Na Turiju niko da potseti već duže vreme.
U Turiji, a na kanalu
Skrenusmo danas, ovog vrelog dana neugodnog za vožnju, sa najkraćeg puta. Prelazeći preko kanala vidimo prijatan prizor, pa se nadjosmo u njemu.
Seli smo u hlad da odahnemo i da se raspitamo za riblju čorbu.
Za sličan slučaj (da gost sam plati koliko hoće) sam do sada samo čuo, a ispostavilo se da je ovde čorba besplatna.
Pošto nas je kopkalo kakva je to čarda sa besplatnom ribljom čorbom , doznali smo da to i nije neki komercijalnu ugostiteljski objekat, već da je 'Salaš u Malom Ritu br. 2' mesto na kome se okupljaju ljudi željni da neformalno i opušteno provedu slobodno vreme; da počaste čorbom i one koji tu slučajno stignu, a da su spremni i da ispeku donetu ribu onima koji za to nisu dovoljno spretni.
Naravno, čorba se jede zajednički, iz jednog kotlića, po mogućstvu dok se ne stigne do dna. Posudje iz kog smo jeli, sami smo i oprali.
Pošto društvo koje je bilo za stolom nisam pitao za dopuštenje da im se slike nadju na netu, stavljam samo ovu sliku.
Bilo nam je izuzetno prijatno. Meni lično lepše i prijatnije nego u bilo kojoj kafanani a pogotovo lepše nego u nekom skupom restoranu na 'glasu'.
Da vas pozovem na ovo mesto - nisam ovlašten. Ako navratite, verujem da će te biti dobrodošli kao što se i nama dogodilo.
Da sada ne pretražujem ko je dosta davno napisao da je deo oko Turinske vodice najlepši deo sela - mogu da ilustrujem da je i to vrlo prijatan ambijent pored kanala sa igralištem za decu.
O samoj Vodici biće više na mestu gde o njima pišem, kad ova dodje na red.