Danas mi i nije neki dan, osećam miris prošlosti, nametnuto, tužno...verovatno danas i razmišljam o ovoj priči na koju sam naišla:
Cipele
Cipele. U uglu. Na počivalistu za odbačene. Zaboravile su poodavno svoj ulašteni gizdav hod. Prašnjav, dotrajao demode oduvijek je znao da sve linije kretanja gospodara nisu ni bila kretanja. Stajale su u opsjeni hoda i raspadale se skupa s njim. On, u svom uglu ,možda, još vjeruje da postoje druge cipele što znaju hodati izvan granica. Crne cipele , pak, znaju da će se vratiti reciklirane u iste korake drugog gospodara i daće, kada postanu nastamba za kiše, ponovo doći u svoj ugao, na počivalište za odbačene.
N/A