Dakle?
Dakle?
Neki ljudi samo zinu, pa zagade okolinu...
Nisam paranoičan, ali to ne znači da me neko ne progoni!
Ne zelis da znas
Ma, razmisljam o tome sta bih mogla korisno da radim, o tome kakvo ce novo sranje sutra napraviti oni moji gilipteri iz odeljenja, sta cu da jedem, koga ima na msn-u, sta sam zaboravila da uradim (jer redovno nesto zaboravljam ), kad cu konacno da odem kod ocnog, kako bi bilo krajnje vreme da smanjim cigare i pocnem da ucim ( ), kol'ko kredita imam za mob.... al' najcesce mislim o tome kad ce plata
Gather ye rosebuds while ye may...
Svaki dan razmisljam da li cu stici da odradim sve obaveze na faxu.
redovna smaranja tipa "sta bi billo kad bi bilo"... i redovno isti zakljucak "da je babi kurac, nebi bila baba"
You're not your job. You're not how much money you have in the bank. You're not the car you drive. You're not your fucking khakis. You're the all-singing, all-dancing crap of the world.
Ne želite to da čujete kod mene je totalna konfuzija
Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid
uvijek pocnem da lamentiram o svemu i svacemu, bez ikakvog reda, pocetka i kraja, tipa trenutne politicke situacije u svijetu, nepravdama, koliko cu maksimalno megabajta moci dnevno da skinem, kako opet nisam oprala sudje, kako me baba nervira...totalna zbrka i konfuzija...
nattydread is coming to dinner
izbegavam samocu, jer kad pocnem da razmisljam, izgubim i pocetak i kraj , sve i svasta mi pada na "pamet", od spiskova za kupovinu, kalkulisanja, preko "svetle" buducnosti do koncerta J.Lisac.. totalni haos
Sta cu i kako nesto pametno da uradim sa svojim zivotom
ivancica
Uglavnom o nekim proslim stvarima, osobama i dogadjajima... Nekada razmisljam i o potencijalnim buducim ili neostvarenim... Mimo ovih misli koje me opustaju u poslednje vreme se uglavnom nerviram.
Mada, moram priznati, od kad posecujem i kad sama nisam sama
Evo, promenila sam potpis
Isto. Nekada mi takva razmišljanja daju krila, elana i entuzijazma, ali nekada me i obeshrabre i dovedu u žute minute.Lady in red kaže:
... Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad....
A kad sam sama???
uveče, kada sa posla dođem kući,
polumrtva i potpuno isceđena nakon 10-12 sati izvršavanja radnih obaveza...
jedva se dovezem do kuće..posetim omiljeni mi deo kuće (kupatilce moje jepo),
i ondaK se zabodem u krevet...
jedva napipam daljinski i pustim finu, laganu muzikicu..
i ne razmišljam ali ič..
samo uživam u miru i predivnim notama muzike koju volim...
"Frankly my dear, I don't give a damn!"
Analiziram situacije u kojima sam se našla, i ljude...i sebe u tom trenutku. Razmišljam šta bi sve trebalo da uradim... i šta bi bilo kad bi bilo.
Obicno se trudim da ne razmisljam nesto mnogo,jer onda se nerviram ( ali i kad razmisljam onda je to SBBKBB )...Pustim omiljenu mjuzu i opustam se...punim baterije !
uvek sebe uhvatim kako se nesto preispitujem i analiziram sebe,postupke dogadjaje , ljude .......... a onda uvek nekako dodje na
swba kaže:
Possibility of dream come true makes life worth living.....