Bačka Topola - Strana 2
Strana 2 od 2 PrvaPrva 12
Prikaz rezultata 16 do 23 od ukupno 23
  1. #16

    Odgovor: Bačka Topola

    Ljudi šta da vam kažem dodjite u bačku topolu svakog meseca ima vašar,na leto možete se okupati u jezero a ima i finih restorana.

  2. #17

    Odgovor: Bačka Topola

    I ja sam kao i paki sluzio vojsku u Topoli,nijedne sekunde se nisam pokajao iako je bilo naporno...Obozavao sam da kidnem preko ograde pa pobegnem "Kod Milosa" na klopu,savrsenu karadjordjevu je spremao... Centar je super,svidja mi se,ne mogu jedino da se setim naziva lokala i to me muci

  3. #18

    Odgovor: Bačka Topola


    Centar

    Citat zmax kaže: Pogledaj poruku
    Rimokatolička crkva u centru grada predstavlja monumentalni spomenik arhitekture sa početka prošlog veka.


    ‘’Sagrađen u neogotskom stilu i u julu 1905. godine posvećen jedan od najvećih sakralnih objekata tadašnje Mađarske (u njega može da stane 5.000 ljudi).‘’

    Zgrada pored crkve je muzej.

    ''Muzej se nalazi u verovatno najstarijoj zgradi u gradu, u nekadašnjem Kraj-kaštelu. Zgradu je dao izgraditi grof Pal Kraj 1802. godine. 1990-ih godina je svrstana među spomenike posebne vrednosti, čime je otpočela i rekonstrukcija zgrade. Sam muzej se nalazi na spratu, a prizemlje služi kao izložbeni prostor i sala za venčavanja.''

    Bačka Topola formirala se uz tok reke Krivaje. To je istočni krak ove vojvođanske reke duge nepunih 100 kilometara, koji izvire na granici sa mađarskom u Tavankutu. Zovu je i Topolska Krivaja, a onaj zapadni krak, onako neobavezno, naziva se i Moravička Krivaja (po Staroj Moravici kroz koju protiče). Po izlasku iz Zobnatičkog jezera na severnom kraju mesta teče paralelno sa Međunarodnim putem.


    Kod centra, ispod mostića na putu ka Somboru ili Kuli (Bajši, mestu Krivaja ili Staroj Moravici).


    Reka Krivaja blizu izlaska iz Bačke Topole.



    Zobnatičko jezero

    Nisam baš bogznakakav poznavalac Bačke Topole, pa sam bio u uverenju da se jezero zove Topolsko. No, nisam bio u pravu (a izgleda i mnogi drugi jer uglavnom nailazim na naziv Topolsko jezero)








    Jezero je lepo uređeno i prijatno izletište i kupalište bačkotopolčana. U nekoj od najava dogadjanja u Vojvodini sam video da se najavlje takmičenje u kuvanju ovčijeg paprikaša, pa je i to bio dodatni razlog da se svrati.


    ''Lesne zaravni u Bačkoj su u stvari blago zatalasane akumulativne ravnice sa malim visinskim razlikama nastale u ledeno doba, navejavanjem lesne površine. Tako su nastale i doline. Najznačajnija je dolina u kojoj teče rečica Krivaja, u kojoj se naselila i Bačka Topola. U okolini Zobnatice, u dolini Bećara opstala je prirodna životna zajednica biljaka i životinja, sada već zaštićenih vrsta u malim otocima na lesnim travnjacima. 1976. godine se uglavnom na ovoj teritoriji, pomoću 7 metara visoke i 296 metara dugačke brane, stvorilo akumulaciono jezero.






    Pristavlljen je kupus sa ovčetinom.

