Kafanske price - Strana 2
Strana 2 od 5 PrvaPrva 1234 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 16 do 30 od ukupno 70
  1. #16

    Odgovor: Kafanske price

    Tri pripita mladića, koji su bili s tri devojke, pretukla su u noći između četvrtka i petka tamburaše u kafani "Ciganske noći" u Novom Sadu, ispričao je za Gl vlasnik Lajoš Nikolić a potvrdila policija. Prema rečima portparola novosadske policije Stevana Krstića, muzičare su tukli zasad nepoznati gosti, a razlog su pesme koje su tražili a nisu im odsvirane. Bilans tuče jesu lake telesne povrede četvorice tamburaša, razbijen inventar kafane i polomljeni instrumenti.
    Kada su ti nasilnici došli u kafanu, već je bilo gostiju. Tamburaši su svirali gospodinu za stolom u ćošku, a on im je za tu noć ostavio 30.000 dinara. Problem je nastao kada je jedan od te trojice, koji je već jednom pravio probleme u kafani, zahtevao da muzika dođe za njegov sto. Vređao je i psovao sve Cigane, a pošto muzičari nisu došli da sviraju njegovom društvu, nasrnuo je na njih zajedno s drugovima. Dok su ih tukli, muzičari su bežali. Dvojici tamburaša slomili su nos, jednom je razbijena arkada, a istučen je i muzičar koji ima rak pluća. Ima dosta krvi u delu kafane gde je izbila tuča. Slomili su violinu i tamburu, polomili stolice, pa pobegli ispričao je Nikolić.
    (pruzeto sa net-a)

    Naiđoh na ovu vest na netu. Rastužila me je. I razbesnela.
    Mojoj osnovnoj školi su gravitirale uličice u kojima je bilo Roma. Tako su moji školski drugari bili i Romi. A u neka srećnija vremena, čini mi se, nismo se delili, pa su nam svi drugari bili drugari.
    Zahvaljujući tome, u nekom starijem dobu sam u kafanama nailazila na moje školske. "Ciganske noći" su jedna od njih.
    Skitalo se gradom. Negde oko ponoći mi kaže drug: E, sad ću da te vodim na jedno mesto za koje sigurno ne znaš. I ne, nisam znala za to mesto što je "ovnu predvodniku" bila mala pobeda nad mojom obaveštenošću.
    Ulazimo u dvorište, mala drvena vrata na koja se kuca ne bi li ušao. I "ovan" kucne. Ulazimo u lokal koji je sve samo ne sređen. Ali i sve samo ne prazan. Najpre prepoznajem "zaposlene". Konobar (i gazda) je par generacija ispred mene, ali se znamo. Kad posluži goste (naravno, pevajući) hvata se kontre. Šanker je dve godine mlađi, znamo se jako dobro, takođe dok radi peva, ali se i on prihvatio violine i odsvirao "Ševu". Banda mi je već dobro poznata. Veseli su i znojavi, zaboravili su kad su napravili pauzu, ali i dalje imaju osmehe na licu (kao u Đoletovoj pesmi: Širok osmeh i zlatan zub). Zatim malo osmotrim goste. Ima ih poznatih. Neki su mi poznati tek iz viđenja, ali vidim i one koji baš nisu novosađani, koji su ovu kafanu pretpostavili nekim drugim kafanama na Skadarliji ili pozorišnim klubovima u prestonici.
    Pa, bila sam tamo do nekih ranih jutarnjih sati (totalno sam kad su me naterali da krenemo, a kafana je i dalje puna). I nije bilo važno za kojim je stolom muzika. Nisu pravili pauze, a svi gosti su imali osećaj da sviraju baš za njih. Prosto, neki osećaj zajedništva poštovalaca tamburaša i kafana se nadvio nad prostorom. A samo je to i bitno: da nam je svima lepo.
    Izlomiti muzičaru instrument je ostaviti ga bez hleba u rukama, a poštovaocima kafana i kafanskog života oduzeti uživanje.
    Zločin
    ... Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad....

  2. #17

    Odgovor: Kafanske price

    Davno, davno, u bašti kafane Tri šešira u Skadarliji, sam čuo po prvi put poznati, rekao bih, monolog odnosno pričanu šaljivu verziju o prikazivanju prvog nemog filma u Leskovcu. Umro sam od smeha slušajući je. Kasnije, takođe po raznim kafanama, sam je slušao više puta i sve su bile, naravno, slične, ali ne i iste. Pamteći deliće svih tih brojnih verzija napravio sam jednu hibridnu, odnosno originalnu s smislu jedinstvenosti, varijantu ovog teksta i ako neko od forumaša poseduje izvorni tekst Došea prv nem film v Leskovac, voleo bih da ga iznese na ovom forumu. Takođe napominjem da je moje poznavanje leskovačkog narečja oskudno i da sigurno u tekstu ima proizvoljnih i neadekvatnih reči, odnosno izraza...

    .... Došea prv nem film v Leskovac i kude će gu davav, dogovoruli se esnafi da gu davav v kafače Slavuj (Jevropa). Gazda na tuju kafanu je gazda Dupko, a prevodilac će da bidne kelner Trajče, od milošte vikan Trokur.
    Na zid go okačiše jedan čaršaf flekav od špriceri beli, tanko, debeli, sarme, podvarci, đuveci, mućkalice i ostalo, a na zid ispisaše:

    Zabranjeno:
    Semenki grickanje
    Na pod pljuvanje
    Na majku pcovanje
    U tmninu nađuvanje, da ne kažemo jebanje

    Uprava s poštuvanje

    Spustiše fironge, zagasiše lepetrike, opustiše go onaj rejektor i vika Trajče: ,,U ovaj film sto je došja iz Kolivud i što se vika Zameo gi vetar će igraju Simon Sifon, Flaster Kurton, Greta Gabor, Gari Koplerajče i ostali mlogobrojni,....
    Ovaj golem čoek toj gu je muž na onuj malečku žensku, a onaj, malečak toj gu je švaler,... eeeeeeee, posle ce ga svi mavav , sam',... on ce gi na svih da jebe majku v treći čin...
    Na toj ce neko iz publiku da rekne: Gazda na ovu kafanu, gazda Dupko neka izede jedno gomno!
    A gazda Dupko će oma: A be Mitke, iako je tmnina po glas te poznaja, a utra kad svane majku sam ti jebaja, a ženu ce ti jebem obaška zatoj što me ogovaraš po šaršiju!!!
    Na toj nasta takva uka i halabuka, cimanje i tepanje,.... lele, lele,... zajebalo veka,... i takoj je prošea prv nem film sto se prikazuvaja u sred Leskovac, u kafanu Slavuj kod kafedziju Dupka,.... ako l'zem, lovačku sreću da nemam!!!!
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  3. #18

    Odgovor: Kafanske price

    Citat memento kaže: Pogledaj poruku
    Davno, davno, u bašti kafane Tri šešira u Skadarliji, sam čuo po prvi put poznati, rekao bih, monolog odnosno pričanu šaljivu verziju o prikazivanju prvog nemog filma u Leskovcu. Umro sam od smeha slušajući je. Kasnije, takođe po raznim kafanama, sam je slušao više puta i sve su bile, naravno, slične, ali ne i iste. Pamteći deliće svih tih brojnih verzija napravio sam jednu hibridnu, odnosno originalnu s smislu jedinstvenosti, varijantu ovog teksta i ako neko od forumaša poseduje izvorni tekst Došea prv nem film v Leskovac, voleo bih da ga iznese na ovom forumu. Takođe napominjem da je moje poznavanje leskovačkog narečja oskudno i da sigurno u tekstu ima proizvoljnih i neadekvatnih reči, odnosno izraza...

    .... Došea prv nem film v Leskovac i kude će gu davav, dogovoruli se esnafi da gu davav v kafače Slavuj (Jevropa). Gazda na tuju kafanu je gazda Dupko, a prevodilac će da bidne kelner Trajče, od milošte vikan Trokur.
    Na zid go okačiše jedan čaršaf flekav od špriceri beli, tanko, debeli, sarme, podvarci, đuveci, mućkalice i ostalo, a na zid ispisaše:

    Zabranjeno:
    Semenki grickanje
    Na pod pljuvanje
    Na majku pcovanje
    U tmninu nađuvanje, da ne kažemo jebanje

    Uprava s poštuvanje

    Spustiše fironge, zagasiše lepetrike, opustiše go onaj rejektor i vika Trajče: ,,U ovaj film sto je došja iz Kolivud i što se vika Zameo gi vetar će igraju Simon Sifon, Flaster Kurton, Greta Gabor, Gari Koplerajče i ostali mlogobrojni,....
    Ovaj golem čoek toj gu je muž na onuj malečku žensku, a onaj, malečak toj gu je švaler,... eeeeeeee, posle ce ga svi mavav , sam',... on ce gi na svih da jebe majku v treći čin...
    Na toj ce neko iz publiku da rekne: Gazda na ovu kafanu, gazda Dupko neka izede jedno gomno!
    A gazda Dupko će oma: A be Mitke, iako je tmnina po glas te poznaja, a utra kad svane majku sam ti jebaja, a ženu ce ti jebem obaška zatoj što me ogovaraš po šaršiju!!!
    Na toj nasta takva uka i halabuka, cimanje i tepanje,.... lele, lele,... zajebalo veka,... i takoj je prošea prv nem film sto se prikazuvaja u sred Leskovac, u kafanu Slavuj kod kafedziju Dupka,.... ako l'zem, lovačku sreću da nemam!!!!
    Sm da se nadovezem na interpretaciju od kolegu,ovo sto je ispricaja,sve je istina,ich nema laganje,otoc sam gu i ja cuja u Hotel Dubocicu gde sam s tatka i komsija Micu zvanog Istina provodija svoje nezaboravno detinjstvo
    Not all treasure is silver and gold, mate.

  4. #19

    Odgovor: Kafanske price

    Bio je špic letnje sezone na crikveničkoj rivjeri. Veče i gužva kojom su turisti u svom egzibicionističkom pohodu reklamilari svoj preplanuli ten po ulicama, kafićima i hotelskim baštama tada vrlo popularne Crikvenice.
    Bašta ondašnjeg vojnog hotela, koji je odisao neodoljivim šarmom scesije i jakom ehom rafiniranog ukusa koji je posedovao nekadašnji bogati sloj pripadnika austrougarske monarhije..
    Svi stolovi su bili zauteti. Za jednim je bio usamljen muškarac nešto stariji od mene i dvojice kolega koji su bili sa mnom u društvu.
    - Dobro veče - obratio sam mu se - da li je slobodno da nas trojica sednemo za vas sto?
    - Kako da ne, samo izvolite. Ionako ne čekam nikog - ljubazno je uzvrato neznanac.
    Mi smo seli. Došao je konobar i nepoznati je insistirao da nas časti turom. Mi smo, naravno, pristali.
    - Odakle ste? - Upitao sam ga.
    - Ja? - Nasmejao se. - Ja sam Nemac iz Nemačke.
    Mi smo bili u čudu. Tip je pričao baš kao i mi. Baš kao da je iz Vojvodine, verovatno iz Banata.
    - Ma daj, ako ste vi Nemac, ja sam onda Indijanac - uzvratio sam u neverici.
    - Jesam, časna reč. - Nastavio je da se smeje. - Doduše rođen sam u Jugoslaviji, gde sam završio i osnovnu školu i krenuo u srednju, ali već više od deset godina živim u Nemačkoj.
    - Ma gde ste to rođeni?
    - U jednom mestu u Vojvodini. U Banatu.
    - Dobro, u kojem to mestu?
    - Ne verujem da ste čuli za to selo. I moja žena je isto odande. Takođe Nemica. U južnom Banatu je, a zove se ****.
    - Čoveče, pa i ja sam tamo završio osnovnu. Roditelji mi žive tamo i dan danas. A žena? Da nije Ana W.?
    Sada se on iznenadio.
    - Jeste! Neverovatno! Znači i vi ste odande?
    Pričali smo do kasno u noć. Sa njegovim šurakom sam išao u isti razred. Znao sam mu i tasta, mada se njega nisam sećao. Na žalost nisam mu video suprugu i decu, jer su trebali da stignu sutradan po podne....

    Ujutru oko 10 isplovio sam iz Rijeke...
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  5. #20

    Odgovor: Kafanske price

    Jedne davne kasnoprolecne veceri, sedeci u basti poznate kafane Tri sesira, u Skadarliji, cuo sam zaista duhovitu (kazu istinutu) anegdotu o nasem poznatom komediografu i kulturnom radniku, Branislavu Nusicu.

    Naime, jedne slicne i jos davnije veceri Nusic se dobro podnapio sa jednim svojem prijateljem. `Tukli` su spricer i vracajuci se kuci `prispela im je potreba`. I tako oni stanu na ulici uz zid neke kuce kako bi to obavili i taman kada je Nusic otkopcao svoj slic zacuo je molbu svoga prijatelja:
    - Nuso, nesto mi zapelo oko slica, molim te pomagaj ili cu se upisati!
    Nusic je pogledau u svoga trestenog drugara kako se naslonio glavom na zid i bezuspesno pokusava da dodje do one stvari pa da obavi svoju fiziolosku potrebu. Prisao mu je, uhvatio prijatelja za ruku i u saku mu stavio `stvar`, al` ne njegovu vec svoju i poceo da mokri. Prijatelju je konacno osmeh poceo da krasi lice i sa olaksanjem, ali i odredjenom zabrinutoscu je rekao:
    - Nuso, *bes mi mater, da ga ne drzim u ruci mislio bih da pisam u gace!
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  6. #21

    Odgovor: Kafanske price

    Prošlog proleća (nekako u ovo vreme, samo što je april bio dosta topliji), u jednoj čardi na sremskoj strani, gde sam prekraćivao vreme čekajući skelu da pređem preko u Bačku, gde me je na suprotnoj strani, u još poznatijoj čardi, čekalo društvo sa ubitačnim menijem, domaćim vinom (sremačkim) i sve to uz pratnju tamburaša koji su majstorski izvodili birani repertoar politički neangažovanih pesama...

    Elem, pijuckajući špricer, hladnoće ekvivalenta taštine duše, nehotice sam čuo dijalog dvojice Sremaca, koji je tekao otprilike ovako:
    - Blago tebi, izvukao si se.
    - Misliš?
    - Naravno, žena ti je poverovala da ti se auto pokvario...
    - Da, ali ubi me zato savest..
    - Idi begaj, ’beš savest.
    - Ma, lako je tebi. Ja, kada bi kontrolisao samog sebe, odma’ bi se uhapsio!...

    Obožavam Srem i Sremce. Toliko hrabrosti i iskrenosti, a opet i strasti i ljubavi prema životu...
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  7. #22

    Odgovor: Kafanske price

    Ispričaću vam par kratkih, recimo, detalja vezanih za različite periode ...

    • Poznato je kako su pesnici, slikari i uopšteno umetnici i ljudi koji su sa njima u uskoj vezi izuzetni poznavaoci i ljubitelji dobre kapljice. Jednom prilikom su dva velika prijatelja od kojih je jedan bio direktor Doma kulture u jednom brdskoplaninskom vojvođanskom mestu a drugi njegov dugogodišnji saradnik i prijatelj, zaglavila do sitnih sati u kafani uz dobro i veselo društvo, uz vino i uz muziku ... poznato je bilo kako je jedan od njih izuzetno slabo video a drugi je bio hrom na jednu nogu te su krećući kući pomagali jedan drugome, već umorni od burne noći ali ne bez duha i veselja u sebi teturajući usput nestašnom ranojutarnjom vojvođanskom ulicom smislili su stihove koje citiram u slobodnom prevodu:

    ''Ja hrom a on slep,
    al' je ovaj život lep.
    Ja ćorav a on hrom,
    ne možemo naći dom.''

    Jedan od njih bi trebalo da hodi po Cetinju a drugi nekim nebeskim putevima.
    Ono što su oni ostavili svojim radom i danas postoji kao Festival poezije mladih, potom kao jedan Folklorni ansambl koji je proputovao skoro ceo beli svet te još mnogo toga ... neka su im puti mirni i laki.

    • Pošto spomenuh Festival poezije mladih, prepričaću scenu koja me je zabavila i slatko nasmejala ...

    U baru jednog hotela priređena je počasna večer za sve učesnike festivala, te za goste među kojima su često bili pesnici poput Mike Antića, Duška Trifunovića, Pere Zupca itd. manje je bitno ko je sve tu noć gostovao i učestvovao u opuštenoj pesničkoj večeri, zanimljivo je to da je bio najavljen Petar Božović što je uslovilo da su se pojavili svi viđeniji Crnogorci iz grada i okoline. U sali je bilo dupke puno i kada se Petar Božović pridigao i krenuo da zbori stihove Matije Bećkovića iz knjige ''Lele i Kuku'' zavladala je mrtva tišina. Da je ko zucnuo ubili bi ga iz pištolja. Muk. Nije se disalo. Božović je govorio i sve je odzvanjalo ... a u jednoj njegovoj dramskoj pauzi začuo se jak glas odmah do mene a iz pravca šanka:

    ''Što bi' ja volio da sam Crnogorac!''

    Preko dvesta pedeset glava se okrenulo prema njemu a on je mrtav hladan pijuckao piće i sačekao da se svi ponovo okrenu ka Božoviću da bi još glasnije rekao:

    ''Što bi' ja volio da sam Crnogorac!
    Vidi im samo ove uzvišene poglede.''

    Naravno da se ništa nije desilo jer su skoro svi prepoznali poznatog Podgoričkog pesnika koji se odlično zabavljao.

    • U kafanama nastaju razne priče, pesme, događaji, ljubavi i mržnje ... svašta se dešava i dešavalo. Jedan od stihova pamtim još iz detinjstva i sećam se kako su se stariji zezali govoreći ga ... Na žalost ne znam celu pesmicu, pojelo je vreme ali znam da je nastala kada se jedan poznati vlasnik kultne kafane, inače poznati švaler pretstavio na jednoj dami u odsutnom momentu i dao Bogu dušu, poginuvši bez zrna baruta hrabro i junački se boreći ...
    tada je nastala pesmica čiji je bitan deo išao ovako:

    ''do pola ga ne zavuče,
    junačko mu srce puče''



    • E, da ne bi sve bilo iz moga kraja napisaću i jednu nestašnu pesmicu koja se pripisuje Đuri Jakšiću, koji je navodno zaradio nešto u nekoj tamo kafani pa se posle patio ...

    ''Sedi Đuro pokraj Drine,
    ladnom vodom *uda ladi.
    Crni Đuro šta uradi.
    Bolje da si *ebo strinu
    ili neku drugu pi*du materinu
    nego onu staru kurvetinu.''

  8. #23

    Odgovor: Kafanske price

    Dok sam ziveo u Beogradu imao sam obicaj da ponekad, nedeljom pre podne, odem u kafanu hotela Moskva. Prethodno bih kupio Politiku pa bih je citao u Moskvi pijuckajuci prvu jutarnju kafu. Jednom prilokom za susednim stolom sedeo je nas (jos aktivni) poznati pisac, humorista, satiricar, pesnik itd, zaista vrlo impresivan intelektualac, mada se bas ne slazem sa nekim njegovim politickim stavovima. On je (inace za upucene poznat pod nadimkom Bip) sedeo sa dvojicom meni nepoznatih prijatelja i zivo su diskutovali. Ja sam se pravio da citam, ali sam u stvari vrlo pomno prisluskivao njihov razgovor.

    Tako sam saznao sledecu, navodno istinutu, anegdotu o Tinu Ujevicu i Raki Draincu. Naime, bas u toj istoj kafani, svojevremeno su sedeli Raka i Tin bez prebijene pare u dzepu. Dosao je konobar i obratio im se:
    - Izvolite, sta ce gospoda da popiju?
    - Ja necu nista.- Odgovorio je Tin Ujevic.
    - Meni to isto, samo bez sode. - Dodao je smrknuti Drainac.
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  9. #24

    Odgovor: Kafanske price

    Vec sam napomenuo da sam svoje najlepse dane, kao sto je rekao Tin Ujevic, proveo nocu, u Skadarliji. U Skadarliji sam cuo i sledecu anegdotu o nasem cuvenom slikaru i Pesniku, Djuri Jaksicu...

    Kao sto je poznato, Djura je jedno vreme i stanovao u Skadarskoj ulici, cini mi se, u kuci pod brojem 7. Dvoriste do susednog placa, na kojem je bila kuca u kojoj je stanovao neki Perica zandar, nije bilo ogradjeno, a na medji je postojao zajednicki bunar...
    Jedno jutro, kada je Perica posao da se umije, spazio je kako na zemlji pored bunara lezi pijan pesnik i spava. Posto je bio dobrocudan covek, koji je jako postovao svog komsiju, sazalio se na njega i podigao ga onako pijanog i prebacio ga preko ramena kako bi ga odneo kuci i smestio u krevet. Dok ga je nosio promrljao je sebi u bradu:
    - E moj Djuro, dokle si dogur`o...
    - Do bunara Perice dzandara! - Kao iz topa je sa ramena odgovorio cuveni pesnik.
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  10. #25

    Odgovor: Kafanske price

    U mojoj varoši je svojevremeno postojalo neformalno Kujino društvo. Članovi ove družine su bili sve sami alkoholičari, inače uglavnom bistri i duhoviti ljudi, koji svoj porok nisu ni krili. Jedan od najvažnijih uslova da se postane član društva je bio i taj, osim što je kandidat trebao biti alkoholičar, da prilikom prijema ispriča originalnu i što uverljiviju laž. Predsednik društva, čika Đorđe, je insistirao na ovom uslovu i brojne su i vrlo zanimljive anegdote o tome. Možda i najinteresantnija je ona kada je test laganja, u njihovoj omiljenoj kafani Kosmaj, pred celim društvom polagao poznati lokalni pijanac zvani Mujo (pravo ime mu je retko ko i znao). Elem, Mujo je ispričao sledeću priču (laž):

    - Moj deda je dobio od jednog Švabe na poklon prase, krmačicu. Pošto je bio siromašan i radio je brojne poslove kako bi prehranio porodicu, nije imao vremena da se toliko bavi prasetom, a te godine su neverovatno rodile bundeve, a posebno jedna kod njega u bašti, koja je bila toliko porasla da su svi iz komšiluka pa i šire dolazili da je vide neverujući svojim očima, deda je odlučio da prase stavi u nju. Računao je da je bundeva ogromna, hranljiva i sočna, tako da će prase imati sve što mu treba, a i ne može da pobegne. Doneo je merdevine, naslonio ih na bundevu, uzeo krmačicu pod pazuh i popeo se lotrama na bundevu. Na gornjoj strani je napravio otvor i spustio prase unutra....
    Prolazili su tako dani, nedelje, a bogami i meseci. Deda je skoro i zaboravio na jadno prase i nekako pred zimu se nakane da vidi da li je uopšte živo. Otišao je u baštu i sekirom razbio bundevu, kad ono – imao je šta i da vidi. Pred njim se ukazala zdrava i velika krmača od preko 200 kila....
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  11. #26

    Odgovor: Kafanske price

    Juce je uz brojno prisustvo rodbine, prijatelja i poznanika (citaj - ljubitelja alkohola) na mesnom groblju sahranjen cika Djordje, osnivac i spirutus muvment legendarnog "Kujinog drustva". Sa lokalne kafanske scene otisao je pravo u legendu i anegdote lik koji je svojim salama i nevidjenom duhovitoscu decenijama uveseljavao nase mesto. Kao uspomenu na cika Djordja ispricacu vam jednu od brojnih istinitih anegdota ciji je on bio idejni tvorac i impresario...

    Kujino drustvo je svojevremeno, a u cilju povecavanja budzeta potrebnog za tretiranje `tekuce problematike`, kolektivno pocelo da igra sportsku prognozu. Svi clanovi su davali svoj novcani deo kod uplate brojnih listica popunjenih raznoraznim skracenim sistemima koji su garantovali nesto, ako se pogodi nekoliko reziltata... I vec posle par kola, dobitak. Dobijeni novci su se vecinski potrosili za organizovanje banketa za clanove. Na uredno poslanim pozivnicima clanstvu izmedju ostalog je pisalo - PRISUSTVO NIJE OBAVEZNO! Jasno je zbog cega....

    Neobicna radost pijane bratije zbog dobitka na prognozi potakla je cika Djordja da u saradnji sa ekipom namagarce, vec pominjanog u prethodnom postu, Muju, poznatog kao malo tezeg na parama. Zato su lazno predstavili da su opet dobili na prognozi, podgrevajuci prici da izgleda da ima samo jedan dobitnik i zamolili Muju da, kao, nazove broj lutrije u Novom Sadu i proveri glasine. Naravno, dali su mu broj svog vec prethodno pripremljenog prijatelja. Muji je receno da je sigurno da ima samo jedan dobitnik, a da se visina premije jos sa sigurnoscu ne zna, ali je izvesno da ce biti ogromna!
    Mujo je odmah sav srecan otisao i kupio kompletan namestaj za dnevnu sobu, nov televizor, i ko zna sta jos, svima pricajuci da su opet dobili na `sportskoj`. U to je poverovao i njegov rodjeni brat, koji je zbog novcanih problema dosao kod Muje da trazi zajam. Muja ga je glat odbio pominjucu neku davnasnju nepravdu svoga brata i zavrsio recima:
    - Znaci, dosla maca na vratanca!....

    Naravno, to stanje nije moglo dugo trajati. Jedva su Muju ubedili da je sve to bila zajebancija, a namestaj, televizor i ostalo je vraceno. Varos se smejala i danima prepriracavala dogadjaj, samo se Mujin Brat nije dugo odljutio....
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  12. #27

    Odgovor: Kafanske price

    U nedelju 11. maja, po saznavanju izborbih rezultata, sa svojim prijateljima sam se obreo u jednoj od lokalnih kafana, kako bi proslavili neocekivano visoku pobedu nase opcije na lokalnim izborima. U tom metezu se neko setio da bi bilo dobro kada bi pronasli i nekog muzicara. Na to je jedan nas prijatelj i saradnik spremno rekao da pozovemo njegovog brata Nikolu, koji je vazio (sto stvarno i jeste) za najboljeg muzicara u kraju. Medjutim, Nikola je sve vreme kampanje podrzavao nase politicke protivnike i ja sam prokomentarisao da to ne bi bilo lose da se angazuje, ali i da sumnjam da ce Nidzo pristati jer je u protivnickom taboru.
    - Ma kakvi - uzvratio je brat - ne znas ti njega, samo okrene kapu kontra i nema problema!

    Naravno da je Nikola `okrenuo kapu naopako`, kao sto to cine i brojni drugi na ovim prostorima, i svojom svirkom i pevanjem ulepsao nasu proslavu...
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  13. #28

    Odgovor: Kafanske price

    Једном приликом, наравно, у кафани `Три шешира`, онако уз шприцер, чуо сам и следећу анегдоту о већ помињаном нашем великану, Ђури Јакшићу...

    Наводно је једно лето наш познати песник и сликар проводио у Дубровнику, где је у исто време боравила и Зита Хабсбургшка. Образована и еманципована племикиња је изразила жељу да упозна српског песника и Ђура је позван код ње. Наравно, он се одазвао и у току разговора Зита га је, ласкајући му на његовом књижевном умећу, замолила да јој посвети бар један стих. Дал` због тога што је био припит, дал` због познатог ината, или ко зна због чега, прича се да је Ђура тада написао следеће стихове:

    Ој Зитата, Зита
    У детета кита
    У великог кура,
    Твој чика Ђура!
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  14. #29

    Odgovor: Kafanske price

    Ponekada sam umeo da odem i do Zemuna, do kafane Venecija. Mislim da se tada sef sale zvao Djole, ali nisam bas siguran. Elem, to nije ni vazno. Kafana je bila sjajna sa dosta znimljivih gostiju. Tu sam saznao, recimo, i da je Gustav Krklec godinama bio stanovnik Zemuna, kao i to da ga niko nikada nije video da pije bilo sta drugo osim gemista. Na pitanje da li ponekad pije i vodu, Krklec je spremno odgovarao da se jednom kao dvadesetogodisnjak napio vode od cega je dobio upalu pluca i da od tada nikada ne trosi `cistu` vodu….

    U posebnom secanju mi je ostala i anegdota o poznatom pesniku u kojoj se posle jedne pijanke obreo da spava na klupi u parku. U cik zore ga je probudio zandar, zatrazio mu licnu kartu i upitao ga strogim glasom:
    - Kako se zovete?
    - G! – Odgovorio je mamurni pesnik.
    - K.. kako ste rekli? – Ne verujuci svojim usima, opet je upitao zandar.
    - G! – Ponovio je Krklec – Posto je kralj Aleksandar juce ukinuo ono `ustav`, zovem se samo G! – Uzvratio je pruzajuci zbunjenom zandaru legitimaciju…
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  15. #30

    Odgovor: Kafanske price

    Tajna društva u Srbalja

    Ponukan svojim nedavnim aktivnim učestvovanjem na temi o masonima, sinoć sam u jednoj vršačkoj kafani, a posle sjajnog koncerta Zdravka Čolića, vodio izuzetno zanimljiv razgovor sa jednim prijateljem, inače poznatim Vrščaninom, na temu tajnih društava, kako u Vršcu, tako u Vojvodini, pa i u Srbiji. Taj moj prijatelj je neobičan lik, fantastičnog obrazovanja (po vokaciji je dramaturg) i neobično duhovit. Pošto ima nekakve rodbinske veze sa Crnom Travom, vrlo brzo mi je posle svog zaista ubedljivog izlaganja o masonima ispričao i krajnje duhovitu novost koju je pronašao na internetu. Umro sam mu od smeha, a jutros sam na netu pronašao pominjani tekst koji u celosti prilažem:


    Povodom izlaska u javnost najvećih ezoterijskih tajnih udruženja mnoga manja tajna društva odlučila su da javno objave svoje postojanje. Glasine vam donose osnovne činjenice o nekima od njih.

    Slobodni zidari crnotravske lože

    O ovoj loži se veoma malo zna zbog njihove krajnje diskrecije. Od poznatih rituala najbolje je proučeno "razbijanje kafane kad stignu dnevnice". Crnotravci tajna učenja svog reda čuvaju od neposvećenih sporazumevanjem na jeziku koji je veoma sličan srpskom, ali sa mnogo manje padeži. Jezik postaje još nerazumljiviji nakon višekratnog pričešćivanja iz flašolikog putira od pola litre.

    Sponzorski red silikonskog krsta

    Ovo je jedna od retkih ezoterijskih organizacija koje okupljaju članove oba pola. Postoje dve frakcije: sponzori i sponzoruše. Sponzori su prepoznatljivi po velikim krstovima (od kojih neki teže i po dva kilograma) koje nose oko vrata kao simbol mučeništva i posvećenosti dok sponzoruše svoja tela (naročito grudi, usne i lica) podvrgavaju neopisivim sakaćenjima koja provode veliki majstori - hirurzi plastiari.
    Upućeni tvrde da se Sponzori meusobno sporazumevaju telepatski jer je,kako kažu, komunikacija koju obavljaju verbalno veoma siromašna i štura pa je nemoguće da je to jedini vid opštenja. Sponzori su infiltrirani u mnoge tokove novca i modni biznis. Liturgijske obrede izvode mahom u hramovima pod otvorenim nebom tzv. kabrioletima, često u Košutnjaku ili sličnim šumarcima što se povezuje sa paganskim obožavanjem Pana.

    Tajno društvo kladioničara i igrača na sreću

    Ovo društvo ima najmasovnije članstvo kako aktivno i javno, tako i tajne simpatizere. Sastanci su neformalni i održavaju se u "sportskim kladionicama" - kako kladioničari nazivaju svoje hramove. Ezoterijska priroda se ogleda u nerazumljivim šiframa kojim se posvećeni sporazumevaju kao što su na primer: "iz keca u iks", "p + 1 u prvom", "pet plus" i slično. Postoji i ekstremističko krilo samoubilački nastrojenih kladioničara koji sebe nazivaju "iz dva u jedan" čiji su članovi spremni da po cenu mučeničkog gubitka ulože na najlue kombinacije.

    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

Strana 2 od 5 PrvaPrva 1234 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Erotske price
    Autor kale u forumu Erotika & sex
    Odgovora: 17
    Poslednja poruka: 12.03.2012, 01:19

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •