio sa mnom ove naše gradske vrapce, za koje mi nemamo vremena.Dogovarali smo se da sve vrapce iz grada preselimo u selo, jer tamo ima žita. Dogovarali smo se, imali naše tajne.

    Prišao mi je o ratu, o bombardovanju Beograda, o izbeglicama koje je on prihvatio. Prišao, pričao, i nikad mi nije bilo suvišno. Sada znam da je bio i filozof, i pedagog, i istoričar... taj čovek koji je imao samo četiri razreda skole. Nikada nije vikao, mamu i ujake nije tukao. Sve je bilo dogovor.
    Nije on heroj iz rata,ali za mene on je velika ličnost. I sada kada vidim čoveka u šumadijskoj nosnji, pomislim: Evo moga dede. Ali za kratko.
    Otputovao je moj deda, tiho,bez jauka, "da ne smeta drugim bolesnicima koji mogu da spavaju" , pričao je doktor s divljenjem mojoj mami.

    Govorio mi je: "Kada deda umre,nemoj da plačes. Zasadi dedi na grob cvece i slušaj kako raste. "
    Slušala sam i ovog leta. Nisam čula cvece, ali sve sto mi je pričao i činio rojilo se pred mojim očima zajedno sa suzama koje nisam znala isplakati kad je umro, ali sada same teku kad se setim svega.

  5. #35

    Odgovor: Nase bake i deke

    Nemam slika u kompu moje bake i deke...ali vam moram ispricati pricu kako su se upoznali....

    Prica moje bake i dede....s mamine strane....inace za mene kazu da sam isti deda u bilo kom pogledu...naravno u negativnoj konotaciji, kada zele da me uvrede..ali se ja nesto i ne vredjam..i volim svog dedu, iako ga nikada nisam upoznala....

    Bio neki Dzez festival..takmicenje...i na tom takmicenju ucestvovali i baba i deda...baba svirala u nekom diksilend sastavu...vise je stavljali za ukras posto je bila jako lepa, no sto je svirala...a moj deduska...

    Naravno...moj deda pobedio..svirao klasicnu gitaru....a kao nagradu osvojio zenski parfem...

    Posto je babu vec pre toga primetio...po osvajanju nagrade dolazi za sto gde je ona sedela....staje iznad nje...otvara bocicu parfema...i celu prosipa na nju....

    Baba naravno mi je tu storiju prepricavala s negodovanjem, kao jao kakav je...kako joj isprljao bluzu....a ja ....ma obozavam mog dedu
    Budi pametan i pravi se lud

  6. #36

    Odgovor: Nase bake i deke

    Baš sam htjela da otvorim sličnu temu, ali ova već postoji...i sad ću da se raspišem.

    Djedove nisam upoznala...jedan je umro davno, drugi dok sam ja bila mami u stomaku.

    Majku, maminu mamu sam slabo upamtila, ali ipak jesam, iako sam imala dvije godine kad je umrla.

    Ostala mi samo baka, da ispuni sve ono što se od baki, dejki očekuje. Kasno je počela da shvata da je tu ulogu trebala da igra i za sinovljevu djecu, ne samo za kćerkinu. Još jedan problem je taj što smo vječito bili udaljeni 300-injak kilometara.

    Ipak, jednu stvar joj ne mogu zamjeriti, a to da je ta žena bila oličenje discipline i rada....radila je, vukla...paorska žena, sve je stizala, i samo u trenucima odmora koji je sebi dopuštala, zakunjala bi ispred televizora gledajući reprizu reprize njene omiljene sapunice. Mnogi su joj to spočitavali, a nisu htjeli da vide sav silni trud koji je ulagala da sve bude na svom mjestu, da svi budemo siti...pa imala je valjda pravo na trenutke odmora.
    Dejku je upoznala u svom rodnom selu, dok su sjedile ona i sestra joj u parku, on ju je pardonirao, tada mladi kicoš, sin bogatih paora...i ode baka u paorke...ulogu koju je izdigla na viši nivo. Sa svim nedaćama se izborila, živjela je od 82. godine sama, a ja sam bježeći od vakcinisanja odlazila njoj na duže periode, i to je ono istinsko sjećanje koje čuvam o njoj, kada nije bilo nikoga drugoga da mu služi...kada sam je dječijim očima posmatrala u svim situacijama...kada sam upijala njene riječi...miris iz njene kuhinje...ništa se nije izbrisalo. Rat je uzeo danak u vidu naše dugogodišnje razdvojenosti, tetka je sa svojima došla da živi kod nje, okrenula sve naopačke..narušila bakin red i mir koji je godinama gradila...i nje je polako nestajalo, prestala je da radi...imanje se polako gasilo...kada se zamislim nad njenom sudbinom, shvatim da je umrla jer je prestala da živi kako je naučila...njeno srce nije podnijelo sve to...otišla je tiho, u uslovima kakve nije zaslužila..11.novembra 2005. godine.

    Nije bila baka za medalju, ali ono što mi je pružila, što je bilo samo od nje, i od srca...ja ću vječno pamtiti i cijeniti, voljela bih da je živa i sada, da slušam njene priče, da saznam neke stvari...ali, neko to od gore vidi sve
    povlači te konce, igra se. . .



    Često mislim da mi je život jako osiromašen jer nisam imala priliku da sjedim djedu na koljenu, da uživam u njihovim ljubavima kao moji vršnjaci... nisam bila potpuna...sad osjećam da mi je uveliko utjecalo na život.
    Poruku je izmenio Mish, 01.03.2015 u 22:00 Razlog: slicka
    Pa čemu onda osmeh što sam ja ničija
    kad je to, zapravo, najgore što može da ti se desi?

  7. #37

    09 Odgovor: Nase bake i deke

    Nisam znala bih li otvorila neku temu vezano za nešto što ću napisati u sljedećim riječima ali sam shvatila da ne bih znala kako da ju formiram pa sam ipak odlučila poruku napisati tu jer se odnosi na mojeg bakutanera.

    Bila sam danas kod nje. Ona živi sa mojim dedom koji svaki dan oko 9h ide na plac po dnevne svježe namirnice ali i da se malo prošeće neke kondicije radi.

    Dakle, malena i ja smo se uputile k njoj. Pozovnile smo na portafon ali prije nego je moja bakica stigla odgovoriti na isti, primjetila sam da da su ulazna vrata haustora otvorena i ušle smo. Popele smo se na prvi kat i pozvonile smo na vrata stana. Trebalo joj je neko vrijeme da otvori ista (nakon što sam, karakteristično meni, pokucala). Samim mojim ulaskom u stan baka mi se počela opravdavat da sada čeka da se dvaput pozvoni - otkad su prevaranti bili kod nje...



    Naravno da me zapanjila i da nisam ovo mogla ignorirati. Na pitanje moje o čemu se radi, kada se dogodilo, što je bilo točno, nije mi odgovorila već je samo ponavljala da sada nije vrijeme, da je prerano, da neće pred malenom...

    Bakić moj, bakić...

    Na kraju sam ipak uspjela izvući iz nje to da je netko uspješno ukrao od nje 3.000,00 kn (cca 400 ) i da deda to ne zna...



    Nažalost, kod mene u Hrvatskoj ima puno ovakvih prevaranata i moja baka je upala u tu crnu statistiku

    Moja baka, moja dobra i naivna baka koja nikada, ali baš nikada, nema zlonamjerne misli i za svakog će uvijek naći ovako bude izigrana Sva sreća da se ništa goreg nije dogodilo a ja pod hitno moram saznati što li se točno to dogodilo.
    Prestani razmišljati o svojim granicama..
    Počni otkrivati svoje mogućnosti.

  8. #38

    Odgovor: Nase bake i deke

    ja sam imala sreću da ih sve četvoro 'upoznam' lično, a ne preko slika i priča..
    očevi roditelji su me obožavali, dizali u zvijezde - prvo unuče, radost, pa još pišulja kučka(pleme od kojeg potičem, mada može i ono na što ste pomislili )..baba nijedno od unučadi nije ćela metnut u krilo (tad je mogla dok nijesam ovol'ko 'natekla' ) no mene, a tetka - šćer joj , je sve govorila - siktala skoro plačnim glasom:
    - ada, uzmi malo i ovu moju đecu, nijesu gubava!
    baba Danica, ni da čuje..veli ne smije, e ću ja počet da plačem..a zaisto sam umjela da urličem i koristim situacije, samo neka sam zdravo..
    nažalost, s očeve strane oboje su umrli još poodavno - imala sam 5 godina kad je baba umrla, i 13 kad je đed umro..a ruku na srce mogli su još živjet..imali su oko 60 godina kad su umrli...
    tako da se sjećam malo toga - bar što se babe tiče, bila sam mala..e, da..sve me ćerala da pjevam i govorila da će Brena bit 0 u odnosu na mene po slavi..i dalje je obrnuto, ali nema veze, jedna je Brena!

    s majčine strane mi je ostala baba koja je potpuno opičena i ima 77 godina..kako je god ko obiđe, pokupi usput 2,3 anegdote s njom..a tek što ona umije da izvali..to je talenat!
    e, s njom sam kao dijete - od treće do desete godine obišla skoro cijelu SFRJ i to avionom ...mene je cecala mjesto kofera..pa se sjećam Glamoča (baba mi je odatle) i jedne livade tamo đe održasmo piknik (babina famelja je ogromna)- ..pa kad babina sestra skinu protezu, pa mi zašklapta pred oči s njom..kuku, 3 dana nijesam mogla zaspat poslije toga..Banja Luke i mog pokušaja (7 godina sam imala) da opeglam tetku nešto, pa ispeglah ruku od zgloba do lakta, a košulja osta zgužvana, Sarajeva i tetkinog stana s pogledom na stadion Koševo - tada sam prvi put čula Josipu Lisac đe poje i rekla tetki da bači kasetu, jer se kasetofon pokvario i traka se zapetljala, pa zato ova teta ovako čudno pjeva...
    sela Gospođinci u Vojvodini i sankanja od jutra do mraka (tada sam prvi put viđela snijeg, jer ga u Podgorici samo preko televizije možemo viđet)
    da ne nabrajam đe smo sve završavale ..ubiću ve, promašila sam temu, razveza mi se šklapač!
    ali majčinog oca, ne da sam voljela, nego sam ga OBOŽAVALA...umro je prije 3 i po godine, a ja i dalje zacmizdrim kao luda - naravno kad niko ne vidi ...bila mi je čast da ga upoznam onoliko koliko sam mogla - a to je uvijek malo, a zadatak da odbranim tu čast...
    sjećam se, ranije sam voljela da krečim trepavice plavom maskarom(luda sam za tom bojom, a tada se tek pojavile nekakve maskare u svim nijansama), i sad namazala ja i gornje i donje trepavice, a on se žalio da slabo vidi i da mu se muti..
    dođe on kod mene jedan dan na posa' (volio je da navrati da me vidi i donese nam po čokoladu, a umio je da 'gata', pa su koleginice džumbus pravile koja će prva da mu poturi šolju) i žali mi se kako ne vidi dobro, pa odjednom mi 'otkri'
    - eto, cakana, viđi kako slabo vidim, sve mi se čini e su ti oči plave, a znam da nijesu!!!
    a jesu đede, čega nijesu, a ja sva namazana po kapcima i trepavicama ka' loza plavim kamenom..
    kod njih u Baru sam zajedno sa sestrom i bratom provodila i zimske i ljetnje raspuste i zaista su imali veliku i jako bitnu ulogu u mom odrastanju i sazrijevanju..samo mi je žao što se to rano prekinulo...
    nijesu bili previše popustljivi, znao se red, bilo je rada i discipline!
    mada, đed je bio mnogo blaži no baba - ona bi nas svaki dan upirala da nešto kutaramo po kući, a đed nas je samo ćerao da učimo, putujemo i čitamo...i, naravno, pomagao (bodreći, finansijski, stručno, iskustvom) u tome
    'Ako vam se neka ptica posere na glavu, obrišite se diskretno i pravite se ludi, kao i uvek kad su vas posrali.' - čika Dušan Radović

  9. #39

    Odgovor: Nase bake i deke

    Moja baka u Zagrebu ima savršen odnos sa svojim unukama. Toliko savršen i opušten da sam to samo u mislima mogla zamisliti.

    Uglavnom, jučer ju ja zovem zbog tamo nečeg i velim: ''Pa dobro, baš si pi**a'' Kako li me je samo kolegica pogledala.. Tu riječ je uvela upravo ona dok smo bile male ali nama je to označavalo, u njezinom slučaju, ljubav. Netko će to sada jako teško da shvati ali meni i mojima.. Misle si sada svi - vidi nekulture ali znate šta? Svatko ima svoje navike, svoju tradiciju, svoj način ponašanja. Pa tako i mi. Dokle god ljubav vlada - sama riječ i nije toliko bitna. Bitan je ton.

    Stoga, moj baki - bedak moj stari
    Prestani razmišljati o svojim granicama..
    Počni otkrivati svoje mogućnosti.

  10. #40

    Odgovor: Nase bake i deke

    O baki sam pisala.
    Jos uvek mi nedostaje i srecna sam sto sam je imala ...




    Slika je toliko stara, ali na toj slici je u toj sekundi vecnosti, ukraden njegov pogled ... onaj blagi pogled, kojim nas je uvek ispracao i docekivao.Nema ga dugo vec... Tragicno je izgubio zivot, jednog avgusta tamo neke godine.
    Alas, citav zivot uz Dunav.
    Odrastao,ziveo i umro.
    Jos par dana i bio bi mu rodjendan sezdeset i neki.
    Nedostaju mi oboje, mnogo mi nedostaju.
    Pogotovo ovih dana.
    Prolece se budi i ja znam da bi oboje sad bili u svojoj kucici kraj Dunava i cekali nas da dodjemo vikendima ...
    Poruku je izmenio Mish, 01.03.2015 u 21:08

  11. #41

    Odgovor: Nase bake i deke

    Ja kad bih svoju baku pitala: "Ko te najviše voli?", ona bi iz topa odgovarala: "Moja Tejka."
    Kad god bih prošla pored moje bake, ja bih je poljubila. Ako je ne poljubim, provučem joj prste kroz kosu. 150 puta na dan-150 puta na dan, nebitno skroz. Bake nikad nisam mogla da se naljubim. Kad dođem iz Novog Sada, prvo odem kod nje u sobu, pa tek onda sve ostalo. Tada me je najjače grlila.

    Uvek je mirisala na cigare.
    Nije nikad bila seda, od kako je znam, moja baka je kosu farbala u crveno.
    Ona je bila moja ptica zobarica. Moj bakutić.

    Mazim joj kosu dok leži, potpuno nejaka da se pomeri, u krevetu i pitam je da li je dobro. Samo mi odgovori: "Dobro sam kad si ti tu.", i sagnem se da me poljubi.

    Srce mi je slomljeno na mali milion delova, i mislim da je jedan deo mene otišao sa njom. Moja baka je bila moja druga mama i nadam se sad mirno spava.
    Krek, krek.. Ne gudra

Strana 3 od 3 PrvaPrva 123

Slične teme

  1. Izbeglice nase nasusne
    Autor Sunny u forumu Politika
    Odgovora: 19
    Poslednja poruka: 28.09.2015, 21:15
  2. Buducnost nase dece i dece oko nas
    Autor veljko yaric u forumu Društvo oko nas
    Odgovora: 7
    Poslednja poruka: 16.03.2010, 10:55

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •