Priča o pesmi
Prikaz rezultata 1 do 13 od ukupno 13
  1. #1

    Priča o pesmi

    ...moze da ide u dva pravca...prvi:

    ...Debelu devojku je Gile napisao dok je cekao na semaforu i video malko puniju damu kako prelazi pesacki prelaz...kaze da je nastala u trenutku:

    Moja je ishrana pomalo preterana
    Moja je kosulja sasvim izguzvana
    Moje se nogavice krecu ka zvonima
    Mene ne zanima kako izgledam.

    Debela devojka,
    ja sam debela devojka.

    Moje je vreme sasvim ispunjeno
    Moje su oci staklene i crvene
    Moje su misli ponekad zbrkane
    Mene ne zanima kako izgledam.

    Mene spavanje strasno iscrpljuje
    Mene spavanje strasno inspirise
    Molim te oprosti mi, hej, oprosti mi
    Ipak me zanima kako izgledam.

    Debela devojka, ja sam debela devojka
    Debela devojka, ja sam debela devojka...

    ...drugi:

    ...D-moll sam prvi put cuo bas pri kraju cetvrte godine srednje...bio sam razbijen (ne, nisam od onih ljudi koji su jedva cekali da zavrse ni srednju ni osnovnu skolu - imao sam odlicno drustvo u osnovnoj, jos bolje u srednjoj, da sam upisao fax verovatno bih do dan - danas studirao ), nespreman da se odvojim od osoba (od jedne - narocito) koje su mi mnogo, mnogo znacile i za koje sam bio siguran da cu ih vidjati, u najboljem slucaju, jednom u 5 godina...D-moll i ceo Balasevicev album Tri posleratna druga se pojavio bas u nevreme, da sva osecanja, ovakva i onakva, udvostruci...ili ustostruci, ko bi ga znao...uglavnom, ostao je isprepletan sa recenicom: "oprastamo se, i strasno dugim koracima odlazimo u svet", urezanom u mozgu zauvek...D-moll, pesma uz koju je trebalo da konacno odrastem (a ipak nisam, do dana danasnjeg):


    Odlutas ponekad i sanjam sam, priznajem ne ide, ali pokusavam
    I uvek dodje D-moll
    Spusti se ko lopov po zicama, ruke mi napuni tvojim sitnicama
    I tesko prodje sve to...

    Jedan D-moll me dobije, kako odes ti u sobi je
    Glupi D-moll uvek sazna kad je to
    Uhvati me cvrsto i ne popusta, lud je za tisinom, to ne propusta
    Vodi me u svoj plavicasti dol...

    Jedan D-moll me razvali, neki bi to prosto tugom nazvali,
    Nije to, sta je tuga za D-moll...

    Ponekad te nema i sasvim sam izmisljam nacin da malo smuvam dan
    Ali je lukav D-moll
    Pusti da se svetla svud priguse, saceka poslednje zvezde namiguse
    Vuce mi rukav, idemo...

    Plasi me on, gde si ti, hiljadu se stvari moglo desiti
    Glupi D-moll, za kim tuguje svu noc
    Uzme me u svoju tamnu kociju, nebo primi boju tvojih ociju
    Znam taj put, to je precica za bol...

    Jedan D-moll me razvali, neki bi to prosto tugom nazvali,
    Nije to, sta je tuga za D-moll...

    Ostala je knjiga sa par neprocitanih strana
    I neke stvarcice od herendi porcelana
    I jedan pulover
    U kom si bila
    Ostala je ploca Best Of Ry Cooder
    I fina mala plava kutijica za puder
    I ja sam te ostao zeljan dok me bude
    Moja mila...

    ...izaberite svoj, ili jednostavno krenite u oba (mozda postoji i treci?), i pisite...o svojim pesmama .

  2. #2

    Odgovor: Pricha o pesmi

    ON: (ne gleda u oči već kroz duplje, direktno u hipofizu)
    JA: evo poklanjam ti ovaj stih
    ON: koji ? Ovaj "You're just too good to be true" ?
    JA: jok, ovaj što sledi "Can't take my eyes off you"
    ON: (i dalje skenira rad hipofize)

    priča bez poente
    tek tako
    dosadno mi je

    "Pardon the way that I stare.
    There's nothing else to compare.
    The sight of you leaves me weak.
    There are no words left to speak."

    (dama sa kamelijama)
    _________Una16

  3. #3

    Odgovor: Pricha o pesmi

    Bio je kraj jedne godine, znali su se tek nekoliko sati, nije bila uopšte svesna da je to radila, samo je u jednom momentu na njegovoj podlaktici mogla da pročita:

    "Napiši mi pesmu, mazila se. Nisam znao da li ću umeti.
    Reči jesu moje igračke, cakle mi se u glavi kao oni šareni staklići kaleidoskopa i svaki put mi je druga slika u očima kad zazmurim.
    Ali, postoje u nama neke neprevodive dubine, postoje u nama neke stvari neprevodive u reči, ne znam...
    Napisi mi pesmu, molila je, i nisam znao da li ću umeti. Voleo sam je tako lako, i tako sam teško to znao da pokažem.
    I onda, odjednom, na rasporedu mladeža na njenim leđima, kao tajnu mapu, pokazala mi je u koje zvezde treba da se zagledam...
    I tako, eto ti pesma, ludo jedna..."

    Mogao je i on, iako je bilo ispisano ćiriličnim "čudnovitim" rukopisom, sve je mogao da pročita, iako je morao ruku da okrene ka ogledalu, koje se, naravno, baš tu našlo, i da unatraške čita tu čudnu kaligrafiju. Pustio ju je da otputuje za svojim snom i ostavio otvorenim jedan uzak prolaz na kome je pisalo "vidimo se".

    Ona je odsanjala san, iz jednog, utrčala u drugi, koji se samo dešavao, nije morala da se za njega priprema, nije stigla da se pripremi, samo je sanjala, i dobila je pesmu na leđima, dobila je pesmu ispisanu jezikom koji nije potpuno razumela, ali je mogla da oseti da se njena bajka utišava i da se krug zatvara. Lagano, nepovratno, za samo nekoliko ovozemaljskih trenutaka odživela je čitav jedan život i odljubovala jednu ljubav. Najsnažnije, najstrašnije, najromantičnije, najbolnije i najživotnije do sada.

    I sada, sada je tamo, u svom starom životu, od sna se svaki dan odmakne za jedan drhtaj, i negde kroz maglu koja se uvukla u dušu izranjaju neke boje, i jedan pogled i melodija koja je snažnija od reči, melodija koja nosi neke stihove, dugo čuvane negde u sakrvenim uglovima svesti....

    "Ma ne, ne brini, proćiće za tren, ja sam samo malo lud i zaljubljen... U mojim venama davni sever samuje, i ja ponekad ne znam šta mu je, što luduje od sreće tugu tka, moja prosta duša slovenska...."
    "...There is a crack in everything. That's how the light gets in..."

  4. #4

    Odgovor: Priča o pesmi

    .91 moj drug Boki kupi novog juga...dolazio je redovno na basket i jednoga dana dodje i kaze: slusaj ovo. Otvori vrata na autu, odvrne kasetofon i prvi put preslusam album Svet je moj...i cujem pesmu o koju sam zavoleo istog trenutka. Vremenom, zavoleli su je svi, narocito posle live izdanja, mislim da je to bilo negde 1997. Nisu uspeli da mi je ogade ni svi oni likovi koji bi na pitanje: sta slusas? odgovarali: Dzeja, Cecu, Shabana, a od roka Chorbu i onu pesmu od Van Gogh-a...

    ...jeste,Neko te ima (bez nocas) i Van Gogh:


    Hteo bih negde da te vidim
    Kao slucajno
    U kom dzepu ovaj grad
    Te nocas sakrio...

    Sada ne mogu da zaspim
    Nesto se dogodilo
    Poludeo sam sasvim
    Od kad mislim na tebe
    Sve se izmenilo...

    Kad sam s tobom kao da hodam po vrelom asfaltu
    I taman kad se noge naviknu ti vise nisi tu
    Sada ne mogu da zaspim, nesto se dogodilo
    Poludeo sam sasvim, od kad mislim na tebe
    Sve se izmenilo...

    Neko te ima nocas, neko te voli
    Neko te ima, to nisam ja...

    Kad sam s tobom, kao da padam, a nikad ne padnem
    Gde te sakrio ovaj grad, ne mogu da te pronadjem
    I ne mogu da zaspim, nesto se dogodilo
    Poludeo sam sasvim, od kad mislim na tebe
    Sve se izmenilo...

    Neko te ima nocas, neko te voli
    Neko te ima, to nisam ja...

    ...mozda je interesantno da je ovo jedan od retkih tekstova koje nije napisao Djule. To je uradio Goran Milisavljevic.

  5. #5

    Odgovor: Priča o pesmi

    Elem, Oslobodioci su grupa iz Obrenovca koja je izdala samo jedan, ali vredan album koji se zvao (i jos uvek se zove), krajnje inventivno, Oslobodioci . Svetlost dana (kako volim kad ovo kazem) je ugledao daleke 1994 godine, u vreme kada sam bio deckic otvoren za najrazlicitije vrste muzike, a u izdanju Take it or leave it records-a...

    Njihov najveci hit Reskiraj sam slucajno cuo na radiju i , njuskajuci dalje, pronasao ko to peva, pa onda kupio kasetu i toliko mi se svidela da je i dan - danas slusam kada hocu da podignem raspolozenje...

    ...u Reskiraj je odsviran mozda najjaci harmonika deo u domacoj rock muzici...evo i teksta:

    Sedim uludo, kratim se,
    jetru unishtavam,
    duvkam i pevushim:
    "I'll never trust your love again..."

    Ceca sedi pored tu
    preti da ce da me udavi,
    odbrusih joj:
    "Puknut sam bejbi
    i zato ne sviraj..."

    Ne sviraj, ne sviraj,
    ne sviraj, reskiraj...

    Ona siknu: "Nosi se!"
    Idem u vrazju mater da joj ne smetam,
    lice joj se izoblicilo,
    sklanjam ushi da je ne slusam,
    "Ha!" vrisnu droca
    "Ti si me upropasto idiote!"
    Kakva scena za Felinija
    sisata azdaja me napala ma ej...

    Ne sviraj, ne sviraj,
    ne sviraj, reskiraj...

    Reskiram,
    ulecem u klinch,
    sekirom glavu da mi rascopa,
    spustim je, ona ne posustaje,
    hoce da mi zada smrtonosni udarac,
    koza mi se najezila,
    smestih u bradu aperkat,
    bolje mi to nego u Grobljanskoj
    da rezervishem plac ma ej...

    Ne sviraj, ne sviraj,
    ne sviraj, reskiraj...

    Ne sviraj, ne sviraj,
    ne sviraj, ma zasviraj

    (harmonika solo)


  6. #6

    Odgovor: Priča o pesmi

    Imala sam oko šesnaest godina... Pubertet je izvodio čudne, harizmatične salse sa mojim željama, potrebama... I nisam mogla odoleti toj zavodljivoj igri. Nenaviknuta na takvu tenziju iznenadnih iskušenja, romantike i promena ritma, saplitala sam se, odlučivala da odustanem, pa se ponovo zaletala u tu igru koju samo mladost uspeva da učini tako spektakularnom i vrednom igranja. Kakofonija drhtavih osećanja, strahova, iščekivanja, polako se pretvarala u tanane i kristalno čiste arije prvih iskustava, saznanja, shvatanja...
    Važno je bilo naći oslonce, naći utehu za promašaje, pronaći motive za uspeh u sebi, u ljudima, u knjigama, u pesmama... Pokušati biti "samo svoj, biti poseban..."
    Jedna od pesama koja je meni pomagala da verujem, da se osetim hrabrom, jedinstvenom i važnom, je pesma Josipe Lisac "O jednoj mladosti"...

    Jedna mladost, jedan svijet nade
    raste tiho u srcu tvom
    drugi za te ovaj svijet grade
    s malo prave istine u tom

    Pričaju ti priče te
    i svaka ima svoj sretan kraj
    al prešućuju da taj svijet
    krade baš tvog sunca sjaj

    Jedna mladost, jedan san sreće
    al do nje još dalek dug put
    i dok srce na svoj put kreće
    u taj svijet procvao i žut

    Odjednom će shvatit sve
    kako nigdje nema plamena tog
    poput mrtve rijeke
    svijet teče bez cilja svog

    Tko zna, možda na me
    ceka neki drugi svijet
    tko zna, i u mraku
    katkad nikne divan cvijet

    Možda, tko zna
    jedna od sretnih
    jedna od tisuću
    bit ću baš ja tko da zna
    Poruku je izmenio NSdjanka, 05.01.2009 u 10:42
    Vrag odneo šnalu...

  7. #7

    Odgovor: Priča o pesmi

    Što se bore misli moje - knez Mihajlo Obrenović


    Knez Mihailo je imao jednu crtu u svom karakteru: voleo je žene, ali i one njega.

    Bio je muževan, lep, elegantan, sanjar, sentimentalan, romantičan, muzikalan, vanredan igrač, strelac, jahač.

    Uopšte, zanosno otmen čovek, tip kavaljera, džentlmena i dendija - kako su o njemu pisali savremenici i biografi. Dakle, drugačiji od oca. Miloš je prema ženama bio sirov i surov. Kažu da je Mihailo osećanja nežnosti i nostalgije poneo od majke - kneginje Ljubice, koja je bila vrlo osetljiva žena.
    Knez Mihailo Obrenović je imao četiri velike ljubavi.

    Iz ljubavne romanse sa šesnaestogodišnjom Marijom Berkhauz, ćerkom lekara iz Rogaške Slatine, rodio se sin Viljem-Velimir (1849). Vanbračnog sina knez je priznao, kao i njegovu majku Mariju.

    A onda - jedna Nemica, plemkinja, ušla je u život našeg kneza, ali su njeni roditelji bili protiv ovoga braka.

    Zatim, zavoleo je kneginju Juliju Hunjadi.
    S Julijom, Mihailo je bio u braku devet godina. Knez je voleo Juliju. Ali, Julija, Julija... Saznao je za njenu vezu s knezom Karlom Arenbergom. Jedanaest godina posle smrti kneza Mihaila, Julija se i udala za kneza Karla Arenberga. Umrla je u Beču 1919, u 88. godini.

    Međutim, najveći ljubavni jadi kneževi počeli su kada se zaljubio u svoju sestričinu Katarinu. Čaršija i Dvor zgražavali su se nad "rodoskrvnjenjem i nemoralom". U ogorčenju, naročito se isticala Pravoslavna crkva, do koje je knezu mnogo stalo. Skoro tri godine patio je knez i bio u dilemi "biti il' ne biti". Na kraju, knez je i verio Katarinu. Smrt ga je sprečila da se s njom i venča. Ljubav prema Katarini knez Mihailo je odneo u grob.

    Čovek velike kulture i obrazovanja, knez Mihailo negovao je i umetnost. Najviše je voleo muziku. U njegovo doba, krenule su one "velike muzičke zabave" - uz vojnu muziku, za uveseljavanje publike.

    Prilikom svojih boravaka u inostranstvu, često je posećivao dvorane gde su održavane kulturne priredbe. Naročito, je voleo operu. Svirao je klavir. Jednom prilikom kada je boravio u Kragujevcu, odsvirao je čitav klavirski koncert. Iz inostranstva je kupovao note o svom trošku. Gospodina Anastasa Jovanovića molio je da mu iz Beča pošalje celu partituru "Travijate", što je ovaj i učinio.

    Od kompozitora, najviše je voleo Mocarta. Žalio je što mu narod nije muzički obrazovan. Pozvao je u Beograd Kornelija Stankovića (1861), koji se nalazio u inostranstvu, da bi kod "Srpske krune" održao tri koncerta na kojima su bili kneginja Julija i knez Mihailo. Zamolio je Stankovića da posle koncerta pođe po Srbiji i da u narodu notno zabeleži srpske pesme i spase ih od zaborava. I u ovom slučaju, videla se "velika žeđ" kneževa za podizanjem kulture u svome narodu.

    Veruje se da je knez svoju pesmu "Što se bore misli moje", napisao u Beču. Da li zbog neverne kneginje Julije ili patnje zbog nedozvoljene ljubavi sa maloletnom Katarinom? U životu kao i u ovoj pesmi, knez pati. Razapet između dve ljubavi, ponosa, džentlmenstva, poroka, čežnje...

    Ljubavni jadi muče kneza. I rađa se pesma "Što se bore misli moje". Svaka analiza ovih stihova, suvišna je. Jedno pitanje ostaje: Julija ili Katarina? Ili obe? Nije li duševna borba zrelog muškarca i kneza Srbije bila u kontrapunktu duše koja je istisnula ove stihove? To najbolje govore stihovi pesme, iz "srca iščupane" - kako mi je jednom, u dugim noćima vina i toplih razgovora u "Srpskoj kafani", rekao pesnik Branko Miljković.

    Ne zna se ime autora muzike na stihove kneza Mihaila Obrenovića. Jedni smatraju da se radi o građanskom nemačkom licu, drugi o staroj herbejskoj melodiji. U njoj ima sinhronizovanog građanstva, plemićke sete i elegancije, Beča i starih beogradskih sokaka. I našeg plemenitog i lepog kneza Mihaila Obrenovića i njegove ljubavi.

    Klavirski virtuozno-briljantno i osećajno, na melodiju "Što se bore misli moje", kompozitor Kornelije Stanković uradio je varijacije na tu temu. Prvo u Beču, a zatim širom Srbije i Evrope, Stanković je oduševljeno izvodio ove varijacije, praćen dugim i iskrenim aplauzima.
    (preuzeto iz "Glasa javnosti", autor Ž. Petrović)






    Što se bore misli moje.
    Iskustvo mi ćutat' veli.
    Bež'te sada vi oboje,
    nek' mi srce govori.

    Prvi pogled oka tvoga,
    sjajnom suncu podoban,
    ranio je srce moje,
    učinio robom ga.

    Da te ljubim, ah, jedina,
    celom svetu kazaću,
    samo od tebe, ah, premila,
    ovu tajnu sakriću.

  8. #8

    Odgovor: Priča o pesmi

    Kad pogledam unazad, definitivno je vreme koje sam proveo u srednjoj školi ponajviše oblikovalo moj muzički ukus. Radoznalost, koju sam oduvek imao u neograničenim količinama, me vukla u raznim pravcima, a meni nikad nije bio problem da se udubim u nešto što me zainteresuje i istražim ga do kraja.

    Ali nikad neću zaboraviti kako sam se navukao na jednu pesmu. Elem, jednoga dana dođem u školu i na klupi vidim markerom napisane reči "...words, don't come easy to me, this is the only way for me to say i love you, words dont come easy...." da se razumemo, ruski je jezik koji sam učio kroz celokupno školovanje, ali za toliko sam čak i ja mogao da ukapiram, i toliko mi se svidelo da sam odmah startovao moju drugaricu Dinu, u to vreme redovnog posetioca svih muzičkih dešavanja u Bgd-u (brat joj je Roman, basista Plejboja) da mi pronađe i snimi (ah, te kasete) dotičnu pesmu, što je ona i uradila, ali do malopre nisam znao ko je peva...al' net je čudo...mada, da me neko pita ko je F.R.David, ne bih imao pojma...U svakom slučaju, Words...pesma koju sam danas čuo na radiju u samoposluzi, i vratila me u vreme "...when i was young, when i was free..."...


    Words, dont come easy to me
    How can i find a way
    To make you see I love you?
    Words dont come easy.
    Words, dont come easy to me
    This is the only way
    For me to say I love you
    Words dont come easy

    Well i'm just a music man
    Melody's so far my best friend
    But my words are coming out wrong
    and I - I reveal my heart to you and
    hope that you believe it's true 'cause

    Words, don't come easy to me
    How can i find a way,To make you see i love you? words don't come easy.
    This is just a simple song,That i've made for you on my own.
    There's no hidden meaning you know,when I - when i say I love you honey,
    Please believe i really do 'cause

    Words, dont come easy to me
    how can i find a way
    to make you see I love you?
    words dont come easy It isn't easy
    Words dont come easy

    Words, dont come easy to me
    how can i find a way
    to make you see I love you?
    words dont come easy

    Words, dont come easy to me
    This is the only way
    For me to say I love you
    Words dont come easy...

  9. #9

    Odgovor: Priča o pesmi

    Dido - Don't Leave Home

    Pre nekoliko godina, odlucila sam da prekinem sve sto je do tad bio moj ustaljen zivot. Da odem medju neke druge zidove, da se budim uz neke druge zvuke, lezem uz nove mirise. Vise nikog nisam htela da vidim, da slusam tudje muke i stojim u mestu. Bilo mi je tesko jer to bila moja prva selidba. Ali to sam sama zelela.

    Prvo vece provela sam placuci. Ne znam zasto. Niko mene nije ostavio, ja sam ostavila sve. A opet, sve mi je bilo strasno. Sve moje bilo je tu. A opet je delovalo kao da niceg nema. Kao da sam lebdela u svemiru, zauvek otkinuta od svega za sta sam do tad znala.

    Prvo jutro. Umesto drveca i neba, kroz prozor se vidi susedna zgrada. Umesto ptica, tutnjava kola i glasovi iz komsiluka koje ne prepoznajem.

    A onda mi je u posetu dosla moja samoca. Sela je preko puta mene i malo smo razgovarale sta cemo i kako cemo. Rece:


    Like a ghost don't need a key
    Your best friend I've come to be
    Please don't think of getting up for me
    You don't even need to speak
    When I've been here for just one day
    You'll already miss me if I go away
    So close the blinds and shut the door
    You won't need other friends any more

    Oh don't leave home, oh don't leave home

    If you're cold I'll keep you warm
    If you're low just hold on
    Cause I will be your safety
    Oh don't leave home


    I arrived when you were weak
    I'll make you weaker, like a child
    Now all your love you give to me
    When your heart is all I need



    A onda, kao da cuh svoje misli upucene njoj:

    Oh how quiet, quiet the world can be
    When it's just you and little me
    Everything is clear and everything is new
    So you won't be leaving, will you?

    na sta se ona nasmeja i ponovi:

    If you're cold I'll keep you warm
    If you're low just hold on
    Cause I will be your safety
    Oh don't leave home

    I tako nas dve sklopismo pakt. Odrzala je obecanje do dan danas. S vremena na vreme ona odlazi, nisam je nikad pitala gde. Ali uvek se i vrati. I pomogne.
    Poruku je izmenio Cecara, 19.03.2009 u 15:01
    Isn't it funny how day by day, nothing changes, but when you look back, everything is different?
    C. S. Lewis

  10. #10

    Odgovor: Priča o pesmi

    E, kad se Twin Peaks prvi put prikazivao na Tv-u, ja sam bio nešto kao Čarli Harper, totalno zaluđen Linčovom pričom o malom mestu na američko-kanadskoj granici u kome se noću dešavaju razne stvari i gde dolazi agent Dejl Kuper da zavede red. Onda sam došao do muzike iz istoimene serije i tu kasetu preslušavao jedno 20 puta dnevno . Danas mi je moja sestričina, zlato malo, donela sve živo što je moglo da se skine sa neta na tu temu, i ja se raspilaviJo.

    Evo jedne pesme koja mi se svidela (i još uvek mi se sviđa) toliko da mi je prvi nick na netu bio njen naslov:

    THE NIGHTINGALE




    The nightingale
    It said to me
    There is a love
    Meant for me
    The nightingale
    It flew to me
    And told me
    That it found my love.

    He said one day
    I�ll meet you
    Our hearts will fly
    With the nightingale.

    The nightingale
    He told me
    One day
    You will be with me.

    The nightingale
    Said he knew
    That your love
    Would find my love one day

    My heart flies
    With the nightingale
    Through the night
    All across the world.

    I long to see you
    To touch you
    To love you
    Forever more.


    Anđeoski glas Džuli Kruz i nežan Linčov tekst je samo podvukao mističnu atmosferu gradića iz snova...

  11. #11

    Odgovor: Priča o pesmi

    U jednoj od onim nocima kada se borim sa svojim mislima i kad me savlada tuga.
    Kada se osecam kao da sam sama na svetu i da nema izlaza iz haosa u kojem sam, sa tv-a cula sam

    You are a force, you are a constant source
    Yeah you are a shining light
    Incandescent in the darkest night
    Yeah you are shining light
    And all the blood I would sacrifice
    For you are my shining light
    Sovereign bride of the infinite
    Yeah, you are a shining light
    Yeah, you light up my life

    u izvodjenju A.Lennox

    Pesma me je bas dotakla, zasto i kako, ne znam. Samo znam da uvek kad je cujem, vrati mi malo dobrog raspolozenja.


  12. #12

    Odgovor: Priča o pesmi

    Ima jedna mala devojčica koja nije stigla da bude dete. Moja je, a nije.

    Ne mogu se pohvaliti da je znam od kad se rodila, u to vreme mi kao da nismo postojali, ali, prvi naš susret bio je nenadan i čudan. Gledala me svojim dvogodišnjim očima kao da je već tad znala da smo neraskidivo povezane.

    Sa svoje četiri godine slušala je kako joj se roditelji svadjaju do iznemoglosti, i od tad živi dva odvojena života. Kod oca se zove jednim, a kod majke drugim imenom. A to ime nigde nije ljubav.

    Počele smo da se vidjamo i da dolazi kod mene na par sati negde pred njen polazak u školu, čini mi se. Ni sama nisam znala kako da se postavim prema toj plahoj, ćudljivoj devojčici, koja nije kriva za sve muke koje je čekaju. I sve ove godine pokušavam da je naučim da odraste i bori se, a ona u stvari samo želi da bude malo, voljeno i spokojno dete koje se mazi sa mamom i tatom.

    Sva ljubav koju ovde dobija od svih nas je ništa naspram sve neljubavi i grubosti koje dobija od svojih roditelja. Njene suze su jedna od najtežih stvari koje sam ikad videla. I na žalost, moje su ruke preslabe da je zaštite od svih udaraca koje joj život svakodnevno zadaje i od emotivne grubosti njenih roditelja, ne jednog prema drugom, nego prema njoj, jedinoj koja ni za šta nije kriva.

    Priča njenog života, i način na koji razmišlja:

    PINK Family Portrait

    Mama please stop cryin'
    I can't stand the sound
    Your pain is painful
    And it's tearin' me down

    I hear glasses breakin'
    As I sit up in my bed
    I told Dad you didn't mean
    Those nasty things you said

    You fight about money
    'Bout me and my brother
    And this I come home to
    This is my shelter

    It ain't easy, growin' up in World War III
    Never knowin' what love could be
    You'll see, I don't want love to destroy me
    Like it has done my family


    Can we work it out?
    Can we be a family?
    I promise I'll be better
    Daddy, please don't leave

    Daddy please stop yelling
    I can't stand the sound
    Make Mama stop cryin'
    'Cause I need you around

    My mama, she loves you
    No matter what she says is true
    I know that she hurts you
    But remember I love you too

    I ran away today
    Ran from the noise, ran away
    Don't wanna go back to that place
    But don't have no choice, no way

    I don't wanna have to split the holidays
    I don't want two addresses
    I don't want a stepbrother anyways
    And I don't want my Mommy
    Have to change her last name!

    In our family portrait
    We look pretty happy
    We look pretty normal
    Let's go back to that



    Remember that the night you left
    You took my shining star
    Daddy don't leave
    Daddy don't leave
    Daddy don't leave
    Don't leave us here alone

    Mama I'll be nicer
    I'll be so much better
    I'll tell my brother
    I won't spill the milk at dinner

    I'll be so much better
    I'll do everything right
    I'll be your little girl forever
    I'll go to sleep at night
    Isn't it funny how day by day, nothing changes, but when you look back, everything is different?
    C. S. Lewis

  13. #13

    Odgovor: Priča o pesmi

    Od kako se Lana del Rej proslavila sa pesmom Video games, ja sam njen die hard fan. Volim zavodljivu notu njenog glasa, volim njene pesme, volim mahom sve što radi.

    Međutim, jednu pesmu ne slušam više.

    Ležim u krevetu sa njim, jutro je i septembarski toplo u sobi. Na zidovima se igraju senke koje stvara sunce dok prolazi kroz rupice na roletnama. Do tada sam već navikla da me budi zvonjava njegovog telefona koji je bio ugašen samo kad imamo alone time, što se na spavanje nije odnosilo. On leži u beloj atletskoj majci, hvata telefon i hrapavim glasom razgovara. Onako bunovna ustajem i bauljam do stola gde je uvek stajala čokolada, uzimam kocku ili dve da mi zasladi usta. Vraćam se u krevet, on je već ustao i oblači se, kreće na posao a ja ću još malo da kunjam. Obučen i spreman, saginje se prema meni i ljubi me pre nego što ode, sa obećanjem da će mi se iskupiti za njegov obavezama zauzet vikend kad se vrati kući. Nijednom nije otišao od mene a da me nije poljubio.

    Obećanje za taj dan je ispunio. Međutim, ono koje mi je dao na početku naše priče nije.

    Posle nekoliko dana me je ostavio.

    Kad krenu uvodni taktovi pesme "Blue jeans", svaki put mi se srce još malo pocepa na onim mestima za koja je rekao da će mi pomoći da zarastu.

    Krek, krek.. Ne gudra

Slične teme

  1. Ubij me u pesmi
    Autor maksimilijan u forumu Druženje forumaša
    Odgovora: 64
    Poslednja poruka: 09.05.2010, 00:34

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •