Despotu Stefanu na um pade...
Zidao knez Lazar crkvu Lazaricu u Kruševcu, a pomagao mu sin Stefan. Ponestade kamena i ostalih zidarskih potrepština, pa Lazar posla sina pod Jastrebac da donese sve što je potrebno za nastavak gradnje. Stefan ne samo da dovuče kamen, nego pronađe lepo mesto na kome će sagraditi sebi crkvu. I tako, dok je knez Lazar zidao Lazaricu, despot Stefan je na desnoj obali reke Rasine, na trinaestom kilometru od Kruševca, u živopisnom predelu podno Jastrepca sazidao Naupare. Kada je knez Lazar saznao gde je njegov sin sazidao crkvu, poseti to mesto i oduševljen reče:,,Kako ti sine, na um pade da baš tu zidaš crkvu!’’ I po tome crkva dobi ime Nau(m)pare.
Druga priča je jednostavnija. Izvesno vreme u manastiru je bila kovnica novca, pa je narod govorio da ide u manastir gde se prave ,,nove pare’’. Koja je priča tačna, ne zna se, ali se po tome može zaključiti da je manastirska crkva, posvećena Rođenju Presvete Bogorodice sagrađena u drugoj polovini četrnaestog veka. Njegovo ime prvi put se pominje 2. marta 1382. godine u povelji Patrijarha žičkog Spiridona upućenoj monahu Doroteju i sinu Danilu u kojoj se kaže: ,,Među imanjima koja ovi ktitori poklanjaju manastiru Drenči - Dvor u Naupare s pridvoricom.’’
Uz veliku pomoć despota Stefana i cara Lazara manastir je veoma brzo napredovao. Ali, kada su Turci osvojili Kruševac i okolinu, 1454. godine, manastir je porušen i tako ostao do vremena Karađorđevog ustanka. U to vreme sveštenik Bogdan Miletić dobio je dozvolu da uredi crkvu i pričešćuje narod i vojsku. I kasnije manastir je obnavljan ,,vo vremja blagorodnago gospodara i knjaza Serbskog Miloša Teodorovića Obrenovića’’... kako je zapisano na ploči iznad ulaza u manastirsku crkvu.
Posle obnove prvi starešina bio je jeromonah Simeon Teodorović iz Sarajeva. Pod njegovim rukovodstvom dovršeno je uređenje manastira, sagrađen današji stari konak i zgrade za domaćinstvo, postavljena ograda, zasađeni voćnjak i vinograd. Podigao je i manastirsku školu u kojoj je bio prvi predavač. Ta škola i danas radi.
U vreme Prvog svetskog rata manastir je opljačkan, a starešina odveden u zarobljeništvo. Nova obnova manastira počela je 1929. godine. Iguman Porfirije Iljički, poreklom Rus obnovio je stare zgrade i počeo zidanje novih, uredio manastirsku šumu, osnovao pčelinjak i rasadnik. Za vreme Drugog svetskog rata manastir je ponovo opljačkan, a veliki deo zgrada i imanja zapaljeno. Posle rata oduzeto mu je preko hiljadu hektara manastirske imovine.
Godine 1950. manastir Naupare pretvoren je u ženski manastir, kada je u njega prešao jedan deo sestrinstva iz manastira Divljane.
Manastirska crkva zidana je od grubo tesanog kamena i ukrašena veoma lepim rozetama, od kojih dve na zapadnoj strani imaju neprocenjivu vrednost. Crkva je oslikana u četrnaestom veku, ali su freske uništene još u vreme stradanja manastira pod Turcima. Sada u njoj postoje samo delovi fresaka otkrivenih restauracijom 1994. godine.
Danas manastir Naupare živi punim životom, sa preduzimljivim sestrinstvom. Veliki broj vernika ovoga kraja i posetilaca iz zemlje i inostranstva zahvalni su despotu Stefanu ,,što mu je na um palo da baš ovde sazida crkvu’’.
net