Istorijske zanimljivosti - Strana 3
Strana 3 od 3 PrvaPrva 123
Prikaz rezultata 31 do 42 od ukupno 42
  1. #31

    Odgovor: Istorijske zanimljivosti

    Beograd je prvu kafanu imao pre Pariza, Beča i ostalih evropskih metropola.


    Još 1522. godine Turci su u jednoj zgradi na Dorćolu otvorili kafanu i u njoj služili kafu. U svojoj knjizi "Stare kafane Beograda" dr Vidoje Golubović kaže da nema pretenzije da tvrdi kako se beogradska ugostiteljska radnja zvala baš kafana, i navodi da su se u nas, od samih početaka do danas, koristila razna imena: karavan saraj, han, mehana, mejhana, kavana, birtija, bife, gostionica, aščinica, krčma, bar, restoran i, na kraju, ugostiteljski objekat.
    Prema informacijama dostupnim u našoj literaturi, a do kojih je ovaj autor došao, prve kafane nastaju u gradu Meki u XV veku. Tokom XVI veka otvaraju se kafane i u Siriji i u Kairu ali ne može se sa sigurnošću tvrditi kada prve kafane počinju da rade u Turskoj. Golubović kaže da je pronašao samo zapis da je 1554. godine radila kafana u Carigradu.
    Uživanje kafe sa Istoka je na Zapad preneto u XVI veku. Posle Beograda, prvu kafanu, 1592. godine, dobija Sarajevo, London 1652, dve godine docnije Marselj, u Beču je otvorena 1683. godine a u Lajpcigu 1694.
    "Kafane, one stare, bile su deo života čaršije, imale poseban duh, neobičan, specifičan, izazovan, u njima je pulsirao kulturni, zabavni, privredni i društveni život, protkan politikom, pa i onaj, zašto ne reći normalan. Kafana je bila stecište advokata i boravište svedoka. Jednostavno, mesto gde se odvijao život grada, gde su spremane i prikazivane pozorišne predstave, održavani koncerti, sastanci sportskih društava, političkih stranaka, esnafa, organizovane zabave i susreti, održavane sednice Narodne skupštine, uređivane novine, u njima su pisane pesme i učili se muzički akordi, smišljane su ideje ali i jela, u njima se pilo i spavalo", kaže Golubović u predgovoru.
    U prvo vreme, u kafanama služila se samo kafa "uz ambijent koji je pratio kulturu života istočnih naroda, gde se kafane prvo i javljaju. Nije zato bez osnova tvrdnja da su Turci, dolaskom u Beograd 1521. godine u jednom od prostora na Dorćolu služili kafu. Na osnovu dostupne literature ne mogu se, sem pretpostavki, opisati taj prostor, izgled, nameštaj (ako ga je, uopšte bilo, zbog načina sedenja tadašnjeg turskog življa), kako se pila i kuvala kafa, niti ostali detalji".
    Sam naziv, kafana, u Beogradu i Srbiji počinje da se koristi tek posle 1738. godine, kada su Turci ponovo došli u Beograd, posle vlasti Austrije. Golubović piše da se u turskim izveštajima iz XVI veka opisuju beogradski karavan saraji i hanovi. Hanovi su imali bolji komfor i služili su za boravak gostiju od više dana.




    O prvim kafanama u Beogradu, pisao je, 1740. godine, putopisac Keper, koji ističe da su jedne kafane posećivali muslimani, a druge hrišćani. Keper tom prilikom daje opis kafane "Crni orao" na Dorćolu, koja je, kako veli, najbolja u gradu.
    Kafana "Crni orao" bila je na spratu zgrade na uglu današnjih ulica Dušanove i Kralja Petra, a do nje se dolazilo trošnim drvenim stepenicama. Kafana nije imala stolove, stolice ni klupe, već minderluke prekrivene ćilimima. Visina kafane nije dozvoljavala da se u njoj čovek uspravi. Zidovi su bili išarani zelenom, crvenom, modrom i narandžastom bojom, a na ulazu je bilo postavljeno nekoliko krčaga i ibrika.
    Početkom XIX veka knez Miloš uvodi porez za mehandžije i obavezu dobijanja dozvole za rad. Mehane su bile stecište trgovaca i špekulanata, a u Savamali i Bukurešt-mali već je 1826. godine bilo alkoholnih pića, ali i bluda.
    Među važne datume za istoriju beogradskih kafana svakako spada 1821. godina, kada Beograd dobija mehanski esnaf, 1840. je počela da radi Kneževa pivara, 1871. godine Prvo srpsko pivarsko akcionarsko društvo, 1873. Vajfertova a 1884. godine i Bajlonijeva pivara. Bajlonijeva pivara je 1903. godine proizvodila oko 28.000 litara svetlog ("Prvenac" i "Plzen") i crnog ("Prvenac" i "Salvator") piva.
    "Beograd najveći broj gostionica i kafana dobija krajem XIX i početkom XX veka. Grad u nekim statističkim procenama na pedeset stanovnika ima po jednu kafanu ili gostionicu. Na Pozorišnom trgu, danas Trgu Republike, u tom periodu je bilo šesnaest kafana, a u Poenkareovoj, danas Makedonskoj ulici, od 40 kuća 17 je bilo kafana ili gostionica. Na Varoš kapiji je bilo 12, na Terazijama 11, u Skadarliji sedam, na Slaviji devet, u Dubrovačkoj ulici, u donjem delu, 16 kafana i gostionica", navodi Golubović, objašnjavajući da su, ma kako se zvale, kafane imale izuzetno mesto u razvoju društvenog, privrednog i kulturnog života Beograda.

    Fajront pre ponoći

    Opisujući rad nekadašnjih kafana Golubović kaže da je 1860. godine Nikola Hristić, tadašnji gradonačelnik Beograda, izdao naredbu da se stanovništvo u kafani može zadržavati do 11 sati uveče, a da posle tog vremena niko na ulici ne sme biti bez fenjera. Jedna od obaveza srpskih vlasti bila je i obaveza vlasnika kafana da svako veče upale fenjer pred kafanom, i to u deset sati uveče. Srbi su poštovali naredbu, ali Turci nisu. Terali su inat.

    Hroničari su zabeležili i pokušaje borbe s prostitucijom. Knez Miloš je u svoje vreme naredio da se "te nesrećnice dave bacanjem u Savu". Naredio je i davljenje podvodačica, takozvanih "peza". Golubović navodi da su stradale mnoge Vlahinje, Grkinje, Ciganke, Jevrejke, Levantinke... kao i to da nema traga da su se Srpkinje bavile najstarijim zanatom. Sve to nije sprečilo nered i prostituciju u kafanama, čak ni na tada popularnim "krompir balovima", pa 1838. godine knez Miloš uvodi porez za sve posetioce balova od 10 groša za bolničku kasu i jednog cvancika za pandura.


    "Kafana je ostala u zapisima i kao mesto gde se vodila politika. Između dva svetska rata, a i pre, u njoj su zabeleženi značajni događaji, odluke. Čak su i pripadnici stranaka išli u određenu kafanu. Demokrate u "Barajevo", Slovenska ljudska stranka u "Ljubljanu", ministri Cvetkovićeve vlade svraćali su u "Maderu". Kafana je bila mesto gde su sedeli znani i neznani, slavni i neslavni pisci, pesnici, urednici novina i časopisa, novinari, glumci i razni umetnici, slikari i vajari, sportisti, političari... Kafana je bila mesto gde su nastala i značajna književna dela. Setimo se Branislava Nušića i humoriste Brane Cvetkovića, koji je sve svoje vodvilje, skečeve i šaljive pesme napisao u kafani. Kafana je bila mesto književnih diskusija, sukoba oko književnih pravaca, putokaza i književnosti. I ne samo to. U kafanama su čitane nove pesme, koje su tako počinjale da žive i prenose se, da dobijaju dušu. Otuda ostaju za večnost zapisane, upamćene i nikad zaboravljene mnoge pesme. Neke od njih postaju šlageri, koji se i danas čuju i rado slušaju: 'Mansarda mali stan', 'Periferija', 'Mala ulica', 'Tri palme na otoku sreće', 'Zašto si pospan Džo?', 'Šta znate vi muškarci' i mnoge druge."
    Pevajući te i druge pesme, u kafanama su se proslavili Sofka, Divna Kostić, Mijat Mijatović, Nata Pavlović, Nada Aleksandrović, Dušan Đorđević Golubović navodi da je zahvaljujući toj slavi Sofka "lepotu svog glasa (na ploči) zabeležila u Parizu i Berlinu". I mnogi orkestri, poput "Braće Cicvarića" potekli su iz kafana.




    Kafana je bila "prihvatilište za beskućnike, boeme, vračare, putnike namernike, studente, ljude bez stana, prostitutke... Mnoge beogradske kafane imale su svoju fizionomiju, karakter i krug gostiju. Golubović navodi da je Mihailo Petrović Alas osnovao društvo za zabavu i uveseljavanje "SUZ", koje se okupljalo u jednoj kafani blizu Bajlonijeve pijace. Članovi "kluba" nisu dozvoljavali proširivanje kruga.
    Ređajući u knjizi mnoštvo ovako zanimljivih detalja, jer "Kafana je postala srce i duša Beograda, pa kako o njoj ne pisati" Golubović u svojoj knjizi nabraja 578 starih kafana i 60 hotela i 44 hanova i karavan saraja. Zaključujući svoj spisak sa periodom pred početak Drugog svetskog rata, on se bavi i zanimljivim imenima beogradskih kafana, kafanskom srpskom kuhinjom, opisuje kafane kojih više nema, poput "Dardanela", kafane srušene 1902. godine, koja je, i pored toga, ušla u mitologiju prestonice.


    Izvor: Jat Revija



  2. #32

    Odgovor: Istorijske zanimljivosti

    Nije baš o beogradskim kafanama, ali ipak...

    Uživanje kafe sa Istoka je na Zapad preneto u XVI veku. Posle Beograda, prvu kafanu, 1592. godine, dobija Sarajevo, London 1652, dve godine docnije Marselj, u Beču je otvorena 1683. godine a u Lajpcigu 1694.
    ''Srbi, koji su pod tuirskim uticajem prihvatili uživanje u kafi, vole da kažu da je prvu kafanu u carstvujušćem gradu Vieni 1864. otvorio jedan Srbin, rodom iz Sombora. To je bio, po podacima, Ivan Koljčić koji je od bečkih vlasti preuzeo tovar kafe zaplenjen od Turaka prilikom njihove opsade Beča. Somborac je bio kao špijun među Turcima učinio velike usluge austrijskoj vojsci, pa je na ovaj način bio nagrađen.''

    (Enciklopedija Novog Sada, sveska 11)

  3. #33

    Odgovor: Istorijske zanimljivosti

    Ali je ipak jako zanimljiv podatak svaka čast na ovoj dopuni!



  4. #34

    Odgovor: Istorijske zanimljivosti

    Da li ste znali da neki istoricari veruju da je Adolf Hitler bi jevrej, sa oceve strane.Orginalni tekst mozete procitati ovde: Adolf Hitler

  5. #35

    Odgovor: Istorijske zanimljivosti

    Iako je bio poznat po sviranju harmonike i flaute,Hitlerov najveci talenat je bio.....zvizdanje!Ernst Hanfstaengl,tadasnji ministar spoljnih poslova i Hitlerov bliski prijatelj,je tvrdio da je Hitler sa neverovatnom preciznoscu i tonalitetom umeo da odzvizdi cak i poduze deonice Wagnerovih dela!

  6. #36

    Odgovor: Istorijske zanimljivosti

    Francuska revolucija i prokletstvo groba


    Za mnoge grobove čuvenih ljudi se vjerovalo da nose prokletstvo, pa tako ni Nostradamusov nije izuzetak.
    Njegov sanduk, stavljen u franjevačku kapelu u Salonu, što je i bila njegova želja, bio je oštećen od revolucionarnih snaga Marseja u toku francuske revolucije. Zabili su sjekiru u sanduk. Jedan od razloga izbijanja revolucije bio je revolt protiv autoriteta Katoličke crkve, tako da je bilo normalno da vojnici napadnu crkvene strukture. U ovom slučaju su napadači bili privučeni činjenicom da je veliki prorok Nostradamus položen u toj kapeli. Čak se govorilo da je jedan od vojnika uzeo njegovu lobanu i pio alkohol iz nje, što je malo vjerovatno i previše bizarno. Nekoliko dana kasnije, vojnik koji je prvi dodirnuo grob, bio je napadnut iz zasjede i tom prilikom ubijen, tako da su poslije toga krenule prve glasine.
    Prema nekim pričama, naravno nedokazanim i istorijski neosnovanim, vojnike koji su uništili crkvene zidove, sačekalo je nevjerovatno iznenađenje: u zidovima je bila mesingana pločica na kojoj je ugraviran bio baš taj datum. Priča, mada nedokazana i nevjerovatna, bila je i zastrašujuća i neki su to vidjeli kao dokaz Nostradamusove moći proricanja.
    Poslije ovog slučaja, tjelesni ostaci Nostradamusa su rastureni, ali kasnije, godine 1972. dio njih je ponovo sahranjen u Kapeli sv. Lorenca u Salonu.


    Kralj koga je ubio njegov mladi gardist

    Kako bi se proslavio kraj rata sa Italijom i prinčevo vjenčanje, u Parizu je organizovan zurnir. Anri II, kralj Francusek je tog dana učestvovao u mnogim dvobojima ali, uprkos umoru koji je osjećao, prihvatio je da se još jednom takmiči i, nažalost, koplje njegovog suparnika Gabrijela Mongomerija probolo mu je oko. Iako mu je medicinska pomoć ukazana odmah, kralj Anri II je poslije nekoliko dana i preminuo. Ironije jeste, ali je njegova smrt išla Nostradamusu na ruku, jer ga je upozorio na to da će ga "jedan mladić pobjediti na bojnom polju".
    Anri II je bio oženjen Katarinom Mediči, porijeklom iz Italije - kolijevke renesanse. On se trudio da se poveća popularnost ovog pokreta koji je njegov otac Fransoa I prvi uveo nekoliko godina ranije. Gastronomija i arhitektura su se jakorazvili za vrijeme vladavine Anrija II. Vjeruje se da je na njega u mnogome uticala kraljica, mada je postojala i druga žena u kraljevom životu i koju je volio više od Katarine, lijepa Dian de Poatje. Anri ju je zavolio jos u ranoj mladosti, mada je bila starija od njega 20 godina. Ponudio joj je i dvorac Šenonso na poklon.
    Tokom tog fatalnog turnira, godine 1559., nosio je komadić njene odjeće moleći se da osvoji turnir zbog nje. Nije uspio da ispui obećanje. Katarina, ljubomorna zbog njihove veze, prognala je Dianu iz dvorca Šenonso i to odmah poslije kraljeve smrti i sama se tamo nastanila. Diana, pomirena sa sudbinom, ostatak života je provela na očevom imanju u Anetu, u dolini Loare.
    Nostradamus, koji je predvidio kraljevu smrt, sačinio je predviđanja i za njegove sinove. Rekao je da će sva tri sina biti na prijestolju, što se i obistinilo. Na žalost, sve ih je sustigla prerana smrt.
    "Ukrašću srce od cigana da raskrstim sa brigama"!

  7. #37

    Odgovor: Istorijske zanimljivosti

    Mocart - njegovi čudni maniri

    Mocart je imao jednu jako čudnu stranu svoje ličnosti, koje je bila u potpunoj suprotnosti sa njegovim imidžom genijalnog kompozitora, a to je bila njegova djetinjasta opsjednutost opscenim jezikom i opscenim vicevima, čija je glavna tema bila izmet. Pisma koja je slao svojoj majci i sestri, a naročito rođaci Bazili, u ogromnoj mjeri obiluju pominjanjem izmeta. U pismu koje je pisao majci, naveo je: "Draga majko, ljubim ruke... penkalo mi se rascvetalo a zako i guzica (2.maj, 1770.godine), dok u pismu sestri kaže da je "zahvalan iz dubine svoje guzice" (17.februar, 1770). Ovo su samo neki primjeri jezika koji je koristio. Evo šta je napisao svojoj rođaci Ana-Mariji Tekili Mocart u koju je neko vrijeme bio zaljubljen: "Popiškim ti se po nosu, sve da ti curi niz bradu... A sad ti želim laku noć i mokri u postelji koliko god želiš, čvrsto spavaj i pokušaj da poljubiš sopstvenu guzicu. O, kako mi gori guzica!Šta bi to, dođavola, moglo da znači? Možda je stolica? Da, da sigurno je stolica...(5.maj, 1777.godine)
    Kompletnu zbirku lascivnih i vulgarnih pisama, u kojima se obilato pominje izmet, prvi je objavio austrijski pisac Štefan Cvajg 1931.godine. Sve do tada ovi vulgarni dijelovi su izostavljani, vjerovatno u pokušaju da se sakrije ovaj grozni manir velikog kompozitora i izmjeni prava slika o njemu. Prvo objavljivanje njegove opsjednutosti izmetom je prouzrokovalo veliki šok i, istovremeno pružilo povoda za bliže proučavnje ličnosti ovog velikog muzičara.


    Mocart i carica Marija terezija

    Kada je u septembru 1762.godine šestogodišnji Mocart otišao u Beč u okviru svoje prve turneje u ovom gradu, na jednom od prvih nastupa je svirao klavir pred velikom caricom Marijom Terezijom. Laopold, njegov otac je očajnički pokušavao da mu obezbjedi pokroviteljstvo ove važne ličnosti, koja je u Beču bila najveći pristalica umjetnosti, ali su njegovi energični napori imali sasvim suprotan efekat, zgog čega su upropašćene Mocartove šanse da ikada postane muzičar na dvoru u caričinoj službi. Dobar ili loš, uticaj carice Marije Terezije na Mocartov život je u svakom slučaju bio veliki.


    Mocartovi drugovi

    Mocart je nepustio ovaj svijet grcajući u dugovima, mada je bilo logično da je imao i više nego što mu je potrebno za normalan živo i čini se da je mnogo posuđivao novac iz svakojakih razloga.
    Na osnovu preostalih zapisa, možemo da izračunamo da je Mocartov godišnji prihod 1781.godine bio 800 guldena. Ako se uzme da je tadašnji profesor na univerzitetu tada zarađivao nekih 300 guldena, a učitelj u osnovnoj školi 22, takvi znatni prihodi su mu morali biti i više nego dovoljni.Pa ipak, počev od 1788.godine, Mocart je stalno posuđivao novac od svog prijatelja, bogatog trgovca Mihaela Puhberga (1741-1822). Iz pisama se vidi da je Mocart posudio iznos od 1415 guldena. U vrije smrti ukupan iznos njegovih dugovanja je dosegao 3000 guldena - iznos skoro četiri puta veći od njegovih godišnjih primanja.
    Jedan od razloga za ovolike dugove bila je Mocartova strast za kockom, koja ga je i uništavala. Zapisi svjedoče da je Mocart bio strastveni igrač bilijara i karata, ali nema dokaza da je igrao u novac. Istina je da su se njegovi troškovi stalno gomilali, računajući i troškove za Konstancino liječenje koja je često pobolijevala zbog uzastopnih porođaja, kao i troškove za dvorske zabave. Postoji i dokaz koji ukazuje na skolonosti luksuznom životu, kao što je bilo iznajmljivanje skupih stanova i kupovina nakita.
    Nedavna istraživanja, pak, malo su izmjenila ovu čudnu sliku jednog muzičkog genija. Mocart je, naime, kao pripadnik i poznati mason, ulagao novac u pokušaju da osnuje tajno društvo pod imenom "Grota" (Pećina).Ova teorija je potkrijepljena i činjenicom da je i sam Puhberg, koji je Mocartu pozajmljivao novac, bio mason, iako ne postoje nesumnjivi dokati u tom pogledu. Tako je pravi razlog za Mocartova ogromna dugovanja i dan - danas obavijen velom tajne.
    Izvor: Knjiga zanimljivi likovi naše istorije
    "Ukrašću srce od cigana da raskrstim sa brigama"!

  8. #38

    Odgovor: Istorijske zanimljivosti

    „Цариград је једини град на свету који се распростире на два континента – Европи и Азији...Отуда се са извесним заносом говори о томе да је Цариград мостобран између Европе и Азије, да гордо стоји на самом крају Европе и да је окренут моћној Азији, да је 'златни мост' који сједињује Исток и Запад, да је својеврстан беочуг који повезује два континента, да је са историјом на 'ти', да је, најпосле вечни град и Рим Истока.
    Цариград се убраја међу оне престонице без којих се не може замислити држава у којој се налазио.”

    (Радивој Радић, Цариград – приче са Босфора, Еволута, Београд 2008.)
    "Ukrašću srce od cigana da raskrstim sa brigama"!

  9. #39

    Odgovor: Istorijske zanimljivosti

    Citat nenad.bds kaže: Pogledaj poruku
    Somborac je bio kao špijun ....''

    (Enciklopedija Novog Sada, sveska 11)
    ... a ja sam bio ubeđeT da je Somborac crtač karikatura ! Eh..moja naivnost.
    Lav je možda kralj životinja ali nikada vuka nećeš videti da igra u cirkusu .

  10. #40

    Odgovor: Istorijske zanimljivosti

    Negde naleteh na par činjenica koje su malo poznate ali...umeju da lepo opišu stvarnost tadašnju. Ovog puta o Drugom svetskom ratu:
    - Britanski vojnici tokom II sv. rata su imali na raspolaganju 3 (slovima TRI) lista toalet papira dnevno, dok su američki vojnici imali po 22 (slovima DVADESET i DVA) dnevno. Naravno, naši su imali obilje koprive ili trave...pa ti sad vidi ko je bio veći seronja !
    - Samo prilikom opsade Staljingrada Rusi su izgubili više vojnika i civila nego što su SAD i Velika Britanija izgubili zajedno za celo vreme trajanja II sv. rata. Usput....4 od 5 poginulih nemačkih vojnika su poginuli na ISTOČNOM FRONTU!!
    I posle...se "zaboravlja" ko je slomio kičmu nemačkom Rajhu pa se bojkotuje 70-o godišnjica Dana Pobede !?!

    Nego...malo iritiran radom "načitanog" autora Istorije za 6 razred osnovne škole u kojem dotični tvrdi (normalno bez ikakvog istorijskog utemeljenja) da su Albanci potomci Ilira htedoh se osvrnuti na par činjenica:
    - Albanci su oduvek poznati kao jedna od najjačih patrijarhalnih sredina. Kako je onda moguće da je Ilire vodila KRALJICA TEUTA kada su ratovali protiv Rimljana? Usput, Iliri su bili izuzetni pomorci...a Albanci nikada nisu znali ni čamac da naprave !
    - Negde oko 1042g. su ratnici sa Sicilije pokušali napad na Vizantiju, propali i onda u nevolji im srpski vladari dopuste da se nasele u gudurama. Morfološki (građa vilice) su najsličniji Sicilijancima i indoevropskim (oko Kavkaza je u 9 veku postojala Arbania) narodima. Jug Italije je bio poznat po velikom braju Albaneza (kako su ih sami Italijani zvali).To znajući sami Turci su ih zvali ARNAUTIMA ( u prevodu...oni koji se nisu vratili) .
    - NIKADA nisu imali ni naznaku od države (jedan od razloga je i to što se ni međusobno nikada nisu mogli složiti) pa je tek posle Balkanskih ratova zapad insistirao da im se stvori država. Što će reći...jedva 1 vek kako zvanično postoje..a hoće Veliku Albaniju.
    -Svoj jezik dugo vremena nisu imali kodifikovan, čak se međusobno plemena nisu razumela. Činjenica stoji da nikakve sličnosti njihov jezik nema sa evropskim korenima.
    Da ne dužim...zapitah se koji su to "stručnjaci" kojima se dozvoljava da obrazuju današnje naraštaje falsifikovanim i očigledno lažnim tvrdnjama ?
    Evo linka sa "promašajima":
    http://www.srbijadanas.net/kreteniza...osnovne-skole/
    Poruku je izmenio Sivi, 11.08.2015 u 14:34
    Lav je možda kralj životinja ali nikada vuka nećeš videti da igra u cirkusu .

  11. #41

    Odgovor: Istorijske zanimljivosti

    Мало је познато да је #Вршац некада био произвођач свиле и да има свој „пут свиле“. Столетни дудови са обе стране пута ка Белој Цркви у дужини од петнаестак километара, сведоче о времену када је свиларство у овом крају било једна од главних привредних грана. Према једној верзији дудови поред пута никли су наредбом Марије Терезије да сви младенци по склапању брака баш на том месту посаде своја два дрвета. По другој, Немци из околине реке Рајне, који су се почетком 18. века настанили у јужном Банату, прво су у том крају обновили виноградарство. Затим су, када се земљиште показало подесним за садњу белих дудова, почели да узгајају свилене бубе и праве сирову свилу. Према писањима Феликса Милекера, историчара овог краја, вршачки кокон је био изузетног квалитета. Није било породице која се није бавила бар неким делом свиларске производње.

  12. #42

    Odgovor: Istorijske zanimljivosti

    Nisam siguran da li sam već pominjao ali evo par zanimljivosti:

    - Karlo Veliki je početkom 9 veka izdao jasnu naredbu o podizanju i mobilizaciji: 1. Ako Česi napadnu Franačko Carstvo da se podigne trećina vojske; 2. Ako Srbi napadnu Franačko Carstvo da se podigne celokupna vojska!!!

    - U Prvom svetskom ratu (Veliki rat) Srbija je bila okupirana, vlada izmeštena a kralj u izbeglištvu ali vrednost srpskog dinara je ostala nepromenjena -88 franaka za 100 dinara!

    - Tokom Drugog balkanskog rata Drugi pešadijski puk izvršio je usiljeni marš od oko 20-ak km, pod punom ratnom opremom, po vrućini od skoro 40 stepeni i odmah stupio u borbu protiv Bugara. Tako je pružio pomoć Petom pešadijskom puku koga su napadale 2 bugarske divizije. Izdržavali su 24 sata silne bugarske napade a kada su Bugari već pomislili da su skoro rešili bitku u svoju korist Topličani kreću u juriš i probijaju bugarski front! Kroz kišu kuršuma i vatre su na juriš zauzeli kotu 650 i svojim herojstvom jedini stekli pravo da među desetinama pešadijskih i artiljerijskih pukova srpske vojske ponesu ime GVOZDENI PUK!
    Lav je možda kralj životinja ali nikada vuka nećeš videti da igra u cirkusu .

Strana 3 od 3 PrvaPrva 123

Slične teme

  1. Zanimljivosti u svetu
    Autor proleće u forumu Društvo oko nas
    Odgovora: 2
    Poslednja poruka: 10.09.2015, 17:51
  2. Olimpijske zanimljivosti
    Autor DrinChe u forumu Sportska centrala
    Odgovora: 13
    Poslednja poruka: 28.10.2013, 08:12
  3. Sportske zanimljivosti
    Autor SQUAW u forumu Sportska centrala
    Odgovora: 84
    Poslednja poruka: 05.07.2011, 14:21
  4. Pozorišne zanimljivosti
    Autor DrinChe u forumu Film i pozorište
    Odgovora: 8
    Poslednja poruka: 16.12.2010, 14:14
  5. Zanimljivosti o Božiću i božićnom drvetu...
    Autor Goga u forumu Belosvetske zanimljivosti
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 29.12.2008, 08:19

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •