Priče iz života.. - Strana 3
Strana 3 od 7 PrvaPrva 12345 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 31 do 45 od ukupno 99
  1. #31

    Odgovor: Priče iz života..

    Secam se jednog prajvat partija...
    Organizator = majne prijateljica...
    Provod = extra,pica pregrsrt puno novih likova tako da nije bilo po principu svuda iste face....ma vrh...
    Sutradan zove me ta drugarica koja je organizovala party,kuka sirota neko joj se p*sr'o u bide... ja mortus dolazim sebi,smejem se,umirem...ona vristi preko telefona kaze place joj se a smeje se...ne zna sta da radi...
    I nista prodje to...
    tek posle jedno nedelju dana nadjem se ja s jednim drugom i tu se povela prica o tom partiju...Tek ce on meni..kaze : "Jbt te zivot al sam se ja otkino na toj zuraji,ulazim u wc kad ono dve wc solje,ja se uvatim prve,a bas mi bilo prigustilo...Kad ono...ja da pustim vodu,nema vodokotlica...znaci ludilo neko..Ja natrpo wc papira preko..."

    Ubica mekog srca.

  2. #32

    Odgovor: Priče iz života..

    To whom it may concern

    Tmuran i siv dan. Dosadna kisha bira nachin da vam se slije za vrat, trazzeci skrivene puteve kroz oshtecene oluke.
    Poslednji praznichni dan i najava sutrashnjeg rano jutarnjeg smrznutog smaranja na stanici u chekanju busa do posla..


    Dan je takav da su i vrapci odustali od letenja i ostali kod kuce pod strehom. Divan za spavanje. KO je ustao pre 12 samo je produzzio agoniju. Ona mi naravno shalje dimne signale sms om od 8.30.. Nemam snage da odgovorim.. uzimam telefon i u tom polozaju nastavljam spavanje .. Ne znam kad sam ustao ni da li sam ustao.. U glavnom, obukao sam se kada je na telefonu broj novih poruka postao dvocifren...

    Ustajem, spremam se..jer VELIKI ORGANIZATOR JE NAJAVIO SVOJ DOLAZAK upotrebivshi sve svoje veshtije veshtine i madjije!

    Njih tri vec uveliko sede i chekaju! Katastrofa u tri primerka Haos na Koturaljkama haha Gungula za stolom za troje Sve boje sveta na prostoru od 2 kvadrata. Na stolu razglednice, papiri fotoaparati, cigare, pixle torbice..novchanici.. Jednom rechju haos, a drugom rechju osecam se ko kod kuce... Veshtica je doshla iz Ameriku da je upoznaju svi koji josh nisu videli zzensku verziju antihrista


    Jaje, Veshtica i Indijanac.
    (iliti zashto zeca nema ?)


    Znao sam da ce ovaj dan proci u apsolutnom raspadu. Ona je preuzelaorganizaciju i tu pricha gubi svaki smisao.

    Valter potezze putem iz daleka, ne zna dechko gde ide i kod koga, al obichno kad te neko zove taj se i pobrine za smeshtaj Kako da se pobrine za smeshtaj neko ko je doshao juche BG sa namerom da svo vreme provede na ulici?

    Elem, potezze se i ko zna koje pivo i pricha se dotakla kog drugog nego Zenona. Pitanje je da li ce kornjacha stici pre zeca ..ili ce Jaje i Veshtica skontati o chemu se radi? Pricha im nije zanimljiva, zanimljivije im je da zezaju govornika, shto je chudno, jer jaje ima veze sa zecom, tj zechevi su u domenu njenog polja interesovanja.... Setite se Vaskresa!


    Elem, razglednica ide od ruke doruke, popunjava se beskonachnom i naizgled besmislenom prichom o 4+1 prasetu..
    Veshticin drugar koji je svratio na kratko, pobezze kad je naslutio s kim ima posla. No dobro, stigao je neshto popit ..a naravno da ga je zakachila i po koja fotka, jer aparata je medju prisutnima bilo izmedju 10 i 160 ..

    Znachi postojala je mala mogucnost da prodjesh nefotografisan samo, ako bash niko nije mrdnuo rukom i sluchajno dotakao neki od okidacha na fotoaparatu..

    Koliko komplikovano je shvatiti da ce kornjacha figurativno stici na cilj pre zeca iako bi po logici trebali da stignu istovremeno? Mozda znate za taj stari problem di se trkaju kornjacha i zec, sa tim da kornjacha ima pola puta prednosti? Teorija kazze da ce ona uvek biti za duzzinu preostalog puta ispred zeca.. Ali da ne duzzim, kako god..

