Manastir MILEŠEVA
Manastir Mileševa Манастир Милешева Crkva manastira Mileševe posvecena je Svetom Spasu - Vaznesenju Gospodnjem.
Manastir Mileševa Манастир Милешева Manastir Mileševa je zadužbina je kralja Vladislava, sina Stefana Prvovenčanog.
Ktitorska kompozicija (kralj Vladislav -desno- drži maketu mileševske crkve.
Vreme zidanja hrama nije tacno utvrdeno, u literaturi se navodi godina 1234. kada je Vladislav postao kralj, ali je verovatnije da je izgradnja i živopisanje završeno još za života Stefana Prvovenčanog a po želji Svetog Save, dakle pre 1228.godine.
Manastir Mileševa Манастир Милешева Crkva je građevina raške škole, jednobrodne osnove, ima trodelni oltarski prostor, kupolu podignutu na preseku broda i pevničkog transepta i pripratu. Spoljna priprata sa bočnim kapelama Sv. Đorđa i Sv. Dimitrija podignuta je oko 1236. godine. Cela crkva je spolja omalterisana i okrecena.
Manastir Mileševa Манастир Милешева Mileševa je jedno od najznačajnijih duhovnih i umetničkih središta srpskog naroda. Veliku popularnost u narodu manastir je stekao posle prenošenja moštiju Sv. Save iz Trnova (Bugarska) 1236. godine.
U Mileševi je 1377. godine Tvrtko Kotromanić krunisan za kralja Bosne i Srbije, a 1446. godine Stefan Vukčić Kosara dobio je titulu hercega od Svetog Save.
Manastir je puna tri i po veka, od 1237. do 1594.godine, bio grobnica Svetog Save. Godine 1594. Turci su odneli mošti u Beograd i spalili ih na Vračaru.
Prilikom odnošenja moštiju, monasi su uspeli jednu ruku da sakriju. Od tada se ruka naizemenično čuva u Mileševi i manastiru Sv. Trojice u Pljevljama.
Pljevaljski manastir Sv. Trojice.
Taj događaj zaslužuje malo više pažnje.
Pored širokih ratnih priprema, formranja Svete Alijanse hrišćanskih zemalja protiv Turske, to je bio i period unutrašnjih ekonomskih teškoća izazvanih lošim godinama, glađu i bolestima. To je svakako uticalo na nemire, pa i među Srbima. A uticali su i spoljni činioci.
Iako citat koji sledi nije celina, ipak se dovoljno vidi o ovom dogadjaju koji je znatno uticao na dalje odnose Srba prema turskoj vlasti.
''Papini i austriski izaslanici radili su, medjutim, i na drugim stranama. Njihovo delovanje u Erdelju, kod kneza Sigismunda Batorija, i kod susednih Srba izazva prvi ustanak medju Srbima u Banatu. U martu 1594. god. ustanici i hajduci napadoše i popališe Vršac, možda još ne kao izraz dobro pripremljene akcije nego iz hajdučke nazlobrzosti i pod utiskom vesti da je izbio tursko-austriski rat većih razmera. Medjutim ima znakova kao da je lugoški ban, Đordje Palatic, Batorijev čovek, poticao Srbe i Vlahe toga kraja, da se u što većem broju dignu na Turke. Biće da je bilo sličnih pokreta i u unutrašnjosti. Medju Arnautima katolicima, a i medju susednim srpskim plemenima, bilo je i agitacije i vrenja već tada.
Nije još sasvim utvrdjeno šta je neposredno potaklo Sinan-pašu, glavnog zapovednika turske vojske, da toga proleća 1594. god. uzme mošti Sv. Save iz Mileševa i da ih spali na Vračaru 27. aprila 1594. god. On nije mogao biti ni jednog časa u sumnji, da će takav postupak duboko ozlojediti Srbe. Šta je hteo s tim? Da kazni Srbe za taj lokalni ustanak u Banatu, ili da ih unapred zaplaši? Nama se čini da su motivi morali biti dublji. Takav postupak prema mrtvima nije bio u običajima Turaka; telesa kraljeva Milutina i Dečanskog i telo kneza Lazara i drugih srpskih svetitelja ostala su poštedjena sve do naših vremena. Očevidno je, dakle, da se htelo tim svetogrdjem Sv. Save pogoditi samu crkvu i njene pretstavnike, koji su u Savi gledali svog duhovnog rodonačelnika. A to se dogodilo što turske vrhovne vlasti sa Sinanom na čelu nisu bile zadovoljne držanjem srpskih crkvenih lica, njenim vezama i radom u narodu, i što su spaljivanjem Savina tela hteli, i simbolično i stvarno, da spale srpsku slobodarsku misao, koja se počela sve jače osećati.'' (V. Ćorović, Istrija Srpskog naroda)
Pre 1228. godine naos i priprata ukrašeni su freskama izvanredne lepote. Portreti kralja Vladislava, Simeona Nemanje, Sv. Save, Stefana Prvovenčanog i kralja Radoslava, kao i Beli anđeo na Hristovom grobu predstavljaju remek dela srpske i evropske umetnosti 13. veka.
