Podsetila me tema o Novom Sadu...tvrđava...
Bila je nedelja popodne, leto jedne davne godine...raspust.
Moj tadašnji momak i ja se dogovorimo da se vidimo, i ae šta ćemo gde ćemo...idemo na tvrđavu...peške.
Tamo se nalazila i "naša" klupa.
Nije bilo puno sveta tog dana...tu i tamo tek poneko.
Posedeli na klupici, prošetali se okolo i meni se u jednom trenutku pripiški
Nije da ne mogu da "trpim" no...ugleah poluzazidan otvor na jednoj od onih katakomba (valjda su katakombe...ona brdašca).
Nije nikoga bilo okolo i kažem ja njemu da mi čuva stražu i ušla unutra.
Dok mi se oči navikoše na mrak...vidim čovek unutra leži
...ali skroz nekako neprirodno, licem zariven u zemlju.
Pomislim da je ili neki narkoman ili je presisao i brzo izađem vanKa i kažem to M.
Proviri i M. unutra kad...između nogu mu pištolj
Ja mislim da smo se brzinom svetlosti sjurili sa tvrđave...i sad nastupam ja i moji "momenti"..
Prvo sam rekla da se pravimo kao da ništa nismo videli...ok, ali...a šta ako nas je neko video kako ulazimo izlazimo a lik ubijen...optužiće nas...u jbt...i tako odemo u policiju.
Ovi nas spakuju u kola da im pokažemo gde je tačno to mesto...
Sve u svemu lik je bio samoubica, pucao sebi u usta...
Ne baš lepa priča...