Ja sam se vratio! I nisam se pokajao!

A mucilo me je isto pitanje, naravno...godinama...U principu, mnogo je teze vratiti se, nego otici...jer kad odlazis uvek mozes sebe da slazes da je privremeno...da ne zelis sebe da dovedes u situaciju da jednom kazes "a ko zna gde bih bio da sam otisao..."...Nakon nekih godina u inostranstvu steknes odredjenu sigurnost, a sve vezano za povratak u Srbiju ume da bude jako neizvesno...

Svako tu ima neku svoju racunicu...lova nije garancija srece...a meni je falio Beograd...falilo mi je da setam nekim starim ulicama...falili su mi neki jako dragi ljudi...falio mi je Dunav...Ona klupica na Kalishu...setnja Novim Sadom...osecao sam da kofere godinama prenosim na pogresnu stranu okeana...i presekao sam...Da me neko ne shvati pogresno, jako sam zahvalan sto sam imao priliku da 6 godina zivim u Kanadi, da zavrsim dobar fakultet...upoznam neke predivne ljude...da putujem...to je sve jedno prelepo iskustvo...koje ne bih menjao nizasta na svetu...ali...bilo je vreme...

Ipak u sve gradove odlazis, a samo se u jedan vracas...

I eto...nisam se pokajao...i jako sam ponosan na tu odluku...