Hirurško lečenje
Neurohirurško lečenje se nekada preporučuje za epilepsije otporne na lekove, i takve se operacije rade u specijalizovanim centrima. Ovakve operacije se rade unazad više od pola veka, i poslednjih godina daju dobre rezultate kod izabranih pacijenata. Neophodno je opsežno ispitivanje pre predlaganja ovakvog lečenja, da bi se precizno odredio deo mozga koji je odgovoran za napade.
Postoje tri vrste hirurškog lečenja.
Prvi metod podrazumeva uklanjanje dela mozga koji predstavlja okidač za napade (tzv fokus).
Drugim metodom se samo presecaju veze u mozgu između identifikovanog fokusa i ostalih delova mozga, i na taj način se sprečava širenje nenormalnih moždanih impulsa.
Obe ove operacije mogu da se rade samo u nemim delovima mozga, gde nisu smešteni centri za značajne funkcije (kao što je na primer centar za govor), što dodatno ograničava hirurško lečenje.
Treći vid hirurškog lečenja ne podrazumeva operaciju mozga. Ovde se radi o implataciji (ugrađivanju) malog aparata pod kožu (kao što se radi kod ugradnje pacemakera kod nekih srčanih oboljenja), i povezivanju za deseti moždani živac (koji se zove nervus vagus) u predelu vrata. Aparat povremeno stimuliše ovaj živac, a vagus preko svojih vlakana ove stimuluse prenosi do mozga i tamo dovodi do smanjenja epileptične aktivnosti. Na taj način se smanjuje epileptička aktivnost u obolelim delovima mozga.