    Na ovom zemljištu svakog proleća još cveta prugasti šafran, svedok nekadašnjeg lepog i nesvakidašnjeg biljnog sveta...
    Bestablovi kozinac, zaštićena retkost naše zemlje, pamuk trava belog cveta kao i Laksmanova ivica su zakonom zaštićene vrste. Važna biljna vrsta lesnih travnjaka je babina kosa koja ovom predelu daje interesantan izgled. Bogatstvo ove padine č ine i mnoge vrste insekata koje u ovo prirodno zajedništvo primamljuju i gmizavce. Blizina vode stvara odlične uslove i za vodozemce. Dolinu odlikuje i jedinstven ptičji svet, sa više od 200 registrovanih vrsta.
    Malo podalje od doline Bećara, u blizini brane jezero pokazuje svoje drugo lice: uređeno kupalište, štrand kao i mogućnost kampovanja onima koji ovde žele da se odmore.''





    Vetrenjača

    Vetenjača slovi kao muzejska postavka, ali ja nisam video da je otvorena u nekoliko svraćanja. Čuli smo da za posetioce ni nije otvorena, ali da će možda biti.

    No, posrećilo nam se ovaj put jer smo u njoj zatekli članove kolektiva a.d. 'Žitko' koji su izišli na druženje na jezero i tu su sklonili hranu i piće do ONOG trenutka. A čuo sam i otkud to da zatvorena vetrenjača bude otvorena: vetrnjaču je preselilo na ovu lokaciju i konzerviralo je preduzeće 'Žitko', a slika vetrenjače je znak firme i očigledno se ova firma i sada stara o njoj.

    Naravno, iskoristio sam priliku da slikam unutrašnjost vetrenjače.


    ''Sredinom XIX veka su u Bačkoj Topoli funkcionisale čak tri vetrenjače. Koristili su ih za mlevenje žita i kukuruza čak do 1969. godine. Ova karakteristična, tzv. potiska vetrenjača je pre dvadeset godina premeštena sa svog prvobitnog mesta (sa vašarišta) na sadašnju lokaciju, na obalu jezera.''


    Na najvišem nivou snaga se, sa horizontalne osovine na kojoj su krila, prenosi na vertikalnu osovinu.


    Na srednjem nivou snaga se razdeljuje pomoću dva manja zupčanika na dve vertikalne osovine koje kroz pod idu do mlinskih kamenova. Pri razdeljivanju povećava se o broj obrtaja jer se snaga sa većeg prenosi na manje zupčanike.


    Na prvom 'spratu' su dva mlinska kamena o ovakvim sanducima. Meljava pada u prizemni nivo.

    Vetrenajča je podeljena na tri nivoa. Na prvom nivou se može podešavati razdaljina među kamenovima za mlevenje, a i krajnji proizvodi su se vraćali na taj nivo. I mlinar je tu stanovao.

    Na drugom spratu se odvijalo samo mlevenje, tamo su postavljeni kamenovi za mlevenje i sanduci za žito i kukuruz. Na trećem spratu se nalazi mehanizam za prenos snage, koji omogućuje da se jednim okretanjem lopata vetrenjače mlinski kamen okrenu sedam puta.

    Zub vremena ne štedi ni vetrenjaču koja danas već funkcioniše kao muzej, zato je 2006. godine izrađen plan za restauraciju i dalje održavanje, kako bi markantne linije bačkotopolske vetrenjače još dugo vremena bile deo pejzaža.

    Vetrenjača se nalazi pored Zobnatičkog jezera, 1 km od grada prema Subotici.'' (Tekstovi pod navodnicima su sa zvaničnog portala opštine B. Topola.)


    U vreme kada ne služi prvobitnoj nameni a nije ni muzej, vetenjača je poslužila ovako!


    Blizu jezera.

    U dolasku u Bačku Topolu koristili smo tzv. Gunaroški iliti stari Segedinski drum jer na njemu skoro da i nema saobraćaja, u dobrom je stanju a ima slikovitih detalja. Na prilazu Bačkoj Topoli ugledao sam odgajalište podolskih goveda. Narvno, tako nešto se ne propušta. A sem slika, nailazim na tekst koji prenosim u dužim delovima.


    U selu Njegoševo koji kilometar istočno od Bačke Topole.

    Rase koje nestaju – Podolac
    Podolska rasa pripada grupi primigenih goveda i radno-proizvodnom tipu. U prošlosti je bila glavna vučna radna snaga u poljoprivredi Vojvodine. Karakteriše se grubom konstitucijom, velikom otpornošću i skromnošću u pogledu uslova ishrane, smeštaja i nege.


    Moj deda Mita 1944.

    Podolsko ili sivo goveče, do pre 100 godina brojno predominantno na prostorima Vojvodine, danas se praktično nalazi na kraju svog postojanja u našoj zemlji. Usled izmenjenih ekonomskih, kulturnih i tržišnih uslova, broj grla ove rase sada je jedva stotinak. Sačuvana je od potpunog nestanka samo entuzijazmu pojedinih stočara. Momentalo grla ove rase se nalaze samo na tri lokacije u Vojvodini: Beška (Radivoj Tišma), Vršac (Srednja poljoprivredna škola) i Bačka Topola (Sabolč Tružinski). Sva ova grla obuhvaćena su programom očuvanja životinjskih vrsta, u okviru Saveznog zavoda za biljne i životinjske genetičke resurse.

    Poreklo i karakteristike
    Podolsko goveče potiče direktno od evropskog divljeg govečeta, tura ili ura. Ova i njima slična goveda bila su raširena u prošlosti na ogromnom prostoru od ruskih stepa do severnog Jadrana. Podolska rasa spada u krupna goveda. Dlaka je jednobojno siva, sa tamnim senčenjima na vratu, trbuhu i spoljašnjim stranama udova. Ima izuzetno velike rogove, u obliku ilire, čija dužina može biti i jedan metar, a raspon i do metar i po. Ova rasa se odlikuje čvrstim papcima i nogama pravilnih stavova, suvih zglobova sa snažnim tetivama i dugačkim korakom. U 18. i 19. veku smanjuju se površine pašnjaka na kojima su ova goveda gajena zbog širenja oranica. U tako promenjenim uslovima, podolac postaje glavna radna snaga za obradu zemlje, a na teškim ritskim zemljištima nije mu bilo premca. Skroman i izdržljiv, velike snage i otpornosti, bio je u tom periodu jedan od glavnih činilaca intenzifikacije ratarske proizvodnje.


    Podolska rasa iz Vojvodine uticala je na stvaranje kolubarskog govečeta u Srbiji u području gornjeg toka reke Kolubare, i na govedarstvo Bosanske Posavine, gde je gajeno posavsko goveče ili posavska gulja. Prodorom simentalca u Vojvodinu, podolac je poslužio kao osnova za stvaranje domaće šarene rase, primenom metoda pretapajućeg ukrštanja.

    Proizvodne osobine
    U pogledu fizioloških osobina, podolsku rasu karakterišu kasnostasnost i niska proizvodnja mleka i mesa. Od svih njenih proizvodnih svojstava, najbolje je izražena radna sposobnost, koja je, međutim, u uslovima intenzivne poljoprivredne proizvodnje izgubila na značaju.


    Proizvodnja mleka krava je vrlo niska. Praktično se može reći da je količina mleka tolika da obezbedi ishranu teleta. Upravo je podolska rasa u našim uslovima korišćena u sistemu krava doilja (krava-tele), jer se krave u najvećem broju nisu muzle, već su na pašnjacima odgaivale telad. Taj sistem se danas ponovo uvodi, ali sa daleko produktivnijim, specijalizovanim rasama.

    …Meso je suvo i žilavo. Od ostalih osobina koje karakterišu ovu rasu, navode se sledeće: sposobnost adaptacije na klimatske prilike; otpornost na bolesti …Podolac je odgajan u najekstenzivnijim uslovima. Za letnju ishranu korišćeni su pašnjaci, koji su najčešće od jula i avgusta, u sušnim godinama, bez zelene trave. Posle skidanja useva, korišćena su strnjišta, kukuruzišta, repišta..., i tako do duboko u jesen. Zimska ishrana je bila još oskudnija, najčešće na slami i kukuruzovini. Samo u retkim slučajevima dodavana je zrnasta hrana, isključivo oteljenim kravama ili volovima pred početak radova. I u takvim uslovima ishrane i nege, podolac, izvaredno prilagođen sredini panonske ravnice, davao je adekvatnu proizvodnju pruženim uslovima.


    Za mene su podolska,bela goveda, bila uobičajena slika. No, odjednom sam, tamo negde izmedju 70-tih i 80-tih shvatio da ih više ne viđam.

    Perspektiva
    U pojedinim zemljama, za rase koje su u opasnosti da nestanu, doneti su programi za njihovo očuvanje, ili, kako se najčešće kaže, za konzervisanje genetskih resursa. .. Kod nas su Čobić i Antov (1992) predložili očuvanje podolske rase, s tim da se njen broj povećava na minimum 250 grla...''

    (Iz članka u časopisu ”Iz istorije poljoprivrede’’autori dr Georgi Antov, dr Anđelija Antov, dr Timotej Čobić, Poljoprivredni fakultet, Novi Sad; objavljeno na sajtu poljoprivreda info.)
    Poruku je izmenio nenad.bds, 14.06.2010 u 00:09

  4. #19

    Odgovor: Bačka Topola

    Mene vezuje za to mesto,lepa uspomena sa prvog maja ne znam koje godine,al znam da je bila mnogo dobra zurka na ostrvcetu.
    I can wash dishes faster than mashina


    http://fliiby.com/folders/289899/my_music.html

  5. #20

    Odgovor: Bačka Topola

    Nemojmo se truditi da budemo drugaciji , budimo dobri , to je dovoljno drugacije

  6. #21

    Odgovor: Bačka Topola

    ja se secam da u Backu Topolu u gradski bazen bilo vruce vode koje je lecilo reumatske bolesti neznam dali jos postoji ali pre 20tak godina moja deca uzivala u tom bazenu dali neko nesto zna o tome

  7. #22

    Odgovor: Bačka Topola

    Moram da podelim svoje oduševljenje jezerom u Bačkoj Topoli. Mesto je idealno za porodicu s decom Plićak je dovoljne površine da se u njemu deca dugo zabavljaju, a roditelji ne moraju da brinu. Ima školjkica i kamenčića, što obezbeđuje odličnu "igru istraživača". Ima hladovine, pa nema brige oko gorenja na suncu. Voda je čista i dovoljno osvežavajuća po svojoj temperaturi. Plažice su odlične za roditeljsku dremku ili mirno čitanje novina dok su deca "zaneta" istraživanjem po plićaku. Priroda je lepa, nema buke, dreke i raznih izvora zabave koju je potrebno dodatno plaćati. Molovi obezbeđuju dovoljnu atrakciju skaknja u vodu. Prija jednostavnost odmora na ovom jezeru, pravi povratak prirodi Preporučujem porodicama.

  8. #23

    Odgovor: Bačka Topola

    Citat zmax kaže: Pogledaj poruku
    Rimokatolička crkva u centru grada predstavlja monumentalni spomenik arhitekture sa početka prošlog veka.
    Tek u nedavnom prolasku kroz Bačku Topolu posrećilo mi se da zateknem otvorenu crkvu, koju Bačkotopoljani nazivaju 'Katedrala' zbog njene monumentalne veličine. Kaštel - Muzej nije u isto vreme bio otvoren, pa mi to ostaje za neki drugi put.








    ’’Na imanju Krajovih je izgrađena i katolička Katedrala, najvišlja u jugoistočnoj Evropi, a druga po visini u Evropi. U temelje je ugrađeno srce Kraja Pala koji je poginuo u Pešti, koje je iz Pešte doneto u srebrnoj kutiji. Na Katedrali se nalazi i ploča sa posvetom Kraju Palu koji je finasirao izgradnju iste. Na ploči piše "POČIVAJ MEĐU SVOJIMA". Dvorac je u dobrom stanju i u njemu se nalazi Galerija i Zavičajni muzej. Zgrada je proglašena za spomenik kulture. Zgrada je obnovljena i zaštićena 1993. godine.’’ (Dvorci Info)














Strana 2 od 2 PrvaPrva 12

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •