Ovi bećarci su prepisani,možda ne doslovce,iz knjige Razigrani doro,autor Zvonimir Toldi.
Mislim,da ne pomislite da su autobiografski.
Pa kaže...
Imam ćurku,nikom ne bi dala,
pa ni tebi,volim kad je mala.
Imam flašu,ali nemam čepa,
blago onom ko je se dočepa.
A što bi se ja stidila Bože,
moja pica,a ja gazdarica.
Lepa pica kao škatulica,
sakrila se između dlačica.
Pico moja,mali magazinu,
u te’ trpam,pa čuvam za zimu.
Pico moja kad će kura u te’?
Kura u te’,kad narastu rute.
Mili Bože koji bolje može,
da je znati,pa da mu je dati.
To sam čula i od mame svoje,
da je lepo spavati u dvoje.
Da ja nisam jela kobasice,
ne bi bila debele guzice.
I u mene veverica ima,
ako ćete,pokazaću svima.
Duni vetre i rasteraj čičke,
da se moja pička ne učička.
Kiša pada,noge mi se šire,
momci vid’li,pa se uznemire.
Truljava mi čarapa na peti,
uvek mi je kurac na pameti.
Oj sikilju,picin barjaktaru,
ti si prvi kuri na udaru.
Sinoć sam se jebala stojeći,
bilo blato,nismo mogli leći.
Nisam znala,zelene mi trave,
da je kurac šupalj na vr’ glave.
Pijem pivo,to najbolje piće,
dižem noge,razvijam mišiće.
Ja seljanka,pa volim seljaka,
seljak more duboko da ore.