    Neko ne zzeli da skonta, a neko se uhvati referentne tachke pa sa nje posmatra shta ja i Valter kenjamo..
    Projuri ipak prijatan dan.. Kako i gde ode ne zna se. zna se samo da je neko ostao da kunta na klupi jer je promashio zadnji voz za 10 minuta..No ne brine, jer to nikako nije zadnji voz. Neko je promenio kafanu i grejao do polaska busa ... A ja i moja dobra indijanka zavrshismo u krevetu. Na zzalost, razmak izmedju moje i njene strane kreveta bio je dugachak jedno 10 km ..al necemo o razdaljinama...

    A u vazduhu ostade neresheno pitanje:

    Zashto zec u stvari nije stigao? Vadi li ga to shto se vecina pozvanih nije pojavila (cca pola VCa)?
    Poruku je izmenio HLEBmaster, 07.01.2007 u 19:24

  3. #33

    Odgovor: Priče iz života..

    nije ne znam kako znachajna pricha, al' ajd'.. chisto da znate kako stvari funkcionishu ovde

    caletu danas bilo mnogo zanimljivo, ja bi rekla, pa je odluchio da nazove Hrvatski konzulat i da ih pita da mu daju pozivni broj iz 'merike za Srbiju "chisto da vidim dal' znaju" reche i poche da bira broj.. ja rek'o jesi nash'o pitanje, svaka ti chast..
    dobar dan, dobar dan.. bla bla, jel bi mogli molim vas da mi kazhete koji je pozivni broj odavde za Srbiju?" axa, ne znate! a ne znate ni od Slovenaca? ne znate!? a shto? niste u dobrim odnosima sa komshijama!? a jeste!? al' svejedno ne znate broj, ok, hvala.. dovidjenja, dovidjenja...

    nije proshlo par minuta, okrece broj Srpskog konzulata.. dobar dan, dobar dan.. bla bla, da li biste molim vas mogli da mi kazhete koji je pozivni broj odavde za Hrvatsku? ne znate? a koji je pozivni broj odavde za Republiku Srpsku? ne znate!? kako to mislite Republika Srpska ima mnogo pozivnih brojeva?
    axa, i ne znate kako se odavde poziva bilo koja zemlja na Balkanu? znate da je Srbija 011381.. svaka chast! hvala, dovidjenja..


    ne znam ko je ovde loood, al' ako je ovo normalno onda ne znam kuda ide ovaj svet
    moomoo meee jooouu

  4. #34

    Odgovor: Priče iz života..

    eee ako ja nisam baksuz, onda stvarno ne znam ko jeste..

    znachi sinoc, radnja deshavanja: terasa na gajbi moga druga
    vreme deshavnja: cca smo tamo doshli oko 9h, znachi negde oko ponoci
    broj sudionika: 15ak

    nadjemo se prvo kod drugarice koja je tek uselila na gajbu, sklapao drug neki stol i kao shta cemo, ne ide nam se napolje, aj' idem kod njega na terasu, bash mnogo toplo bilo.. i pozovemo josh nekoliko drugara.. usput kupimo brdo voca (grozhdje, mango, dinje, mandarinke, jabuke, krushke, smokve, kikiriki) i pivo i odemo k njemu.. sedimo tako, prichamo, chak ni muzika nije bila mnogo glasna.. kad odjednom PLJUS! ja mokra, od glave do pete.. ne znam shta se deshava.. ma neki kreteni bacili dve kese za djubre, pune ledene vode.. ne verujem da su ciljali, ali strefilo je mene.. sa visine pa cenim jedno 10ak metara.. sigurno 20 litara i ja onako mokra sedim, tresem se.. njih trojica su roku minute bili na krovu zgrade do, ali dzabe, nije nikog bilo, samo ostaci vode.. pocheli da idu od vrata do vrata da vide jel neko neshto vidio.. odma pozvali policiju.. hteli i hitnu, no ja nisam dala, jer nemam osiguranje a nismo josh tachno znali dal' imam potres mozga ili ne.. ilegalci pobegli sa mesta nesrece kad smo pozvali murju () i onda natezenja sa nespobnom policijom, koja nije htela nishta ni da poduzima jer nije bilo dokaza protiv nikoga.. josh su iskomentarisali u fazonu "sou vaj daznt jor frend gou to emrdzensi rum if shi iz det bedli hrt?" jea, hau jes nou.. jor helt sistem vorks prfektli ven ju dont hev inshurans i onda zvali gazdu zgrade, taj kazhe, pa da zhalili su se, ali ja nishta nisam poduzeo, a i ne smem da vam kazhem ko je to bio.. ovi moji popizdeli, hteli da ga biju.. onda sam nakon shoka ja malo doshla sebi, glava ni vrat me nisu boleli, vrtoglavicu niisam imala, pa smo zakljuchili struchno kao kolektiv da nije u pitanju potres mozga.. kad sam videla kolike su to kese bile i josh i slomljena stolica, podne mi je bilo posle su me naravno zajebavali da nemam ja neke veze sa Bosnom kad imam tako tvrdu glavu
    uglavnom, cedila sam sve sa sebe, torba se nakvasila, sve mi mokro, od novaca i dokumenata, do mobilnog, koji ne radi do aparata za slikanje kojeg sam JUCHE kupila a o papirnatim stvarima u torbi necu ni da pricham
    dobro da su bile kese vode, da nisu bile kante vode ili cigle ili neshto tako

    al' dobro, izvukoh zhivu glavu, to je bitno, lajf gouz on

    p.s. jel neko struchan ovde da kazhe da se neki simptomi mogu i kasnije javiti?
    moomoo meee jooouu

  5. #35

    Odgovor: Priče iz života..

    p.s. jel neko struchan ovde da kazhe da se neki simptomi mogu i kasnije javiti?
    Ništa ne brini, ti simptome imaš od ranije Može da se javi eventualno simptom ispravnog aparata, kad se prosuši malo. Sledeći put ponesi magični štit kad izlaziš, pa zar ja da te učim, pobogu!
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  6. #36

    Odgovor: Priče iz života..

    posle su me naravno zajebavali da nemam ja neke veze sa Bosnom kad imam tako tvrdu glavu
    osim muza jok vala... al ni to se nracuna

    daj ne pricaj da si opet sjebala mobtel vodom pa ne mogu da vjerujem
    You're not your job. You're not how much money you have in the bank. You're not the car you drive. You're not your fucking khakis. You're the all-singing, all-dancing crap of the world.

  7. #37

    Odgovor: Priče iz života..

    Citat yige_gui kaže: Pogledaj poruku
    do aparata za slikanje kojeg sam JUCHE kupila
    Nadam se da nisi bacila racun, jer mozed da ga zamijenis...

    i koliko ces bwe tih mobilnih da promijenih u zadnjih par mjeseci
    "Ability is what you're capable of doing. Motivation determines what you do. Attitude determines how well you do it." Lou Holts

  8. #38

    14 Odgovor: Priče iz života..

    Sutra idem kod mog Laloša ...
    Ujaka, koji mi je najrođeniji rod sa mamine strane.
    Prosvetar u penziji, ostario je,
    ali uvek priča istu priču, sa nemerljivom tugom u očima.
    Znam već šta pomisli kada vidi Kikija, ili Cocorocu na vratima,
    samo što ne zaplače - od sreće i tuge istovremeno.
    Neobičan čovek, i meni totalno nejasan, a toliko blizak.
    Veeliki emotivac, sa ogromnim štitom.
    Uvek je bio tu, kada je to bilo potrebno.
    Ujnin život sa njim svakako nije bio lak,
    ali ni dosadan - ako je za neku utehu.
    Tek sada su se okrenuli jedno ka drugom, kao golupčići su...

    Kod njih sam, kao kod svoje kuće...
    Mogu da zamislim, kada im sutra banemo, nenajavljeno
    (možda desetak minuta pre - čisto da ispoštujemo ''formu''),
    mada je ta reč odavno zastarela u našem rečniku,
    i veoma mi je drago zbog toga.

    Vidim da je nešto, kao splet okolnosti,
    nije sudbina, učinio da se moj život ''vrti''
    oko prosvetara, ili oni oko mene / nas..

    Ni noćas nema spavanja,
    jer kao dete iščekujem
    susret sa mojim najdražim matematičarem...
    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

  9. #39

    Odgovor: Priče iz života..

    Izlazak jedne devojke

    Ma nosite se svi vi sa ulickanim kosuljama koje su vam pred izlazak opeglale mame.
    I vi sto ostavljate telefone na sto i s ponosom pogledate po celom kaficu, kao da uzvikujete: "Ahaaaa, vide li sto ja imam, kako sam pametan i lijep!"
    Ne trebate mi vi, kojima je uspeh veceri "Uuu, kako sam je smekao, e sve sam se okretao.." Vi ste najvece kukavice i gadite mi se. Kao i vi, kojima je auto u drugoj recenici, a polozaj na poslu odmah nakon toga.
    A tek fiolozofi zivota koji idu okolo i prosvecuju me, kao da sam praznog mozga i samo vas cekam da mi za deset minuta otkrijete tajnu zivota. Boze moj, pa sta ja znam, ja sam samo jedna devojka koja nikad nije razmisljala o, za vas svakodnevnim, tako dubokoumnim temama.

    A vi, sto mislite da ste neki zavodnici, danas ova sutra ona, ma manite me se.

    Ne trebate mi. Niko od vas mlakonjica, koji se kriju iza tatinog dzeparca i Dior naocara.

    U obzir moze doci samo onaj momak u straftastoj majci koji je stojao u uglu, veselo plesao i smejao se. Njemu je bilo lepo. I ucinio je da i meni bude lepo.

    Desilo se tako da dvoje ljudi nije bas mnogo marilo da li ih neko posmatra kako igraju, svako u svom uglu. I svaka pesma bila je dobra. Dobra za razgovor ocima. Za smeh. Za okretanje na drugu stranu. I ponovno nalazenje u moru ociju koje cekaju. Savrseno smo se razumeli. Nije jos vreme. Zbog ovog-onog. Ma, sve vec znam.

    Ovo je drugi put da sam ga srela. I on je sreo mene. A onda smo otisli. Ponovo. Svako na svoju stranu.

    Potrazicu ga, jos jednom, nekad. Momka u straftastoj majci koji se smeje. Mozda tad bude vreme...

    Svim devojkama i njihovoj nadi
    Isn't it funny how day by day, nothing changes, but when you look back, everything is different?
    C. S. Lewis

  10. #40

    Odgovor: Priče iz života..

    Otkidanje od usta



    Sitno ama neodustajno škrtarenje kao vrsta religije i svakodnevne duhovne vežbe

    Jesi pri nekom stabilnom? � to kad čujem smrkne mi se pred očima, odgovaram uvek odrečno, jednako zlurado kad lažem i kad govorim istinu.

    Znam da nemaš vizu, roming znači nije, pozvao si moj mobilni, odazvao sam se, i ako ja sam ne predložim neku drugi kanal umesto netom vaspostavljenog, razgovor ima ovako da se nastavi, pa šta košta da košta!

    Kad zoveš iz firme, ne praviš pitanje, sad očito zoveš na svoj račun, sa svog mobilnog, iz svoje kuće ili iz govornice, ja to i ne znam jer ne gledam ni ko me zove ni odakle me zove, pretpostavljam da šparaš koliko u taj mah možeš, ali nije ti srce na mestu, nisi siguran da sam i ja dao sve od sebe! Ne mislim da se u tvome pitanju (o čijoj jezičkoj lepoti ćemo drugom prilikom!) krije sugestija da ja tebe pozovem, uostalom, ako kažeš nemam kredita zvaću ja tebe sa kakvog bilo telefona! Jasno je meni šta bi ti. Da zajedno štedimo unedogled, da bratski doskočimo telenorima, telekomima, da im potkrešemo ta njina krila, ali, čoveče, okrenuo si broj mog mobilnog i još mi ni dobar dan nisi nazvao a već me prekidaš i napuštaš radi uštede koja može da ispadne i dvanaest dinara! Za tebe sam uvek van kuće, a ti vidi šta ti je preče, razgovor ili štednja, ne može sa mnom i jedno i drugo.

    Cicijaštvo udruženo sa ekstravagancijom i hazarderstvom



    Znam čoveka koji je tokom sankcija gasio fiću čim ga malo zauka, vozio bi tako dok ne bi posve izgubio brzinu, u poslednji bi čas ubacio u drugu, otpustio kvačilo i upalio ga zapravo na gurku, da ne bi svaki put trošio akumulator, jer se to gasi-pali od njegove kuće do radnog mesta dešavalo sedamdeset puta. Jednom sam lakomisleno prihvatio njegov podvoz, i zaista jedno je kad to čuješ kao anegdotu a drugo kad lično sediš na zadnjem sedištu (suvozačkog i nema, to je protivno viziji konstruktora iz Torina pretvoreno u gepek: kao kad neko nezakonito zastakli ili zazida terasu), a sustiže te i staro i mlado, automobili te na Brankovom mostu pretiču s koje koji strane stigne i svak te izbegne u zadnji čas.

    "A da daš sva četiri migavca?", pokušavam da unesem malo interpunkcije u njegovu verziju ruskog ruleta. Nema potrebe, kaže raspoložen jer smo na nizbrdici koja nas pri dnu zaista dovodi u gotovo ravnopravan položaj sa ovima koji nemilice arče benzin, mislili bi svi da smo u kvaru a mi samo pulsiramo!

    Hteo sam da potanko obradim sve oblike štednje koji mi idu na živce, ali imam mesta za još jedan pasus pa ću morati prilično zbrda-zdola. Dakle, mrzim kad sveštenik stopira u mantiji, jedan to stalno radi, i nemoguće je da svaki put ide na pogreb, krštenje ili venčanje. Koštunica nas je povodom crvenih beretki prosvetlio rekavši da svak štrajkuje u svojoj službenoj uniformi, pa tako i popa stopira u mantiji, ali to je pritisak na vozače koji već i samu pojavu sveštenog lica na bankini smatraju za baksuz, ko imade kuraži da slugu Božijeg ne poveze nego da kad bude naspram njega još i doda gas te da ga dobrano išljiska ako je kakva bljuzgavica!

    VREME
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  11. #41

    Odgovor: Priče iz života..

    Pedalam tako juče gradom.Gledam okolo zabavljen svojim mislima,pazim na saobraćaj,pazi i saobraćaj na mene,malo.
    Imam nekakvog posla u centru pa u glavi planiram put.Da sa ne odlazi i vraća istom stazom.I skrenem tako u "Dunavski park".Lepo je i uvek se setim nekih lepih stvari.Eh,o tome drugi put.I opet vidim nešto lepo,devojka i momak sede na klupi,smeju se.Njemu u ruci,čini mi se MP-4 a slušalice podeljene,jedna njemu u uhu,druga u njenom uhu.Siđem sa bicikleta da pijem vode i gledam ih tako lepe i srećne kako dele muziku pa i meni došlo nekako lepo i setim se priče od pre par godina.
    Bila su to neka teška poratna vremena kada su neki dragi ljudi bili deca.Deca sa jednim parom pantalona,jednim parom cipela,olovkom podeljenom na pola,jednom gumicom u razredu.
    Vremena kada je mašta bila karta za sreću a sitnice imale čarobnu moć.
    Rastao je jedan dečak i jedna devojčica,u susedstvu jedno do drugih.Naj veće njegovo bogatstvo bio je mali radio aparat u drvenoj kutijici sa dugim kablom,antenom i slušalicama.Zvučnik nije imao.Dečak nije otišao sa vršnjacima na doček nove godine,mislim da su pantalone bile razlog.Devojčica nije ni mislila nikuda,pravila je baki društvo i grickala keks u kujnici.Ona je imala dve suknje,letnju i zimsku.I pređe tako taj lep dečak kod svojih komšija.Stavi svoj radio na mušemu na stolu i počne da traži stanice.Prođe neko vreme i u ušima se začuje muzika.Džez ali nešto lagano.Tako sam čuo.Baka je dremala na otomanu i dečak.od svojih ozbiljnih 14 godina,zamoli svoju vršnjakinju za ples.Hrabro,nema šta.Ja sa 14 godina nisam nikoga molio za ples.
    Ustanu i polako priđu jedno drugom.I počnu da plešu.Zamislio sam u svojoj mašti da su plesali uz Džordža Geršvina,uz"čoveka kojeg volim".
    I plesali su tako dugo dok se dečak nije setio da ona uopšte ne čuje muziku,slušalice su bile na njegovoj čupavoj glavi.Čoveče.
    Takve žene volim.One koje umeju da plešu i da sa vama izvedu naj sjajnije figure a da vam nikada ne kažu:daj malo da i ja slušam!Žene koje,dok su sa vama,i bez slušalica čuju naj divniju muziku.
    Popijem vode,umijem se i gledam ih kako dele muziku.Pitao sam se dali bi i oni mogli da zaplešu a da su slušalice sa MP-4 samo na njegovim ušima?Ma siguran sam da bi mogli.Uzjašim "CAPRIOLO"i zaletim se sa osmehom kroz centar grada.
    Ulepšaše mi dan i vreme dok sam čekao da telefon zazvoni.Moj telefon nema slušalice,odnosno ima jednu a i da ih ima ne mogu da plešem sa onom sa druge strane.I tako odlučim da ću da joj pevam.I to je nešto.
    Znao sam da će joj se svideti.Moram ovo da joj ispričam.
    Poruku je izmenio Holtegaard, 27.05.2009 u 07:16

  12. #42

    Odgovor: Priče iz života..

    Ova priča se desila jednog leta,tamo negde sa sredine osamdesetih.
    Leto na limanu je uvek bilo nešto onako ni tamo ni ovamo.Tih godina se sasvim lepo živelo i ja sam tu boravio između nekih odlazaka-dolazaka,pripreme,more,Banat,pa između svega po nekiliko dana kod kuće.Lepih dana sa društvom koje je leto provodilo ovde.
    Visili smo na Dunavcu,na stubovima,naša"privatna"plaža,skakanje sa stubova,izmotavanje i isečene noge,bar ja svake godine.I naravno na bećarcu legendarnom i danju i noću.
    Sa dva drugara sam zevao po usijanoj ulici i ubijao vreme dok padane noć.Video igrice,računari i sto čudesa koje se sada smatraju za normalnu stvar tada nisu postojali.Bilo je lepše i bili smo pomalo željni svega.Jedan od njih,i sada jedan od naj boljih likova i drugara koje imam,je jedna grdosija od čoveka,dvometraš sa svojih 130 kila sa biografijom koja je rat i mir.Mnogi ga se plaše i danas,ja sam uvek imao jako lep odnos sa njim i voleli smo da bistrimo stvari zajedno.
    Drugi je bio mali debeljko kojega smo uvek vodali sa sobom,dobar i vredan momak.
    Drugar svih nas je živeo u jednoj od ovih naših limanskih kula na petnaestom spratu.Imao je jedan od onih prvih računara,prvo "spectrum" a posle i "comodore" i često smo sedeli kod njega i igrali se,pravili turnire i te stvari.
    I pade debelom na pamet da idemo gore da se zezamo,njegovi nisu kod kuće,ćale na vikendici,keva na poslu.Idealno.
    A ćale njegov je uvek bio revnosan sakupljač nepotrebnih stvari pa je inače velika i lepa terasa sa pogledom na pola Srema bila natrpana svim i svačim.Vozio je nekog "fiću" i imao delova da sklopi još bar jednog po podrumu i toj terasi.Ja tu terasu nisam baš nešto voleo,malo sam se plašio i da visim na njoj,ja sam ipak sa nekih nižih spratova,ali ima ko je voleo da roka odozgo svim i svačim.
    I popnemo se mi lepo gore.Pre toga kupimo kolu i neki keks.Ja sam se odmah zakucao pred ekran sa našim domaćinom a ova dvojica već nešto muljaju na terasi.Znao sam da se neko sranje sprema kada sam čuo kako se cerekaju.
    Završim tablu pa i ja odem napolje da vidim šta se radi.Ovaj krkan veliki skače po točku od fiće,proverava dali je dobro naduvana guma,a debeli se smeje kao blesav.
    Nisam stigao ni da reč kažem,posle sam ćutao iz drugih razloga,a ovaj ludak lepo ćapio onaj točak i fljus sa terase sa njim dole.
    Usrao sam se i utrčao unutra,ova dva ludaka su i gledali gde je to završilo.Svašta mi je prošlo kroz glavu.
    Istog momenta smo počeli da se iskradamo iz stana jedan po jedan.Malo smo šetkali okolo i glumili ludilo dok je murija pravila uviđaj u prizemlju preko dvorišta gde je čudo ripilo pošto je dva puta odskočio ko zna koliko visoko,ovi kažu ako ne kenjaju do petog sprata.Razvalili smo čoveku kuhinju ali bar niko nije nastradao.
    Posle smo se izmotavali sa tim i kontali šta je moglo da ispadne.
    I nedugo posle toga sam otišao na more ili u selo,ne sećam se.Kada sam se vratio nismo tu glupost spominjali neko vreme,došle su neke nove gluposti i provale.Bili smo zajebana ekipa i nikada nije bilo dosadno pa ni danas.Posle se ekipa rastajala i sastajala.Neki su bili na "koledžu" neki ovamo neki onamo ali smo se vraćali i skupljali ponovo i pravili nove pizdarije.I danas je tako.
    Uvek se toga setim kada prođem pored te kule,svaki dan pa i danas.I pazim da ne ošine neka budala neko čudo odozgo,nikada se ne zna.
    Liman je pun lepota ali i opasnosti.

  13. #43

    Odgovor: Priče iz života..

    Setio sam se danas mog drugara Steve.Preturam po nekakvim papirima i nađem neke fotografije iz nekih boljih vremena.Mada ni ova nisu loša,kako se uzme.
    Bio je šef voznog parka i svima je po nešto od njega trebalo,razume se.On lično i nije mnogo tražio za uzvrat,voleo je društvo i zezanje tu oko poslaa rakije i vina sremačkog nikada nije falilo.
    Da,steva je jedan veoma ponosan Sremac iz Sremske Kamenice,veteran čuvenog FK Fruškogorac i jedan od vođa navijača.
    Dobar čovek ali konstantno pod gasom i samo je dolivao i mućkao godinama pa su mu se i priče vrtele uglavnom oko šljokanja i o piću u veselom stanju.
    Voleo je da priča da kada se oždere na poslu,a da ga gospođa ne provali,krene peške preko Trandžamenta pa kroz ribnjak i onda protrči kroz kamenički park i kući dolazi svež kao rosa i spreman da dolije.
    Priča on nama klincima jednom o svom nekom drugaru iz kluba.Te igrač svetski te prijem te pas igra te kondicija te šta ti ja znam.Pa ga tražila Vojvodina pa Srem iz Rume,dolazili iz Beograda da ga gledaju.Slušamo mi to sve i neko ga pita:dobro Stevo pa kada je bi takav talenat zašto se nije proslavio?Koji mu je trebalo da se njaka po beton ligi cela veka?I počne Steva jednu od svojih priča.
    Kaže da je taj njegov drug i saigrač ostao tu jer je voleo da šljoka,bilo je to jače od njega.I u Vojvodini kada je bio na probi se lešio redovno pa su ga oterali a kaže da mu to na igru ali uopšte nije uticalo,naprotiv,kada je bio trezan igrao je nekako mlitavo,bez volje,vukao se po terenu ali na poluvremenu skrlja nekoliko rakija i pivo(da nadoknadi tečnost)pa imaš šta da vidiš.Tek onda sva raskoš talenta jednog veselog Sremca dolazi do izražaja.Ma kakav Kevin Kigen,Teri Mc Dermot i društvo leti Vlada(tako se zove)po terenu,pomera dupe odbranama,puca,trči,asistira.Kada se umori priđe klupi a ovi mu dodaju pivo,da se osveži malo.
    Jednom se,kaže,igralo u Suseku protiv velikog rivala Partizana.Vlada se napio pre utakmice pa je istu rešio nekim svojim bravurama i golovima a posle još dolio,Steva kaže da je gajba piva bila u pitanju.Sudija je nešto po običaju zasrao i Susečani naprave cirkus a gosti uhvate gas pa u autobus.
    Svi na broju,majstor turira samo Vlade nema.Kaže Steva da su ih gađali nekim blatom i kravljom balegom,pašnjak je pored terena.Sve zvoni po autobusu.I deru se oni Vlado,Vlado ali Vlade u busu nema.I proviri Steva kroz vatru od blata i govana iz autobusa a Vlada stoji pored i piša.Piša i ne osvrće se.I niko njega ne gađa,ja sam ga zezao da ga nisu pogodili ali Steva se ne slaže.Njega kaže nisu gađali.
    I uzdahne duboko.Kakav je to igrač i momak bio.Susečani gađaju govnima a on piša,piša kao zmaj a autobus čeka.
    Nema više takvih fudbalera i momaka,kaže moj drugar.Kaže da sada pizde igraju fudbal.I nategne iz one njegove šolje neku nama nepoznatu tečnost.
    Kada sada malo razmislim o tome moguće je da je Steva u pravu.Da vidim ko će u Suseku trezan i normalan da istrči na teren.I danas su nezgodan protivnik.

  14. #44

    Odgovor: Priče iz života..

    Bilo je to pre neku godinu,ovo doba čini mi se ili malo kasnije,leto.
    Sedimo u jednom od ovih naših malobrojnih kafića,sada pretvorenom u lokalnu kafančinu sa fuksom za šankom i pandurom koji je muva sa ove strane,standardno.
    Sedimo to veče,kao i do tada,priča se o tiketima,gleda se fudbal.Neki igraju pikado po piće tamo u levom ćošku.
    U to vreme je redovno dolazio i sa nama se družio stariji gospodin iz komšiluka,deda Đoka.Simpatičan i dobar čovek živog i zdravog duha uvek spreman za zajebanciju.
    Svi smo ga veoma poštovali i cenili njegovo mišljenje.Voleo je deda Đoka da povuče dobro pa se dešavalo da ga neko mora ispratiti pod ruku do obližnjeg ulaza gde je živeo.
    Igralo se neko od zadnjih kola te sezone i svi su čekali neki tiket pa da se časti.Sad nekada "uđe" češće ne ali bitno da je veselo.Unutra su bila dva ekrana na kojima je stajao teletekst po ceo bogovetni dan,dok se ne završe sve tekme,a posle se palio TV.I tako je bilo i tada,odigralo se šta se odigralo i sad već pomalo i dosadilo.Naš deda Đoka se lepo zagrejao pa sve kroz osmeh priča neke svoje provale iz mladosti.Umori se valda tako pa ode da sedne u separe sa svojim pićencetom.
    TV mu iznad glave i ovi moji da naprave fazon sa njim puste,a ponoć je već prošla,onaj popularni kabliovski noćni porno kanal,jedan od onih žešćih,ovi danas su "light" varijanta.Daju malo tona da utisak bude potpun i snimaju šta će deda Đoka da uradi.A na Tv-u cirkus,akrobatika sa naprangijanim glumcima i glumicama.
    Gleda deda Đoka TV pa se okrene prema nama.Ju ju ju ju,kaže on.
    Onda opet neka onako "zahtevna" scena.Ju ju ju ju,kaže opet deda Đoka.
    Mi se grbavimo,kao ne primećujemo ništa a atmosvera je na ivici eksplozije.
    Tako još par puta.Ju ju ju ju.Auuuuuuu i slični komentari.
    Ispije deda Đoka ono svoje piće,ustane od stola i krene polako prema nama sa sve prstom uprtim u onaj grešni ekran.Mi zaćutali i čekamo šta će da kaže.
    I reče za istoriju.Deco,nemojte da vas lažu,da vam deda kaže,ono tamo,i pokazuje prstom na umetnike,ono tamo ne može!
    I jebi ga tu smo počeli da urlamo od smeha.Smeje se i deda Đoka sa nama i zove piće.Kaže,pizda vam materina mene ste našli da zajebavate.
    Uglavnom popilo se i prokomentarisalo ono sa TV-a.
    I odosmo kući polako.Mi nasmejani i dobro raspoloženi a deda Đoka ubeđen da je ono tamo nemoguće i da to tamo neko vara narod namerno.

  15. #45

    Odgovor: Priče iz života..

    ...ne primaj svakoga u auto ranim jutrom...

    ...to bi trebalo da bude svačije zlatno pravilo.

    Elem, juče (oko 6 i kusur) krenem ja na šljaku naspavan, čio, odmoran, prilično veseo. Dan sasvim cool, ni toplo ni hladno, a kiša visi u vazduhu (što ja volim kišu )...pustim muziku, kad ono Chris (Rea) i njegov megahit And you my love. Milina.

    E, al' hoćeš vraga. Na cesTi vidim komšinicu debelu babu koja je (znam) krenula kod lekara i smišljeno tempirala vreme kad je krećem na posao (znam i to) da bih je povezao. I sad sledi uobičajena priča o lepom vaspitanju, odrastanju u kraju, znaš me - znam te i ostale fore. Što će reći, morao sam da stanem, tim pre što se okrenula i zablenula u mene kao krava u mrtvo tele (uobičajeni ruralni izraz ).

    E sad, ni po jada što je jedva smestila svoju pozamašnu pozadinu, ali što ne može da ćuti. Nego krene s pričom (ja pokušavam da slušam Krisa):

    ...jooj, baš lepo što si naišao. Ovi moji (unuk) bili celu noć, umro Necin stric. I sad njegovom sinovcu treba da prave ispraćaj, neće ni da bude muzika. A i njega dovukli iz bolnice, nije mogO da izdrži još jedan dan, nego umro (očajnički se trudim da izbacim njene reči iz glave i koncentrišem se na krisa)...i šta će sad ljudi da rade...to je kuća uz kuću, ne ide da dovode muziku...ajde da je pet, šes' kuća dalje, pa i nekako, al' ovo stvarno ne ide...

    Ja: Ne ide.

    (Kris je solirao na gitari, bojeći vazduh njenim prepoznatljivim, toplim zvukom, a meni je jutro odjednom izgledalo tako...bezdušno...)

    ...ne primaj svakoga u auto ranim jutrom...to nije dobro...

Strana 3 od 7 PrvaPrva 12345 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Zalaganje života
    Autor zosim u forumu Srpska poezija
    Odgovora: 13
    Poslednja poruka: 20.11.2011, 23:40
  2. Religija/stil života
    Autor psssst u forumu Religija
    Odgovora: 65
    Poslednja poruka: 27.10.2010, 07:02
  3. Nar, ili jedna stranica života
    Autor kohili u forumu Filozofija
    Odgovora: 2
    Poslednja poruka: 26.11.2009, 17:46
  4. 2 trenutka jednog,istog života
    Autor kohili u forumu Filozofija
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 26.11.2009, 03:10
  5. Ima li života nakon razočarenja?
    Autor ser_gogsy u forumu Filozofija
    Odgovora: 72
    Poslednja poruka: 01.09.2009, 16:44

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •