Sigurno vam se bar nekada u nekoj od kafana dogodilo nesto znacajno, interesantno, nesto lepo ili manje lepo, nesto sto bi ste rado podelili sa drugima...
Deo svog zivota sam proveo po kafanama. Kako bi rekao Gustav Krklec:
- Svoje najlepse dane proveo sam nocu, u Skadrliji...
U kafani kao instituciji sam doziveo svasta, u glavnom prijatno. Upoznao sam niz zanimljivih osoba, naslusao se predivnih muzika, stekao brojne prijatelje....

Imao sam retku srecu da kao gimnazijalac kod Sest topola slusam Lepog Jovicu kako sa svojm orkestrom izvodi poznatu pesmu O, mladosti. Zaista, sjajano izvodjenje jedne izuzetne pesme. Posebnu draz tome je, osim utreniranog i viseglasnog aranzmana za tambure, dala i interpretcija sa simpaticnim ehom budimpestanskog naglaska....

Pre nekoliko meseci s nekim prijateljima sam bio u ekskluzivnom motelu u Vrscu, zaista prelepom gradu na jugu Banata. Kada smo usli, na moje iznenadjenje, u sali sam ugledao kompletan tamburaski orkestar kako svira nekom drustvu. Nakon nekog vremena, bas kada sam bio u dilemi izmedju `kasne berbe` i `sardonea`, sa moje obe strane su se pojavili tamburasi lagano i ovlas svirajuci `Izadji iz moje case`, pravilno procenjujuci moj senzibilitet. Posto nisam imao kud ja sam im rekao da cemo uzeti muziku ali da prvo odsviraju i otpevaju `O, mladosti`, nadajuci se da o tome nemaju pojma. Medjutim, greska. Nakratko su se pogledali i na moje veliko iznenadjenje zacuo sam trazenu pesmu, gotovo u istom fazonu kao nekada davno kada sam slusao, vec odavo pokojnog, Lepog Jovicu....

Kasnije zajedno u drustvu sa orkestrom, kada sam im ispricao svoju pricu o toj pesmi, sef orketra mi je rekao da je i on tada, kao mladic, svirao kod Set topola sa svojim velikim sefom i uciteljom, Lepim Jovicom.....

Kako li su nam se samo putevi ukrstili...