Božić je blagdan porodičnog okupljanja i zajedničkog iščekivanja Hristovog rođenja.
Do kraja 4. veka se obeležavao 6. januara ( katolička vera ), a nakon toga je premešten na 25. decembar kako bi se potisnula uvedena rimska svetkovina rođenja nepobedivog Sunca, odnosno rođendan sina Sunca - Mitre, koji pada u vreme zimske obratnice.
Hrišćani su vrlo rano taj dan Isusovog rođenja smatrali i početkom nove godine. U razdoblju obnovljenog Zapadnog rimskog carstva, gotovo je u čitavoj Evropi početak Nove godine bio na Božić.



Tek je 1691. Crkva prihvatila 1. januar kao Novu godinu.
Mnogo poganskih običaja i rituala iz prethrišćanskog razdoblja se zadržalo kod naroda i do današnjih dana - uloga vegetacije, svetlosti, darova i čestitanja.
Svi ti običaji su se vekovima oblikovali uticajem raznih naroda i krajeva, pa su po tome zajednički čitavom hrišćanskom svetu, a opet, svaka im je sredina udahnula nešto svoga i tako ih učinila prepoznatljivima.



Pravo poreklo Božića obavijeno je velom kontraverze i kompromisa, a Božić kao takav ne bi trebalo da bude ništa osim jednostavnog i lepog potsećanja na Isusovo postojanje kao malog deteta.
Bilo da je Božić sredinom zime, ili usred leta, svako od nas bi trebalo da iskoristi priliku da u sebi pronađe ljubav, razumevanje i tračak svetlosti u srcu.





Što se tiče ukrašavanja božićnog drveta, i tamo korene možemo tražiti kod drevnih Rimljana koji su tokom zimskih festivala kitili drveće malim komadima metala tokom zimskog praznika, u čast Saturna Boga poljoprivrede.

Običaj je da se božićno drvo kiti na dan Adama i Eve, odnosno na Badnjak, jer je u prošlosti drvo predstavljalo rajsko drvo sa kog su Adam i Eva jeli zabranjeno voće, a najčešći ukras na njemu bile su jabuke voće koje je Eva ponudila Adamu.

U 16. veku drvo jele ukrašavano je i u kućama i na ulicama sa jabukama, papirnatim ružama, svećama i šarenim papirićima.

Zanimljivo je i to da je božićno drvo upaljenim svećicama prvi ukrasio protestantski reformator Martin Luther kako bi pretstavio zvezde koje svetle u noći.

Drvo se do nedavno kitilo orasima, jabukama, suvim kolačićima i ukrasima koje su porodice same napravile.
Danas je drvce više kao ukras i modni detalj u domu, a za ukrase se troše velike količine novca kako bi drvce bilo u " trendu " .

Pa ipak, bez obzira na način ukrašavanja, miris svježih zelenih iglica uvek će predstavljati i podsećati nas na
postojanje života u hladnoj i mračnoj zimi.




( preuzeto sa neta )