Amerika - obecana zemlja ili ne? - Strana 2
Strana 2 od 2 PrvaPrva 12
Prikaz rezultata 16 do 26 od ukupno 26
  1. #16

    Odgovor: Amerika - obecana zemlja ili ne?

    Citat irnik kaže: Pogledaj poruku
    Da li je Amerika obecana zemlja?
    ah, shta znam u zadnje vreme ovde sve pada.. prvo berza, ekonomija, dolaar, pa sad pocheli padat' i aviJoni.. ne znam, ne zvuchi kao neshto obecano
    moomoo meee jooouu

  2. #17

    Odgovor: Amerika - obecana zemlja ili ne?

    Najblize opisu "obecane zemlje" za kakvu se nekad smatrala Amerika,
    danas su po mom misljenju Australija i Novi Zeland, eventualno Kanada.

    USA jeste industrijska i vojna supersila, ali je na mnogo nacina
    pocela da se urusava, sto zbog monopolista, lose ekonomska politike,
    pohlepe, nefleksibilnosti, previse krutog i okrutnog socijalnog programa,
    bezobzirne i samozive spoljne politike, koja za posledicu ima
    stvaranje neprijatelja sirom sveta i pojavu terorizma.
    Ovo je cini teskom za zivot i "starosedeocima", a da ne spominjemo
    doseljenike u potrazi "obecanu zemlju".

    Jedan od faktora pada Amerike je definitvo i pad SSSR-a,
    jer je nestanak adekvatnog takmaca za titulu svetskog lidera
    istopio takmicarsku nastrojenost i uzrokovao uljuljkanost
    trenutnom pozicijom.
    Eto, sad ce dobiti kompleks...

  3. #18

    Odgovor: Amerika - obecana zemlja ili ne?

    Lepa poruka za sve, koji imaju problem prilagodjavanja. Svugde u svetu je bitno, da te svi razumedu, zato moras prvo nauciti jezik. Prihvatiti kulturu okoline u kojoj zivis, postovati ljude bez raznih predrasuda i postovati sam sebe. Samo tako mozes sretno i zadovoljno ziveti, ako je vec sudbina htela, da ne mozes ziveti u svom zavicaju.
    A kada te uhvati nostalgija za kucom idi na neki dobar forum, n. pr. ja volim da idem
    medju jednu malu grupu predivnih ljudi, koji se bas trude, da ima svega po malo, sve za dobro razpolozenje... I daleko od kuce svoje mozes osetiti toplinu i ublaziti svoju nostalgiju.
    Poruku je izmenio irnik, 22.01.2009 u 14:17

  4. #19

    Odgovor: Amerika - obecana zemlja ili ne?

    Ja sa se vratio u obeçanu zemlju ... Srbiju !
    super mi je ovde i zadovoljan sam a i u Turskoj mi je bilo predivno !
    Tamo sam upoznao par Amerikanaca koji su doşli da zive u Tursku i priçali mi o toj drzavi ...
    zaista je Amerika obeçana zemlja ali samo ako zaista to zelite i dovoljno radite pravi posao kojeg ima u izobilju
    medjutim ja sam se odluçio za Vojvodinu i ona je ono şto ja zelim
    Poruku je izmenio euridika, 22.01.2009 u 18:14 Razlog: postoji tema na kojoj mogu da se komentarišu dobijene reputacije
    Ko je za jednu voznjicu

  5. #20

    03 Odgovor: Amerika - obecana zemlja ili ne?

    Мој не остварљиви сан.Док је мој приватни авион рулао пистом аеродрома Београд пробудио сам се из лаког сна или дубоког размишљања, нисам знао шта је то било. Опет по ко зна који пут враћала ми се година када смо Нада, моја жена и ја напустили тадашњу Југославију. Упутили смо се у авантуру, на пут у непознато.
    Ех да смо тада знали ово што сада знамо...

    Имали смо понуде од шпанских агенција за продају кућа и станова на основу којих смо планирали да купимо два мала стана - у једном да живимо а други да издамо како би привремено могли да преживимо док се не снађемо и средимо папире.
    Ех да смо тада знали ово што сада знамо...

    Када смо стигли у Шпанију схватили смо да уствари све понуде овде, на западу, и нису баш стварне понуде. За паре које смо имали а продали смо све и два стана и два аутомобила и много ствари а поклонили много - нисмо могли да купимо ни један пристојан стан. А онда се неко сетио да има пријатеља у Америци. Звали смо га и он нам је рекао да тамо можемо врло лако да решимо свој статус. И друге могућности су велике. Е, али требало је вратити се у Београд, извадити визу за Америку а то је изискивало време. И тако смо се вратили одакле смо и пошли. Где да се сместимо? Нада је организовала пријатеље којима смо поклонили опет нешто на поласку. И, тако провели смо још месец дана у Београду чекајући визу. Онда смо је најзад добили.

    Уз звуке пиштаљки, труба и разноразних парола са демонстрација, који су допирали са улице, правили смо планове за нови живот.

    Сели смо у авион и стигли у обећану земљу - Америку. У авиону смо срели неког земљака који ради тамо и који нам је предложио да нас смести код неког другог нашег земљака, богаташа.

    Ех, да смо тада знали ово што сада знамо...

    Изнајмили смо стан од тог богаташа. Али, пре тога смо морали да проведемо који дан у његовом хотелу да би нам узели мало више пара. И тако смо почели живот у обећаној земљи. Предали смо захтев за стални боравак и очекивали папире за неку годину. Узгред, још ни данас их нисмо добили. Добили смо зелени картон, нашли некакав посао није-бог-зна-шта али смо рачунали да је довољно за почетак. Нада се прилично лепо снашла у продаји где је и сада менаџер. Узгред, покрали су нас у стану код оног богаташа организовали наши да се овајде од земљака, када нису могли већ од свог рада....

    Ех, да смо тада знали ово што сада знамо...

    А ја? Почео сам да радим свакакве послове док нисам завршио курс за компјутере. И онда сам се запослио као инжењер што и јесте мој посао. Али, то није било оно што ми је омогућавало да долетим у Ниш у изнајмљеном џету, вечерам у њему и одлетим назад.

    Када смо одлазили из Србије зарекао сам се да се никада нећу вратити. Али сам провео ноћи и дане размишљајући о једној и само једној жељи: Да још једном вечерам у ресторану Американац у Нишу или код Вука у Београду. Још сам се сећао јеловника и укуса те хране. За мезе поховане паприке, јагњећа сармица, љутеница, ајвар са сиром, са фантастичним хлебом. И већ од мезета сам био сит. А онда је долазило главно јело, роштиљ: димљена вешалица, пуњена вешалица, кобасице, вешалице, јагњећа џигерица у скрами, и наравно ћевапи или пљескавице, и неизбезно јагњеће или прасеће печење. Све то са салатом српском или шопском, печеним паприкама у уљу са белим луком, или печеним љутим папричицама у уљу са белим луком. Размишљао сам, док је авион полако прилазио паркингу, шта сам наручио за вечерас?

    А онда су ми се вратиле мисли на то како сам дошао до ових пара које су ми омогућавале да долетим у Ниш једном годишње, вечерам у авиону не ступајући на тле Србије како сам се и зарекао вечера је увек наручена унапред и вратим се назад у Америку где је био наш дом.

    У овом свету постоје три начина да направиш велике паре: да украдеш, да наследиш или да ожениш. Насмејао сам се на ту помисао. То сам прочитао негде у новинама давно када сам почео да радим као инжењер у оној малој компанији. Па пошто нисам имао могућности да искористим ни један од та три начина нисам ни размишљао о томе да се обогатим. После те мале компаније која ме је отпустила као технолошки вишак радио сам у супер стору као ситан менаџер сигурног посла, али без издашне плате. Нисам размишљао много о великим парама. Једног дана, био је понедељак, вратио сам се са посла, укључио компјутер и хтео да погледам стање на берзи. Куповао сам неке акције у компанијама које су радиле прилично добро. Али сам улагао мале паре и покушавао да схватим како функционише финансијско светско тржиште. Елем, отворио сам интернет али, пре него што сам отворио вебстрану о финансијском тржишту отишао сам на вебстрану лутрије. Играо сам лото годинама са једном комбинацијом. Погледао сам резултат извлачења за прошлу суботу. И шта се десило. Умало да паднем са столице. Полако сам ишао са броја на број, чинило ми се сто пута. И увек је писала иста комбинација. Која? Па моја комбинација! Устао сам, прошетао кроз гарсоњеру осећајући се као у кавезу. Умио сам се ко зна који пут и гледао своје лице у огледалу... Вратио сам се за компутер, прошао још једном кроз комбинацију и коначно био сигуран да је добитна. Обукао сам се и изашао напоље. Подземном сам отишао у кафе где сам обично ишао на јутарњу кафу, сео читао мирно новине пијуцкајући мој сингл експресо и кренуо када је било време да сачекам Наду са посла...

    Та ноћ је прошла као ноћна мора. Нисам могао дуго да заспим. Мисли су ми се вртеле на хиљаде страна. Покушао сам да не мислим о будућности. Чинило ми се да ћу ако и почнем да размишљам о трошењу избаксузирати све.

    Размисљао сам шта са новцем? Ноћима и данима сам размишљао. А онда сам пресекао, отишао до банке и пребацио пола суме на рачун са кога сам већ куповао акције. И почело је. Купио сам акције неколико компанија. Много новца сам уложио по први пут у животу. Прво сам почео да губим на једним акцијама, а на другим остао на истом. Па опет изгубио. Па опет. Шта да радим? Одлучио сам да идем до краја па шта буде да буде. Опустио сам се и сконцентрисао на посао. Још увек сам радио и још увек смо становали у истој гарсоњери. А онда сам почео да добијам. Дуплирао сам новац. Па опет, и опет. и опет. Дошао је и тренутак да саопштим Нади. Гласно сам се насмејао, толико гласно да је пратилац у авиону један крупан Албанац који се бринуо о свему па и о обезбеђењу окренуо уплашено. А онда је проговорио нешто као ...Опет... Нада је била уплашена. Шта ја то причам? Показао сам јој извод са рачуна. Полако је села и упитала да ли сам ја нормалан. Шта радим са тим новцем целу годину дана. Тек сада сам схватио да је прошла стварно цела година од како сам добио на Лутрији...

    Пензионисао сам се са милијардама на рачуну у банци. А сваке године два дана сам проводио у Нишу и Београду. Са Надом или без ње. Становали смо у лепој кући са доста соба и лепим двориштем о коме сам сањао целог живота. Цела породица се окупљала на Божић....

    (...)

    Авион је почео да рула на повратку и ја сам се увалио у седиште тонући у лаки сан после добре вечере о којој сам сањарио целе године....
    (...)

    Нешто је јако зазвонило у мојој глави. Као да је нешто експлодирало. Схватио сам да је то будилник. Ушао сам у малу кухињу гарсоњере, ставио кафу. Проклињао сам дан када сам почео да сањам тај проклети сан. Измождио би ме тако да сам увек после њега био целог дана нерасположен.

    Покушао сам да се сетим који је дан. Немој само да заборавиш да уплатиш лутрију, и провериш стање твојих акција!! рекао сам у себи...
    Nikad ne raspravljajte s budalom, ljudi možda neće primjetiti razliku.

  6. #21

    Odgovor: Amerika - obecana zemlja ili ne?

    Amerika nije obecana zemlja, ali moze lepo da se zivi kada se ima posao i naravno para. Uostalom, ta dva uslova su sasvim dovoljna da se svuda dobro zivi.
    "Zivot je ono sto ti se desava dok ti pravis planove za zivot"

  7. #22

    Odgovor: Amerika - obecana zemlja ili ne?

    nisam znala di da strpam ovo shto cu napisat'.. pa rek'o more i ovdI
    uglavnom, sinoc sam ispunjavala neku aplikaciju online.. i sad me pita ime, prezime, adresa, ovo ono, tona pitanja.. i dodjem do onog dijela "country" kliknem na to i ispadnu mi sve zemlje svijeta.. skrolam (kako se ovo prevodi!? ) i da cu stavim USA.. vidim ja ima i Yugoslavia skrolam ja dalje, kad imam shta da vidim -- samo shto me strefilo nije kad sam vidjela da ima i Vojvodina mislim da ne izgleda na dobro
    moomoo meee jooouu

  8. #23

    Odgovor: Amerika - obecana zemlja ili ne?

    Pa evo da se i ja pridruzim sa par opaski:

    Ako mislite da je u redu da vam dete uci jedan ucitelj od prvog do osmog razreda, koji mu predaje sve predmete i koji moze i vrlo cesto nema pojma sa onim sto predaje, i ako mislite da jedan doctor moze sve da leci, to jest da vasem detetu nije potreban deciji doctor, i ako mislite da su buvlje pijace samo mnogostruko uvecane i pretvorene u prodavnice kao Costco i njemu slicne ono sto zelite - e onda cete sigurno biti sretni u americi i Kanadi....
    No ako bas stvarno zelite da odete, moj savet je da se drzite evrope. Severna amerika nema strukturu i ona je jos na nivou divljeg zapada u poredjenju sa evropom. oh da ne zaboravim i zakoni su potpuno drugaciji. Rimsko pravo kao osnova prava je ovde tako reci nepoznata i prakticira se samo u jednoj kanadskoj provinciju - Quebecu.

  9. #24
    moj kratki boravak u americi

    idem prvi put 2003 god.u posetu bratu u ameriku
    avion slece na kako cu kasnije saznati drugi najveci aerodrum na svetu u olimpijsku i koka-kolinu Atlantu,dobih vizu na sest meseci.
    Atlanta najveci grad drzave Dzordjija.tad oko 5 miliona stanovnika
    ubedljivo najvece selo koje sam ikad video.
    grad sa najvecom stopom rasta i razvoja u americi te godine
    nista ne lici na evropu koju sam skoro celu obisao.
    u samom gradu skoro da i nema ulica vec samo auto-putevi koji vode kroz ceo grad pa se ljudi sporazumevaju pomocu brojeva auto-puta kako bi negde mogao da odes ili da dodjes
    sam grad je smesten kako bi uporedio kao otprilike na nasoj fruskoj gori a po prosoru kao cela vojvodina
    postoji javni gradski prevoz koji zovu"Marta"ali nisam siguran koliko se ljudi njome koriste jer su autobusi poluprazni,postoji i metro koji je u sastavu marte.uglavnom se sve obavlja sa kolima jer je galon benzina oko 4l tad bio svega 1,21dol.kod nas je vec tad bio oko evra 1l.


    LJUDI,POSAO,CENE

    svakim novim upoznavanjem ljudi,shvatam da su to obicni jako prijatni ljudi
    juznjaci,malo zaguljeni ali da ti pomognu uvek spremni i neko rece jezik nam je velika prepreka to jeste tako ali ti ljudi kad treba nesto da ti objasne se prosto upljuju dok neshvatis ono sto ti kazu
    stekao sam utisak da mozes sve traziti i dobiti pac ce ti i zenu dati ali samo pare nemoj pominjati jer se na to drugim ocima gleda i mnogo se ceni svaki cent
    tada je bilo posla za svakog ko je Hteo da ra radi
    nagradjivano je samo znanje i vrednoca
    nekakav okvir satnice su pocinjale sa cenom od 10dol.pa navise
    uporedjujuci cene sa nasima dosao sam do saznanja da je hrana jeftinija tamo nego kod nas,obicna garderoba,ves tekstil sve je tamo jeftinije nego ovde
    iznajmljivanje stanova je skupo do zla boga i kretalo se od 800 dolara u nekim pizdincima do iole pristojnijih stanova u boljim delovima grada od 1500-3000dolara pa je to velika stavka.
    racuni za struju za mesec dana su bili toliko minorni da moses platiti od par satnica
    kablovska je bila 40dol.mesecno internet takodje 40 dol.mesecno
    izvinjavam se zove me sin iz amerike pa cu nastaviti sa opisom grada,istorije,znamenitosti opet ljudi itd


    STANOVANJE<KUCE<BOLNICE<ZGRADE<POSAO


    napisah malopre najvece selo koje sam ikad video-objasnjenje
    svi neparni auto-putevi u americi vode sever-jug odnosnojug-sever
    svi parni su istok-zapad i obratno eto ti proste a velike pomoci imas sve strane sveta jednostavna pomocf zaorijentaciju
    svugde gde pise exit nalazi se nesto ili soping-mol ili takozvane proprtis gde ljudi zive
    proprtis uredjeno malo naselje po meri coveka upravo za odmor,to su uglavnom kuce ili male zgradice sa par stanova ne vislje od dva sprata,zavisi od toga u kom delu grada i od samog vlasnika koji rentira te stanove
    posto sam bio u elitnijem delu mesta Roswell nasa proprtis je bila sagradjena oko jezera i imala bazen i tenis terene
    oko samog jezera u krug bile su samostalne kucice koje su zvali homtaun ili vec tako nekako i kad ti iznajmljuju pitaju te sa koliko kupatila a ne sa koliko soba zelis apartman
    mi smo imali dva kupatila i dva vc.a i cetiri sobe ,namestenu kuhinju i obavezno klimu to smo placali mesecno 2450 dolara
    sledeci vislji nivo bile su zgradice sa po cetiri stambene jedinice i iznajmljivane su za 2000 dolara
    treca jos vilja ulica su bile zgradice na sprat sa po cetiri stana na spratu i iznajmljivane su za 1600-1800
    i cetvrta najvilja ulica na brdu su bile zgradice na dva sprata sa cetiri stana
    i iznajmljivale su se po 1400-1600
    bilo je ukupno 475 apartmana
    uz to sto je svaki morao imati opremljenu kuhinju sve sa sporetom i friziderom a svi su morali biti klimatizovani
    tu je bio ofis gde bi mogao da prijavis neki kvar koji je morao biti otklonjen istog dana,a frizider,zamrzivac ili klima istog trena cim prijavis kvar
    celo naselje je bilo oko jezera po kojem su plivali labudovi i koje je bilo poribljeno pa si mogao i pecati,vegetacija bujna i svakog dana kosena trava,pokupljeni pikavci eventualno pokupljeno djubre a damsta odnosno djubriste svakih sat vremena pritiskano u kontejner koji se praznio jedom u petnajst dana,ispred svakog apartmana je bio obezbedjen parking
    na samom ulazu su bili postanski sanducici i tu je dolazio skolski autobus po decu a na isto mesto ih je i vracao iz skole ,sve je bilo pod kamerama
    kucice su bile barake od drveta ali unutri sve zvucno.
    e tu sam ja radio kao farbar 10 dolara na sat
    farbao sam sve sto je bilo od drveta sa spoljne strane,stepenice,rukohvate,ogradice a kad se neko iseli i krecio i farbao cele apartmane
    Soping-molovi
    posto je tamo sve veliko tako su i ti molovi ogromne povrsine gde se nalaze ogromne prodavnice od igle do lokomotive.
    kroger-hrana sta ti srce zazeli iz celog sveta pa i pticijeg mleka
    pabliks-hrana
    volmart-od igle do lokomotive
    bestbaj=tehnika-televizori,kompjuteri,fotoaparati itd iz celog sveta najbolje
    molovi sa firmiranom garderobom kreatori iz celog sveta,prodavnica do prodavnice

    detaljisem ali sami donesite zakljucke obecana ili ne
    konacno idemo u grad da nesto i vidimo
    auto-putem stizemo u deo grada gde se nalaze visoke zgrade neboderi itd
    parkiramo ispod nekog nebodera i izlazimo u jedan nazovimo ga centar grada
    pitam gde su ljudi,gde je zmaj jovina,gde je knez mihajlova gde skadarlija .,nista od toga ,zasto,kako odgovaraju mi pa ovde ljudi rade to su poslovne zgrade tu se radi a zivi se tamo gde sam prethodno pisao,sramota je zivetu kondominijumu,ima i toga ali tamo zivi sirotinja i crnci--djordjija je to
    zato nema puno nogostupa nema setnje samo kola pa zu na posao i kuci
    posle kratke setnje stizemo do soping mola e moje drage zene,cure ono treba videti ogromno sve sljasti onako holivudski,sta je to pa to su prodavnice firmirane garderobe nema cuvenijeg lika na kugli zemaljskoj a da tu nema butik
    koliko je to veliko kad bi svratio u svaki butik pa trebati osam dana,a tek da kupis nesto sta bilo to je glavobolja sta kad ti se sve svidja,zato nema naroda da secka pa svi su tu to je veliko korzo grad u gradu

    idemo dalje opet kola pa pici,gledam okolo kad ukazase se neke barake citam bolnica i to neka cuvena a obicne barake ma zeza me neko,ne to je jedna od mnogih bolnica sa cuvenim lekarima i najboljim aparatima za pregled,i dijagnostiku.unutra je sve klimatizovano pacijenti imaju najbolju mogucu paznju i negu i brigu o njima ali nije bas za svakog jer su tu pregledi i lecenje oohhoo skupi.
    a mi spucamo lovu u lepotu zgrade a posle nemoxemo da nabavimo opremu.ma nepisem ja o nama vec o americi


    GRAD

    nevolim da pisem o onome sto mozete naci na googlu pa i necu detaljisati
    Atlanta maleni gradic koji nema vise od pola miliona stanovnika sireci se na sve strane prihvati i mnoge starije gradove od nje i zajedno se udruze i postanu ogroman grad
    neko napisa nemaju svoju istoriju e pa nije bas sve tako
    i te kako su ponosni na svoju istoriju i na to sto su jedna od pruga na americkoj zastavi,
    u beloj drzavi bresaka kako je zovu atlanta je najveci a ne i glavni grad
    u atlanti je sad vecinsko crno stanovnistvo
    jedan od najvecih lboraca za ljudske slobode je Martin Luter King je iz atlante
    jedan ceo vikend sam proveo razgledajuci staru b atlantu,onu iz prohujalo sa vihorom ali to je posebna prica



    Moram i ovo da zapisem video sam iz daljine i bazu odakle su poletali nevidljivi kad su nas bombardovali,u atlanti je i sediste generalstaba jednog dela americke vojske



    Tolerancija


    bas kad sam bio tamo vodila se zestoka bitka oko promene imena aerodruma u atlanti
    crnci u znak zahvalnosti prema gradonacelniku atlante koji je zasluzan za nagli napredak i razvoj atlante i dobijanje letnjih olimpijskih igara pokrenu inicijativu da se aerodrumu da njegovo ime djekson umesto dosadasnjeg hartsfild
    sukob izmedju crnaca i belaca zar opet,
    puna sudnica pola sudnice sa jedne strane crnci pola belci
    iznose argumente jedni drugi ih osporavaju pat pozicija niko ne popusta i jedni i drugi imaju svoje argumente i snazno ih zastupaju televizija sve prenosi
    sledeci dan dolazi guverner drzave Sani Perdju koji je belac i drzi govor koji
    zavrsava recima neka se zove Hartsfild-Djekson tisina a onda svi ustaju i tapsu i od tog dana se aerodrum tako i zove
    posto sam imao prilike da ga dva tri puta obidjem uverio sam se u njegovu velicinu,na tom aerodrumu je stalno zaposleno blizu 100.000 ljudi,avioni polecu ili slecu skoro svake sekunde,pogledas gore a ono aviona na nebu onoliko kao nekad kod nas biciklova kad su se ljudi vracali sa posla
    samo im je parking za 30.000vozila
    metro kojim moras da ides da nadjes avion ima 36 stanica,koliko je to veliko pa budimpestanski metro ima samo 19stanica a ide sa kraja na kraj grada
    Poruku je izmenio euridika, 22.08.2010 u 14:36 Razlog: uzastopne poruke

  10. #25
    Amerika ti svakako daje sansu ako uopste uspes da dodjes donde
    ako znas jezik imas dobre skole mozes veoma lako uspeti
    nemas skole i neznas jezik patnja kao i ovde
    neko u americi mi rece ma nevolim ja bas ameriku toliko koliko volim njihov novac zato sam ovde
    licno iako sam vec preko nekolko u godinama ladno bi otisao ali samo sa porodicom i da svi radimo samo 5 godina,
    znam da bi sa dve plate jako lepo ziveli tamo a dve da ustedis to je 120 plata pa razmisli koliko je to dinara i dali je dovoljno za povratak ovamo i neki pristojan zivot e moja masta moze svasta to je amerika



    Izbeglice

    nekako kad sam bio prvi put tamo upoznam puno nasih ljudi kojih je samo grad atlanta primila tacno 10.000
    ti ljudi mahom bez znanja jezika vec su bili tamo sedam godina i polako su se uklapali u americki zivot,
    poceli su da otvaraju sopstvene biznise,radnje,kafane deca su pocela da se skoluju dizali su kredite koji su bili jako povoljni kupovali su kuce jer je rata kredita bila manja nego iznajmljivanje stana
    pojedini od njih su me zvali da radim ako hocu sa njima,sa jednim sam cak i radio dodatni posao uz ovaj koji sam vec imao
    otvorili su svoje prodavnice i drzali svu robu iz bivse nam zajednicke zemlje,pa sam tamo u americi pio knjaza i nasu kafu,jeo nas eurokrem kupovao u njihovim mesarama nase kobaje,cvarke
    sedeli bi kod nekog od njih u kafani i pili nasa pica i naglabali o tome zasto nam se to sve desilo
    za istim stolom sedeli smo mi iz srbije,oni muslimani,hrvati i srbi iz bosne i zezali se pricali o svemu i svacemu pa i o ratu sve se zavrsavalo pesmom
    privatno smo posecivali jedni druge ali tada bi vec razgovor tekao drugacije sa osecajem knedle u grlu
    svejedno ipak smo se drzali jedni drugih
    Poruku je izmenio euridika, 22.08.2010 u 14:37 Razlog: uzastopne poruke

  11. #26
    Ljudi

    srdacni prijatni ljudi,koji se od nas razlikuju samo u odnosu prema novcu,ujka sem ih je sve nekako navukao na plastiku/kartice/pa svi duguju uostalom kao i mi,zato kroz razgovore stalno provejava pitanje zaposlenja jer se cas posla ostaje bez posla pa mnogi rade i dodatne poslove,ovo se odnosi na obicne prosecne amere
    radi se po osam sati ali si na poslu jos pola sata duze zbog puze za dorucak/rucak/i kad se tome doda i najmanje sat sat i po za odlazak na posao i povratak ,vecera je jedini obrok kad je cela porodica na okupu i tako svaki dan kao preslikan
    posto se zarade isplacuju petkom tad su i kafane,prodavnice,megamarketi puni ljudi jer se pazari sve za sledecu nedelju ili cak dve jer nekom je plata svakog drugog vikenda
    subota za one ljude koji nerade je dan za izlete,rekreaciju druzenje,
    nedelja pre podne kao da ceo grad nepostoji to je dan za odmor i odlazak u crkvu kojih u atlanti ima vise nego kafana,nerade cak ni prodavnice do 13 sati,posle se polako sve pokrece vraca se sa vikenda i spremanje za jos jednu radnu nedelju
    gledao sam svojim ocima sta znaci biti gubitnik preko noci,ostanes bez posla nemozes da platis kiriju to sve ide ekspres brzo se donose presude i na kucu ti dolazi sherif sa resenjem o iseljavanji i ljudima koji ti bezobzirno iznose stvari na ulicu i tu ih odlazu.ako se nisi snasao da se brzo selis dalje
    narod na tvoje oci nosi tvoje stvari puca ti ceo zivot pred ocima postajes beskucnik
    amerikanci uglavnom 90 posto njih pojma nema gde je srbija .prva asocijacija im je daje to negde u rusiji
    za sebe smatraju da su sami sebi dovoljni i zasto bi oni morali da znaju gde je neka tamo srbija,a stekao sam utisak da nepoznaju ni ameriku i sve drzave u njoj
    nema menjacnica za novac osim u pojedinim bankama u centru atlante muke sam imao dok nisam promenio evre
    na pitanje zasto je to tako rekli su mi da im evro bas i nije potreban kad je dolar vladajuca valuta u vecini zemalja sveta
    ogromna vecina ljudi je pristojno kulturna svako sa svakim ce se srdacno pozdraviti ujutru,svako dete ce ti se javiti i pitati kako si, toga ima kod nas samo u mom djurdjevu
    na poslu su malo opusteniji nego naprimer nemci vise su slicni nama samo ne bas toliko opusteni



    kupovina

    za prodaju alkohola potrebno je kupiti posebnu dozvolu koja kosta iihhii
    tako da cak ni veliki i najveci lanci neprodaju alkohol
    vina i piva ima iz celog sveta za svaciji ukus i dzep to se smatra za hranu pa nije potrebna posebna dozvola
    zato postoje specijalizovane prodavnice sa alkoholom
    stalno je nesto na snizenju i novine objavljuju kupone za donosioce pa se dobije popust,neke porodice zive samo od prikupljanja kupona i kupovine na njh
    jednu stvar nikad nisam do kraja razumeo a to je napr
    hocu da kupim kutijicu od 50 praznih cd,a
    cena je 15 $
    na kasi das toliko ali odma dobijes nazad 7,5$
    na poledjinu racuna ispises svoje podatke i posaljes proizvodjacu i dobijes kroz izvesno vreme i onih drugih 7,5$
    ako kupujes box cigareta puno je jeftinije nego na kutijicu kupovati
    secam se moj malboro lajt je bio 2,3-2,7$kom,a box 18-22$ u zavisnosti od prodavnice
    sve sto je pakovano na tuce ili pola tuceta 6ili12kom.je puno jeftinije itd
    kupovina kuce
    zovu nas nasi prijatelji bosanci da idemo da razgledamo par kuca koje su im prvi pikovi za kupovinu
    jedna je bila predivna na lepom mestu u dobrom kraju za zivot i saglasimo se da je to prava
    kuca je na sprat ima 5 soba 3 kupatila,garazu i veliko dvoriste okucnicu koje doseze cak do jezera i to kosta 145.oo$
    zovemo agenta i najavljujemo se da smo spremni za kupovinu
    u kancelariji nas pita dali smo spremni da damo ucesce koje i nemora da se polozi jer je kredit na 15ili30 godina
    da rece kupac ali bi smo jos malo da pregovaramo o ceni
    cena je pala na 137,ooo$ daje 10.000$ucesca da bi mu rata bila manja,ugovor je napravljen e sad dolazi ono zbog cega ovo pisem
    agent vadi iz stola od onih 10.000 tri hiljade i zajedno sa kljucevima od kuce daje ih ovom nasem prijatelju recima
    cestitam sad ste pravi amerikanac koji ima i svoju kucu od ovih para cete platiti selidbu jer ste vi sad gazda i netreba da radite takve stvari
    bilo je nedoumice dali te pare imaju veze sa ratom kredita ne jer je ugovor vec potpisan
    od kojih para je dato i ko je koga zeznuo trgujuci nemam pojma a ovaj sav blazen...
    Poruku je izmenio euridika, 22.08.2010 u 14:38 Razlog: uzastopne poruke

Strana 2 od 2 PrvaPrva 12

Slične teme

  1. Kosmet - oteta zemlja
    Autor Necromancer u forumu Politika
    Odgovora: 997
    Poslednja poruka: 24.09.2012, 09:07
  2. Srbija, zemlja uplatnica
    Autor makilli u forumu Društvo oko nas
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 16.08.2011, 13:47
  3. Albanija - zemlja kontrasta
    Autor Lady S u forumu Turizam i putovanja
    Odgovora: 13
    Poslednja poruka: 24.09.2009, 02:35
  4. Zemlja kao jedina istina..
    Autor kohili u forumu Filozofija
    Odgovora: 10
    Poslednja poruka: 08.08.2009, 17:34
  5. Tasmanija: zemlja egzotike i zatvora
    Autor HLEBmaster u forumu Turizam i putovanja
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 24.10.2006, 21:52

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •