Bilo je to za docek ove otisle 2008. koju smo ispratili pre par dana. Islo mi se negde na docek, ali problem je kao i obicno lova. Elem, snadju se 4 zene, samostalne , zaposlene i navataju neki restoran u gradu, da mogu da se vrate pesaka, ako podosta popiju( a hoce
). Fino, klasika, vecera, pice ziva svirka. Popilo se podosta, kako to samo zene mogu, a onda pocesmo da obracamo paznju na drustvo za susednim stolom. Kuku majko! Nije mi trebalo mnogo da shvatim da su gastarbajteri. Moje dame taj prizor je trebalo videti! Tip sa roze kosuljom, kajlom preko maljavih grudi i repovima.Znate oni repovi sto su se nosili 80 tih. Naravno, malje vire kroz kosulju, valjda misli da je ro sexy. Prizor za smeh. Sve ja bilo OK. dok dasa nije uzeo muziku. Po repertoaru shvatih da je iz " pasivnih krajeva" . Znate ono: " Nema raja bez rodnoga kraja" isl. Obzirom da smo mi iz Vojvodine vrlo trpeljivi, nije nam u pocetku smetalo, sve mislimo , ispucace se i dosta. Kad ono...nikad kraja...Mojoj toleranciji je dosao kraj kad je po stoti put, usred Srema, pevac zajaukao: " Sidji Raso sa planine"...Smrt za usi...Meni , inace poznatoj po netoleranciji( mozete misliti onda koliko sam trpela jadna
), padne mrak na oci i na sav glas zapevam: " Ja sam rodjen tamo na salasu"...Orkestar Rasu, ja na salasu
Sa posebno naglasenim stihom : " Ravnica ce opet biti nasa..." . Jupi nadjacala sam orkestar! Ove moje me stisavaju, plaseci se da ne izbije incident na lokalnom nivou.Sto one vise stisavaju, ja se sve vise dernjam! Kukavice jedne , utronjale se da ce onaj sa repovima da ustane i umlati me i vec gledaju gde je pozarni izlaz!Ali, mrzim kad me neko maltretira muzikom, pogotovo ne takvom. Drecala ja tako , drecala, cela kafana blenula u mene i...uspeh! Muzika pocinje da svira Vojvodjanske pesme! Ko veli: " Ova je luda, pevace do sutra, kad ne mozes da je pobedis, a ti joj se pridruzi
Eto recepta! Samo se dernjajte,al iz sveg glasa!