eto sad ispade da ja ne volim zivotinje, a to uopste nije istina!!!!
joj mrvacho kad mi dodjes kuci...
eto sad ispade da ja ne volim zivotinje, a to uopste nije istina!!!!
joj mrvacho kad mi dodjes kuci...
smesi se... sutra ce biti gore
1999 prijatelji su nam doveli neko malo braon pufnasto ružno mače koje su našli pored kante za smeće.
Keva je rekla: Ajde da mu damo šansu.
Udomili smo ga i izrastao je u prelepog crnog mačora.
Aristokratskog držanja. Nikada nije hteo da se igra a kuče koje smo tada imali je takođe kulirao najstrašnije.
Pre par godina ga je pregazio auto na ulici.
c'est en faisant n'importe quoi qu'on devient n'importe qui.
Ja sam "pokupio" jedog mesanca iz parka. Druzimo se vec 5 godine i pored toga sto trenutno imam 8 rasnih pasa ni u jednom trenutku nisam pomislio da je izbacim na ulicu. U pocetku mi se svidela zato sto ima veliku njusku ( po kojoj je kasnije i dobila ime SURLA ) i krupne oci, a definitivno me je osvojila svojim tuznim pogledom. .
To je ukratko moja prica o jednom humanom dovlacenju psa sa ulice!!!!!!!
http://img207.imageshack.us/img207/3512/surlaac3.jpg
uh odakle da počnem
hlebmaster + svi ostali hehehehe
ali posledice detinjstva su ostale tako da i dan danas pokupim nekog jadnička.
nikad neću zaboraviti kad cimer i ja, a u iznajmljenoj smo gajbi, idemo jednu noć da krademo jednu džukelu iz dvorišta, na drugom kraju grada, samo zato što je bila ofucana, izgladnela i surovo vezana na izuzetno kratkom lancu. jbg keruša nam je pobegla posle 15ak dana kad smo je povratili u život...
i dan danas "obradujem" moje (pošto žive na ranču - farma) sa nekim živim stvorom
koliko sam puta kad sam bila mala dobila batina od mame za to gdje god sam nasla napustenu macku ili psa ja bih ih sve dovela kuci a onda ih placuci nosila nazad jer mi mama nije dala da ih zadrzim i sada mi se to ponekad desi niko mi nebrani da ih zadrzim ali oni sami odu neznam zasto skoro sam imala predivnog malog cukicu i otisao je plakala sam dugo za njim i trazila ga ali ga nisam mogla naci
Mene niko ne voli,
i nikom nije stalo, pa mi dodje zao,
jer ja bih svoje srce svakom dao.
Svi moji ljubimci su "dovuceni" sa ulice.Moji su se u pocetku bunili,ali kasnije su shvatili da im je ipak jednostavnije da se pomire sa cinjenicom da ce ostati malisani kod nas,nego da se danima prepiru samnom.
" Ljude treba suditi samo po njihovim vrlinama , a ne po njihovim manama; medjutim,po vrlinama nas ocenjuju samo nasi prijatelji, a nasi neprijatelji nas ocenjuju samo po nasim manama."
Moji dragi roditelji su svaki dan vracajuci se kuci sa posla mogli sebi da postave sledece pitanje :" Koju zivotinju li je danas pronasla?"
E ovako...
-Imala sam citavu " koloniju " golubova koje sam spasavala kada su se razboleli ili povredili . Uglavnom sam ih pronalazila pored jedne prazne kuce na putu iz skole... nisam bila preterano mastovita, imena su im bila Gogi I, II, III... kao Rocky .
-Imala sam i jeza kojeg sam pronasla povredjenog u basti ... dok se oporavljao lovila sam mu bube i gliste
-Jednom prilikom sam naterala dedu da mi otkupi jagnje koje je komsija "osudio" na smrt ... svaki dan sam ga vodila "na rucak" na livadicu i sedela pored njega dok ne zavrsi sa jelom... imam cak i sal koji mi je baka isplela od njene vune ...
Omnia vincit Amor
Ljubav prema zivotinjama je osobina po kojoj u sopstvenom srcu rangiram svoje bliznje na drage i one manje drage. Licno, volim ih bez izuzetka i puno puta u svom dugom zivotu sam nosila kuci napustene i gladne mace i kuce. Bio je i jedan slepic / za vecinu strasna fruskogorska ZMIJA/ koji je nazalost nesrecom usled nepoznavanja nege gustera uginuo i na ciji je grob u basti moja trogodisnja kcerkica nosila cvece. Voleti ta bica koja vas ne izdaju, zahvalna su za malo hrane i ljubavi je mozda urodjena, ali i stecena vaspitanjem. Priroda nas postavila jedne uz druge da se pomazemo u nevolji. Sada imam tri draga psa koji mi cine porodicu.
"Dovukao" sam u zivotu tri psa i jednu macku sa ulice i nisam zazalio,pruzio sam im ono sto na ulici mozda nisu imali,redovnu hranu,toplo mesto za spavanje i sve sto im je potrebno za zivot.Pored toga sto sam njima verovatno spasio zivot,mislim da sam spasio od eventualnog besnila i njih i ljude/decu..
prvo cega se secam da sam t.r. dovukla je jedna mala lastavica koju sam kao 8 godisnja devojcica pronasla ispod prozora nase kuce, a pala je iz gnezda ispod krova. to je bilo pilence, od tek nekoliko dana, koje sam mislila da cu da ga spasem. uzela sam plasticno gnezdo (iz kafeza u kojem je tata nekad odgajviao kanarince), metnula to golo pilence i pobrinula se da mu nije hladno - pokrila ga komadom pamuka . naravno htela sam da ga nahranim mrvicama hleba...ali jadno umrlo je do sledeceg dana.
sledece je bilo jedno malo kucence koje sam ga nasla vracajuci se uvece kuci, ali tada sam bila vec tinejdzerka. zao mi je bilo kako je cvilelo, a malecko, malecko- u jednu ruku da stane. taj dzukac koga sam nazvala Archi, pokazao se kao odlican cuvar kuce, dugih godina. niko nije smeo da udje u kucu, od njega. odmah je pocinjao da laje i cini ti se ce da pokida lanac kako je zapinjao da potrci.
onda moja maca koju sam nasla kao malecko macence, pored jednog kontejnera i osvojila me svojim sarenim krznom (belo sa braon, sive, crne fleke). cuvala sam je 15 godina i uginula mi je nakon sto se davila sa lasicom.
nakon toga papagaj mali tigrica, nasli smo ga u bolnici kad smo isli kod bake u poseti. malecko ono bezi, a jure ga dva gavrana i kljucaju. imao je polomljenu nogicu. doneli smo ga kuci, oporavio se i ziveo do prosle godine (ukupno 10).
i jedan papagaj nimfa, koji drug nije mogao da ga cuva, pa ja sam ga pribrala.