Levo je predstavljen Vladislav, sasvim desno Stefan Nemanja, kao monah Simenon (vidi se samo deo figure) i do njega Sv. Sava.(Tuđ snimak.)
Portreti Nemanjića, kao tipično srpska vladarska kompozicija je u Mileševi naslikana po prvi put, a postaće nezaobilazna u kasnijim slikarskim kompozicijama u crkvama Srbije.
Živopis u spoljnoj priprati i kapelama nastao je oko 1236. godine.
Turci su više puta spaljivali manastir, ali uprkos tome Mileševa je razvila bogatu kulturnu delatnost. U 16. veku u manastiru je radila štamparija u kojoj su štampane liturgijske knjige. 1688. godine manastir je osetno stradao, a 1782. godine izgorele su manastirske ćelije i sve ikone. Mileševa je imala dve velike obnove, prvu za vreme patrijarha Makarija u 16. veku, a drugu 1863. godine, kada je crkva dobila današnji izgled.
Mileševsko slikarstvo obnavljano je u 16. i 17. veku. Konzervacija slikarstva izvršena je pedesetih godina 20. veka, a obimna arheološka istraživanja, konzervacija i prezentacija arhitekture završeni su 1996. godine
Mileševske freske odaju izuzetno visok umetnicki kvalitet. Slikari su bili Grci, školovani u jednom od velikih centara Vizantijskog carstva, u Carigradu, Nikeji ili Solunu, gde je negovan rad u tehnici mozaika. Živopis u naosu i oltaru, nastao je po želji Svetog Save, i nastavlja studeničku praksu imitacije mozaika-freske na zlatnoj pozadini sa iscrtanim kvadraticima ili na plavoj pozadini bez kvadratica.
Čuvene po vrednosti su freske inspirisane kasnoantickim i vizantijskim mozaicima, Hristos u Cvetima, Anđeo na kamenu Hristovog groba – “beli Andeo”,Bogorodica iz Blagovesti, koje potvrduju da su Mileševu oslikali nesumnjivo najveci umetnici koje je imalo evropsko slikarstvo XIII veka.
Manastir Mileševa Манастир Милешева
Manastir Mileševa Манастир Милешева
Slikano je s mosta na Mileševki.
Obratite pažnju na kulu-zvonaru koja je u vreme kad sam ovo slikao (2002.) bila ispred zapadnog ulaza u crkvu. Na slikama iz 2008. koje slede, vidi se da je zvonara sada na jugoistoku od crkve i sa promenjenim izgledom.
______________
Nenad.bds je napisao:
Pripremajući se za put na more (Crnogorsko, za sada jedino dostupno bez pasoša!) tražio sam jeftin smeštaj da putovanje podelim na dva dela i tako dobijem vreme za posete manastirima koji nisu predaleko od pravca za more. Takav smeštaj našao sam u 'seoskom turizmu' u Mileševi, što se podudaralo sa mojom željom da ponovo posetim Manastir i napravim više fotografija, možda i u unutrašnjosti crkve. Iz negdašnjeg štedljivog trošenja filma sada sam u drugoj krajnosti - imam problem da odaberem razuman broj fotografija. I ovo što ovde postavljam ne može se baš smatrati 'razumnim brojem', ali nemam srca da ih ne podelim sa onima koji to vole.
Manastir Mileševa Манастир Милешева Pošto smo noćili na dvestotinak metara od Manastira, a početkom septembra sunce ne izlazi prerano, nije bio pretežak poduhvat sačekati da sunce počne da obasjava manastir.
Manastir Mileševa Манастир Милешева
Manastir Mileševa Манастир Милешева Na kupastom brdu u pozadini se uočavaju ostaci utvrđenja, tzv. Jerinin grad, koji se obično pominje uz opis manastira.
Manastir Mileševa Манастир Милешева
Da bih našao što bolji položaj za fotografiju sunčevih zraka koji izlaze iza planine i dolaze do manstira, popeo sam se na vrh strme livade prolezeći kroz dvorišta i ograde seoskih domaćinstava, usput uznemravajući pse (srećom privezane). Tih pola sata koje sam čekao da slikam menjanje sunčevog svetla, uživao sam u pogledu i rosom nakvašenoj livadi punoj kaćuna (šafrana).
Manastir Mileševa Манастир Милешева
U silasku mi se posrećilo da sklopim lepu kompoziciju kroz krošnju stare jabuke.
Manastir Mileševa Манастир Милешева Prethodne slike su napravljene sa severne, a ovo je pogled sa južne strane. Obronak na kome sam ja od manastira razdvaja reka Mileševka.
Manastir Mileševa Манастир Милешева
Manastir Mileševa Манастир Милешева
Glavni ulaz je sa severne strane.
Manastir Mileševa Манастир Милешева Snimak je načinjen bez blica, kroz vrata.
Manastir Mileševa Манастир Милешева U gornjem delu slike se vidi da urušeni svod priprate nije obnavljan već je priprata prekrivena krovom.
Manastir Mileševa Манастир Милешева Levo od ulaza u naos iz priprate je mesto gde su bile sahranjene mošti Svetog Save.
''Posle smrti Sv. Save, kralj Vladislav je oko 1236. godine uz mileševsku crkvu dogradio spoljnu pripratu s bočnim kapelama i u nju je, posle prenošenja iz Trnova, položio mošti Sv. Save. Tada je nastao i živopis ove spoljne priprate. Svi zidovi su bili prekriveni scenama Strašnog suda. Na istočnom zidu na žutoj pozadini je centralna scena - Deizis: Hristos na prestolu, s Bogorodicom i Pretečom, okružen anđelima i apostolima; grešnici na južnom zidu su na crvenoj pozadini a pravednici u raju na severnom zidu, na plavoj pozadini; svuda je islikavanjem kvadratića podražavan mozaik. Ove freske su radili domaći majstori ugledajući se na starije slikarstvo naosa. ''
Manastir Mileševa Манастир Милешева Naos.
Manastir Mileševa Манастир Милешева
Južni zid naosa na kome je freska 'Belog anđela'.
Manastir Mileševa Манастир Милешева
Manastir Mileševa Манастир Милешева
Manastir Mileševa Манастир Милешева
Konak ispred zapadnog ulaza u hram.
Manastir Mileševa Манастир Милешева Pogled sa zapadne strane. Levo na slici je potok koji se tu ulivao u Mileševku. Sada je stotinak metara dalje pripremljen i ogradjen teren za manastirski ribnjak. Verovatno će ući u funkciju kada jesenje kiše daju potoku dovoljno vode da popuni jezero pripremljeno za poribljavanje.
Manastir Mileševa Манастир Милешева
Ispred glavnog ulaza je nov ugostiteljski objekat koji pripada manastiru.
Od moje prethodne posete svi objekti oko hrama su (koliko ja vidim) izgradjeni skoro iznova ili sagradjeni novi. To je sada veoma lepo uredjena celina.
''Manastir je danas sedište episkopije Srpske Pravoslavne Crkve na čijem je čelu episkop Filaret Mićević, pod čijim su rukovodstvom okruženje manastira i manastrski konaci dobili izuzetno sređen izgled.''
''Episkop mileševski Filaret ulaže veliki trud i svoje pregalaštvo na obnovi monaškog i svešteničkog kadra, u cilju što većeg zadovoljenja potreba verujućeg naroda. Svojim radom daje poseban naglasak verskom vaspitanju dece i omladine, crkvenim horovima, bogosluženju u selima i gradovima Epearhije, vaskrsava svetosavski duh u duši naroda.'' (Sa sajta SPC su ovaj i drugi delovi teksta pod navodnicima.)
U mojim očima kompleks manastira pre ima namenu objekata visokog manastirskog turizma nego duhovnu, religioznu crtu. Istina, tu je i sedište Episkopije Mileševske (pretpostavljam da je to u zgradi levo od glavnog ulaza, severno od crkve), pa to može delimočno objasniti reprezentativnost kojom je kompleks izgradjen. Po mojoj proceni konaci mogu imati više od stotinu soba, a broj monahinja je nevelik. (A u priprati je kutija za priloge za izgradnju konaka!?)
Manastir Mileševa je verovatno trenutno najsređeniniji, ali ne i jedinstven primer po veličini i uredjenosti objekata. Pre bih rekao da većina većih ali i ostalih manastira ide u tom pravcu.
Ime Mileševa, manastir je dobio po reci Mileševki koja se kod Prijepolja uliva u Lim. Manastir se nalazi u neposrednoj blizini Prijepolja izmedu planina Zlatar i Jadovnik.
Tekst i fotografije sa upisanom 2008. godinom su pripojene iz posta iz septembra 2008.