Čarli Čaplin
Prikaz rezultata 1 do 3 od ukupno 3
  1. #1

    14 Čarli Čaplin

    Prva zvezda sedme umetnosti dogegala se u srca obožavalaca u prevelikim cipelama i odelom punim zakrpa, pa pozdravila buduće obožavaoce malenim okruglim šeširom uz vragolast smešak kavaljera. Britkim humorom i nesvakidašnjom mimikom osvojio je generacije i obeležio vek koji je za nama, ali i one koji će doći. Jer ni jedna zvezda nije stekla takvu slavu, uticaj i divljenje kao Čarli Čaplin, glumac, režiser, scenarista i producent koji je pomerio granice sedme umetnosti dok je još bila u povoju i stvorio interesovanje javnosti za privatan život filmaša, jer je njegov bio dovoljno živopisan da često dospe na naslovnice.





    Njegovo odrastanje, kao prepisano iz Dikensovih romana, bilo je potka njegovih filmova. Ser Čarls Spenser Čaplin Junior rođen je 16. aprila 1889 u Londonu kao drugo dete Lili Harvi i Čarlsa Čaplina. Kako je bio bolešljiv, majka ga je zabavljala tako što je gledala kroz prozor i glumom i pesmom prenosila šta se na ulici dešava pa je zavoleo pozorište. Kada ih je otac napustio pre no što je Čarli napunio tri godine, poistali su siromašniji nego što su bili, pogotovo što se majka propila. Kada je u sred tačke izgubila glas, Čarls, kom je tad bilo pet godina, skočio je na binu i zapevao hit "Džek Džons". Nezgodna publika puna tabadžija i vojnika bila je oduševljena, pa su poleteli novčići. Dečak je umukao u sred strofe. Samo ja da pokupim pare, pa ću da nastavim! Oduševio ih je.



    Počeo je da ostvaruje san da postane najslavniji na svetu tako što je postao najslavnije dete-glumac u Engleskoj sa samo sedam godina. Kada im je majka poslata u bolnicu za duševno obolele, Čarli i njegov stariji polubrat Sidni živeli su na kratko sa ocem i njegovom ljubavnicom. Nisu se slagali, ali da ga ljubavnica nije poslala u školu, ne bi ni ta dva razreda imao. Otac je poginuo, Lili ponovo doživela nervni slom, pa su braća ostala na ulici. Radio je kao glumac, berberin, prodavac, fabrički radnik. Oduševio ga je jedino posao batlera, ali su da otpustili kada su ga zatekli u ostavi kako svira trubu koju je iskopao na gazdinom tavanu.






    Prvi put se zaljubio u Heti Keli, igračicu koja je pre njega nastupala u Mjuzik holu u Londonu. Imala je 15 godina i želela vezu ali ne I brak. Besan zbog odbijanja rekao joj je da je onda najbolje da se ne viđaju. Na to je pristala. Postala je ideal žene kom je stremio, ali se trudio da bira one na koje je mogalo koliko toliko da utiče kroz posao (sve su bile glumice) I iskustvo (sve su bile tinejdžerke).






    U sedamnaestoj se pridružio muzičkoj grupi Freda Karnoa u kojoj je usavršio veštinu pantomime nastupajući po Americi i Kanadi. Amerika je postala Čarlsov san I odlučio je da tamo ostane. U početku mu je društvo pravio prijatelj i kolega Artur Stenli Džeferson, koji će postati poznat kao Sten Laurel. Delili su sobu u pansionu gde nisu smeli da kuvaju, pa je Čarls svirao violinu da gazda ne bi čuo kako pršti hrana na tiganju.

    Sreća mu se osmehnula kada je filmski producent Mek Senet 1913. video nastup trupe Karno i angažovao Čaplina u svom studiju Kejston. Prva uloga bila je u komediji Zaraditi za život prikazana 2. februara 1914. U Studiju Kistoun Čarli je naučio zanat i snimio prve filmove kroz koje je razvio lik skitnice koji mu je doneo slavu prve zvezde filma. Skitnica je predstavljena publici u istoimenom filmu 1915.





    - Želeo sam da sve bude kontradiktorno: široke pantalone a kaput uzan, šešir premali a cipele prevelike. Senet je očekivao starijeg čoveka, pa sam stavio brčiće koji bi dodali godine bez da sakriju izraz lica objašnjavao je u Mojoj autobiografiji. Stvari koje je nosio pozajmi je na putu do šminkernice. Jedino je štap bio njegov.






    Čaplinovi prvi filmovi bili su u duhu produkcije za koju je radio komedija postoji zbog dobre jurnjave. Čaplinova pantomima je bila mnogo suptilnija i više za neke ljubavne farse. Novine koje je uneo razlog je što ga je publika zavolela, bez obzira na kritike koje su upozoravale da naginje ka vulgarnosti.

    Nije snimao na osnovu pisanog scenarija sve do pred kraj karijere. Ideju je razvijao u hodu, što je rezultirao sa bezbroj ponavljanja scena. Nikada nije prikazao film kojim nije bio potpuno zadovoljan. Snimio je 34 kratka filma za Seneta samo za vreme prve godine od kako se ubacio među filmaše, a onda je potpisao ugovor sa Esanej studiom i počeo da snima dvorolnaše. Osnovao je sopstvenu filmsku družinu u kojoj je bila Edna Pervajans, njegova muza i ljubavnica. Sledila je ponuda vredna 670.000 dolara Mjučual filmske korporacije kojoj bi zauzvrat napravio dvanaest komedija na dve rolne uz potpunu umetničku kontrolu, što je i radio narednih 18 meseci i tako stvorio najuticajnije komedije u filmskoj istoriji svaki je postao klasik.






    Čaplin je kasnije pričao da je vreme u Mjučualu bilo najlepše koje je proživeo.Možda zbog činjenice da je sa 10.000 dolara nedeljno, postao je najplaćeniji glumac I, moguće, najplaćenija osoba na planeti a možda zbog veze sa Ednom Pervajans. Romansa je prekinuta njegovim dvogodišnjim brakom sa Mildred Haris. On je imao 29, ona 16 i bila veoma popularno dete-glumac. Dobili su sina Norman Spensera koji je umro u kolevci.





    Za razliku od lika koji ga je proslavio koji je uvek bio spreman na smisalice i veoma nevin u svojim pokušajima da učini život lepšim, Čaplin je bio veoma trezven čovek koji je, uprkos milionima koje je zaradio, živeo preterano skromno. Njegovu kuću u Holivudu zvali su Raspadnuta jer su je sklepali radnici iz studija po njegovom nacrtu. Toliko je izgledala trošno da je predstavljala sprdnju, ali je bila pogodna za snimanje. Na teniskim terenima je uvek bilo sveta, a jedna od redovnih posetiteljki bila je čuvena Greta Garbo.






    Potpisao je 1917. godine ugovor sa kompanijom First National koji je predviđao osam filmova za milion dolara, a već 1918. osnovao svoj studio. Dok je on sporo snimao i ostavljao publiku da se unervozi čekajući nova ostvarenja, njegovi prethodni poslodavci popunjavali su prostor vrteći iznova stare filmove od kojih smo većinu videli u retrospektivama koje se često prikazuju i na domaćim televizijam, uz pridodatu muziku i zvučne efekte u skladu sa novim dostignućima. Čaplinovi filmovi sada su postali sve samo ne ono što su ljudi očekivali - ambiciozno je snimio Shoulder Arms (1918 ), Hodočasnik (1923), i klasik Mališan (1921), njegov prvi dugometražni film.






    Dok je sa jedne strane pridobijao sve više poštovalaca, s druge strane Čaplinov brak se raspadao. Za vreme parnice tvrdio je da je Mildred bila u ljubavnoj vezi sa glumicom Alom Nazimovom, koja je i inače bila na glasu kao zavodnica mlađanih starleta. Harisova je, uzvratila tvrdnjom da je Čarls zavisnik od seksa. Čim se razveo obnovio je vezu sa Pervajans koja je ponovo bila glavna glumica filmova do 1923., ali joj je redovno isplaćivao honorar sve do njene smrti 1958. Uvek su sa ljubavlju govorili jedno o drugom.


    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

  2. #2

    14 Odgovor: Čarli Čaplin

    Pervajans je, zapravo ostavljena kada je upoznao poljsku glumicu Polu Negri koja je u Holivud došla da bi postala zvezda. Njihova veza je tih devet meseci 22-23 neprekidno bila na staklenim nogama. Svađe i mirenja stvorile su famu danas dobro znanu kao hrana za tabloide. Ovo je, inače, jedna od retkih romansi koje su bile toliko javne, obično je pokušavao da bude veoma diskretan, mada bez puno uspeha, pa zato mnogi veruju da je Negri bila, zapravo, poigravanje sa publikom.






    Početkom 1920. godine sa legendama nemog filma Meri Pikford i Daglasom Ferbanksom osnovao je kompaniju Junajted Artist. Tako su uneli novu hijerarhiju u svetu filma u kojoj su producenti i distributeri postali zaposleni a ne gazde i morali da predaju deo zarade glumcima. Za Junajted je snimioŽene Pariza (1923), Zlatna groznica (1925), The Circus (1928, inače film u kom se prvi put čuje Čaplinov glas u pesmici koju je sam osmislio).

    Oženio je Litu Grej koju je upoznao još na snimanju Mališan. Imala je 16, i bila neodoljiva da je hteo da glumi glavnu rolu u Zlatnoj groznici. Venčali su se 1924. kada je ostala trudna, što ju je koštalo uloge. Dobili su dvoje dece, Čarlsa Juniora i Sidnija Erla. Bez obzira na decu, brak je bio katastrofalan, od toga da je Čarli pokušavao da nagovori glumicu Marion Dejvis da napusti milionera Randolfa Hersta i pođe za njega, do veze sa Litinom zamenom u Groznici, 19-godišnjom glumicom Džordžijom Hejl sa kojom je bio nekoliko godina i glumice i igračice Luiz Bruks koja ga je trpela dok je u nekom restoranu četiri sata uživao u prizoru muzičara koji muči svoju violinu da bi imao mesa za scenu u filmu Svetlosti pozornice. Razvod ga je koštao tada rekordnih 825.000 dolara nagodbe koja je samo nadgradila troškove suđenja vredne skoro million dolara. Od stresa i problema sa poreznicima koji su baš tada počeli da njuškaju, kosa mu je pobelela.






    Bez obzira na haos u privatnom životu, nastavio je da pravi remek-dela: Svetla grada (1931) i Moderna vremena (1936) nastali su posle pronalaska zvučnog filma. Naime, Čaplin nije bio siguran da će novotarija potrajati jer je u pantomimi čar celuloidne čarolije i svako je razume bez obzira na razlike u jezicima, tako da su, da bi išli u korak sa svetom, filmovi bili samo obogaćeni muzikom i zvučnim efektima. Moderna Vremena je već tada pobrao lovorike, a kritičari pisali kako je gluma u tom filmu izvanredna. Premijeri Svetlosti velegrada u Njujorku prethodila je premijera filma pred zatvorenicima u Sing Singu. Inače, jedna od statistkinja u filmu kasnije je postala čuvena Džin Harlou. Na premijeru u Los Anđelesu Čarli je došao u društvu Alberta Ajnštajna i njegove supruge.



    Sa Polet Godar bio je vezan intimno i profesionalno od 1932 do 1940. On ju je otkrio i dao joj glavnu rolu u Modernim vremenima i Velikom diktatoru, a ona se preselila u njegovu kuću. To što su odbili da kažu da li su u braku koštao ju je role Skarlet O Hare. Kada su se rastali 1940., objavili su da su bili tajno venčani od 36.; ali većina smatra da je to samo pokušaj da se spere ljaga ljubavnice.






    Prvi filmovi sa dijalozima bili su Veliki diktator (1940), Gospodin Verdo (1947), i Svetlosti pozornice (1952). Veliki diktator bio je Čaplinov način da se obračuna sa nacistima koji su harali Evropom, ali se o svim nedaćama starog kontinenta u Americi nije dovoljno znalo. Iako je on zapravo približio stvari kakve jesu Amerikancima godinu pre nego što su napustili svoju politiku nemešanja u rat, oni su ga u to vreme kritikovali smatrajući ga komunističkom propagandom jer je u isto vreme pozivao Amerikance da se pridruže Sovjetima u borbi protiv Nacista. Moralo je da prođe vreme da bi bio priznat kao hrabar istup jednog čoveka u veoma nezgodnom političkom trenutku. U Nemačkoj je film bio zabranjen, ali je film Adolf Hitler navodno gledao nekoliko puta, a još je ranije, da bi se dodvorio narodu, pustio je brčiće kao Čaplin. Što je ovoga dodatno razjarilo. Doduše, kada je čuo da je Hitler dva puta gledao Velikog diktatora kazao je da bi sve dao da zna kako mu se svideo film. Veliki diktator zaradio više od pet miliona dolara i imao pet nominacija za Oskara.






    Kao levičar, bio je smatran komunistom, epitet koji nije gledan sa simpatijama u Americi, pogotovo kada je prilepljen nekome ko je slavan, bogat, a uz to je čovek koji 38 godina, uživa u blagodetima Obećane zemlje, a da nikada nije zatražio državljanstvo. Iako se u početku nije bavio politikom, od tridesetih je i tu notu uneo u svoje filmove. Prema pisanju Dejli Vorkera, bar je u jednom svom obraćanju tvrdio kako će komunizam preplaviti svet kada se Drugi svetski rat okonča i kako smatra da će to biti progres civilizacije sveta. Dodatno je izazvao javnost nepristajanjem da podrži ulazak u rat, iako su njegova dva sina otišla na front. Ionako je kroz sve ratne godine imao važnije stvari na pameti branio se od optužbe da zavodi maloletnice i seje kopilad.






    Zbog svoje ljubavi prema mlađanim ženama našao se pred sudom. Izbegao je kaznu za zavođenje maloletnice jer je prevagnulo mišljenje kako on, kao umetnik, ne može biti tako pokvaren. S druge strane jedna od žena iz porote ponela je sliku svoje ćerke da bi je upoznala sa optuženikom u nadi da će mu biti zanimljiva. Bila je. Neprilika ga nije odvratila od kobne Džoan Beri. Počeli su da se zabavljaju 1942. baš u vreme kada je do guše bio u problemima zbog sumnji u njegova ideološka uverenja. Ispostavilo se da je skakanje u njen krevet bila greška kada je počela da ga proganja i pokazuje znake mentalne poremećenosti. Prekinuo je vezu, ali je katastrova tek čekala da se desi: Berijeva je rodila dete i podnela zahtev za dokazivanje očinstva. Bez obzira što su testovi pokazali da dete nije njegovo, a on ipak morao da plaća izdržavanje zahvaljujući njenim ubedljivim advokatima, bes javnosti za neodgovorno ponašanje nije mogao da umiri.




    Još kada se posle rata usudio da kritikuje kapitalizam u komediji Gospodin Verdo i obezbedi demonstracije protiv filma u nekoliko gradova, bilo je jasno šta sledi. Proterivanju sa Američkog tla prethodilo je kratko suđenje kakva su bila uobičajena za vreme Makartijeve ere, koje je usledilo nakon što je Dž. Edgar Huver naredio FBI da otvore tajni dosije o njegovom kretanju kojim bi mu zapečatili sudbinu u Americi. Pritisak je od početka četrdesetih do kraja te dekade toliko porastao da je bilo najavljeno da će morati da se pojavi na saslušanju pred Kongresom. Nikada ga nisu pozvali, verovatno iz straha da ih vrcavi komedijaš ne ispreskače i tako ismeje pred biračima. Bili su u pravu kasnije je kazao da je hteo da se pojavi u kostimu Skitnice. S obzirom na to da nisu imali nikakav dokaz da je komunista, jedino što je vlasti ostalo je da mu zabrani povratak u zemlju kada je otputovao u London na premijeru Svetlosti pozornice. Umesto da se bori za državljanstvo, on je digao ruke. Poručio im je: Nemam više nikakve koristi od Amerike. Ne bi se tamo vratio ni da je Isus Hrist predsednik! i otišao da živi u Vevej u Švajcarskoj zajedno sa Unom ONil, ćerkom Judžina ONila koju je upoznao za vreme suđenja za očinstvo. Venčali su se još 16. juna 1943. kada je njemu bilo 54 a njoj 18 godina, a zahvaljujući toj ljubavi sa ocem nikada nije progovorila. Una i Čarls našli su ono što im je potrebno u onom drugom: očinsku figuru i bezrezervnu privrženost. Zato su opstali dok ih smrt ne rastavi, stvarajući u međuvremenu osmoro potomaka: tri sina (Kristofer, Judžin, Majkl) i pet ćerki (Džeraldina, Džozefina, Džejn, Viktorija, Aneta). Život u Švajcarskoj doneo mu je mir i vreme da na papir stavi priče iz života i objavi dugo očekivane memoare.




    Prvi i poslednji put posle zabrane otišao je u Sjedinjene Države 1972 da primi Oskara za muziku u Svetlosti pozornice i počasnog Oskara za doprinos filmu. Uz Reči su nebitne, povukao se sa bine praćen zaglušujućim ovacijama. Koliko ga je baš bilo briga za ovu prestižnu nagradu objasnio je njegov sin - statuu koju je dobio za film Cirkus 1929. koristio je kao podupirač za vrata.






    Priznanje Holivuda povuklo je i jedno drugo - proglašen je za viteza Britanske krune 4. marta 1975. Dobio bi on tu titulu ranije, ali je dva puta nominacija odbačena iz straha da se englezi ne zamere amerikancima kojima je Čaplin bio na crnoj listi. Mnogo pre Engleza njegov rad nagradili su Francuzi koji su mu dali odlikovanje oficira Legije časti 1952. godine. Odlikovanje pre Engleza dobio je i od naših tačnije rečeno od Tita za vreme FEST-a 1975. godine mesec dana pre nego nego što mu je konačno dodeljen od Engleza.



    Pod stare dane bavio se muzikom za svoje stare filmove, pa tako napisao kompozicije za Mališan i Cirkus. Od dva poslednja filma koje je snimio u Londonu, Kralj Njujorka (1957) u kom je igrao, režirao, napisao scenario i producirao bio je zabranjen u Americi više od 15 godina. Drugi je bio Grofica iz Hong Konga (1967), u kom su glumili zvezde Sofija Loren i Marlon Brando, dok se Čaplin tu samo na kratko pojavljuje. Ispostavilo se da mu je to bio jedini promašaj u karijeri. Brando je saradnju sa Čaplinom opisao kao rad sa najvećim sadistom, a Čaplin smatrao je da je rad sa Brandom mučenje.

    Pripremao je i film u kom je trebalo da zasija njegova najmlađa ćerka Viktorija a zvao se Čudak. Čak je u svojoj autobiografiji Moj život u filmu pokazao fotografiju Viktorije u kostimu, ali kako je sam pisao, sve je zaustavljeno kada se udala. Nadao se da će ipak jednom da ga završi, ali ga je u tome preduhitrila smrt.






    Njegovo telo počelo je da ga izdaje godinama pre 25. decembra 1977., posle kog se više nije probudio. Njegovo telo položeno je u oblasno groblje, ali je grupa Poljaka i Bugara mislila da je dobra ideja da se porodici izvuče novac tako što će ih uceniti sa njegovim ostatcima, pa su ga iskopali dva meseca posle sahrane. Policija ih je otkrila posle 11 nedelja potrage, a telo su sahranili ispod betona debljine dva metra da bi obeshrabrili pljačkaše.






    Slavu ne moraju da čuvaju nju niko ne može da mu oduzme.







    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

  3. #3

    14 Odgovor: Čarli Čaplin

    Ljubav prema majci




    Čarli i njegov brat bili su veoma vezani za majku Lili jer im je, i pored svega, ulepšala život svojom pažnjom. Zato su je čim su mogli doveli u Ameriku, a Čarli joj je kupio kuću na obali i unajmio profesionalnu pomoć. Kada je Čarlijeva majka videla sina u odelu Skitnice, počela je da kuka Dete, moram da ti kupim novo odelo!

    Lili je umrla 1928. godine u Holivudu, sedam godina od kada su je tamo doveli sinovi. Tamo je ponovo videla sina prvenca Viler Drajdena kog je odgajio otac. Kada je uspostavio kontakt sa porodicom, Viler je počeo da radi u Čaplinovom studiju








    * Imao je ukupno 11 dece, od čega je poslednjeg sina dobio kada je imao 73 godine. Una je nadživela Čarlija 14 godina, ali je postala alkoholičar. Umrla je od raka pankreasa 1991.


    * Britanski mediji kritikovali su ga što nije bio u Prvom svetskom ratu. Čaplin je pokušao da postane vojnik, ali su ga glatko odbili kao neuhranjenog i sitne građe.




    * Nije želeo da opovrgne priče da je jevrejskog porekla jer bi se to, kako je govorio, samo okrenulo protiv njega.




    * Čarlijevi otisci ovekovečeni su u cementu na Bulevaru Slavnih, ali je njegova zvezda sklonjena kada je proteran iz zemlje. Ovo parče cementa nikada nije pronađeno.




    * Na takmičenju za dvojnika Čarlija Čaplina original je zauzeo tek treće mesto




    * Jedan od njegovih štapova prodat je 1987. za 150.000 dolara.




    * Napisao je više od 500 melodija, među kojima su i hitovi kao "Osmeh" i "Ovo je moja pesma "




    Porodica filmadžija




    Ćerka Džeraldina Čaplin je čuvena glumica koja je glumila Čaplinovu majku u biografskom filmu Čaplin lorda Ričarda Atenboroua 1992. godine. Sinovi Sidni Erl i Majkl su glumci, kao i ćerka Džozefina. Viktorija je cirkusant. Unuke Karmen i Dolores su glumice, a unuka Kiera glumica, manekenka, pevačica i producent. 2004. godine posetila je Srbiju gde je snimala dokumentarac o festivalu u Guči, pa smo joj ponosno pokazali Čaplinov štap koji se čuva u arhivu Jugoslovenske kinoteke. Kiera je jedan od producenata filma Profesionalac Dušana Kovačevića. Unuk Džejms Tiere je glumac i cirkuski akrobata.






    Imitator




    * Jednom je Čaplin pevao gostima na zabavi koju je upriličio na svom imanju. Oduševljeni gosti počeli su da ga hvale:


    Nismo znali da tako lepo pevaš


    Pa ne znam! Samo sam imitirao Karuza!



    ( preuzeto sa neta )


    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •