Svi koji imamo decu, kada stignu u period puberteta setimo se i sami svojih teskoca u tom periodu.
Ja sam imala bas tezak period- posle drugog razreda gimnazije i nafrljanih keceva, zbrisala sam od kuce...otac je pobesneo i zavrsilo se teskim batinama, al bas teskim...
Iz tog iskustva sam izvukla najvaznije: dobra komunikacija sa detetom je od velikog znacaja!
Ne mogu se pohvaliti da sam to imala...razlog sada vise i nije vazan.
Mnogo je vaznije da sam iz toga naucila bas tu izuzetno vaznu stranu odnosa u porodici - stalna komunikacija sa decom.
Elem, moj sin je sada u 11-oj. I prve male bubuljice se pojavile na obrascicu...sunce majkino, ali ne znam kako se to uklanja?
Znam samo da je to najmanje i najbezazlenije od onog sto nas ceka...
Volela bih da cujemo iskustva , savete ...
Ps. moderatori, ako vec ima tema, prebacite me..ja nisam nasla ..![]()


Citat



. Kao da je, nekada mi se cini od prvog osnovne u pubertetu, a sada je prvi srednje....Da ne gresim dusu, nije strasno bas
...samo ono nekada iskuliras lupanje vrata, razbacane stvari po sobi, telefonske razgovore u nedogled, zvoni fix. telefon pa ti neka mala sica fljusne slusalicu i cujes titit..
, A onda smo jedan dan u fulu, raspolozeni, vedri, sledeci smo nadrkenzi, ne znamo razlog.....etc.....Jednom recju divno je biti mama pubertetlije

eri zube! i zalepila iznad lavaboa),on se breca







